Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-385/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Azre Salitrežić, predsjednika vijeća, te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Davora Mitrovića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. ŽP, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj K- 547/2025-15 od 12. rujna 2025. ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj K- 547/2025-14 od 17. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Djelomično se prihvaća žalba opt. ŽP, preinačuje se prvostupanjska presuda i izriče da se prihvaća kao pravilna po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna zatvora za kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11 u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, dok se opt. ŽP za kazneno djelo iz čl. 139. st. 1. i 3. KZ/11 na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a daljnjom primjenom odredbi čl. 51. KZ/11 opt. ŽP osuđuje se na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci u koju mu se kaznu na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. lipnja 2025., pa nadalje.

II./ U ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj K-547/2025-15 od 12. rujna 2025. ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj K-547/2025-14 od 17. rujna 2025., opt. ŽP proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv imovine – oštećenje tuđe stvari, opisano i kažnjivo po čl. 235. st. 1. KZ/11 te kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja, opisano u čl. 139. st. 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11, sve u vezi s čl. 51. KZ/11.

1.1. Na temelju čl. 235. st. 1. KZ/11 opt. ŽP je za kazneno djelo protiv imovine – oštećenje tuđe stvari iz čl. 235. stavka 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca, a za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 1. i 3. KZ/11, na temelju čl. 139. st. 3. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci pa je na temelju čl. 51. KZ/11 opt. ŽP osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. lipnja 2025. pa nadalje.

1.2. Na temelju čl. 73. KZ/11 opt. ŽP izrečena je sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve ĆP kojoj se ne smije približiti na razdaljinu ispod 100 metara, u trajanju 4 (četiri) godine duljem od izrečene kazne zatvora.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 opt. ŽP obvezan je na plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 i to paušalne svote u iznosu od 100,00 eura te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja iz čl. 145. st. 2. toč. 7. ZKP/08 o čijoj će visini posebno rješenje naknadno donijeti predsjednik vijeća.

2. Protiv pobijane presude žalbu je podnio opt. ŽP, putem branitelja Zdravka Baburaka, odvjetnika iz Zagreba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Žalba opt. ŽP je djelomično osnovana.

6. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (pri čemu optuženik ne navodi koju odlučnu činjenicu sud nije utvrdio) upire da je sud iz izvedenih dokaza izveo pogrešan zaključak da su u radnjama optuženika sadržani bitni elementi terećenih kaznenih djela. Ponavlja navode iz svoje obrane, daje svoju ocjenu izvedenih dokaza predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude, spekulirajući da je vjetrobransko staklo već bilo razbijeno, da ga je možda razbio RP, možda i sama oštećenica, da iz iskaza RP proizlazi da se sjeća da je optuženik rekao da će pozvati Ž i promijeniti bravu, no da se ostalih riječi ne sjeća te da je neživotno da se ne bi sjetio riječi koje se stavljaju na teret optuženiku.

6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud nakon pozorne ocjene sadržaja obrane opt. ŽP pravilno ju je ocijenio nevjerodostojnom i usmjerenom na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti za počinjenje kaznenih djela. Nastavno tome, nakon pozorne ocjene iskaza ošt. i žrtve ĆP i svjedoka RP koji u bitnom potvrđuje navode ošt. ĆP, analizirajući svaki dokaz posebno kao i sve dokaze u njihovoj međusobnoj vezi, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je opt. ŽP počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 1. i 3. KZ/11, kao i kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11 u svezi kojih kaznenih djela ne postoje okolnosti koje isključuju njegovu kaznenopravnu odgovornost.

6.2. Naime, u odnosu na kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz izvješća PUZ, PP Jastrebarsko te u njemu utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da su na vozilu Renault Clio reg. oznake [registarska oznaka] vidljiva oštećenja na prednjem vjetrobranskom staklu, a što je vidljivo i na fotografijama na str. 9-11 spisa. Iako svjedok RP nije vidio trenutak kada je vjetrobransko staklo razbijeno jer da u trenutku kada je uvezao vozilo u dvorište da bi u njega sestra, ošt. ĆP ukrcala stvari jer je napuštala optuženika te da tada vjetrobransko staklo nije bilo razbijeno, a nakon nekih pola sata optuženik mu je rekao da je staklo razbijeno, pri čemu i sama oštećenica nije vidjela trenutak kada je vjetrobransko staklo razbijeno, već je, kako iskazuje, iz kuće čula "puk" da bi potom izašla iz kuće, vidjela optuženika kako dolazi te razbijeno staklo na automobilu zbog čega je pozvala policiju, nakon čega ju je optuženik verbalno napao, zaprijetivši joj da će ju odnijeti crna zemlja, da će ju napasti Ć te da će ju netko ubiti. Kraj takvog stanja stvari, pravilno je sud iskaze ošt. ĆP i svjedoka RP ocijenio istinitim i vjerodostojnim jer su potvrđeni materijalnim dokazima u spisu (izvješća PUZ, PU Jastrebarsko o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji od 7. lipnja 2025. kada je u 14,25 sati ĆP dojavila da joj je suprug razbio staklo na vozilu) kao i fotografija vozila te fotografije prometne dozvole na ime ĆP. Pri tome je za ukazati kako svjedok RP nije eksplicitno naveo koje je riječi čuo da je optuženik uputio oštećenici, no čuo je da je rekao kako će pozvati Ž, promijeniti bravu, dok se ostalih riječi precizno ne sjeća, ali je čuo riječi koje bi mogle biti prijetnja prema sestri, pri čemu je oštećenica precizno navela o kakvim se riječima, odnosno prijetnji radilo.

6.3. Stoga, nije osnovana žalba opt. ŽP zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer iz prethodno navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenih djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženja presude naveo jasne i iscrpne razloge na koje se upućuje žalitelj radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Slijedom žalbenih navoda, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je u smislu odredbe čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08 činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih i drugih važnih činjenica u obrazloženju pobijane presude dao prvostupanjski sud jer su razlozi jasni, pri čemu je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima izveo zaključke o dokazanosti pojedinih važnih i odlučnih činjenica. Ujedno, žalbeni navodi optuženika kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

7. Iako se optuženik ne žali zbog povrede kaznenog zakona upirući da je u predmetnom slučaju sud morao primijeniti načelo "in dubio pro reo", sadržajno upućuje na navedenu žalbenu osnovu. Međutim, takav žalbeni navod nema uporišta u utvrđenom činjeničnom stanju te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, a onda s tim u vezi i drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika u vezi inkriminiranih kaznenih djela. Pri tome se žalitelju ukazuje da se kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono za koje optuženik smatra da je trebalo biti utvrđeno.

8. Optuženik se žali i zbog odluke o kazni, koju žalbenu osnovu ne obrazlaže, ali navođenjem te žalbene osnove nedvojbeno smatra da je kazna na koju je osuđen prestroga. S tim u vezi i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine ukazuje se prestrogom. Naime, pravilno je sud utvrdio olakotne okolnosti na strani optuženika u činjenici da je otac dvoje djece od kojih je jedno maloljetno, a od otegotnih okolnosti da je osuđivan zbog kaznenog djela prijetnje na štetu iste žrtve u kojem postupku mu je izrečena uvjetna osuda, kao i prekršajnu kažnjavanost zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama te Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Pri tome nije u dovoljnoj mjeri cijenio utvrđene olakotne okolnosti, a zanemario je i činjenicu da je optuženik slabog imovnog stanja, nezaposlen, dakle bez primanja i bez imovine. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, njegove ličnosti te društvene opasnosti počinjenih kaznenih djela zbog kojih je proglašen krivim, a u okviru granica propisanih kazni za kaznena djela (za kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11 propisana je kazna zatvora u trajanju do dvije godine, dok je za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11 propisana kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina), ovaj sud smatra da mu je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca za kazneno djelo oštećenja tuđe stvari, dok je u odnosu na kazneno djelo prijetnje, po ocjeni ovog suda, utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci prestroga. Ovo imajući u vidu kriminalnu količinu, odnosno sam sadržaj prijetnje i okolnosti počinjenja s obzirom je optuženik bio nezadovoljan, a logično i povrijeđen činjenicom da ga supruga ĆP napušta i seli te da je u konkretnom slučaju za to kazneno djelo (prijetnje) primjerena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a kako je to i navedeno pod toč. I/ izreke ove drugostupanjske odluke. Primjenjujući potom odredbe za kaznena djela u stjecaju iz čl. 51. KZ/11 ovaj sud je opt. ŽP osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, u koju mu je uračunato vrijeme uhićenja kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. lipnja 2025., pa nadalje. Upravo takva vrsta i mjera kazne primjerena je i dostatna te će se po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, navedenom kaznenopravnom sankcijom ostvariti sve one svrhe kažnjavanja u vidu specijalne i generalne prevencije propisane odredbom čl. 41. KZ/11, a uz to je ista adekvatna osobi optuženika, stupnju njegove krivnje, jačini ugrožavanja zaštićenog dobra i svim drugim okolnostima iz čl. 47. KZ/11 vezanim za izbor vrste i mjere kazne.

9. Kako je optuženik uložio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a odredba čl. 478. ZKP/08 propisuje da žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži u sebi, između ostalog i žalbu zbog odluke o sigurnosnoj mjeri, to je sud prvostupanjsku presudu ispitao i u tom dijelu nalazeći da je prvostupanjski sud optuženiku pravilno izrekao sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja ĆP, kojoj se ne smije približiti na razdaljinu ispod 100 metara u trajanju četiri godine duljem od izrečene kazne zatvora, a za što je dao jasne i argumentirane razloge posebice imajući u vidu da je kaznena djela počinio u vremenu provjeravanja iz ranije presude kojom mu je izrečena uvjetna osuda zbog kaznenog djela prijetnje na štetu iste oštećenice.

10. Uslijed prethodno navedenog, a kako ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 ovo vijeće nije utvrdilo da je prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, valjalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe opt. ŽP na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 preinačiti presudu kao pod toč. I/, a u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrditi prvostupanjsku presudu (toč. II/).

Osijek, 10. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Azra Salitrežić