Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-571/2024-2

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugoga stupnja, po sucu Ireni Lenić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja: 1. MB, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. PB, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. Grada Splita, OIB: 78755598868, svi kao suvlasnici stambene zgrade u [adresa], zastupani po Stano-upravi d.o.o. Split, Mike Tripala 6, a ono zastupano po punomoćnici odvjetnica Ani Jelavić, iz Splita, Gundulićeva 20, protiv tuženika LB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Povrv-592/2022-9 od 22. srpnja 2024. godine, na dan 26. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu broj Povrv-592/2022-9 od 22. srpnja 2024. godine.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je presuđeno:

"I. Održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ante Šuška iz Splita pod poslovnim brojem Ovrv-564/2022. od 30. ožujka 2022. koji glasi: "Nalaže se ovršeniku da u roku od 8 dana ovrhovoditelju isplati iznos od 1.216,78 eura sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 57,94 eura od 16. travnja 2019.

- na iznos od 57,94 eura od 16. ožujka 2019.

- na iznos od 57,94 eura od 16. travnja 2019.

- na iznos od 57,94 eura od 16. svibnja 2019.

- na iznos od 57,94 eura od 16. lipnja 2019.

- na iznos od 57,94 eura od 16. srpnja 2019.

- na iznos od 57,94 eura od 16. kolovoza 2019.

- na iznos od 57,94 eura od 16. rujna 2019.

- na iznos od 57,94 eura od 16. listopada 2019.

- na iznos od 57,94 eura od 16. studenog 2019.

- na iznos od 57,94 eura od 16. prosinca 2019.

- na iznos od 57,94 eura od 16. siječnja 2020.

- na iznos od 57,94 eura od 16. veljače 2020.

- na iznos od 57,94 eura od 16. ožujka 2020.

- na iznos od 57,94 eura od 16. travnja 2020.

- na iznos od 57,94 eura od 16. svibnja 2020.

- na iznos od 57,94 eura od 16. lipnja 2020.

- na iznos od 57,94 eura od 16. srpnja 2020.

- na iznos od 57,94 eura od 16. kolovoza 2020.

- na iznos od 57,94 eura od 16. rujna 2020.

- na iznos od 57,94 eura od 16. listopada 2020.

- na iznos od 0,04 eura od 16. studenog 2020.

do 31. prosinca 2022. obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos 823,83 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja, dakle od 22. srpnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 176,17 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan."

2. Protiv presude prvostupanjskog suda je žalbu pravovremeno podnio tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP). Predlaže ukidanje prvostupanjske presude.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu zajedničke pričuve.

6. Ovaj postupak je započet podnošenjem prijedloga za ovrhu javnom bilježniku te je po prigovoru tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdane po javnom bilježniku postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

7. U ovome predmetu se radi o sporu male vrijednosti u kojem postupku se presuda može pobijati zbog razloga iz članka 467. stavak 1. ZPP-a.

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju sadržajno upućuje žalba, budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, te su u presudi dani razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s provedenim dokazima u postupku.

9. Također nisu počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

10. Suprotno žalbenom razlogu da nisu saslušani predloženi svjedoci i provedena dopuna vještačenja, u postupku nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a.

10.1. Sukladno odredbi članka 220. stavak 2. ZPP-a koji će se dokazi izvesti radi utvrđivanja važnih činjenica rješava sud, koji u smislu odredbe članka 304. ZPP-a odlučuje u kojem trenutku je predmet spora dovoljno raspravljen da o njemu može donijeti odluku.

10.2. Prema odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija dokaze protivnika.

10.3. Stoga kad je sud postupajući u smislu prethodno citiranih odredbi prihvaćanjem te izvođenjem nekih od predloženih dokaza odnosno odbijanjem izvođenja nekih od predloženih dokaza, odlučio koje će od predloženih dokaza izvesti a koje odbiti, a radi utvrđivanja činjenica koje je ocijenio odlučnim za odluku u ovom sporu, što prihvaća i ovaj sud, nije onemogućeno tuženiku raspravljanje pred sudom. Stoga nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, niti je povrijeđeno pravo na pravično suđenje na što se neosnovano žalbom poziva tuženik ističući da su mu ugrožena ustavna i ljudska prava.

11. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza predloženim po parničnim strankama i njihove ocijene (čl.8. ZPP-a) pravilno utvrdio činjenično stanje.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za plaćanje troškova zajedničke pričuve za nekretninu u suvlasništvu stranaka.

13. Nije sporno da je tuženik suvlasnik zgrade u [adresa], na adresi [adresa].

14. Provedenim dokazima je utvrđeno da je ugovorima sklopljenim između suvlasnika zgrade i tuženika kao upravitelja utvrđena visina pričuve, a uvidom u karticu kupaca je utvrđeno da postoji neizmireno potraživanje za stambeni prostor u vlasništvu tuženika sa naslova zajedničke pričuve za razdoblje od 1. travnja 2019. do 15. prosinca 2020. u iznosu koji se tužbom potražuje.

15. S obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio neosnovanim prigovor prijeboja prvostupanjski sud je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za iznos od 1.216,78 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom za svaki neisplaćeni iznos od dospijeća do isplate (točka I.), te naložio tuženiku plaćanje troškova postupka u iznosu od 823,83 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate (točka II.).

16. Sukladno odredbi članka 380. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08.,38/09, 153/09.,90/10.,143/12. i 152/14 – u nastavku teksta: ZVDSP-a), suvlasnici nekretnine su dužni plaćati pričuvu za suvlasničke dijelove nekretnine u visini kako je to ugovoreno međuvlasničkim ugovorom.

17. Prema odredbi članka 90. stavak 1. ZVDSP-a zajednička pričuva je namjenski vezana zajednička imovina svih suvlasnika nekretnina namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova.

17.1. Zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj zgrade kojeg oni imenuju međuvlasničkim ugovorom ili ga imenuje nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave (prinudni upravitelj), ukoliko suvlasnici u zakonskom roku ne sklope međuvlasnički ugovor, kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg od suvlasnika (stavak 3.).

18. Upravitelj zgrade, je ovlašten ex lege pokretati sudske postupke, u ime i za račun suvlasnika zgrade, radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

18.1. Naime, pod pojmom zastupanja iz članka 378. stavak 5. ZVDSP-a ima se podrazumijevati ovlasti u poduzimanju svih onih radnji, pa i pokretanje sudskih postupaka kako bi se ostvarili i zaštitili interesi suvlasnika zgrade u održavanju zgrade. Sredstva pričuve se polažu na poseban račun, koji je u tu svrhu otvoren, jer je to imovina koja je odvojena od imovine bilo kojeg od suvlasnika, a i od imovine upravitelja zgrade.

19. Budući je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik u utuženom razdoblju bio suvlasnik stambenih prostora u zgradi, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je obveznik plaćanja pričuve za stambene prostore. S obzirom da nije sporno da pričuva nije plaćena, tuženik je dužan platiti pričuvu u iznosu navedenom u točki I presude.

20. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud otklonio istaknuti prigovor zastare pozivom na odredbu članka 226. stavak 1. ZOO-a.

21. Tuženik je u tijeku postupka istaknuo materijalnopravni prigovor prijeboja navodeći da tražbina tužitelja prebijena s njegovom tražbinom koju on ima prema tužitelju po osnovu izvedenih građevinskih radova na nekretnini, navodeći da je tužiteljima dao izjavu o prijeboju navedenih tražbina.

22. Obrazlažući da tuženik nije dokazao jesu li i koji su radovi izvršeni u zgradi i tko je bio izvođač i kolika je visina troškova radova, prvostupanjski sud je pozivom na pravilo o teretu dokazivanja odbio prigovor prijeboja. Pri tome je obrazložio da radovi za koje tuženik tvrdi da ih je izveo na nekretnini nisu nužni i hitni radovi za razliku od poslova izvršenih 2003., te da tuženik nije dokazao da je za njihovo izvođenje imao potrebnu suglasnost većine suvlasnika obrazlažući da tuženik nije dokazao da je tražbina prestala prijebojem (kompenzacijom).

23. Sukladno odredbi članka 195. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.,114/22., 156/22. i 155/23

- nastavno: ZOO) sud može prebiti tražbinu vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istoga roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele.

23.1. Odredbom članka 196. ZOO-a je propisano da prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to nego izjavom o prijeboju, te se smatra da je nakon izjave o prijeboju učinak prijeboja nastao onog trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to.

24. U odnosu na pretpostavke za materijalnopravni (civilni) prijeboj valja istaknuti da isti ne nastaje čim se steknu uvjeti za to, nego je potrebno da jedna strana izjavi drugoj da vrši prijeboj. Stoga nije dovoljno da su ispunjene zakonske pretpostavke već je potrebno da jedna strana izjavi drugoj da vrši prijeboj, dakle potrebna je jednostrana izjava volje o namjeravanom prebijanju, koju izjavljuje dužnik, samoinicijativno zahtijevajući od vjerovnika da se njihova međusobna potraživanja prebiju ili se isto postiže prigovorom prebijanja ako vjerovnik zahtjeva od dužnika ispunjenje potraživanja.

25. Tuženik je u spis priložio dopise kojim obavještava suvlasnike zgrade da je uložio novčana sredstva u zajedničke dijelove zgrade, da je radove sam financirao, da im dostavlja račune radi znanja i prijedloga kompenzacije navedenih potraživanja. Također je priložio i više računa za izvedene radove na predmetnoj nekretnini.

26. Kako iz navedenih dopisa koje je upućivao tuženik tužiteljima nije određeno navedeno koje tražbine tuženik stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo sa takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena, dopisi koje je priložio tuženik ne predstavljaju izjavu o prijeboju u smislu članka 196. ZOO-a, te u navedenim dopisima tuženik predlaže tužiteljima da se izvrši prijeboj međusobnih potraživanja Stoga, i prema ocijeni ovog suda nije nastupio građanskopravni prijeboj.

27. Jednako tako ne proizlazi da je tuženik tijekom postupka stavio procesnopravni prigovor prijeboja. Naime jednako kao i građanskopravni prijeboj i procesnopravni prijeboj mora biti na nesumnjiv način istaknut tako da tuženik na nesumnjiv način istakne koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo sa takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena.

28. Procesnopravni prigovor radi prijeboja se može staviti do zaključenja prethodnog postupka, a materijalnopravni prigovor radi prijeboja se može istaknuti do zaključenja rasprave, s tim da se sukladno odredbi članka 288.a. stavak 6. ZPP-a radi opravdanja takvog prigovora ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi osim u slučaju iz članka 299. stavak 2. ZPP-a. Kako se ne radi o navedenim razlozima, neosnovani su žalbeni razlozi tuženika u kojima ističe činjenice i prilaže dokaze nakon zaključenja prethodnog postupka.

29. Ostali žalbeni razlozi u kojima tuženik osporava činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda nisu od utjecaja na odluku prvostupanjskog suda, s obzirom da se zbog navedenog žalbenog razloga ne može pobijati presuda u sporovima male vrijednosti, sukladno odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a.

30. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, a njihova visina je pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

31. Temeljem naprijed navedenog, žalba tuženika odbijena je kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena u smislu odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Vukovar, 26. rujna 2025.

SUDAC

Irena Lenić