Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1981/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše, kao predsjednika vijeća, Sanje Sušilović sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Snježane Androš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SD, OIB: [osobni identifikacijski broj] vl. ugostiteljskog obrta [obrt], MBO: [matični broj osiguranika], iz [adresa] ([obrt]), kojeg zastupa punomoćnik Darko Belaić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Julius Meinl Bonfanti d.o.o. iz Samoborskog otoka, Samobor, Savska ulica 55, ranije iz Brezja (Grad Sveta Nedjelja), Ljubljanska ulica 4, a prethodno na adresi sjedišta, [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Maja Šilić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 7. srpnja 2025., poslovni broj P-570/2025-52, u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 7. srpnja 2025., poslovni broj P-570/2025-52 u pobijanom dijelu pod toč. I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu.

Obrazloženje

1.Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

" I. Nalaže se tuženiku Julius Meinl Bonfanti d.o.o. [osobni identifikacijski broj], Brezje(Grad Sveta Nedelja), Ljubljanska ulica 4, ranije na adresi sjedišta, [adresa], platiti tužitelju TD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vl. ugostiteljskog obrta [obrt], MBO: [matični broj osiguranika], [adresa] ([obrt] [obrt]), iznos od 5.516,10 eur/kn 41.561,04 sa zateznim kamatama od 25. svibnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 0,26 eur sa zateznim kamatama od 20. veljače 2020. do isplate, te zahtjev za zatezne kamate na iznos od 5.516,10 eur za razdoblje od 20. svibnja 2020. do 24. svibnja 2020.

III. Nalaže se tuženiku Julius Meinl Bonfanti d.o.o., [osobni identifikacijski broj], Brezje (Grad Sveta Nedelja), Ljubljanska ulica 4, ranije Bonfanti d.o.o., na adresi sjedišta [adresa], naknaditi tužitelju TD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vl. ugostiteljskog obrta [obrt], MBO: [matični broj osiguranika], [adresa] ([obrt] Lokal C) parnični trošak u iznosu od 2.941,94 eur sa zateznim kamatama od 7. srpnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polu-godište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za vari-jabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.“

2. Ovu presudu sadržajno pod toč I. i III. izreke pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode u cijelosti, te predlaže odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu, uz naknadu troška odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda nema nejasnoća ni proturječnosti, kao niti drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Sud prvog stupnja je raspravio sporna pitanja i ispitao okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje (čl. 7. i čl. 8. ZPP-a).

7. Svoja utvrđenja i zaključak je sud prvog stupnja potpuno i valjano obrazložio, pa ih u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

8. Žalbenim navodima tuženika pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u sumnju te ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbe čl. 1111., 215. i 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO).

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja na povrat stečenog bez osnove u iznosu od 5.516,10 eur/41.561,04 kn s pripadajućim zateznim kamatama, koji iznos je tuženik naplatio putem FINE na temelju zadužnice, a koja je pljenidba i prijenos proglašena nedopuštenom presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-802/2018-3 od 10. prosinca 2019.

10. Tijekom postupka prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je, temeljem zahtjeva za naplatu na temelju bjanko zadužnice od 17. rujna 2013., tuženik u postupku izvansudske ovrhe putem Financijske agencije dana 17. rujna 2013. naplatio od tužitelja ukupan iznos od kn 5.516,10 eur/41.561,04 kn (iznos od 16.300,17 kn dana 18. rujna 2013., iznos od 586,61 kn dana 2. siječnja 2014. i iznos od 24.499,26 kn dana 7. travnja 2014. na ime glavnice, te trošak ovrhe u iznosu od 175,00 kn, i to iznos od 80,00 kn dana 18. rujna 2013. i 95,00 kn dana 2. siječnja 2014.), sukladno specifikaciji izvršenja osnove za plaćanje OV-2409/12,

- da je tužitelj, kao ovršenik, pravomoćnim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvpl-175/14-10 od 24. travnja 2014. upućen na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. Ovršnog zakona („Narodne novine 112/12 i 25,/13- u daljnjem tekstu: OZ),

-da je, sukladno navedenom rješenju, tužitelj podnio tužbu dana 19. svibnja 2014., te se parnični postupak vodio pod poslovnim brojem P-3681/14 (novi broj P- 3252/15) i u kojem je Županijski sud u Zadru pod poslovnim brojem Gž-802/2018-3 od 10. prosinca 2019. preinačio prvostupanjsku presudu, na način da je proglasio nedopuštenom pljenidbu i prijenos u postupku izravne naplate kod Financijske agencije,

-da je presuda Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-802/2018-3 od 10. prosinca 2019. ovdje tuženiku putem punomoćnika dostavljena 24. veljače 2020., a ovdje tužitelju, također putem punomoćnika 14. veljače 2020.

11. Temeljem navedenih utvrđenih odlučnih činjenica stav je prvostupanjskog suda da je donošenjem presude Županijskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Gž- 802/2018-3 od 10. prosinca 2019. otpala osnova na temelju koje je tuženik prisilno naplatio od tužitelja iznos od 5.516,10 eur/41.561,04 kn, te da ta novčana sredstva tužitelja tuženik drži bez pravne osnove, da zastarijevanje tražbine na temelju stjecanja bez osnove koja je otpala odlukom suda počinje teći od prvog dana nakon dostave te odluke tužitelju, a tijek zatezne kamate od kada je tuženik postao nesavjestan stjecatelj, odnosno od dana kada je odluka kojom je utvrđena nedopuštenom ovrha dostavljena tuženiku, pa kako da je zastara počela teći 15. veljače 2020., a tužba podnesena 16. studenoga 2020., te smatrajući tuženika od 24. veljače 2020. nesavjesnim stjecateljem, smatra da nije nastupila zastara potraživanja tužitelja, slijedom čega djelomično usvaja tužbeni zahtjev tužitelja kako je odlučeno pod toč. I. izreke prvostupanjske presude, uz dosudu zateznih kamata počev od 25. svibnja 2020. do isplate.

12. Žalbenim navodima tuženika nije dovedena u sumnju pravilnost pobijane odluke.

13. Odredbom čl. 1111. ZOO-a određeno je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, te obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

13.1. Pravilan je stav prvostupanjskog suda da je osnova temeljem koje je provedena naplata otpala donošenjem odluke Županijskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Gž-802/2018-3 od 10. prosinca 2019.

14. Odredbom čl. 215. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, slijedom čega je pravilan stav prvostupanjskog suda da je zastara počela teći 15. veljače 2020., a što je prvi dan nakon dana kada je tužitelju dostavljena odluka Županijskog suda u Zadru, a koji stav je izražen i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2623/13 od 8. ožujka 2017. Također, kako iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj tužbu podnio 16. studenoga 2020., to je pravilno ocijenjen neosnovanim istaknuti prigovor zastare tuženika jer je tužba podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka u smislu čl. 215. st. 1. i čl. 225. ZOO-a.

15. Žalitelju valja odgovoriti i da je čl. 210. st. 2. i st. 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, dalje: OZ) propisano da ukoliko prijenos sredstava s računa ovršenika bude obavljen prije nego što sud dostavi rješenje kojem prihvaća prijedlog kojim se proglašava pljenidba i prijenos nedopuštenim ovršenik može u posebnoj parnici ostvarivati svoje pravo na povrat tih sredstava kao i pravo na naknadu štete, slijedom čega se čl. 56. st. 1. OZ-a ne primjenjuje na postupke izravne naplate tražbine.

15.1. Naime, odredba čl. 210. st. 2 OZ-a upućuje jedino na primjenu na odgovarajući način kod podnošenja prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim odredbe čl. 50 i 53. OZ-a, ali ne i odredbe čl. 56. OZ-a. Prema odredbi čl. 210. st. 4. OZ-a tužitelj ima osnov da u posebnoj parnici ostvaruje svoje pravo na povrat zaplijenjenih i prenesenih sredstava tuženiku i naknadu štete, te je zahtjev na ime povrata stečenog bez osnove postavio unutar zastarnog roka, a nakon što je osnova temeljem koje je izvršena naplata otpala.

16. Nadalje, odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. S obzirom na navedeno, pravilno je sud prvog stupnja dosudio tužitelju i zatezne kamate primjenom navedene zakonske odredbe jer je, i po stavu ovog suda, tuženik nepošteni stjecatelj od primitka presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž- 802/2018-3 od 10. prosinca 2019., i to 24. veljače 2020.

17. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke.

18. Odluka o trošku pravilna je i zakonita, utemeljena na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( „Narodne novine“ broj 138/23).

19. Slijedom navedenog, a temeljem odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao pod I. izreke.

20. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava žalbe jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a), slijedom čega je odlučeno kao pod II. izreke presude.

21. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu jer navedena radnja nije bila potrebna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari (čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a) te odlučeno kao pod III. izreke presude.

22. U nepobijanom dijelu, u kojem je odbijen dio zahtjeva tužitelja pod toč. II. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Osijek, 16. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša