REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1177/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici Ivana Đurinac Vuković i Krešimir Blekić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, OIB 92963223473, kojeg zastupa punomoćnik Boris Porobija, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice, protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-119/2018-2 od 11. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-616/2015-27 od 20. prosinca 2017., u sjednici održanoj 22. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Djelomično se odbija revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-119/2018-2 od 11. svibnja 2020. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-616/2015-27 od 20. prosinca 2017. u dijelu točke I.I. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatom glavnice temeljem stjecanja bez osnove.

r i j e š i o  j e:

Djelomično se prihvaća revizija tužiteljice i ukidaju presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-119/2018-2 od 11. svibnja 2020. i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-616/2015-27 od 20. prosinca 2017., u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos glavnice koji će biti određen nakon što se provede predloženo vještačenje (točka I.I izreke prvostupanjske presude) i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tužiteljica SS iz [adresa] sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba da tužiteljici SS iz [adresa] isplati stečeno bez osnove sukladno gornjoj točki 3. i 5. tužbe zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koji iznos ili iznose i nadnevak ili nadnevke dospijeća će tužitelj odrediti nakon što se provede predloženo vještvo sve u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da u odnosu na tužitelja ne proizvodi pravni učinak odluka tuženika kojom bez dozvole ili suglasnosti tužitelja određuje ili mijenja visinu kamatne stope na tražbine iz njihovog ugovora o namjenskom kreditu broj [broj kredita] kreditna partija [broj kredita] sa nadnevkom 19. srpnja 2007. bilo koji njen ili s njom povezan parametar ili parametre, uključivo varijable i njihove uzročno posljedične veze, fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka s pripadajućim zateznim kamatama po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

kao i sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba da tužitelju SS iz [adresa] isplati stečeno bez osnove sukladno gornjoj točki 4. i 5. tužbe zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koji iznos ili iznose i nadnevak ili nadnevke dospijeća će tužitelj odrediti nakon što se provede predloženo vještvo sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici SS iz [adresa] da tuženoj Zagrebačkoj banci d.d. iz Zagreba na ime naknade parničnog troška isplati iznos od 5.000,00 kuna u roku od 15 dana.“.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd-3365/2020-6 od 28. lipnja 2022., dopušteno je tužiteljici podnošenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-119/2018-2 od 11. svibnja 2020. zbog pravnog pitanja: „Da li se sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15) gubi pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu ili korisnik kredita i dalje zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu?“.

4. Pozivajući se na navedeno dopuštenje tužiteljica je protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju, u smislu odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

5. Tuženik je u odgovoru na reviziju osporio revizijske navode i predložio reviziju odbaciti.

6. Revizija je djelomično osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa, za kojega tvrdi da je tuženik stekao bez pravne osnove (visinu kojega bi trebalo utvrditi vještačenjem), a zbog odredbi iz Ugovora o namjenskom kreditu sklopljenog između stranaka 19. srpnja 2007. prema kojoj odredbi je redovna kamatna stopa tijekom trajanja Ugovora promjenjiva, sukladno odlukama o kamatnoj stopi koje donosi sam tuženik - s obzirom da je takva ugovorna odredba ništetna, jer je neodređena i neodrediva, odnosno protivna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice.

8. Nesporno je, da su stranke 21. prosinca 2015. temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZIDZPK/15) zaključile Dodatak ugovora o kreditu, kojim su izvršile konverziju i promijenile valutnu klauzulu CHF u EUR.

9. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a, revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona, ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz odredbi čl. 385.a ZPP-a, zbog kojega je dopuštena. Stoga je, revizijski sud pobijanu presudu ispitao samo u odnosu na pravno pitanje dopušteno rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd-3365/2020-6 od 28. lipnja 2022. (ne uzimajući u obzir navode tužiteljice koji se odnose na pitanje kako ga tužiteljica naznačava u reviziji) i samo u odnosu na kondemnatorni dio pobijane presude, jer se pravno pitanje za koje je dozvoljeno podnošenje revizije, odnosi samo na taj dio presude.

10. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su stranke 19. srpnja 2007. zaključile Ugovor o namjenskom kreditu broj [broj kredita] kreditna partija [broj kredita] za iznos glavnice u kunskoj protuvrijednosti od 132.470,00 CHF, s rokom otplate od 30 godina;

- da je ugovorena promjenjiva kamata koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,5% godišnje;

- da su stranke 21. prosinca 2015. temeljem ZIDZPK/15 zaključile Dodatak ugovora o kreditu, kojim su izvršile konverziju i promijenile valutnu klauzulu od CHF u EUR, te uredile svoje odnose od zaključenja Dodatka ugovora o kreditu, na način da je utvrđena neotplaćena glavnica u valuti EUR;

- da je nedospjela glavnica kredita na dan obračuna (30. rujna 2015.) iznosila 70.687,18 EUR ili 539.490,07 kn (umjesto dotadašnjeg iznosa od 797.697,49 kn s valutnom klauzulom u CHF) tj. za 258.207,42 kn manje, te da je utvrđen novi mjesečni iznos rate kredita u kunskoj protuvrijednosti EUR (477,09 EUR) te je postignut sporazum o raspolaganju preplaćenim iznosom koji je utvrđen u iznosu od 43.795,00 kn, na način da je isti iskorišten za namirenje budućih dospjelih rata.

11. Prvostupanjski sud zaključuje, da nakon što je tužiteljica dobrovoljno prihvatila izračun konverzije osnovnog Ugovora o kreditu iz 2007. i nakon što su stranke zaključile Dodatak ugovora o kreditu, da su riješeni svi sporni odnosi iz osnovnog Ugovora o kreditu, odnosno, da je provedenom konverzijom sukladno odredbi čl. 19.b ZIDZPK/15, tužiteljica dovedena u položaj u kojem bi bila da je koristila kredit u EUR (s obzirom na činjenicu pretvaranja glavnice kredita u EUR po tečaju na dan isplate kredita, na koju je i primijenjena kamatna stopa jednaka onoj koji je vjerovnik primjenjivao na kredite u EUR te sukladno tome i utvrđenju novog otplatnog plana) a sve sukladno odredbi čl. 19.c st. 1. toč. 1.-3. ZKP/15. Stoga, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev.

12. Drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskoga suda, te navodi da su stranke na kvalitetan i suglasan način riješile svoj odnos, nastao zbog mogućnosti tuženika da podiže kamatnu stopu bez prethodnog upoznavanja korisnika kredita s promjenama, a slijedom čega i da je tužiteljica dobila odgovarajuću pravnu zaštitu u novonastalom pravnom poslu.

13. Pravna shvaćanja nižestupanjskih sudova su djelomično pravilna.

14. Vodeći računa o ravnopravnom položaju dužnika koji su imali sklopljene ugovore o kreditu u CHF u odnosu na dužnike sa sklopljenim kreditima u drugim valutama donesen je ZIDZPK/15 koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. Tim je zakonom uređena konverzija kredita u CHF u kredite u EUR odnosno konverzija kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite u kunama sa valutnom klauzulom u EUR.

14.1. Postupak konverzije je usklađen s ciljevima konverzije, a to je bilo osigurati redovitu otplatu kreditnih zaduženja dužnika, u iznosu i pod uvjetima koje dužnika ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na vjerovnika, pri tome se vodeći načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u EUR.

14.2. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (2015.) donesen je nakon što je ocijenjeno, da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora, u odnosu na ugovore o kreditu, sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008., koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope, što je potrošače u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je cilj, bio otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koje potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj, u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u EUR. Taj Zakon, u tom smislu, predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja.

15. Ovaj Zakon (kao i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama - „Narodne novine“, broj 102/15) bio je predmet ocjene suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske, a Ustavni sud Republike Hrvatske je oba zakona, ocijenio usklađenima s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja (fizičkih osoba te osam kreditnih institucija) za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tih zakona s Ustavom Republike Hrvatske (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.).

15.1. Ocjenjujući da ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj, jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera, u vidu konverzije, ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići, zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera s jedne strane, dok, s druge strane njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.

16. U oglednom postupku koji se pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske vodio u predmetu Gos-1/2019, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava, koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, a koje glasi:

„Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli?“,

Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem od 4. ožujka 2020., dao sljedeći odgovor:

„Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“.

16.1. Pri tome je Vrhovni sud Republike Hrvatske, ocijenio da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) slijedom čega, ne mogu opća pravila ZOO- a, o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK/15 o konverziji, dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

16.2. Sukladno odredbama ZPP-a, kojima je uređen ogledni postupak, i to odredbi čl. 502.n ZPP-a, nakon donošenja pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sud je u nastavljenom postupku vezan tim pravnim shvaćanjem.

17. Načelo konverzije kredita prema ZID ZPK/15 je određeno čl. 19.b., koji glasi: „Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.“.

17.1. Postupak konverzije koja se provodi sukladno ZID ZPK/15, je propisan kogentnom odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15, koja glasi:

„(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:

- ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,

- ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,

Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,

7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

- stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

- iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.

(2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu.“.

18. Iz navedenih odredbi proizlazi, jasan cilj ZID ZPK/15, da korisnike kredita koji su ugovor sklopili uz valutnu klauzulu u CHF, dovede u isti položaj kao da su ugovor o kreditu sklopili uz valutnu klauzulu u EUR (kako je to obrazloženo i toč. 13.2.).

18.1. Iz tih odredbi, nadalje proizlazi, kao i dodatka ugovoru sklopljenog sukladno tim odredbama, da vjerovnik i dužnik, upravo polazeći od ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, dodatkom ugovoru uređuju svoje odnose u pogledu valute obveze i kamatne stope (ne uzimajući u obzir uplate na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir na potrebe izračuna konverzije) za cijelo razdoblje, od sklapanja kredita pa nadalje (na način da se korisnik kredita dovodi u isti položaj kao da je ugovor o kreditu sklopio uz valutnu klauzulu u EUR), s time da se razlika između uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u EUR, računa kao preplata, s kojom se, ovisno o okolnostima slučaja, postupa sukladno odredbi čl. 19.c st. 5. ZIZ ZPK/15.

19. Nadalje, za odluku o postavljenom pitanju, relevantne su i odredbe čl. 81. i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja osnovnog Ugovora o kreditu, kojima je reguliran pojam nepoštene ugovorne odredbe i posljedice nedopuštenosti ugovorne odredbe, koje glase:

Članak 81.

„(1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

(2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

(3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

(5) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.“

Članak 87.

„(1) Nepoštena ugovorna odredba je ništava.

(2) Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.“,

odnosno odredbe čl. 49. i 55. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 41/14 i 110/15-dalje:ZZP) važećih na dan stupanja snagu ZID ZPK 2015., koje glase: Članak 49.

„1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

3) Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe toga ugovora ocijene nepoštenima.

4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

5) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.“

Članak 55.

„1) Nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

2) Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.“.

20. Sukladno odredbi čl. 2. ZOO-a, sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.

20.1. Prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a, Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Posljedice ništetnosti regulirane su odredbom čl. 323. ZOO-a, te je u st. 1. određeno da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Stavkom 2. navedenoga čl. 323. ZOO-a, je propisano da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Člankom 324. ZOO-a, je propisano da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (st. 1.), ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (st. 2.).

20.2. Prema odredbi st. 1. čl. 1111. ZOO-a, kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom (st. 2.), obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3.).

20.3. Sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

21. Predmetni Dodatak Ugovoru o kreditu sklopljen je sukladno odredbama ZID ZPK/15, koji je izričito propisivao način konverzije. Iz navedenih zakonskih odredbi, jasno proizlazi, da kada je postavljen kondikcijski zahtjev potrošača, ZID ZPK/15 je (u odnosu na ZZP i ZOO) specijalni propis, te njegove odredbe imaju prednost u primjeni na konkretni slučaj.

21.1. Odredbom čl. 4. ZZP-a st. 2. je propisano da ako posebnim zakonima iz st. 1. toga članka (zakona kojima se uređuju pojedina upravna područja, a koji su usklađeni s pravnom stečevinom Europske unije) ili tim Zakonom nije drukčije određeno, na obveznopravne odnose između potrošača i trgovca primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima.

21.2. Stoga se, na ocjenu poštenosti zaključenog Dodatka Ugovoru o kreditu primjenjuju odredbe ZZP-a, a na materijalno pravne posljedice utvrđene ništetnosti Ugovora o kreditu, primjenjuju se odredbe ZOO-a (u dijelu u kojem nadopunjuju odredbe ZID ZPK/15 i ZZP).

22. Slijedom iznesenoga, polazeći od činjenice da je dodatak ugovoru o kreditu sklopljen na temelju (specijalnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke, jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježja nepoštenosti i imali za posljedicu njihovu ništetnost.

23. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:

„Potrošač koji je sklopio dodatak ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZIDZPK/15, nakon sklapanja dodatka ugovoru više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz osnovnog ugovora o kreditu, osim obveze plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na pojedinačne iznose obračunate od dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (što proizlazi iz odredbe čl. 1115. ZOO) jer je obveza tuženika na povrat više plaćenih iznosa po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz osnovnog ugovora o kreditu – prestala, sklapanjem sporazuma o konverziji kredita.“.

24.1. Gore citirani odgovor na pravno pitanje zbog kojeg je dopušteno podnijeti reviziju u skladu je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske o pravnim učincima sporazuma o konverziji, zauzetog na sedmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 13. i 20. prosinca 2022. koji glasi:

„Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“.

24.2. Iz svih naprijed navedenih razloga revizijski sud ustraje u pravnom shvaćanju izraženom u odluci broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. koje slijedi citirano pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela.

24.3. Drugim riječima, potrošač, koji je sklopio dodatak ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, nakon sklapanja dodatka ugovoru, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa, osim onih iznosa koji nisu bili predmet obračuna konverzije kredita u smislu čl. 19.c u vezi s čl. 19.e ZIDZPK/15 (npr. zakonska zatezna kamata na razliku plaćenih pojedinih mjesečnih anuiteta).

25. Dakle, kako proizlazi iz svega navedenoga za nepoštenu odredbu o jednostranoj promjeni stope ugovornih kamata iz izvornog ugovora o kreditu, potrošač nije vezan, jer se smatra da te nepoštene odredbe nikada nije niti bilo te je zamijenjena odredbama dodatka ugovora o kreditu, kao da je za sve vrijeme kredita isti bio denominiran u EUR s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi za kredite u EUR. Pri obračunu konverzije uzeto je u obzir sve plaćeno na ime otplate obroka ili anuiteta kredita, osim zateznih kamata plaćenih zbog kašnjenja dužnika s uplatama i izuzev plaćenih naknada i troškova, pa tako i preplaćene razlike koje tužiteljica potražuje kao glavnicu svoga potraživanja.

26. Kako je na opisani način prestala obveza tuženika u smislu odredbe čl. 160. st. 1. ZOO-a, za povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata, a koje bi proizlazile iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a, to su osnovano nižestupanjski sudovi odbili dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu toga iznosa.

26.1. Stoga je, u tom dijelu reviziju tužiteljice valjalo odbiti temeljem odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a, jer ne postoje razlozi zbog kojih je u tom dijelu podnesena.

27. Dakle, tražbina tužiteljice (na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate iz kredita denominiranog u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF), koja je sa tuženikom zaključila dodatak ugovora o kreditu na temelju odredaba ZIDZPK/15, posljedično izvršenoj konverziji u skladu sa odredbama ZIDZPK/15 je podmirena, jer su i uplate izvršene po toj osnovi u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita i na taj način je prestala obveza tuženika kreditora na povrat tih iznosa. Međutim, zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova (iz kojega bi proizlazilo da tužiteljici ne bi pripadalo niti pravo na isplatu zateznih kamata plaćenih zbog kašnjenja dužnika s uplatama te plaćenih naknada i troškova) nižestupanjski sudovi nisu utvrdili u kojem razdoblju i u kojoj visini bi tužiteljici pripadale zatražene zatezne kamate, u smislu odredbe čl. 1115. ZOO-a, pa je valjalo ukinuti nižestupanjske presude na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a, i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

28. U ponovnom postupku nižestupanjski će sudovi otkloniti nedostatak na koji je ukazan ovim rješenjem.

29. Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka, temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 22. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić