Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž-505/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Melite Novoselac, kao predsjednika vijeća, Jelene Bušić, suca izvjestitelja i člana vijeća i suca Svjetlane Tolj, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Odvjetničko društvo Vidović & Vidović, OIB: 46414052982, Varaždin, Kratka 2/I, protiv tuženika Slobodana Mikića, OIB: 07309669139, iz Baderne, Rupeni 5, zastupanog po punomoćniku Vladi Vladiki, odvjetniku u Rijeci, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo poslovni broj Povrv-116/2023-68 od 2. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, dok se žalba tužitelja odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana te se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo poslovni broj Povrv-

116/2023-68 od 2. veljače 2024.:

a) potvrđuje u pobijanoj točki I. izreke;

b) potvrđuje u pobijanoj točki II. izreke i to u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tanje Ferenc iz Poreča poslovni broj Ovrv-181/14 od 16. lipnja 2014. za iznos od 11.398,06 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. siječnja 2014.;

b) preinačava u pobijanoj točki II. izreke i to u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tanje Ferenc iz Poreča poslovni broj Ovrv-181/14 od 16. lipnja 2014. za iznos od 881,28 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te se sudi;

Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tanje Ferenc poslovni broj Ovrv-181/2014 od 16. lipnja 2014. održava se na snazi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku Slobodanu Mikiću, Baderna, Rupeni 5, OIB 07309669139 da tužitelju Odvjetničko društvo Vidović&Vidović, Varaždin, Kratka 2/1, OIB 46414052982 isplati iznos od 881,28 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 09. siječnja 2014. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.

c) preinačava u točki III. izreke kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka te se sudi:

Nalaže se tuženiku Slobodanu Mikiću, Baderna, Rupeni 5, OIB 07309669139 da tužitelju Odvjetničko društvo Vidović&Vidović, Varaždin, Kratka 2/1, OIB 46414052982 naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 383,47 EUR, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška u iznosu od 8.096,03 EUR tužitelj odbija

II. Nalaže se tuženiku Slobodanu Mikiću, Baderna, Rupeni 5, OIB 07309669139 da tužitelju Odvjetničko društvo Vidović&Vidović, Varaždin, Kratka 2/1, OIB 46414052982 naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 15,63 EUR.

III. Tuženiku se ne dosuđuje trošak sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Tanje Ferenc iz Poreča, poslovnog broja Ovrv181/14 od 16. lipnja 2014. u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 1.566,13 eura/11.800,00 kuna (tisućupestošezdesetšesteuraitrinaestcenti/jedanaesttisućaosamstokuna), sa

zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09. siječnja 2014. do 31. srpnja 20015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

II U preostalom dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnice Tanje Ferenc iz Poreča, poslovnog broja Ovrv-181/14 od

16. lipnja 2014., ukida se.

III Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.379,09 eura (dvijetisućetristosedamdesetdeveteuraidevetcenta), u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremene žalbe izjavili su tužitelj i tuženik.

3. Tužitelj žalbom pobija točku II. izreke kao i točku III. kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka. Žalbu izjavljuje zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (" Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP). U žalbi ukazuje na bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Posebno osporava i odluku o troškovima parničnog postupka ukazujući na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predlaže da se u pobijanom dijelu presuda suda prvog stupnja preinači u smislu žalbenih navoda i u cijelosti održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika te tužitelju naknadi trošak parničnog postupka i trošak žalbenog postupka, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.1. Tuženik žalbom pobija točku I. izreke i točku III. kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka. U žalbi ne navodi konkretne žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP-a, već ukazuje da sud nije uvažio istaknuti materijalnopravni prigovor prijeboja. Zbog toga smatra da je nepravilna i odluka o troškovima parničnog postupka u dijelu u kojem je sud utvrđivao omjer uspjeha stranaka u sporu. Predlaže da se u pobijanom dijelu presuda suda prvog stupnja ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Zahtjeva i trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tuženika nije osnovana dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji joj je prethodio kao i žalbene navode tužitelja i tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja pobijana presuda je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni nisu proturječni stanju spisa i provedenim dokazima, tako da se ista može ispitati zbog čega nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tužitelj.

8. Činjenično stanje je također pravilno i potpuno utvrđeno, ali je ocijenjen osnovanim žalbeni navod tužitelja u pogledu pogrešne primjene materijalnog prava prilikom ocjenjivanja istaknutog prigovora zastare od strane tuženika.

9. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatom naknade za obavljene usluge zastupanja tuženika u predmetu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-3797/08 u ukupnom iznosu od 13.845,48 EUR / 104.318,75 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. siječnja 2014.

10. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj temeljem ugovora o zastupanju zastupao tuženika u postupku koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-3797/08;

- da je u tom postupku ovdje tuženik zajedno sa još sedam tuženika izgubio spor jer je pravomoćno odbijen sa postavljenim tužbenim zahtjevom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3797/2008 od 28. lipnja 2013. koja je postala pravomoćna 13. siječnja 2015.;

- da je tuženik nakon donošenja iste presude opozvao punomoć za zastupanje tužitelju i to 8. srpnja 2013. te mu se obvezao podmiriti određene troškove zastupanja u istom predmetu;

- da je tužitelj izdao tuženiku račun za pružene odvjetničke usluge u istom postupku i to račun broj 92/12/13 od 31. prosinca 2013. u ukupnom iznosu od 104.318,75 kuna;

- da je tužitelj kao punomoćnik tuženika u predmetu P-3797/08 uspio sa zahtjevom za zaštitu suđenja u razumnom roku i da mu je po tom osnovu isplaćen iznos od 12.000,00 kuna;

- da je saslušanjem parničnih stranaka utvrđeno da iste nisu zaključile nikakav pismeni ugovor u pogledu visine nagrade za rad u skladu s uspjehom u sporu.

11. Slijedom svega naprijed navedenog sud prvog stupnja djelomično održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika i to za iznos od 1.566,13 EUR/11.800,00 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. siječnja 2014., dok u preostalom dijelu ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi prihvaćajući kao osnovan istaknuti prigovor zastare potraživanja od strane tuženika i to za sve radnje i podneske poduzete prije 5. svibnja 2009.

11.1. Sud prvog stupnja pri tome obračun troškova zastupanja za koje smatra da nisu zastarjeli vrši uzimajući u obzir da je vrijednost predmeta spora u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-3797/08 u odnosu na tuženika iznosila 12.303,68 EUR / 92.702,10 kuna, a ne 98.429,46 EUR / 741.616,80 kuna, pa da se stoga prema toj vrijednosti predmeta spora treba i obračunavati nagrada tužitelja kao punomoćnika tuženika u tom postupku.

11.2. U odnosu na prigovor tuženika da bi se iznos od 12.000,00 kuna koji je tužitelj zadržao za sebe a koji je dosuđen zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku trebao prebiti sa tražbinom tužitelja, sud prvog stupnja smatra da tuženik, koji osporava tražbinu tužitelja u cijelosti niti ne može izjaviti jednostrani prijeboj, a osim toga smatra da nije istaknuo niti prigovor radi prebijanja.

12. U žalbenom postupku kao i u postupku pred sudom prvog stupnja i nadalje je sporno da li je tražbina tužitelja djelomično zastarjela, prema kojoj vrijednosti predmeta spora je tužitelj kao punomoćnik trebao izvršiti obračun troškova za zastupanje tuženika u predmetu poslovni broj P-3797/08, te da li je tuženik izvršio jednostrani prijeboj tražbine do iznosa od 12.000,00 kuna.

13. U odnosu na žalbu tuženika u odnosu na točku I. izreke presude, potrebno je navesti da je sud prvog stupnja pravilno zaključio kako tuženik nije istaknuo materijalnopravni prigovor prijeboja.

14. Građanskopravni prijeboj (kompenzacija) nastaje uz ispunjenje uvjeta iz čl. 195. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine” broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZOO), izjavom jedne strane drugoj da vrši prijeboj, a potom se prigovori tuženika u parnici svode na to da je tražbina tužitelja već prestala kompenzacijom.

15. U konkretnom slučaju, neosnovano tuženik smatra da je on prilikom saslušanja na ročištu uputio tužitelju izjavu o kompenzaciji koja bi imala učinak konstitutivne kompenzacijske izjave. Naime, tuženik koji se poziva da je tražbina tužitelja prema njemu prestala kompenzacijom zapravo ističe prigovor da je tužiteljeva tražbina nastala i postojala, ali da je naknadno prestala zbog nastanka tuženikove tražbine prema tužitelju i konstitutivne izjave o kompenzaciji. Dakle, tužitelj ne ističe tvrdnju da i on ima prema tužitelju određeni zahtjev, već da su kompenzacijom prestala ovlaštenja obiju stranaka.

15.1. Izjava tuženika da bi se trebale prebiti tražbine koje on ima prema tužitelju u iznosu od 12.000,00 kuna koje su mu dosuđene na ime povrede prava na suđenje u razumnom roku, sa tražbinom tužitelja u ovom postupku, ne predstavlja konstitutivnu kompenzacijsku izjavu u smislu čl. 195. ZOO-a, s obzirom da tuženik uopće ne tvrdi da je tužiteljeva tražbina prestala na temelju jednostrane izjave o prijeboju, već da bi se one tek trebale prebiti.

15.2. Takva izjava predstavlja procesnopravni prigovor radi prebijanja koji je istaknut protivno čl. 288 a st. 5. ZPP-a, pa stoga sud prvog stupnja o njemu nije niti trebao odlučivati.

16. Prema odredbi čl. 763. st. 1. ZOO-a ugovorom o nalogu obvezuje se i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove, te se u ovom konkretnom slučaju tužitelj kao nalogoprimac obvezao zastupati tuženika u postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, te je ujedno za to bio ovlašten od stane tuženika izdanom punomoći. Prema odredbi čl. 776. st. 1. ZOO-a, ako nije drukčije ugovoreno, nalogodavac je dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla. Nadalje, čl. 18. st. 3. Zakona o odvjetništvu (Narodne novine broj 9/94., 117/08., 50/09., 75/09. i 18/11. – dalje ZO) koji je bio na snazi u spornom razdoblju, odvjetnik je dužan stranci izdati račun nakon izvršene usluge, u slučaju otkaza ili opoziva punomoći odvjetnik je dužan izdati račun u roku od 30 dana od dana otkaza ili opoziva punomoći.

16.1. Sud prvog stupnja, ocjenjuje da je u odnosu na radnje koje je tužitelj poduzeo do 5. svibnja 2009. nastupila zastara smatrajući da se na potraživanje za izvršene odvjetničke usluge sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a primjenjuje zastarni rok od pet godina, a da zastara počinje teći prvoga dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveza ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Nadalje, s obzirom da su iste radnje poduzete za vrijeme važenja Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 91/04. i 148/09), prema kojoj odvjetnik ima pravo na nagradu za svoj rad, te naknadu troškova nakon obavljenog posla, a što onda znači da je tužitelj imao pravo zahtijevati od tuženika nagradu za svaku obavljenu radnju idućeg dana od dana kada je tu radnju obavio, smatra da je od tada počeo i teći zastarni rok od 5 godina za svaku poduzetu radnju do 5. svibnja 2009. Kako je prijedlog za ovrhu podnesen 16. srpnja 2014. i time prekinut tijek zastare, smatra da su trošak i nagrada za obavljene radnje do 5. svibnja 2009. u zastari.

17. Potrebno je navesti da pravilno sud prvog stupnja zaključuje da se na potraživanje za pružene odvjetničke usluge primjenjuje petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a i da prema toj odredbi, ako nije drugačije ugovoreno, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

17.1. Međutim, pri tome sud prvog stupnja pogrešno smatra da početak zastarnog roka i za radnje poduzete do 5. svibnja 2009. teče počev od idućeg dana od dana poduzimanja svake pojedine radnje.

17.2. Naime, stranke mogu ugovoriti dospijeće nagrade i naknade troškova za rad odvjetnika i time odrediti i početak zastare tako da naprimjer odvjetnik stječe pravo na nagradu i naknadu troškova u trenutku kada se parnični postupak u kojem zastupa stranku okonča.

17.3. Iz stanja spisa, proizlazi da je postojao sporazum tužitelja i tuženika da će tuženik svoju obvezu podmirivanja troškova zastupanja koji su nastali u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu izvršiti po okončanju istoga postupka, i to na način da se tuženik obvezao isplatiti tužitelju 20% od presuđenog iznosa. Nadalje i iz međusobne pismene email korespodencije između tužitelja i sina tuženika koju je tuženik učinio nespornom, proizlazi da se tuženik obvezao po opozivu punomoći isplatiti tužitelju određene troškove, pri čemu je tužitelj smatrao da mu pripada pravo na naknadu svih troškova koje je imao prilikom zastupanja tuženika, a tuženik je stava da mu pripada eventualno samo pravo na naknadu putnih troškova na relaciji Zagreb-Varaždin.

17.4. Prema odredbi čl. 19. st. 1. i 2. ZO, u imovinskim sporovima, odvjetnici mogu sa strankom ugovoriti nagradu za rad i u razmjeru s uspjehom u postupku, a takav ugovor je valjan samo ako je zaključen u pismenom obliku, pa stoga pravilno sud prvog stupnja zaključuje da nije valjan sporazum stranaka u pogledu visine ugovorene nagrade.

17.5. Međutim, iz iste odredbe ne proizlazi da je pismeni oblik ugovora nužan za sporazum stanaka o tome kada će dospjeti tražbina odvjetnika za njegov rad. Kako iz stanja spisa proizlazi da su stranke usmeno dogovorile, osim visine nagrada, a koji dogovor je nevaljan s obzirom na nedostatak propisane forme, i dospijeće iste nagrade po okončanju postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, to je tek tada tužitelj stekao pravo zahtijevati isplatu nagrade za zastupanje i od tada počinje teći zastarni rok za cjelokupno potraživanje tužitelja (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2453/14, Rev-2067/16).

18. Kako je postupak u predmetu P-3797/08 okončan u lipnju 2013., a punomoć tužitelju opozvana 8. srpnja 2013., dok je on prijedlog za ovrhu na temelju računa od 31. prosinca 2013. podnio 16. srpnja 2014., dakle unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 225. ZOO-a, to proizlazi da nije nastupila zastara potraživanja niti za radnje zastupanja poduzete do 5. svibnja 2009.

19. Međutim, neosnovano u žalbi tužitelj ukazuje da mu je nagrada za sve poduzete radnje u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koje je poduzeo u ime i za račun tuženika trebala biti obračunata prema vrijednosti predmeta spora od 98.429,46 EUR / 741.616,80 kuna, a ne prema iznosu od 12.303,68 EUR / 92.702,10 kuna kako je to učinio sud prvog stupnja.

20. U tom dijelu je sud prvog stupnja pravilno, nakon izvršenog uvida u spis poslovni broj P-3797/08, zaključio da su u tom postupku osmero tužitelja, koji su kao stečajni vjerovnici preuzeli postupak iza prvotnog tužitelja poduzeća Mas d.o.o. Varaždin, uskladili svoj tužbeni zahtjev na način da su predložili da se svakom tužitelju isplati iznos naknade štete od 98.429,46 EUR / 741.616,80 kuna, dakle, postavili su tužbeni zahtjev ne tražeći solidarnu isplatu, pa se stoga ukupna tražbina dijeli na jednake iznose po svakom tužitelju, i u tom slučaju prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP- a, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

21. S obzirom na navedeno, pravilno je sud prvog stupnja za sve radnje od 9. rujna 2009. za koje je smatrao da nisu u zastari, obračunao nagradu i naknadu prema vrijednosti predmeta spora koji u odnosu na tuženika iznosi 12.303,68 EUR / 92.702,10 kuna, a da su iste radnje zaista i poduzete u žalbi ne osporava niti tuženik.

22. Nadalje, pravilnom primjenom materijalnog prava, valjalo je prema tako utvrđenoj vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika("Narodne novine" broj 91/04. i 148/09. – dalje Tarifa/09) koja je bila važeća u vrijeme poduzimanja istih radnji i prema kojoj je tužitelj i ispostavio račun tuženiku za izvršene usluge, priznati tužitelju pravo na nagradu i naknadu i za ostale poduzete radnje specificirane u računu broj 92/12/13 (pod rednim rojevima 1. – 8.) za koje je utvrđeno da nije nastupila zastara i to trošak sastava podneska od 12. svibnja 2008. sa 100 bodova, trošak zastupanja na raspravi održanoj 25. studenog 2008. sa 100 bodova, trošak sastava podneska od 29. siječnja 2009. sa 100 bodova i trošak zastupanja na raspravi od 5. svibnja 2009. sa 100 bodova, dakle za sve radnje 400 bodova što s obzirom na vrijednost boda u vrijeme dospijeća tražbine od 1,33 EUR / 10,00 kuna i visine poreza na dodanu vrijednost iznosi 663,61 EUR / 5.000,00 kuna. Također, tužitelju pripada i trošak izbivanja iz parnice prema Tbr. 35. Tarife u trajanju od ukupno 4 sata i to za svaki sat 25 bodova što s obzirom na vrijednost boda i visinu poreza na dodanu vrijednost iznosi 132,72 EUR / 1.000,00 kuna. Nadalje, tužitelju pripada i putni trošak za dva putovanja na relaciji Varaždin-Zagreb-Varaždin i to za svako putovanje 160 km, što s obzirom na odredbu Tbr. 46. Tarife iznosi sveukupno 84,94 EUR / 640,00 kuna, odnosno ukupno bi tužitelju na ime nagrade i naknade troškova za zastupanje tuženika pripadao daljnji iznos od 881,28 EUR.

22.1. Stoga je valjalo djelomičnim uvažavanjem žalbe tužitelja preinačiti pobijanu presudu u točki II. izreke i održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika i za daljnji iznos od 881,28 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

23. S obzirom da je preinačena presuda suda prvog stupnja u pogledu odluke o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka donesene je na temelju odredbe čl. 154. st. 2. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a cijeneći uspjeh stranaka u postupku kako s obzirom na osnovu tako i na visinu tužbenog zahtjeva. U ovom postupku je tužitelj u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti (100 %), dok je njegov uspjeh u pogledu visine zahtjeva 18%, odnosno sveukupni uspjeh u pogledu osnove i visine 59%, zbog čega je onda uspjeh tuženika u ovom sporu 41%. Prebijajući međusobni uspjeh tužitelja kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici sa uspjehom tuženika kao stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u parnici dolazi se do postotka od 18% koliko iznosi konačni uspjeh tužitelja u ovom sporu.

24.1. S obzirom na označenu vrijednost predmeta spora i važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.- dalje Tarifa) u vrijeme postavljanja zahtjeva za naknadom troškova i odlučivanja o istim, tužitelju koji je u jednoj fazi postupka bio zastupanom po punomoćniku odvjetniku priznati su kao potrebni i nužni i to trošak sastava podneska od 24. svibnja 2016. prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife sa 250 bodova, trošak zastupanja na ročištu održanom 31. svibnja 2016. prema Tbr. 9. toč. 5. Tarife sa 50 bodova, odnosno za radnje poduzet po punomoćniku odvjetniku ukupno 300 bodova što s obzirom na vrijednost boda i visinu poreza na dodanu vrijednost iznosi 750,00 EUR.

24.2. Nadalje, kako je na ročištima za glavnu raspravu održanim 30. studenog 2016., 29. studenog 2023. i 19. prosinca 2023. tužitelja nije zastupao punomoćnik odvjetnik već njegov zakonski zastupnik istome je priznat putni trošak sukladno čl. 24. u vezi s čl. 6. do 13. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima ("Narodne novine" broj 8/88., 3/94. i 150/05) radi pristupa na ista ročišta kao i troškovi cestarine prema priloženim računima i to u ukupnom iznosu od 1.194,60 EUR te još trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 185,80 EUR.

24.3. Dakle, ukupno priznati troškovi zastupanja tužitelja iznose 2.130,40 EUR, odnosno s obzirom na djelomičan uspjeh tužitelja u sporu od 18% dosuđen mu je iznos od 383,47 EUR.

25. Tužitelju za ostale radnje zastupanja kao niti za trošak izbivanja iz pisarnice zbog prisustvovanja na ukupno četiri ročišta za glavnu raspravu trošak nije priznat, jer iste radnje za tužitelja nije obavljao imenovani punomoćnik odvjetnik, već zakonski zastupnik tužitelja odnosno zaposlenik tužitelja pa stoga ne može niti potraživati nagradu za isto sukladno odredbama Tarife s obzirom da je Tarifom određen način vrednovanja, obračunavanja i plaćanja odvjetničkih radnji i izdataka koje su stranke dužne platiti odvjetniku ili odvjetničkom društvu, za radnje obavljene po punomoći ili rješenju suda, pravosudnog ili drugog nadležnog tijela, temeljem Zakona o odvjetništvu, pa je stoga s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška tužitelj odbijen.

26. Tužitelju koji je djelomično uspio sa podnesenom žalbom prema odredbi čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 2. ZPP-a dosuđen je i trošak sastava žalbe i to u omjeru od 5% koliko iznosi njegov uspjeh sa podnesenom žalbom, pa mu je tako od ukupno zahtijevanog troška sastava žalbe od 312,50 EUR dosuđen iznos od 15,63 EUR. Trošak sudske pristojbe na žalbu mu nije dosuđen jer nije dokazao da je isti trošak platio.

27. Tuženiku koji nije uspio sa izjavljenom žalbom na temelju čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a nije dosuđen trošak sastava žalbe.

28. Slijedom svega naprijed navedenog, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

Osijek, 16. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac