Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž R-72/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-15563/2021-48 od 12. kolovoza 2025., 01. listopada 2025.
r i j e š i o j e
Preinačava se rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-15563/2021-48 od 12. kolovoza 2025. i rješava:
"Ukida se točka II. rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-15563/2021- 46 od 28. ožujka 2025."
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor tuženika protiv rješenja o plaćanju sudske pristojbe kojim je pozvan platiti sudsku pristojbu u ukupnom iznosu od 59,71 EUR, odnosno u preostalom neplaćenom iznosu od 16,58 EUR.
2. Ovo rješenje, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, što su žalbeni razlozi iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Žalitelj predlaže pobijano rješenje preinačiti na način da prihvati prigovor kao osnovan i stavi izvan snage rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu posl.br. Pr-15563/2021-46 od 28.03.2025., podredno ukine pobijano rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba je osnovana.
4. Sporno je ima li tuženik pravo koristiti privilegij iz članka 7. stavak 3. Zakona o sudskim pristojbama za svaku od pristojbi koje je dužan platiti ("Narodne novine" 118/18, 51/23, dalje: ZSP) i ako ima od kada teče rok s obzirom da je:
- riječ o predmetu iz radnog spora, u kojem je tužitelj, kao radnik, oslobođen plaćanja pristojbe,
- da je postupak pravomoćno okončan donošenjem presude od strane drugostupanjskog suda, 29. siječnja 2025.,
- da je tuženik, poslodavac, presudu primio 24. veljače 2025.,
- da je prvostupanjski sud 28. ožujka 2025. donio rješenje kojim je naložio tuženiku u roku od 8 dana platiti pristojbu za tužbu u iznosu od 13,27 EUR, za odgovor na tužbu u iznosu od 6,63 EUR, za prvostupanjsku presudu u iznosu od 13,27 EUR, za žalbu na presudu u iznosu od 26,54 EUR, ukupno 59,71 EUR,
- da je tuženik rješenje o plaćanju pristojbe primio 10. travnja 2025.,
- da je tuženik platio 43,13 EUR 11. travnja 2025.,
- da je tuženik podneskom od 14. travnja 2025. obavijestio prvostupanjski sud da je pristojba plaćena, dostavljajući potvrdu o uplati, a u podnesku naveo da je pristojba za tužbu, odgovor na tužbu i prvostupanjsku presudu plaćena u visini polovice iznosa pristojbe utvrđene rješenjem od 28. ožujka 2025., te je naveo kako se navedeni podnesak, ukoliko prvostupanjski sud smatra da navedenom uplatom nije plaćena sva pristojba, ima smatrati prigovorom.
5. Prvostupanjski je sud odbio prigovor tuženika navodeći da je odredbom članka 7. stavak 3. ZSP propisano da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničnom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku 3 dana od dana elektroničke dostave odluke, a tužba i odgovor na tužbu nisu sudske odluke već podnesci stranaka. Prvostupanjski sud smatra i da se navedena odredba ne odnosi na rješenje o platežu sudske pristojbe već na ranije odluke suda, odnosno presude i rješenja koje su donijete prije rješenja kojim se naplaćuje sudska pristojba. Osim toga, jedina odluka suda, a to je presuda posl. br. Pr-15563/2021-39 od 26.10.2022., tuženiku je dostavljena u elektroničkom obliku (putem e-oglasne ploče suda) dana 26.10.2022., a tuženik na tu odluku nije platio polovicu pristojbe u roku od 3 dana od kada mu je ista dostavljena, pa prvostupanjski sud zaključuje da se tuženik potpuno neosnovano poziva na odredbu članka 7 stavak 3. ZSP-a. U odnosu na izjavljenu žalbu tuženika (na presudu) prvostupanjski sud navodi kako smatra da nisu ispunjene pretpostavke za plaćanje polovice pristojbe iz navedene zakonske odredbe, jer tuženik nije pristojbu platio u trenutku podnošenja žalbe elektronskim putem jer bi samo u tom slučaju imao privilegij plaćanja polovice pristojbe.
6. U odnosu na Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11.11.2022., broj:
Su IV-87/2022-6, prema kojem tuženik (poslodavac) u sporu u kojem je tužitelj (radnik) oslobođen plaćanja sudskih pristojbi i u kojem isti (radnik) uspije u sporu, ima pravo koristiti privilegij iz članka 7. u vezi s člankom 13. ZSP, s time da rok za plaćanje sudske pristojbe počinje teći od dana kada je isti pozvan na plaćanje pristojbe od strane suda, navodi da se isti tiče roka i početka tijeka roka samo za plaćanje pristojbe za odgovor na tužbu, dok je člankom 7. ZSP uređeno plaćanje pristojbe u slučaju elektroničke komunikacije sa sudovima, pa se iz navedenih razloga taj Zaključak u ovom slučaju ne primjenjuje.
7. Tuženik u žalbi tvrdi da rok za plaćanje sudske pristojbe teče tek od dana kada je za njega obveza nastala, odnosno od dana kada je isti pozvan na plaćanje sudske pristojbe od strane suda, dakle od dostave rješenja od 28. ožujka 2025., pri čemu se poziva na zaključak sa sastanka građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
8. Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe članka 354. stavak 2. u vezi članka 381. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti premda je pobijanim rješenjem nepotrebno obrazlagao zašto je tuženik obvezan platiti punu pristojbu za žalbu, a ne samo polovicu pristojbe, jer tuženik nije niti tvrdio da za tu pristojbu ima privilegij plaćanja polovice pristojbe a niti da je tu pristojbu platio samo u polovici iznosa određenog rješenjem prvostupanjskog suda od 28. ožujka 2025.
9. Sporno je, dakle, samo pitanje privilegija za plaćanje polovice pristojbe za tužbu, odgovor na tužbu i presudu.
10. Relevantne odredbe ZSP glase:
Članak 3.
(1) Pristojbe propisane ovim Zakonom dužna je platiti stranka na čiji se zahtjev ili u čijem se interesu poduzimaju radnje propisane zakonom.
(2) Za odluke prvostupanjskog suda pristojbu je dužna platiti stranka koja pokreće postupak.
Članak 4.
Obveza plaćanja pristojbe, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, nastaje: 1. za podneske (tužbe, pravne lijekove, prijedloge za ovrhu i dr.) u trenutku kada se predaju, a za podneske dane na zapisnik kada zapisnik bude dovršen
2. za odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici,
…
4. za sudske odluke kada se stranci ili njezinu zastupniku dostavi prijepis odluke…
Članak 7.
(1) Za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom.
…
(3) Na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke.
Članak 13.
(1) Kada stranka oslobođena od plaćanja pristojbi uspije u postupku, pristojbe koje bi trebala platiti da nije bila oslobođena plaća stranka koja nije oslobođena od plaćanja pristojbi, i to u omjeru u kojem je oslobođena stranka uspjela u postupku. (2) Obveza plaćanja pristojbe iz stavka 1. ovog članka nastaje nakon pravomoćnog završetka postupka.
11. Smislenim tumačenjem navedenih zakonskih odredbi proizlazi da se privilegij plaćanja polovice pristojbe odnosi na situacije u kojima postoji elektronična komunikaciju i kada se plaćanje pristojbe vrši u određenim, kratkim rokovima (prilikom podnošenja podnesaka za koje se pristojba plaća ili u roku od tri dana od dostave sudskih odluka za koje se pristojba plaća).
11.1. Kada stranka oslobođena plaćanja pristojbe uspije u sporu, sve ono što bi ona bila dužna platiti plaća stranka koja nije oslobođena od plaćanja pristojbe i to u omjeru u kojem je oslobođena stranka uspjela u sporu, i u toj situaciji naravno treba toj stranci omogućiti korištenje privilegija kojeg je imala stranka oslobođena plaćanja sudske pristojbe a kojeg nije koristila jer je bila oslobođena plaćanja pristojbe.
11.2. U navedenom slučaju, kada druga strana plaća pristojbu u cijelosti ili u omjeru u kojem je u sporu izgubila od stranke koja je oslobođena plaćanja pristojbe, njezina obveza plaćanja pristojbe nastaje, sukladno stavku 2. članka 13. ZSP, nakon pravomoćnog završetka postupka, dakle ne pravomoćnošću odluke, niti dostavom drugostupanjske odluke toj stranci, već nakon što bude pravomoćno završen postupak, pa kako nije propisano točno kada, jasno je da to može biti samo od dana kada je isti pozvan na plaćanje.
12. Slijedom navedenog u pravu je tuženik kada tvrdi da je uplatom od 43,13 EUR platio dužnu pristojbu za tužbu, odgovor na tužbu i presudu (polovicu od 13,27 + 6,63 + 13,27 EUR), koristeći privilegij plaćanja polovice svote propisane Tarifom o sudskim pristojbama, te punu pristojbu za žalbu (26,54 EUR).
13. Stoga je pogrešna točka II. izreke prvostupanjskog rješenja koja u stvari sadrži obrazloženje stava prvostupanjskog suda navedenog u (pobijanoj) odluci donesenoj povodom (eventualnog) prigovora protiv tog istog prvostupanjskog rješenja, a glasi:
"Na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe iz toč.I izreke, ako je uplaćena u roku od 3(tri) dana od dana elektroničke dostave odluke.(Čl. 7. stavak 3 Zakona o sudskim pristojbama-NN 118/18, to se ne odnosi na rješenje o pristojbi dostavljeno u elektroničkom obliku."
14. Po stavu ovog suda trebalo je smatrati da je tuženik platio dužnu pristojbu, kako je to već obrazloženo pod točkom 13. ovog drugostupanjskog rješenja, pa o prigovoru ne bi bilo niti potrebe odlučivati, a kako je prvostupanjski sud smatrao drugačije, to ovaj sud smatra da je prihvaćanjem prigovora tuženika pravilno bilo ukinuti prvostupanjsko rješenje samo u dijelu u kojem je dato pogrešno obrazloženje/uputa, dakle u točki II. izreke, a ne i u točki I. izreke u kojoj je pravilno naveden puni iznos sudske pristojbe prema vrijednosti predmeta spora, prema kojem je tuženik i izračunao svoju pristojbenu obvezu kada je istu platio koristeći privilegij propisan ZSP-om.
15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 380. točka 2. u vezi članka 381. i 373. točka 3. ZPP-a.
U Dubrovniku, 01. listopada 2025.
Sutkinja:
Josita Begović
