REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1774/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnica Iris Šoštarić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Iris Šoštarić i Velimir Šoštarić iz Rovinja, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Marija Vujasin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnim i isplate, odlučujući o tužiteljičinom i tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-743/2023-6 od 27. siječnja 2025., kojim je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno broj P-867/2022-49 od 17. travnja 2023., na sjednici održanoj 15. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-743/2023-6 od 27. siječnja 2025. pod točkom II. izreke, u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 11.350,76 eura s pripadajućim zateznim kamatama i nadoknaditi joj troškove parničnog postupka u iznosu od 3.070,13 eura s pripadajućim zateznim kamatama, a odbijeni zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.131,03 eura i zahtjev tuženika za nadoknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 10.506,31 eura te pod točkom III. izreke , u odnosu na pravno pitanje:
„Ima li potrošač, nakon sklapanja sporazuma o konverziji sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15), pravo na daljnju isplatu pozivom na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu?“.
II. Odbija se tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
III. Odbacuje se tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
IV. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovara na prijedlog za dopuštanje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1.1. Tužiteljica i tuženik su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-743/2023-6 od 27. siječnja 2025., kojim je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno broj P-867/2022-49 od 17. travnja 2023.
1.2. Tužiteljica je postavila dva pitanja koja drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1. Da li sklapanjem Aneksa ugovora o kreditu, u kojem aneksu su ugovaratelji utvrdili iznos preplate, korisnik kredita gubi pravo na naplatu razlike neotplaćenog dijela glavnice kredita koja proizlazi iz izračuna banke u konverziji i izračuna sudskog vještaka u parnici?
2. Da li je sklapanjem dodatka ugovora o kreditu (konverzija) banka stekla valjan pravni osnov za stjecanje iznosa neotplaćenog dijela glavnice kredita koji je utvrdila u iznosu većem od utvrđenja financijskog vještaka u parnici?“.
1.3. Tužiteljica je navela i da su joj povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14 - dalje: Ustav), sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17- dalje: EKLJP) - pravo na pravično suđenje u svom aspektu na pristup sudu (čl. 29. Ustava).
1.4. Tuženik je postavio tri pitanja koja drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
„1. Je li korisnik kredita koji je izvršio plaćanja na temelju (nepoštene) odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate jednostranom odlukom kreditora i/ili (nepoštene) odredbe kojom je glavnica kredita vezana za valutu CHF, iz ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, obeštećen sklapanjem i provedbom sporazuma o konverziji sklopljenim na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15)?
2. Pripada li korisniku kredita, nakon sklapanja sporazuma o konverziji koja je provedena sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15), kao posljedica (nepoštene) odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate jednostranom odlukom kreditora i (nepoštene) odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iz ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, isplata razlike između iznosa koji je korisnik kredita platio i iznosa izračunatog na temelju kamatne stope koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i tečaja na dan korištenja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, umanjenog za iznos preplate utvrđene u konverziji?
odnosno
Ima li potrošač, nakon sklapanja sporazuma o konverziji sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15), pravo na isplatu razlike između iznosa koji je platio i iznosa izračunatog na temelju kamatne stope koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora o kreditu i tečaja na dan korištenja ugovora o kreditu, umanjene za iznos preplate utvrđene u konverziji?
3. Je li sud ovlašten ispitivati poštenost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom kreditora te odredbe o valutnoj klauzuli u CHF sadržanih u ugovoru o potrošačkom kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF koje su zamijenjene prisilnim odredbama sporazuma o konverziji sklopljenog na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15)?“
1.5. Tuženik je naveo da su mu povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom i EKLJP - pravo na pravično suđenje i u njemu sadržano pravo na pristup sudu (čl. 29. Ustava), jednakost svih pred zakonom (čl. 14. Ustava) te pravo na djelotvoran pravni lijek (čl. 18. Ustava i 13. EKLJP).
2. Tužiteljica nije podnijela odgovor na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije dok je tuženik u odgovoru na tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije osporio navode iz prijedloga i predložio prijedlog odbaciti uz nadoknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
3.1. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koja je tužiteljica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.2. Postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer pobijana odluka, u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja, ne odstupa od sudske prakse i pravnog shvaćanja izraženog u odlukama ovog suda broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. i sl., a ovaj sud ne nalazi u navodima prijedloga razloga preispitivati tu ustaljenu sudsku praksu.
3.3. Nadalje, prema ocjeni ovog suda tužiteljica navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da su joj tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije (točka 1.3.). To stoga što je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojoj je presudi drugostupanjski sud odgovorio na sve odlučne žalbene navode, donesena presuda je dostatno obrazložena te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva pa se presuda ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga, ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje niti da bi bila dovedena u neravnopravan položaj po bilo kojoj osnovi, a činjenica da tužiteljica nije zadovoljna tumačenjem i primjenom materijalnog prava od strane suda i posljedično ishodom spora ne dovodi do povrede prava na pravično suđenje.
3.4. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje tužiteljica smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava - valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao pod stavkom II. izreke, dok je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP - u pogledu pozivanja na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda - valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod stavkom III. izreke ovog rješenja.
4. U odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da je drugo postavljeno pitanje, u bitnome sažeto u izreci ove presude, važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer u odnosu na to pitanje praksa nižestupanjskih sudova nije jedinstvena, a pobijana odluka odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. i dr. koje se na istu pozivaju) pa je, u skladu s odredbom čl. 389.b st. 3. ZPP, revizija dopuštena zbog postavljenog pravnog pitanja (stavak I. izreke), dok se u odnosu na ostala postavljena pravna pitanja i povredu temeljnog ljudskog prava, uzima da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP.
5. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.
Zagreb, 15. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
