Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Poslovni broj Gž-1315/2024-4
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše, predsjednika vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Sanje Sušilović i sutkinje Snježane Androš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Maja Delić Ratković, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika ŽK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mate Tomislav Peroš, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu od 12. lipnja 2024., poslovni broj P-6127/2018-29, u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu od 12. lipnja 2024., poslovni broj P-6127/2018-29.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:
" I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "Utvrđuje se da je ništetan i bez pravne valjanosti Ugovor o doživotnom uzdržavanju "U Splitu, dne. 26. travnja 2016.g." zaključen između ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davatelja uzdržavanja i pok. EK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primateljice uzdržavanja, ovjeren od strane Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem R1-374/16 dana 8. lipnja 2016. godine".
II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "Poništava se Ugovor o doživotnom uzdržavanju "U Splitu, dne. 26. travnja 2016.g." zaključen između ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davatelja uzdržavanja i pok. EK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primateljice uzdržavanja, ovjeren od strane Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem R1-374/16 dana 8. lipnja 2016. godine".
III. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana, na ime naknade parničnog troška, isplati tuženiku iznos od 2.306,40 EUR.“
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači prvostupanjska presuda i usvoji prvopostavljeni ili eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnih troškova uvećanih za trošak sastava žalbe, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja je neosnovana.
5. Pobijana presuda nema nejasnoća niti proturječnosti, kao niti drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, tako da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), pa tako niti ona na koju žalitelj ukazuje u žalbi (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a).
6. Sud prvog stupnja je raspravio sporna pitanja i ispitao okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje (čl. 7. i čl. 8. ZPP-a).
7. Svoja utvrđenja i zaključak je sud prvog stupnja potpuno i valjano obrazložio, pa ih u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim Ugovora o doživotnom uzdržavanju (dalje: Ugovor) sklopljenog između EK, kao primateljice uzdržavanja, s jedne strane, i ŽK, kao davatelja uzdržavanja, s druge strane, koji ugovor je sklopljen 26. travnja 2016. i ovjeren od strane Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem R1-374/16 8. lipnja 2016., uz eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za poništenje navedenog Ugovora.
9. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:
- da su Ugovor sklopili EK, kao primateljica uzdržavanja, te ŽK, kao davatelj uzdržavanja, dana 26. travnja 2016., da je isti ovjeren od strane Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem R1-374/16 8. lipnja 2016,
- da se u postupku ovjere Ugovora uređujući sudac uvjerio da su tada nazočna primateljica uzdržavanja i davatelj uzdržavanja orijentirani u vremenu i prostoru i sposobni za poduzimanje pravnih radnji i sklapanje pravnih poslova, te da je istima detaljno objasnio smisao i posljedice konkretnog pravnog posla, da se uvjerio u njihovu pravu i ozbiljnu volju, da im je glasno pročitan Ugovor, uz upozorenje na pravne posljedice istog, posebno na odredbe čl. 586. Zakona o obveznim odnosima i sve druge pozitivne propise vezane uz tip Ugovora, a nakon čega su ugovaratelji ponovno izjavili da ostaju kod svih odredbi Ugovora o doživotnom uzdržavanju,
-da je EK preminula **.**.2018.,
- da je u ostavinskom postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem O-1924/2018, pravomoćnim rješenjem od 30. listopada 2018. prekinut ostavinski postupak iza pok. EK, a nasljednik, ovdje tužitelj, upućen na pokretanje parničnog postupka radi utvrđenja sklopljenog Ugovora neistinitim i nepravovaljanim,
- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je pok. EK živjela s tuženikom, da je bila dobrog fizičkog izgleda i zdravlja, te pokretna, ali dementna, da je majka povremeno odlazila kod liječnika zbog problema sa srcem i samo je tu terapiju i koristila, te da nikada nije razgovarao s njezinom liječnicom vezano uz demenciju, a da je njezina demencija je bila općepoznata stvar u susjedstvu, kao i da je za Ugovor saznao na ostavinskoj raspravi iza pok. majke,
- da iz iskaza tuženika proizlazi da je Ugovor sklopljen na majčinu inicijativu, da je majka bila ogorčena što, od kada je ostarjela tužitelj i njegova obitelj nisu dolazili kod nje, niti je pozivali kod sebe, te misli da je to bio motiv zbog kojeg je s njim sklopila Ugovor, negira da bi majka bila dementna, a on je brinuo o majci, kupovao namirnice i kuhao, te kupao,
- da iz iskaza svjedoka ZK, ĐK, CK i JK proizlazi da im je poznato sklapanje Ugovora, da se tuženik brinuo o majci, da je pok. EK bila dobrog psihičkog stanja do pred svoju smrt, potpuno prisebna i, kada je zalegla i fizički onemoćala zbog bolesti i tada da je o njoj isključivo brinuo i skrbio tuženik, a svjedokinja ZK navodi i da joj je pok. EK neposredno rekla da će ugovorom ostaviti predmetni stan tuženiku
- da su iskazi svjedoka KK i GK u dijelu koji se odnosi na psihičko stanje pokojne EK u proturječju s iskazima gore navedenih svjedoka.
10. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, a prihvaćajući iskaze svjedoka ZK, ĐK, CK i JK, te cijeneći sklopljeni Ugovor i njegove učinke prvostupanjski sud je odbio i prvopostavljeni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev uz zaključak da tužitelj nije dokazao da pok. EK nije bila sposobna za rasuđivanje, da je upravo tuženik živio u zajedničkom kućanstvu s majkom, pokojnom EK, da se o njoj brinuo i skrbio, te da je stoga sasvim opravdano i životno uvjerljivo da je pokojna EK upravo tuženiku, temeljem predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju ostavila svoju imovinu, kao i da se radi o pravoj volji ugovornih strana.
11. Razmatrajući žalbene navode tužitelja, ovaj sud je stava da je sud prvog stupnja pravilno prihvatio iskaze svjedoka ZK, ĐK, CK i JK, odnosno pravilno nije prihvatio iskaze svjedoka KK i GK u dijelu koji se odnosi na psihičko stanje pokojne EK. Ovo stoga što su, i po stavu ovog suda, iskazi svjedoka kojima sud prvog stupnja poklanja vjeru logični i uvjerljivi, a posebno stoga što su svjedoci ZK i JK susjedi pok. EK, te nezainteresirani za ishod spora, a iz njihovih iskaza nedvojbeno proizlazi da je ista bila dobrog zdravstvenog stanja i dobrog psihičkog stanja, te svjesna svojih postupaka.
12. Odredbom čl. 579. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja, dok je odredbom čl. 322. st. 1. ZOO-a ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva, ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
13. Tužitelj u žalbi ponavlja tvrdnje da je predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen isključivo iz nedopuštene pobude - da se tužitelj isključi iz nasljedstva.
13.1. Člankom 273. stavkom 1. i 2. ZOO-a propisano je:
"Pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost. Ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka."
14. Iz stanja spisa proizlazi da se tuženik pretežno brinuo o majci i prije sklapanja Ugovora, te da je davatelj uzdržavanja, ovdje tuženik, ispunjavao svoje obveze prema tom Ugovoru do majčine smrti, što suprotno navodima žalbe potvrđuje da je pobuda ugovornika u vrijeme sklapanja Ugovora bila upravo uzdržavanje primateljice uzdržavanja EK od strane tuženika, dakle da Ugovor nije sklopljen iz nedopuštene pobude /radi isključenja iz nasljedstva tužitelja/ koja bi bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja-EK da sklopi ugovor o doživotnom uzdržavanju s tuženikom koji bi to znao ili morao znati.
14.1. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, dokazima provedenim tijekom postupka sud prvoga stupnja pravilno je utvrdio i pravilno zaključio da predmetni ugovor nije ništetan pravni posao zbog nedopuštene pobude na strani ugovornih stranaka. Žalbeni navodi tužitelja koji se svode na osporavanje utvrđenja suda prvoga stupnja o pravoj volji ugovornih stranaka ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, jer i po stavu ovoga suda, dokazima provedenim tijekom postupka tužitelj nije dokazao da je sporni ugovor sklopljen isključivo radi rješavanja imovinskopravnih odnosa između tuženika i pok. EK, s ciljem isključenja tužitelja od nasljeđivanja iste. Motiv za sklapanje ugovora - stjecanje vlasništva nekretnine, predstavlja legitiman interes tuženika i nije nedopušten, zbog čega isti ne utječe na valjanost ugovora.
15. Nadalje, kada iz stanja spisa proizlazi da se tuženik Ugovorom obvezao uzdržavati doživotno svoju majku brigom o ishrani, odijevanju i zdravlju, doprinositi za uzdržavanje, a nakon smrti pokopati je o svom trošku po mjesnim običajima, da je EK sklopila Ugovor kada je bila u dobi od 90 godina, da je živjela u obiteljskoj zajednici i zajedničkom domaćinstvu s tuženikom do svoje smrti, da u vrijeme sklapanja spornog ugovora istoj nije bila dijagnosticirana smrtonosna bolest za koju se očekivao kratak životni vijek, da je od ovjere spornog Ugovora do smrti pok. EK prošlo oko 2 godine, to ovaj sud, imajući u vidu i činjenicu da ugovor o doživotnom uzdržavanju sadrži i elemente aleatornosti, smatra pravilnim zakjučak prvostupanjskog suda da ne postoje elementi ništetnosti Ugovora, odnosno da se u okolnostima konkretnog slučaja ne radi o ugovoru koji bi bio protivan moralu društva, pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da nije ispunjena ni navedena pretpostavka iz čl. 322. ZOO-a za utvrđenje ništavosti navedenog ugovora, odnosno da bi ugovor bio protivan moralu društva.
16. Razmatrajući žalbene navode tužitelja da bi se radilo o simuliranom Ugovoru kojim se isključuje tužitelj, kao i da bi isti prikrivao stvarni Ugovor o darovanju, žalitelju valja odgovoriti da u konkretnom slučaju, po stavu ovog suda, ne postoje pretpostavke niti za simulirani ugovor, a niti za disimulirani ugovor, obzirom da iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi da su pokojna primateljica uzdržavanja i tuženik u stvari htjeli sklopiti neki drugi ugovor, a također ne proizlazi da sada pokojna primateljica uzdržavanja ne bi željela sklopiti upravo takav ugovor kakav je i sklopila s tuženikom.
17. Također, žalitelju valja ukazati i da je sporni Ugovor ovjeren kod Općinskog suda u Splitu u izvanparničnom predmetu broj R1-374/16 gdje se uređujući sudac uvjerio da su tada nazočna primateljica uzdržavanja i davatelj uzdržavanja orijentirani u vremenu i prostoru i sposobni za poduzimanje pravnih radnji i sklapanje pravnih poslova, te da je istima detaljno objasnio smisao i posljedice konkretnog pravnog posla, da se uvjerio u njihovu pravu i ozbiljnu volju, da im je glasno pročitan Ugovor, uz upozorenje na pravne posljedice istog, a nakon čega su ugovaratelji ponovno izjavili da ostaju kod svih odredbi Ugovora o doživotnom uzdržavanju, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi da je sklapanjem predmetnog Ugovora pok. EK zapravo htjela isključiti tužitelja iz nasljedstva, odnosno s tuženikom sklopiti ugovor o darovanju.
18. Na žalbene navode valja odgovoriti i da iz rezultata raspravljanja jasno proizlazi da je davatelj uzdržavanja svoju obvezu preuzetu ugovorom i izvršavao, da se i prije sklapanja spornog ugovora brinuo o majci, a što sve demantira tvrdnju tužitelja da namjera ugovornih strana za sklapanje takvog ugovora nije bila osigurati davanje doživotnog uzdržavanja za primateljicu uzdržavanja.
19. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da predmetni Ugovor nije ništetan, odnosno da se ne radi o zelenaškom i/ili simuliranom Ugovoru, niti o nedopuštenoj pobudi, kao i da ne postoje elementi pobojnosti zbog mana volje, pa u tom pogledu neosnovano tužitelj ukazuje na pojedine (selektivno izdvojene) dijelove iskaza tuženika, jer njegov iskaz sam za sebe, a pogotovo ne u komparaciji s ostalim provedenim dokazima, ne ukazuju na postojanje činjenica na kojima su utemeljeni tužbeni zahtjevi.
20. Kako se predmetni Ugovor zaključio kao odraz prave volje stranaka, kako je u svemu i izvršen kao naplatni pravni posao u kojem su ugovorne strane bile svjesne svojih davanja, i koji unatoč nezadovoljstvu tužitelja sklapanjem istoga, nije imao za osnovnu pobudu rješavanje imovinsko pravnih odnosa između tuženika i pok. EK s ciljem isključenja tužitelja iz nasljeđivanja, niti se radi o zelenaškom, darovnom i /ili simuliranom Ugovoru, pravilno je sud prvog stupnja, a temeljem pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, u smislu odredbe čl. 579. st. 1, 580. st. 1., 273. i 332. st. 1. ZOO- a, te primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221. a ZPP-a pravilno zaključio da je sklopljeni Ugovor valjan. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud pod toč. I. i II. izreke odbio tužbene zahtjeve tužitelja.
21. Žalitelju valja ukazati i da eventualno neispunjavanje obveza iz Ugovora od strane davatelja uzdržavanja predstavlja okolnost koja predstavlja razlog za raskid Ugovora, a ne i za pobojnost istog.
22. Ostali žalbeni navodi ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude.
23. Odluka o trošku pravilna je i zakonita, utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23).
24. Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti žalbu tužitelja te potvrditi prvostupanjsku presudu, a na temelju odredbe čl. 368. st.1. ZPP-a, te odlučiti kao pod I. izreke presude.
25. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava žalbe jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a), slijedom čega je odlučeno kao pod II. izreke presude.
Osijek, 16. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Drago Grubeša
