Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-807/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Gradska plinara Zagreb-Opskrba d.o.o., Radnička cesta 1, Zagreb, OIB: 74364571096, protiv tuženika Cenakul d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 3, OIB: 68078995521, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Mateković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mateković & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Povrv- 2582/2022-12 od 24. listopada 2024., 24. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Povrv-2582/2022-12 od 24. listopada 2024. se potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Jasne Štefčić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv- 876/2022 od 29. kolovoza 2022., u dijelu kojim je tuženiku CENAKUL d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 3, OIB: 68078995521, naloženo tužitelju Gradska plinara Zagreb- Opskrba d.o.o., Radnička cesta 1, Zagreb, OIB: 74364571096, isplatiti iznos od 306,11 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 18,78 EUR od 26. lipnja 2021.,

- na iznos od 93,55 EUR od 30. studenog 2021.,

- na iznos od 0,02 EUR od 24. listopada 2024.,

- na iznos od 193,76 EUR od 28. prosinca 2021.,

do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 38,16 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. listopada 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka".

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava što je žalbeni razlog iz članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Žalitelj predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, podredno ukinuti je i predmet vratiti na ponovno suđenje, ali pred drugim sucem, a u svakom slučaju obvezati tužitelja naknaditi mu troškove parničnog postupka uvećane za troškove žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora koji je započeo nakon prigovora tuženika, kao ovršenika, protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, je zahtjev za plaćanje naknade za uslugu opskrbe plinom za nekretninu na adresi [adresa], za tri mjeseca – svibanj, listopad i studeni 2021.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio da je tuženik bio vlasnik predmetne nekretnine, da je tužitelj pružao uslugu opskrbe plinom za navedenu nekretninu, da je tuženik predmetnu nekretninu otuđio ali o otuđenju iste nije tužitelja obavijestio, da nema spora o načinu obračuna plina po utuženim računima, pa je obvezao tuženika platiti te račune, jer je on kao vlasnik odnosno korisnik bio u obvezi plaćati ovu uslugu, budući o promjeni vlasništva nije tužitelja obavijestio, a to je bio dužan učiniti.

7. Svoju odluku prvostupanjski je sud utemeljio na Odluci o načinu obračuna i načinu plaćanja komunalne usluge opskrbe plinom (Službeni glasnik grada Zagreba 18/02., dalje Odluke) kojom je propisano: u članku 2. stavak 1. i 2. da je korisnik komunalne usluge dužan naknadu za pruženu uslugu opskrbe plinom platiti isporučitelju usluge, s time da je korisnik komunalne usluge vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika od dana zaključenja ugovora ili po drugoj pravnoj osnovi i osoba koja se koristi prostorijama; u članku 3. stavak 2. da se količina pružene komunalne usluge, gdje se kao gorivo za centralno grijanje i toplu vodu koristi plinom (toplinske stanice na plin), utvrđuje plinomjerom ili korektorom u toplinskoj stanici na plin; u članku 5. stavak 2. da se u zgradama gdje su instalirane toplinske stanice na plin naknada za komunalnu uslugu određuje prema utvrđenoj cijeni i količini usluge iz članka 3. stavka 2. ove odluke koja se raspoređuje na korisnike prema površini stana ili poslovne prostorije, a plaća se na temelju računa isporučitelja usluge bez obzira na to koriste li se njima; u članku 12. stavak 1. i 2. da je korisnik komunalne usluge dužan obavijestiti isporučitelja usluge o svim nastalim promjenama vezanim uz promjenu korisnika u roku od 8 dana od dana nastanka promjene te je prilikom promjene dužan dostaviti isporučitelju usluge dokaz na temelju kojeg se obavlja promjena (ugovor ili druga pravna osnova), a koji rok, nakon stupanja na snagu Općih uvjeta opskrbe plinom ("Narodne novine" broj 158/13., dalje Općih uvjeta), iznosi 30 dana sukladno odredbi članka 9. Općih uvjeta, te članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO) koja propisuje da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje i odredbe članka 342. stavak 1. ZOO-a koja propisuje da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

8. Ovaj sud nije našao da bi bili ostvareni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, kako u pogledu odluke o glavnoj stvari, tako i u pogledu odluke o troškovima u odnosu na koju žalba ne sadrži nikakve konkretne navode već se pobija samo posljedično, zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari.

9. Neosnovano žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo smatrajući kako bi relevantno bilo za postojanje obveze tuženika to je li on zaista koristio uslugu opskrbe plinom. Prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženik u obvezi platiti navedenu uslugu s obzirom na da je tuženik bio vlasnik nekretnine za koju je pružana predmetna usluga, da je kao takav bio u obvezi plaćanja te usluge te da nije tužitelja obavijestio o promjeni vlasništva i o tome mu dostavio dokaz čime bi otklonio od sebe obvezu plaćanja navedene usluge.

10. Tuženik je propustio tužitelja obavijestiti o promjeni vlasništva (i o tome dostaviti dokaze) što je bio u obvezi sukladno Odluci na koju se pozvao prvostupanjski sud, pa njegov propust u postupanju po navedenoj Odluci predstavlja postupanje suprotno onom na koje je svaki sudionik obveznog odnosa obvezan člankom 10. stavak 1. ZOO- a (postupanje s pažnjom dobrog domaćina). Stoga nije točna tvrdnja žalitelja da bi tužitelj bio u obvezi istraživati, točnije provjeravati zemljišnoknjižno stanje i da tuženik ne bi bio u obvezi naknaditi trošak pružene usluge samo zbog činjenice da je trošak nastao u vrijeme kada on je on više nije bio vlasnik nekretnine.

11. Slijedom navedenog žalba se ukazuje neosnovanom radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, a kao u točki II. izreke na temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a budući žalitelj sa žalbom nije uspio.

U Dubrovniku, 24. rujna 2025.

Sutkinja:

Josita Begović