Poslovni broj: Usž-3241/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja VER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Mario Kovačević, odvjetnik u Zagrebu, XIV. Trokut 17, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Službe upravnih poslova, državljanstva i stranaca, Sisak, Ulica Ante Kovačića 10, OIB: 36162371878, radi korištenja vozačke dozvole izdane u državi članici Europskog gospodarskog prostora , odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2065/24-5 od 28. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2065/24-5 od 28. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-211-03/24-04/346, URBROJ: 511-10-06- 24-2 od 5. ožujka 2024. i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika određeno je da tužitelj ne može koristiti vozačku dozvolu izdanu u državi članici Europskog gospodarskog prostora (dalje: EGP) u trajanju od dvije godine od dana dostave rješenja te da ne može podnijeti zahtjev za zamjenu vozačke dozvole izdane u državi članici EGP-a za hrvatsku vozačku dozvolu za vrijeme trajanja zaštitne mjere zabrane korištenja vozačke dozvole.
3. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je u pobijanoj presudi izostalo valjano, cjelovito i obrazloženo očitovanje o ključnim navodima i pravno relevantnim činjenicama iznesenima u tužbi. Navodi da prvostupanjski sud odluku temelji isključivo na tvrdnjama tuženika koje prihvaća kao vjerodostojne i istinite bez odgovarajuće provjere, argumentacije ili usporedne analize s navodima iz tužbe te navodi zakonske odredbe bez njihovog dovođenja u vezu s navodima i tvrdnjama obje stranke u postupku. Tvrdi da postupanje suda dovodi u pitanje osnovna načela pravičnog suđenja, a osobito načelo kontradiktornosti i jednakosti stranaka u postupku te nije u skladu s člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. - dalje: Konvencija). Smatra da se sud paušalno osvrće na njegove navode bez konkretne analize, obrazloženja i ocjene njihove vjerodostojnosti i pravne relevantnosti, što predstavlja povredu prava na obrazloženu sudsku odluku i prava na djelotvorni pravni lijek. Ističe da iz obrazloženja presude nije razvidno koje su prekršajne radnje bile osnova za evidentiranje negativnih prekršajnih bodova, kada su one počinjene i na koji način su navodni negativni prekršajni bodovi pravno relevantni za predmetnu odluku. Smatra da sud nije jasno naveo činjeničnu osnovu na kojoj temelji odluku, kao i da je nejasno u kakvoj su vezi evidentirani negativni prekršajni bodovi s konkretnim postupkom koji je predmet sudskog nadzora. Navodi da sud nije analizirao pravni značaj tih bodova u kontekstu konkretne pravne norme koja se primjenjuje niti je utvrdio postojanje uzročno-posljedične veze između prikupljenih negativnih prekršajnih bodova i odluke koja je donesena u ovom postupku. Smatra da je pobijana presuda donesena na temelju neprovjerenih tvrdnji tuženika, a sud nije samostalno utvrdio činjenično stanje i nije dao jasan pravni okvir u kojem se donosi odluka. Osporava utvrđenje suda da mu je osporeno rješenje uručeno sukladno članku 85. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) dana 19. ožujka 2024. nakon što mu je 11. ožujka 2024. ostavljena pisana obavijest u skladu s člankom 85. stavkom 2. ZUP-a. Ističe da sud nije ispitao je li mu u predmetnom upravnom postupku dana mogućnost sudjelovanja i iznošenja vlastitog stajališta, čime je došlo do povrede temeljnih procesnih prava, osobito prava na saslušanje i načela zaštite prava stranaka, sadržanih u članku 30. ZUP-a, zbog čega je počinjena bitna povreda odredbi postupka. Smatra da se presuda temelji na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i formalističkom tumačenju zakonske odredbe bez razmatranja stvarnih okolnosti konkretnog slučaja, čime je došlo do povrede prava tužitelja na sudsku zaštitu i djelotvoran pravni lijek , kao i članka 6. stavka 1. Konvencije. Predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu i presudom sam riješi stvar, a podredno da predmet vrati na ponovno odlučivanje.
4. Tuženik predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, pravilno odbio tužbeni zahtjev. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev.
8. Iz podataka spisa predmeta razvidno je da je prvostupanjski upravni sud u upravnom sporu pravilno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje iz kojeg proizlazi da je tužitelj na temelju pravomoćnog prekršajnog naloga navedenog u obrazloženju pobijanog rješenja i obrazloženju prvostupanjske presude prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, slijedom čega su, i po ocjeni ovoga Suda, ostvareni uvjeti za primjenu članka 286. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 133/23. - dalje: ZSPC), prema kojem će se vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova koristeći vozačku dozvolu izdanu u državi članici EGP-a ili inozemnu vozačku dozvolu izreći zaštitna mjera zabrane korištenja vozačke dozvole u trajanju od dvije godine.
9. Prvostupanjski sud se u obrazloženju presude pozvao na pravomoćni prekršajni nalog Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pp-999/2023-4 od 11. siječnja 2024., koji prileži spisu tuženika, a kojim je tužitelj proglašen krivim za prekršaje iz članka 199. stavak 8. i članka 199. stavak 9. ZSPC-a te mu je sukladno članku 199. stavku 16. ZSPC-a za svaki od počinjenih prekršaja u evidenciju upisano po šest negativnih prekršajnih bodova, odnosno ukupno 12 negativnih prekršajnih bodova u razdoblju kraćem od dvije godine. Time su se ispunili zakonski uvjeti za donošenje rješenja po službenoj dužnosti kojim se tužitelju, koji posjeduje vozačku dozvolu izdanu u EGP-u (SR Njemačkoj), izriče zaštitna mjera zabrane korištenja vozačke dozvole u trajanju od dvije godine. Ujedno je sukladno članku 286. stavku 11. ZSPC-a određeno da tužitelj ne može podnijeti zahtjev za zamjenu vozačke dozvole izdane u državi članici EGP-a za hrvatsku vozačku dozvolu za vrijeme trajanja zaštitne mjere zabrane korištenja vozačke dozvole.
10. Tužitelj žalbenim prigovorima niti ne osporava navedene, pravno odlučne činjenice, već zakonitost presude pobija isključivo zbog procesnih razloga.
11. Navedeni prigovori, međutim, nisu osnovani jer se sud u obrazloženju presude pozvao na članak 286. stavak 1. ZSPC-a i naveo da se nakon pravomoćnosti odluke o prekršaju negativni prekršajni bodovi upisuju u evidenciju kao pravna posljedica pravomoćne osude, što je u konkretnom slučaju pravomoćni prekršajni nalog od 11. siječnja 2024. Valja reći da sukladno članku 296. stavku 1. ZSPC-a službenu evidenciju o negativnim prekršajnim bodovima vodi ministarstvo nadležno za unutarnje poslove, a tuženik je u obvezi donijeti rješenje po službenoj dužnosti kada utvrdi da su za to ostvareni zakonom propisani uvjeti. Stoga nije od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari prigovor tužitelja da nije saslušan u upravnom postupku, jer se ovdje radi o odluci tuženika koja se donosi na temelju podataka iz službene evidencije, a koja se, sukladno članku 48. i članku 49. točki 1. ZUP-a može donijeti bez provedbe ispitnog postupka (neposrednim rješavanjem).
12. Prvostupanjski sud se očitovao na sve tužbene navode tužitelja, a presuda je obrazložena sukladno članku 119. stavku 5. ZUS-a. Sud se, između ostalog, očitovao na tužbeni navod tužitelja o neurednoj dostavi osporenog rješenja navodeći da mu je osporeno rješenje dostavljeno sukladno članku 85. stavku 5. ZUP-a, a što je sud utvrdio uvidom u dostavnicu - povratnicu, koja prileži spisu tuženika. Valja reći da dokazi na koje se pozvao sud prileže spisu tuženika, a tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da sudu dostavlja spis upravnog postupka. S obzirom na to da je odgovor na tužbu dostavljen opunomoćeniku tužitelja 29. studenoga 2024., tužitelj i njegov opunomoćenik imali su saznanja o tome i mogli su sukladno članku 113. ZUS-a izvršiti uvid u spis tuženika za vrijeme upravnog spora.
13. Tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih relevantnih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok bitne povrede odredbi upravnog spora, kao ni povrede ustavnih niti konvencijskih prava ovaj Sud nije našao.
14. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na članak 135. stavak 1. ZUS a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 1. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Radmila Bolanča Vuković
