Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-2115/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Melite Novoselac, kao predsjednika vijeća, Svjetlane Tolj suca izvjestitelja i člana vijeća i suca Jelene Bušić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆŠ iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Opačak, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, [osobni identifikacijski broj], koga zastupa KŠ punomoćnik u Odvjetničkom društvu Kallay & partneri d.o.o., Zagreb, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-574/2023-24 od 17. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-574/2023-24 od 17. srpnja 2025.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnim odredba članka 7. Ugovora o kreditu broj: 918-50-4648380 od 23. siječnja 2008. zaključenog između tužitelja ĆŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao korisnika kredita i Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao davatelja kredita u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., [osobni identifikacijski broj], sa sjedištem u [adresa], isplatiti tužiteljici ĆŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s osnove razlike valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak iznos od 3.672,75 Eura (slovima: tri tisuće šest stotina sedamdeset dva eura sedamdeset pet centi) sa zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku na iznose od:

- 2,27 EUR počev od 31.03.2008. do konačne isplate

- 18,61 EUR počev od 31.10.2008. do konačne isplate

- 1,43 EUR počev od 30.11.2008. do konačne isplate

- 23,27 EUR počev od 31.12.2008. do konačne isplate

- 26,63 EUR počev od 31.01.2009. do konačne isplate

- 28,14 EUR počev od 28.02.2009. do konačne isplate

- 23,96 EUR počev od 31.03.2009. do konačne isplate

- 24,76 EUR počev od 30.04.2009. do konačne isplate

- 18,37 EUR počev od 31.05.2009. do konačne isplate

- 13,66 EUR počev od 30.06.2009. do konačne isplate

- 14,92 EUR počev od 31.07.2009. do konačne isplate

- 17,40 EUR počev od 31.08.2009. do konačne isplate

- 17,18 EUR počev od 30.09.2009. do konačne isplate

- 14,67 EUR počev od 31.10.2009. do konačne isplate

- 19,38 EUR počev od 30.11.2009. do konačne isplate

- 23,15 EUR počev od 31.12.2009. do konačne isplate

- 28,52 EUR počev od 31.01.2010. do konačne isplate

- 27,29 EUR počev od 28.02.2010. do konačne isplate

- 34,57 EUR počev od 31.03.2010. do konačne isplate

- 33,19 EUR počev od 30.04.2010. do konačne isplate

- 35,88 EUR počev od 31.05.2010. do konačne isplate

- 59,20 EUR počev od 30.06.2010. do konačne isplate

- 54,40 EUR počev od 31.07.2010. do konačne isplate

- 69,06 EUR počev od 31.08.2010. do konačne isplate

- 63,99 EUR počev od 30.09.2010. do konačne isplate

- 55,84 EUR počev od 31.10.2010. do konačne isplate

- 73,03 EUR počev od 30.11.2010. do konačne isplate

- 94,90 EUR počev od 31.12.2010. do konačne isplate

- 79,42 EUR počev od 31.01.2011. do konačne isplate

- 84,85 EUR počev od 28.02.2011. do konačne isplate

- 77,94 EUR počev od 31.03.2011. do konačne isplate

- 79,18 EUR počev od 30.04.2011. do konačne isplate

- 108,50 EUR počev od 31.05.2011. do konačne isplate

- 111,36 EUR počev od 30.06.2011. do konačne isplate

- 135,85 EUR počev od 31.07.2011. do konačne isplate

- 123,27 EUR počev od 31.08.2011. do konačne isplate

- 109,49 EUR počev od 30.09.2011. do konačne isplate

- 108,02 EUR počev od 31.10.2011. do konačne isplate

- 106,96 EUR počev od 30.11.2011. do konačne isplate

- 113,53 EUR počev od 31.12.2011. do konačne isplate

- 119,25 EUR počev od 31.01.2012. do konačne isplate

- 120,02 EUR počev od 29.02.2012. do konačne isplate

- 116,06 EUR počev od 31.03.2012. do konačne isplate

- 118,73 EUR počev od 30.04.2012. do konačne isplate

- 120,56 EUR počev od 31.05.2012. do konačne isplate

- 117,48 EUR počev od 30.06.2012. do konačne isplate

- 118,30 EUR počev od 31.07.2012. do konačne isplate

- 115,99 EUR počev od 31.08.2012. do konačne isplate

- 111,00 EUR počev od 30.09.2012. do konačne isplate

- 116,32 EUR počev od 31.10.2012. do konačne isplate

- 118,87 EUR počev od 30.11.2012. do konačne isplate

- 117,08 EUR počev od 31.12.2012. do konačne isplate

- 107,05 EUR počev od 31.01.2013. do konačne isplate

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., [osobni identifikacijski broj], sa sjedištem u [adresa], naknaditi tužitelju, troškove parničnog postupka u iznosu od 1.900,00 eura (slovima: tisuću devet stotina eura) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 17. srpnja 2025. do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se u cijelosti kao neosnovan zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., [osobni identifikacijski broj], sa sjedištem u [adresa], za naknadu troškova parničnog postupka."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i tuženiku dosudi trošak parničnog postupka, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Zahtijeva trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi.

7. Sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu broj 918-50-4648380 zaključenog 23. siječnja 2008. između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora i to u dijelu kojim je ugovorena primjena valutne klauzule te zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa od 3.672,75 eur kao posljedica ništetnosti iste ugovorne odredbe, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose.

9. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđeno je:

- da su stranke 23. siječnja 2008. zaključile Ugovor o kreditu broj 918-50-4648380 kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 27.106,93 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika,

- da je predmetnim Ugovorom ugovorena otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća,

- da je tuženik sastavio ugovor o kreditu na svom standardnom obrascu i da isti ne sadrži obavijest o povećanom riziku promjene tečaja CHF,

- da tuženik nije dokazao da je tužiteljici kao potrošaču u predugovornoj fazi predočio informacije koje sadrže jasne i razumljive kriterije da bi potrošač mogao predvidjeti ekonomske posljedice ugovaranja instituta valutne klauzule

- da je nalazom i mišljenjem financijsko-knjigovodstvenog vještaka Mirne Tot utvrđeno da preplaćeni iznos tijekom razdoblja otplate kredita zbog promjene tečaja tužiteljica za vrijeme otplate kredita, a na temelju ugovorene valutne klauzule platila više 3.672,75 eur.

10. U vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu 23. siječnja 2008. na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 – dalje ZZP/07).

11. Odredbom čl. 96. st. 1. ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom st. 2. istoga članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredba ugovora o valutnoj klauzuli određena je u tipskom ugovoru od strane tuženika, u unaprijed formuliranom obrascu, pa se na temelju zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranoj ugovornoj odredbi o kojima stranka, konkretno tužiteljica nije imala mogućnost pregovarati niti utjecati na njezin sadržaj. Prema čl. 102. st.1. ZZP/07 nepoštena odredba ugovora je ništetna.

12. Pravilno se u svojoj odluci sud prvog stupnja pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđeno da je i tuženik između ostalih u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, koristeći u Ugovorima o kreditu ništetnu i nepoštenu odredbu na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o istoj odredbi, koja presuda je u pogledu načina ugovaranja valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018.

13. Pri ocjeni žalbenih navoda tuženika da je sud prvog stupnja svoju odluku pogrešno utemeljio na pravnim shvaćanjima iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača potrebno je navesti da tuženik u žalbi potpuno zanemaruje okolnost da je predmetnoj parnici prethodila parnica u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača koja je vođena u skladu s odredbama čl. 131. do čl. 141.b ZZP/07.

14. Dakle, predmetna parnica je pokrenuta u skladu s odredbom čl. 140. ZZP/07 kojom odredbom je propisano da pokretanje ili vođenje postupka pokrenutog na temelju čl. 131. navedenog Zakona ne sprječava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama toga zakona i drugih propisa navedenih u čl. 131. toga Zakona, prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđenje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u tom ili drugim zakonima. Tužiteljica u predmetnoj parnici traži isplatu onog što je platila tuženiku na temelju ništetne odredbe i to primjenom čl. 323. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO).

15. S obzirom da je predmetnu parnicu tužiteljica pokrenula kao pojedinačni potrošač u smislu naprijed navedene odredbe čl. 140. ZZP/07, i to nakon prethodno pravomoćno okončanog spora za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, u predmetnoj parnici ona se je, u skladu s odredbom članka 502.c ZPP-a, bila ovlaštena pozvati na pravno utvrđenje suda iz navedenog spora, kao što je i sud u predmetnoj parnici, u skladu s odredbom čl. 138.a ZZP/07 vezan tim pravnim utvrđenjem iz pravomoćne presude kojom je u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđena povreda interesa i prava potrošača.

16. Drugačije postupanje bilo bi nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, a osim toga, bilo bi i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a (tako i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), što nikako ne znači automatsku primjenu tih stavova u predmetnoj parnici, a kako to pogrešno tumači tuženik, već znači da je na tuženiku, kao trgovcu u odnosu na kojeg je kao tuženika vođen navedeni spor i u odnosu na kojeg je donesena pravomoćna presuda u tom sporu, bio teret dokazivanja da se odluke donesene u tom sporu ne mogu primijeniti i na konkretni ugovor.

17. Dakle, na tuženiku je bio teret dokazivanja da je odredba predmetnog ugovora razumljiva za potrošača i da se o spornoj ugovornoj odredbi prilikom zaključenja ugovora pregovaralo, slijedom čega se ista ne bi mogla smatrati nepoštenom. Međutim, tuženik isto nije dokazao s obzirom da u postupku pred sudom prvog stupnja u tom smislu nije predlagao izvođenje dokaza, pa niti saslušanje zaposlenika tuženika na okolnost pregovaranja s tužiteljicom prilikom zaključenja predmetnog Ugovora. Provođenjem dokaza saslušanjem tužiteljice sud je pravilno utvrdio sve okolnosti, te pravilno utvrdio da je odredba Ugovora kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF ništetna.

18. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da tuženik na temelju jasnih i razumljivih kriterija tužiteljici nije objasnio odredbe ugovora kako bi mogla predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetnu odredbu ugovora o kojoj tužiteljica nije bila u položaju pregovarati, slijedom čega se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni su međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

19. Činjenica da tužiteljica nije tražila raskid ugovora, niti za vrijeme otplate kredita osporavala odredbu ugovora koja se odnosi na valutnu klauzulu, a svojim potpisom na ugovoru pristala na zaključenje istog, nije od nikakvog utjecaja na tužiteljičino pravo koje ostvaruje u ovom postupku. U skladu s čl. 328. ZOO-a u konkretnom slučaju pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.

20. Vezano za žalbeni navod da je Ugovor ispunjen, potrebno je ukazati da navedeno nije zapreka za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi jer tužiteljica ima pravni interes za utvrđenjem da je pojedina odredba Ugovora o kreditu ništetna, među ostalim i u svrhu ostvarenja kondemnatornog tužbenog zahtjeva. Ovo stoga, jer ništetnost nastupa ex lege i ugovor je ništetan već od trenutka sklapanja pa takav ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana minorna, a pritom u cijelosti ugovor ispunjen, što nije slučaj u konkretnom predmetu.

21. Također je pravilno sud prvog stupnja zaključio da tužiteljici pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli primjenom čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a, a koji iznos je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka u iznosu od 3.672,75 eur. Sud prvog stupnja je pravilno odredio i tijek zateznih kamata na pojedinačne iznose sukladno čl. 1115. ZOO-a, obzirom da se zbog ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi tuženik ne može smatrati poštenim stjecateljem, a glede stope zatezne kamate na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

22. Iz navedenih razloga tuženik u žalbi neosnovano osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u bitnome ponavljajući navode koje je isticao tijekom postupka, a koje je sud prvog stupnja otklonio obrazloženim razlozima.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonito donesena u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( "Narodne novine" broj 138/23).

24. Slijedom navedenog, odlučeno je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a kao pod toč. I. izreke.

25. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a i isti troškovi nisu dosuđeni tuženiku s obzirom da sa žalbom nije uspio.

26. U nepobijanom dijelu, rješenje suda prvog stupnja ostaje neizmijenjeno.

Osijek, 23. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac