- 1 -

                                                                                                              Broj:Ppž-975/2024

 

 

                           

              Broj: Ppž-975/2024

 

 

 

U  IME  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

             

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nade Horvatović kao zapisničarake u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog V. T. zbog prekršaja iz članka 286. stavka 7. i 13. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17.., 70/19., 42/20., 85/22, 114/22.), odlučujući povodom žalbe okrivljenog V. T. podnijete protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 3. siječnja 2024., broj: Pp-2796/2023, u sjednici vijeća održanoj dana 8. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog V. T. i prvostupanjska presuda se potvrđuje.

 

II.              Na temelju članka 139. stavka 6. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.,114/22.) okrivljeni V. T. se oslobađa obaveze plaćanja troškova žalbenog postupka.

 

 

                                                                      Obrazloženje:

 

 

1.Presudom Općinskog suda u Osijeku od 3. siječnja 2024., broj: Pp-2796/2023 okrivljeni V. T. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 286. stavka 7. i 13. i članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci, potom mu je opozvana uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Donjem Miholjcu broj Pp-752/2023 od 18. svibnja 2023. pravomoćna 6. lipnja 2023. kojim mu je izrečena kazna zatvora od 40 dana s rokom kušnje od 1 godine te mu je na temelju članka 39. Prekršajnog zakona izrečena ukupna kazna zatvora od 120 dana u koju kaznu se uračunava vrijeme koje je proveo u zadržavanju i uhićenju  od 25. srpnja 2023. u 21,00 sati do 26. srpnja 2023.u 8,50 sati kao dva dana zatvora tako da mu ostaje za izdržati još 118 dana zatvora.

 

1.1.Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 12 mjeseci.

 

1.2. Nadalje, na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona okrivljeniku je trajno oduzeto vozilo osobni automobil marke VW Passat reg. oznake xxxx, broja šasije xxxxx, reg. pločice xxxx  dva komada, prometna dozvola xxxx i dva ključa  za osobni automobil potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj xxxx PP Belišće od 26.7.2023. koji postaje vlasništvo Republike Hrvatske.

 

1.3.Okrivljenik je obvezan i na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 99,00 eura.

 

2. Protiv prvostupanjske presude, okrivljeni V. T. je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o oduzimanju vozila.

 

Žalitelj predlaže da se njegova žalba prihvati pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Okrivljenik je u obrani pred sudom porekao prekršaje, poričući svojstvo vozača navedene zgode tvrdeći da  vozilom nije upravljao nego da ga je policajac zatekao kada je iz parkiranog vozila vadio stvari. Kasnije je saznao da je sve vidio svjedok B. V. kojeg je sud odbio ispitati. Odmah je na licu mjesta osporio tvrdnju policajca koji je tvrdio da ga je vidio kako upravlja vozilom ulicom Vladimira Nazora. Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud precijenio vjerodostojnost materijalne dokumentacije u spisu i da je nekritički povjerovao policijskom službeniku. Smatra da mu je povrijeđeno pravo na obranu jer nije bio upozoren na svoja prava i nije mu omogućeno da predlaže dokaze.

 

5.1. Žalitelj smatra da nije bilo uvjeta za izricanje zatvorske kazne, da mu je trebalo izreći uvjetnu osudu s dužim rokom kušnje i da je odluka o oduzimanju vozila nezakonita jer vrijeđa načelo razmjernosti budući da bi novcem od prodaje vozila imao sredstva za život barem jedan mjesec, a što mu ne dostaje od njegove mirovine od 280,00 eura.

 

 

6. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je u dokaznom postupku kao svjedoka ispitao policijskog službenika D. B., proveo je dokaz suočenjem svjedoka i okrivljenika, čitao je cjelokupnu dokumentaciju spisa, te je potom cijenio svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno te donio odluku o krivnji okrivljenika.

 

6.1. Prvostupanjski sud je vjerodostojnim cijenio iskaz svjedoka D. B., policijskog službenika koji je navedene zgode postupao prema okrivljeniku. Njegov je iskaz ocijenio uvjerljivim jer je iskaz dao jasno, a iskazivao je o prekršajima koje je utvrdio neposrednim opažanjem, iskazivao je o svim okolnostima gdje je uočio vozilo okrivljenika („u Ulici Vladimira Nazora“), zašto ga je odlučio zaustaviti („krivudao je cestom“), što je poduzeo („dao znak da zaustavi vozilo“) potom da je vidio kako je vozač odavao znakove alkoholiziranosti zbog čega mu je ponudio ispitivanje pomoću alkometra, na što je vozač pristao, potom je utvrdio identitet vozača i provjerom u AOP vozača utvrdio da mu je određena zabrana podnošenja zahtjeva za izdavanjem vozačke dozvole u razdoblju od 2 godine.

 

6.2. Prvostupanjski sud je povjerovao iscrpnom i logičnom  iskazu policajca jer se u uvjerljivost njegovih navoda dodatno uvjerio i provedenim dokazom suočenja između okrivljenika i svjedoka kada je ponovno ocijenio da je iskaz svjedoka dan sigurno i dosljedno, da nije utvrđen nijedan razlog zašto bi policajac u obavljanju službene dužnosti lažno teretio vozača na cesti, dok je okrivljenik prilikom suočenja paušalno i neuvjerljivo osporavao izričite i jasne tvrdnje svjedoka. Zbog navedenih razloga prvostupanjski sud je obranu okrivljenika ocijenio neuvjerljivom  jer je ista suprotna dokazima koje je sud prihvatio te je istu ocijenio usmjerenom na izbjegavanje prekršajne odgovornosti.

 

6.3. Neosnovani su žalbeni navodi o povredi prava na obranu jer je okrivljenik jasno upozoren o svojim pravima što proizlazi iz zapisnika s održanog ročišta od 13. studenoga 2023., nadalje, okrivljenik je prisustvovao ispitivanju svjedoka 2. siječnja 2024. kada je s istim i suočen i kada je čitana dokumentacija spisa, nakon čega okrivljenik nije imao daljnjih dokaznih prijedloga, te je vlastoručno, bez primjedaba potpisao zapisnik o ispitivanju prisustva alkohola  i nije osporavao svojstvo vozača, prilikom ispitivanja prisustva alkohola.

 

6.4. Neosnovani su žalbeni navodi kako navodno postoji svjedok koji je cijeli događaj vidio jer isto nije isticao tijekom postupka, a isto ne proizlazi iz zapisnika o održanim raspravama koje je zapisnike okrivljenik vlastoručno potpisao.

 

6.5. Prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice i na temelju  provedenog dokaznog postupka donio je pravilnu odluku o krivnji okrivljenika za navedene prekršaje.

 

7. Ispitujući potom odluku o kazni ovaj sud smatra da je pravilna odluka prvostupanjskog suda koji je cijeneći sve okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona utvrdio da je okrivljeniku potrebno izreći kaznu zatvora kao težu vrstu kazne jer je okrivljenik u vrijeme kušnje određeno uvjetnom osudom koja je izrečena pravomoćnom presudom, počinio dva najteža prometna prekršaja. Unatoč činjenici što mu je zbog skupljenih negativnih bodova ukinuta vozačka dozvola okrivljenik je navedene zgode upravljao vozilom u prometu na cesti i to uz prisutnost alkohola od 1,56 g/kg. Za najteže prekršaje okrivljenik je već pravomoćno kažnjavan visokim novčanim kaznama i izricane su mu zaštitne mjere ali to ga nije spriječilo da prekršaje i dalje čini. Zbog upornosti okrivljenika u činjenju prometnih prekršaja i ovaj Sud smatra da će se samo kaznom zatvora ispuniti svrha kažnjavanja.

 

7.1. Neosnovan je žalbeni navod da mu je trebalo izreći mjeru upozorenja uvjetnu osudu s dužim rokom kušnje jer je upravo za vrijeme takve mjere i počinio navedene prekršaje u roku kušnje te mu je zbog tog razloga ista i opozvana i pravilno mu je izrečena ukupna kazna zatvora koja je primjerena težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika jer je za svaki prekršaj utvrđena u zakonom propisanom rasponu kazne zatvora. U navedenu kaznu okrivljeniku je pravilno uračunato vrijeme koje je proveo u uhićenju na temelju članka 40. Prekršajnog zakona.

 

7.2. Opravdano je okrivljeniku izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije kako bi se njezinom primjenom otklonili uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Trajanje zaštitne mjere je pravilno određeno jer zaštitne mjere određene u kraćem trajanju nisu utjecale na okrivljenika da prekršaje ne ponavlja.

 

8. Ispitujući potom odluku suda o oduzimanju predmeta od okrivljenika na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona i to vozila kojim je upravljao kada je počinio inkriminirane prekršaje, ovaj Sud smatra da je ista pravilna i zakonita.

 

8.1. Odlučujući o oduzimanju predmeta, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve odlučne činjenice radi postizanja razumnog odnosa razmjernosti između konvencijskog prava okrivljenika na mirno uživanje vlasništva predmeta i zahtjeva općeg interesa javnosti jer bi po mišljenju prvostupanjskog suda navedeni predmet mogao ponovno biti upotrijebljen za počinjenje prekršaja.

 

8.2.Prvostupanjski sud je opravdano cijenio okrivljenikovu višekratnu pravomoćnu kažnjavanost koja proizlazi iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa i to za isti i istovrsni prekršaj u stjecaju, kao i u ovom predmetu, koji su svaki za sebe najteži prometni prekršaji koji predstavljaju veliku opasnost za sve sudionike u prometu i imovinu. Okrivljenik je dakle, kažnjavan jer upravlja vozilom pod utjecajem alkohola visoke koncentracije, a sve to prije stjecanja prava na upravljanje. Pravilno je prvostupanjski sud cijenio i težinu počinjenog prekršaja u ovom konkretnom slučaju, kada je okrivljenik ponovno upravljao vozilom prije stjecanja prava na upravljanje i to uz prisutnost alkohola od 1,56 g/k u organizmu.

 

8.3. Stoga su neosnovani žalbeni navodi okrivljenika kako nije bilo uvjeta za oduzimanje vozila.

 

9. Odluka o oslobođenju obaveze plaćanja troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 139. stavka 6. i  138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, a ovaj sud je ocijenio da bi plaćanjem istih bila ugrožena egzistencija okrivljenika.

 

10. Zbog navedenih razloga na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci presude.

             

U Zagrebu 8. veljače 2024.

 

 

                                                                                   

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 4  otpravka : za spis, okrivljenika i tužitelja.