Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1351/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr. sc. Sanje Zagrajski predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Anđele Bošković Rajković i sutkinje Branke Guljaš članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Imon Choudhury, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Gajski, Grlić, Prka i Partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika Republika Hrvatska, [osobni identifikacijski broj], koga zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj P-728/2019-85 od 13. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 9. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, te se presuda i rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama – Buie poslovni broj P-728/2019-85 od 13. travnja 2023.:

a) potvrđuje pod toč. II. izreke rješenja u dijelu kojim je tužba djelomično odbačena.

b) ukida pod toč. I. izreke presude i pod toč. III. izreke rješenja kojom je odlučeno o troškovima postupka i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

"I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1) Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, [osobni identifikacijski broj], zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, Stalnoj službi u Pazinu, Narodnog doma 2b, 52001 Pazin, isplatiti tužitelju KZ, [osobni identifikacijski broj], [adresa], 52470 [adresa], ukupan iznos od 63.234,58 EUR/467.303,54 kuna1 zajedno s pripadajućim zateznim kamatama po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (slovima: tri) postotnih poena koje teku

- na iznos od 28.506,34 EUR/210.661,85 kn od dana 29.11.2014. pa do isplate

- na iznos od 34.728,24 EUR/256.641,69 kn od dana 29.09.2015. pa do isplate.

2) Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, [osobni identifikacijski broj], zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, Stalnoj službi u Pazinu, Narodnog doma 2b, 52001 Pazin, isplatiti tužitelju KZ, [osobni identifikacijski broj], [adresa], 52470 [adresa], iznos od 108.017,75 EUR/798.251,20 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamata tekućim na taj iznos od 17.3.2017. pa do isplate po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (slovima: tri) postotnih poena.

4) Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, [osobni identifikacijski broj], zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, Stalnoj službi u Pazinu, Narodnog doma 2b, 52001 Pazin, nadoknaditi tužitelju KZ, [osobni identifikacijski broj], [adresa], 52470 [adresa], trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamata tekućim na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (slovima: tri) postotnih poena.";

i riješeno je:

II/ Odbacuje se tužba u dijelu koji glasi:

„3) Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, [osobni identifikacijski broj], zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, Stalnoj službi u Pazinu, Narodnog doma 2b, 52001 Pazin, isplatiti tužitelju KZ, [osobni identifikacijski broj], [adresa], 52470 [adresa], iznos od 25.323,02 EUR/187.174,05 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamata tekućim na taj iznos od 7.3.2018. pa do isplate po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (slovima: tri) postotnih poena."

III/ Nalaže se tužitelju KZ da tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA isplati parnični trošak u ukupnom iznosu od 49.237,50 eur/370.979,94 kune u roku od 15 (petnaest) dana."

2. Protiv prvostupanjske presude i rješenja pravodobnu žalbu podnio je tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), s prijedlogom da se žalba prihvati, preinači prvostupanjska presuda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz dosudu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i rješenje, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužitelja, ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja presude i rješenja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5.1. No, presuda prvostupanjskog suda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer o odlučnim činjenicama nema razloga, tako je ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

5.2. Neosnovano tužitelj smatra da je pobijanim rješenjem pod toč. II. pogrešno primijenjena odredba čl. 186.a st. 1. ZPP, što bi utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke, pa u odnosu na doneseno rješenje kojim je tužba djelomično odbačena nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 186.a ZPP.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete temeljen na navodima da je rješenjima Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Kir-663/12 od 26. studenog 2012. i Kir-667/12 od 28. studenog 2012., donesenim u kaznenom postupku koji se vodi pred Županijskim sudom u Puli-Pola protiv tužiteljeve supruge, tužitelju nezakonitim i nepravilnim odlukama prekomjerno blokirana imovina (privremeni raskid deviznog oročenja, podizanja gotovine i bezgotovinskog prijenosa u iznosu od 1.206.500,00 Eura s računa broj 2581630026 i podizanja gotovine u iznosu od 100.000,00 Eura, raskid deviznog oročenja, podizanja gotovine i bezgotovinskog prijenosa u iznosu od 1.300.000,00 Eura s računa broj 2581622786) čime je tužitelju nastala šteta za iznos ugovorenih kamata na neosnovano blokirani iznos od 929.652,11 Eura od 29. studenog 2012. do 28. rujna 2015., šteta zbog zakašnjenja u deblokadi računa broj 2581630026 za iznos od 929.652,11 Eura u razdoblju od 29. rujna 2015. do 16. ožujka 2017. i šteta na ime uglavničene kamate na zaplijenjeni iznos od 276.847,89 Eura za razdoblje od 17. ožujka 2017. do 6. ožujka 2018.

7. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 63.234,58 Eura i 108.017,75 Eura, dok je djelomično odbacio tužbu u dijelu kojim tužitelj potražuje naknadu štete od 25.323,02 Eura/187.174,05 kuna.

7.1. Odluku o neosnovanosti zahtjeva za naknadu štete prvostupanjski sud donosi uz zaključak da ne postoji pogrešno i namjerno postupanje sudaca Županijskog suda u Puli-Pola, niti zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Puli-Pola, pa da ne postoji niti odgovornost tuženika za naknadu štete. Pri tome ističe da su sva rješenja donesena u prethodnom u postupku kao i u kaznenom postupku bila preispitivana od strane viših sudova. Prvostupanjski sud potvrđuje da je tužitelj podnio prijedlog za djelomično ukidanje privremene mjere od 23. listopada 2014. poslovni broj Kir-644/14 od 23. listopada 2014. kojim je rješenjem određena privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi i kojim je naloženo Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb da tužitelju ili trećoj osobi po njegovu nalogu uskrati isplatu iznosa od 1.206.500,00 Eura s računa 2581630026 i 1.300.000,00 Eura s računa broj 2581622786, da je njegov prijedlog prvotno bio odbijen, dok je naknadno rješenjem Vrhovnog suda poslovni broj Kž-659/16-4 od 10. siječnja 2017. prihvaćena žalba BZ i ukinuto rješenje kojim je odbijen prijedlog tužitelja za djelomičnim ukidanjem privremene mjere osiguranja naložene rješenjem suca istrage poslovni broj Kir-644/14 od 23. listopada 2014.. Nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo rješenje Županijskog suda u Puli-Pola o odbijanju tužiteljevog prijedloga za djelomično ukidanje privremene mjere, Županijski sud u Puli-Pola je 28. veljače 2017. donio rješenje o djelomičnom ukidanju privremene mjere, a naknadno i rješenje radi provedbe tog rješenja. Pri tome prvostupanjski sud potvrđuje da nema dokaza da bi Županijsko državno odvjetništvo predlagalo djelomično ukidanje privremene mjere, no to je učinio tužitelj kao protivnik osiguranja i po tom prijedlogu je postupljeno, a sadržaj rješenja da ne može biti razlogom nastanka štete tužitelju. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje kako tužitelj nije dokazao tvrdnju da je upućivao podneske Županijskom sudu u Puli-Pola radi ukidanja privremene mjere, niti da po tim zahtjevima ne bi bilo postupljeno. Slijedom svega, prvostupanjski sud utvrđuje da nisu ostvarene pretpostavke za naknadu štete u smislu čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23 i 36/24; dalje: ZS) niti čl. 108. Zakona o državnom odvjetništvu ("Narodne novine" broj: 67/18 i 21/22) jer su i sud i državno odvjetništvo postupali u tijeku prethodnog postupka i kaznenog postupka i donosili odluke koje su bile preispitivane od višeg suda, dok nije utvrđeno postojanje pogrešnog i namjernog postupanja.

8. Ovakvo obrazloženje prvostupanjskog suda za sada se ne može prihvatiti kao pravilno, jer prvostupanjski sud nije dao razloge o svim odlučnim činjenicama.

8.1. S pravom tužitelj ukazuje da je nejasno obrazloženje prvostupanjskog suda u kojem se zaključuje da tužitelj nije dokazao da bi tražio od Županijskog suda u Puli- Pola više puta ukidanje privremene mjere. Naime, iz spisa prvostupanjskog suda proizlazi da je prihvaćen dokazni prijedlog da se izvrši uvid u spis Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj K-15/2015. Osim toga, proizlazi da je navedeni predmet zatražen na uvid, no nema podataka je li isti dostavljen, je li prvostupanjski sud izvršio uvid u spis niti što je tom prilikom utvrđeno. Stoga je nejasno na temelju čega prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da bi se brojnim podnescima i požurnicama obraćao Županijskom sudu u Puli-Pola, prije nego što se ispitaju navodi tužitelja uvidom u spis poslovni broj K-15/2015.

8.2. Nadalje, ispravno tužitelj ukazuje da nije bilo potrebno utvrđivati namjeru postupanja bilo sudaca Županijskog suda u Puli-Pola bilo zamjenika Županijskog državnog odvjetništva u Puli-Pola, jer je namjera postupanja relevantna samo kod regresnog zahtjeva, no ne i kod odgovornosti za štetu po čl. 105. st. 1. ZS.

9. Odredbom čl. 105. st. 1. ZS propisano je da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti.

10. U konkretnom slučaju tužitelj ukazuje na nepravilan i nezakonit rad u prekomjernoj pljenidbi njegove imovine, o čemu prvostupanjska presuda nema razloga.

10.1. Prema stavu ovog suda, eventualna pogrešna primjena postupovnih odredbi ili pogrešna primjena materijalnog prava ne može se sama po sebi smatrati nezakonitim radom u smislu odredbe čl. 105. st. 1. ZS, već mora biti riječ o izuzetno teškim povredama zakona koje su posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog prava, pa okolnost koju prvostupanjski sud naglašava da su sve odluke bile preispitivane od strane viših sudova nije relevantna, pored činjenice da prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o navodima tužitelja o prekomjernoj blokadi njegove imovine.

11. Odredbom čl. 338. st. 4. ZPP propisano je da će u obrazloženju odluke sud izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijete, dokaze koji su predloženi te će se između ostaloga izjasniti o stavovima stranaka u pravnoj osnovi spora te o prijedlozima stranaka, prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka. Odredbom čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP propisano je da bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude ili ako presuda nema uopće razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi nejasni ili proturječni ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se razlozima presude navodi u sadržaju isprave ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

12. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi opširno iznosi navode stranaka i sadržaj materijalne dokumentacije, no u obrazloženju propušta odgovoriti na navode tužitelja iznesene tijekom prvostupanjskog postupka da su odluke Županijskog suda u Puli- Pola bile neopravdane i prekomjerne. Uz zaključak da nije bilo nezakonitog i nepravilnog rada, prvostupanjski sud ni na koji način nije cijenio navode tužitelja o prekomjernom postupanju odnosno da mu je zabranjeno raspolagati imovinom daleko veće vrijednosti u odnosu na iznos pretpostavljene protupravno stečene imovinske koristi, koja je uz to trajala dulje od zakonom propisanih rokova, pa se prvostupanjska presuda ne može ispitati, jer o navedenom nisu iznijeti nikakvi razlozi, radi čega je zbog počinjene bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP presuda ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu radi provođenja nove glavne rasprave i ponovnog suđenja.

13. Odlučujući o tužiteljevoj žalbi u dijelu u kojem osporava prvostupanjsko rješenje (toč. II.) kojim je djelomično odbačena tužba, ovaj je sud stava da je pravilno prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 186.a st. 1. ZPP kada je tužbu djelomično odbacio.

13.1. Odredbom čl. 186.a st. 1. ZPP propisano je da se osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba.

13.2. Odredbom čl. 186.a st. 6. ZPP propisano je da će sud odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka roka iz stavka 2. tog članka.

13.3. Iz spisa prvostupanjskog suda (list 43 i 44) proizlazi da se tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora i da je tom zahtjevu priložio i nacrt tužbe (list 64 do 68) prema kojem traži naknadu štete nastale na ime prinosa ugovorenih kamata na iznos od 929.652,11 Eura za razdoblje kada je taj iznos bio neosnovano blokiran na računu broj 2581630026 u razdoblju od 29. studenog 2012. do 28. rujna 2015. u ukupnom iznosu od 116.911,95 Eura (tada 880.873,08 kn) s pojedinačnim iznosima za svaku godinu s daljnjim zateznim kamatama (toč. I. nacrta tužbe) i naknadu štete zbog zakašnjenja u deblokadi iznosa od 929.652,11 Eura od 29. rujna 2015. (kao prvog dana nakon podizanja optužnice protiv tužiteljeve supruge) do 16. ožujka 2017. kada je Financijskoj agenciji dostavljen nalog za deblokadu računa i to kao uglavničenu zateznu kamatu u iznosu od 132.001,12 Eura (tada 994.562,42 kn) (toč. II. nacrta tužbe).

13.4. Tužitelj je, nakon što nije prihvaćen njegov zahtjev za mirno rješenje spora, podnio tužbu sa zahtjevom za isplatu prema činjeničnim navodima nacrta tužbe od 116.126,25 Eura (tada 874.953,24 kn) i 132.564,93 Eura (tada 998.810,51 kn), no i zahtjev za isplatu iznosa od tada 187.174,05 kn na ime uglavničene kamate na iznos od 276.847,89 Eura s računa 2581630026 za razdoblje od 17. ožujka 2017. pa do 6. ožujka 2018. iako takav zahtjev nije postavio u zahtjevu za mirno rješenje spora, što proizlazi iz nacrta tužbe, pa je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da u tom dijelu nije proveden postupak u skladu s čl. 186.a st. 1. ZPP.

13.5. Tužitelj se obratio državnom odvjetništvu podneskom koji sadrži činjeničnu podlogu njegovih odštetnih zahtjeva s nacrtom tužbe s točno određenim zahtjevima, no naknadno je podnio tužbu proširivši svoj zahtjev i novim činjenicama (neosnovanom blokadom iznosa od 276.847,89 Eura s računa 2581630026 za razdoblje od 17. ožujka 2017. pa do 6. ožujka 2018.) i dodatnim zahtjevom za isplatom na ime naknade štete nastale na temelju tih činjenica od 187.174,05 kn.

13.6. Prema odredbi čl. 186. st. 1. ZPP tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak da bi sud po njemu mogao postupati (čl. 106. ZPP). U smislu odredbe čl. 186.a ZPP i podnesak kojim se stranka obraća državnom odvjetništvu mora sadržavati sve navedeno.

13.7. Stoga, prema shvaćanju ovog suda, nije ispunjena procesna pretpostavka za dopuštenost tužbe protiv Republike Hrvatske u dijelu zahtjeva za isplatu iznosa od 187.174,05 kn jer zahtjev za mirno rješenje spora nije sadržavao taj zahtjev koji sadrži kasnije sudu podnesena tužba, niti su u zahtjevu za mirno rješenje spora iznesene činjenice na kojima se taj dio zahtjeva temelji.

13.8. Pogrešno tužitelj smatra da zahtjev za mirno rješenje ne mora sastaviti kao tužbu jer je u tom pravcu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u više odluka izrazio svoje pravno shvaćanje (rješenjima Rev-1890/11 od 18. studenog 2015., Rev-493/08 od 13. siječnja 2010., Rev-2356/2019 od 12. listopada 2021. i dr.) u kojima se u bitnom navodi da nije ispunjena procesna pretpostavka za dopuštenost tužbe protiv Republike Hrvatske ako zahtjev za mirno rješenje spora nije sadržavao zahtjeve koje sadrži kasnije sudu podnesena tužba, a sve iz razloga jer je odredbom čl. 186.a st. 1. ZPP izrijekom propisano da zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba, to zahtjev bez propisanog sadržaja nema značaj valjanog obraćanja državnom odvjetništvu. No, u konkretnom slučaju, dodatno je nužno naglasiti da tužitelj u nacrtu tužbe nije niti iznosio činjenicu da bi mu neosnovanom blokadom iznosa od 276.847,89 Eura s računa 2581630026 za razdoblje od 17. ožujka 2017. pa do 6. ožujka 2018. nastala šteta, koje je činjenice iznio tek u tužbi postavljajući zahtjev za isplatu iznosa od 187.174,05 kn.

13.9. U smislu izloženog, prvostupanjski je sud pravilnom primjenom odredbe čl. 186.a ZPP djelomično odbacio tužbu pobijanim rješenjem, što žalbenim navodima tužitelja nije dovedeno u pitanje, radi čega je potvrđeno prvostupanjsko rješenje pod toč. II. izreke.

14. Kako je ovom odlukom ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima postupka pod toč. III. izreke (rješenja), jer će nova odluka o troškovima postupka ovisiti o novoj odluci o glavnoj stvari i o konačnom uspjehu stranaka u postupku, a u novoj odluci o troškovima postupka prvostupanjski sud odlučit će i o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu (čl. 166. st. 3. ZPP).

15. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud provesti novu glavnu raspravu i otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem. Prvostupanjski je sud dužan raspraviti i dalje spornu činjenicu prekomjernog postupanja prilikom blokade tužiteljeve imovine vodeći se pri tome odlukama donesenim u kaznenom postupku, te ovisno o utvrđenom za svoje stavove dati valjane razloge. Osim toga, radi utvrđenja od strane tužitelja iznesenih činjenica o obraćanju brojnim zahtjevima Županijskom sudu u Puli-Pola, a kako se tužbeni zahtjev temelji na navodima o postupanju u predmetu koji se pred Županijskim sudom u Puli-Pola vodi pod brojem K-15/15, nužno je priložiti navedeni spis i u isti izvršiti uvid, a pod pretpostavkom da isti nije okončan, priložiti presliku spisa ili presliku relevantnih dijelova tog spisa. Po utvrđenju tih odlučnih činjenica, potrebno je cijeniti ispunjenje svih pretpostavki odgovornosti za štetu i ponovno odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski je sud dužan raspraviti i sva druga pitanja na koja je ukazano u ovoj odluci sukladno odredbi čl. 377. st. 2. ZPP.

16. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP i čl. 380. toč. 2. ZPP.

Osijek, 9. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Zagrajski