Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-310/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Anđele Bošković Rajković predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Zagrajski sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Branke Guljaš članice vijeća, u građanskoj pravnoj stvari tužitelja ĐI iz [adresa], Vij. Đ 2-b, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Stjepko Medved, odvjetnik u Valpovu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Katarina Prelec, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, radi: utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-1205/2019-37 od 4. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana pa se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-1205/2019-37 od 4. siječnja 2024.:

a) potvrđuje u pobijanoj toč. I. izreke i

b) ukida u pobijajućim toč. II. i III. izreke, kao i odluka o troškovima postupka pod toč. IV. izreke i u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje u stadij prethodnog postupka.

II. O zahtjevu tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odlučit će sud prvog stupnja u konačnoj odluci kojom završava ovaj spor.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 9011494565 od 6. lipnja 2006. na iznos od 63.000 CHF s rokom otplate od 20 godina koji su sklopili tužitelj ĐI, OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženik Privredna banka Zagreb d.d., [osobni identifikacijski broj], a koje predviđaju jednostranu izmjenu visine kamatne stope odlukom tuženika.

II. Utvrđuju se ništetnim sve odredbe navedenog potrošačkog ugovora o kreditu kojom su glavnica i kamate vezani uz CHF.

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Račkog 6, [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.036,27 € zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 02. rujna 2015. pa do isplate i koja stopa zatezne kamate se utvrđuje za period do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za period od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.981,02 € zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od presuđenja tj. 4. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena a sve u roku od 15 dana."

2. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjevi odbiju kao neosnovani, podredno ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje, s tim da potražuje trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu. Posebno ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da je presuda suda prvog stupnja nerazumljiva zbog čega se ne može ispitati.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u odnosu na toč. II. i III. izreke, a na koju u žalbi ukazuje tuženik, jer je nejasna i nerazumljiva u vezi utvrđene ništetnosti svih odredbi "navedenog potrošačkog ugovora o kreditu kojom su glavnica i kamate vezan uz CHF."

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 9011494565 od 6. lipnja 2006. kojom je ugovorena jednostrana izmjena visine kamatne stope odlukom tuženika i kako je to tužitelj naznačio svih odredbi koje se odnose na vezivanje glavnice i kamata u valutu švicarski franak (CHF), kao i zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa sa pripadajućom zateznom kamatom.

7. Sud prvog stupnja obrazlaže prihvaćanje tužbenog zahtjeva pozivajući se na utvrđenja o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika i vezivanju otplate glavnice i kamata kredita uz promjenu tečaja CHF u odnosu na početno ugovoreni tečaj iz presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i vezanost tim utvrđenjima na temelju odredbe čl. 502.c ZPP-a (Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 os 9. travnja 2015. i Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012-2 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.) ali i na utvrđene činjenice iz provedenih dokaza iz kojih je izveo zaključke da tuženik prije i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu nije tužitelja informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti o načinu promjene početno ugovorene kamate i vezivanju otplate kredita uz promjenu tečaja CHF, čime da je tuženik postupio suprotno odredbi čl. 5. u vezi s čl. 62. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., u daljnjem tekstu: ZZP/03). Osim toga, sud prvog stupnja utvrdio je da je tuženik mogao predvidjeti kretanje tečaja CHF i referentnih kamata, dok je tužitelj neuk po tom pitanju, kao i da nije bilo pregovaranja s tužiteljem i da je tuženik postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja a tužitelj doveden u nepovoljni položaj.

8. Neosnovano tuženik osporava presudu suda prvog stupnja pod toč. I. izreke kojom je utvrđena ništetnom odredba Ugovora o kreditu sklopljenog 6. lipnja 2006. jer je tuženik na temelju te ugovorne odredbe jednostranom odlukom tijekom otplate kredita mijenjao kamatnu stopu u odnosu na početnu ugovorenu kamatnu stopu, a o toj ugovornoj odredbi nije se pregovaralo i tužitelj nije imao mogućnosti utjecati na promjenu kamatne stope, a kako je suprotna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu na štetu tužitelja, pravilno je utvrđena nepoštenom pozivom na odredbu čl. 81. ZZP-a s posljedicom ništetnosti koju propisuje odredba čl. 87. st. 1. ZZP/03.

8.1. Obrazloženje suda prvog stupnja u vezi pobijane toč. I. izreke žalbom tuženika nije dovedeno u sumnju jer tuženik ponavlja navode koje je iznosio tijekom postupka, a na koje je sud prvog stupnja valjano odgovorio.

9. Nerazumljivost pobijane presude suda prvog stupnja pod toč. II. proizlazi iz same izreke u kojoj nije izričito navedeno koje su odredbe ili dijelovi odredbi i u kojim dijelovima ništetni u vezi vezivanja glavnice kredita i kamata uz valutu CHF. Niti iz obrazloženja nije moguće zaključiti koje su to točno odredbe Ugovora o kreditu, a kako pravomoćna postaje izreka odluke, ovakva izreka pod toč. II. presude je nejasna a presuda se ne može ispitati, čime je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a pa je žalba tuženika uvažena i u tom dijelu (toč. II. izreke) presuda suda prvog stupnja ukinuta.

10. O valjanosti i pravnim učincima sporazuma o konverziji sklopljenog na temelju ZID ZPK/15 izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom sporu broj Gos- 1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020.: "Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli."

10.1. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ističe da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO) te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, kao i da ne mogu opća pravila o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka iz ZOO-a u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK/15 o konverziji, dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji pod pretpostavkom da je sporazum sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK/15.

10.2. Sporazum bez obzira je li sklopljen u formi tzv. dodatka - aneksa ili ugovora predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (rešenje Ustavnog suda RH broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.) i za potrošače je bio dobrovoljan, a banke su morale potrošačima ponuditi konverziju.

11. Nadalje, glede postojanja, odnosno nepostojanja interesa za zahtjeve da se utvrde ništetnima pojedine odredbe ugovora o kreditu prethodno vezanih uz CHF, treba reći da se Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu, tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima.

12. Dakle, potrebno je utvrditi je li konverzija napravljena zakonito i računski točno, iznos preplate iz čl. 19.c st. 1. toč. 5. ZID ZPK-a ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZID ZPK-a ako je on utvrđen, kao i postoje li razlozi eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK-a (npr. poslovna nesposobnost) te je li njome uspostavljena (ili barem ublažena) narušena ravnoteža u odnosima trgovaca i potrošača. Navedena utvrđenja predstavljaju relevantne okolnosti koje Vrhovni sud Republike Hrvatske spominje i u svojem rješenju iz oglednog spora i to kao eventualne osnove za postavljanje kondemnatornih zahtjeva potrošača koji su konvertirali svoj kredit.

13. Prema odluci Suda Europske unije u spojenim predmetima C-596/15 P i C- 597/15 P od 23. studenog 2017. u predmetu Bionorica SE i Diapharm GmbH & Co. KG (toč. 85.) postojanje pravnog interesa pretpostavlja da tužba svojim ishodom može donijeti osobnu korist stranci koja ju je podnijela, a nasuprot tomu, pravni interes ne postoji kada povoljan ishod neke tužbe u svakom slučaju tužitelju ne može donijeti zadovoljštinu. Dakle, ne može postojati apstraktni pravni interes, a u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. potpuno određeno i jasno je navedeno za koje zahtjeve takav pravni interes postoji (za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, a slijedom toga i pravo na postavljanje kondemnatornih zahtjeva za isplatu temeljem tako utvrđenih nepoštenih i ništetnih odredbi).

14. Nadalje, u odluci Suda Europske unije broj C-118/17 AI protiv Erste Bank Hungary Zrt. od 14. ožujka 2019. zauzeto je načelno pravno shvaćanje kako sud mora provjeriti je li nacionalni zakon omogućio ponovno uspostavu pravno i činjenično situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštena odredba potrošačkog ugovora nikada nije postojala, osobito uspostavom prava na povrat svih koristi koje je trgovac neopravdano stekao na štetu potrošača na temelju navedene nepoštene odredbe i to unatoč zakonskoj intervenciji. Stoga potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora i to bez obzira i na eventualnu zakonsku intervenciju u to njegovo pravo.

15. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022. nije odlučna činjenica da je prema ZID ZPK/15 potrošaču i korisniku kredita u CHF dana mogućnost izbora pristati na konverziju ili nastaviti otplatu kredita prema odredbama osnovnog Ugovora o kreditu. Da bi se korisnik kredita u CHF mogao nagoditi i dogovoriti sa davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi, treba biti ispunjen uvjet da su potrošaču bili u cijelosti poznati svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Međutim, u vrijeme sklapanja Dodatka Ugovoru o kreditu nije bila poznata odluka u vezi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu u CHF jer je odluka po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača donesena tek tri godine nakon sklapanja Dodatka Ugovoru o kreditu i provođenja konverzije pa korisnici kredita nisu u vrijeme konverzije mogli imati sve informacije i nisu mogli sagledati u cijelosti koje su sve odredbe nepoštene i ništetne u konkretnom ugovoru. Tek tada da su sve to znali mogli su se pravovaljano odreći tih svojih prava (tako u odluci Suda Europske unije od 9. srpnja 2020. u predmetu C-452/18 XZ protiv Ibercaja Banko S.A.). Zaključno je Vrhovni sud Republike Hrvatske dao odgovor na postavljeno pravno pitanje: "Sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 ne gubi se pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji."

16. Međutim, nejasan je i nerazumljiv zaključak suda prvog stupnja da i nakon provedene konverzije postoji razlika u nedospjeloj glavnici kada se imaju u vidu odredbe Glave IV.a Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15., u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15), tako da je u vezi kondemnatornog zahtjeva presuda suda prvog stupnja donesena uz počinjenu bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

16.1. Nalaz i mišljenje vještaka ne daje objašnjenje o nedospjeloj glavnici, a sud prvog stupnja također ne objašnjava kako je nakon provedene konverzije ostala nedospjela glavnica, tako da se u tom dijelu s obzirom na manjkavost Nalaza i mišljenja vještaka i nedostatnost valjanog obrazloženja od strane suda prvog stupnja, presuda suda prvog stupnja ne može ispitati jer je nejasna i nerazumljiva.

17. Stoga je žalba tuženika uvažena i presuda suda prvog stupnja ukinuta u pobijanoj toč. III. izreke i predmet će biti vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje u stadij prethodnog postupka (čl. 377. st. 1. ZPP-a) jer je bitna povreda odredbi parničnog postupka počinjena u tom stadiju postupka. Naime, s obzirom na nerazumljivost tužbenog zahtjeva u vezi konkretnih odredbi o valutnoj klauzuli sadržanih u Ugovoru o kreditu iz 2006., sud prvog stupnja morao je pozvati tužitelja da tužbi dopuni sukladno odredbi čl. 109. ZPP-a, pod prijetnjom iz čl. 109. st. 4. ZPP- a.

18. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja na temelju odredbe čl. 377. ZPP-a raspravit će sva sporna pitanja na koja mu je ukazano u ovoj ukidbenoj odluci, a postupiti će prema uputi ovog suda uvažavajući pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022.

19. Ukinuta je i odluka o troškovima postupka (pod toč. IV. izreke) jer će nova odluka o troškovima postupka ovisiti o novoj odluci o glavnoj stvari, a u toj novoj odluci o troškovima postupka sud prvog stupnja odlučit će i o zahtjevu tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

20. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 369. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 9. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Anđela Bošković Rajković