Poslovni broj: Usž-3452/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Anđelku Jurešku, odvjetniku u Zagrebu, Radnički dol 23, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi ponovnog određivanja mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1267/23-29 od 5. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1267/23-29 od 5. srpnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-141-02/23-01/0386921976, URBROJ: 341- 99-05/3-23-00978 od 27. veljače 2023. i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 27. veljače 2023 . odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 30. ožujka 2022., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za ponovno određivanje invalidske mirovine po činu brigadira.
3. Tužitelj žalbom pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredbi upravnog spora i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je tijekom Domovinskog rata obavljao poslove zamjenika ministra obrane i druge opasne zadatke, a što proizlazi iz pisanih izjava svjedoka koje je priložio u spis. Postavlja pitanje zbog čega mu prvostupanjski sud ukazuje da ne razlikuje osobni čin i ustrojbeno mjesto kada se u obrazloženju presude sud poziva na članak 34. stavak 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", 121/17., 98/19. i 84/21. - dalje: ZHBDR) navodeći da se vrijednosni bodovi za određivanje invalidske mirovine utvrđuju prema ustrojbenom mjestu ili prema osobnom činu, ovisno o tome što je povoljnije. Navodi da su u svrhu pravilnog određivanja osnovice za utvrđivanje vrijednosnog boda za određivanje invalidske mirovine tuženik i prvostupanjski sud bili dužni utvrditi njegovo ustrojbeno mjesto i osobni čin, a što je propušteno utvrditi. Ističe da je uvidom u službenu evidenciju Ministarstva obrane utvrđeno da mu je ukazom Predsjednika Republike Hrvatske, broj: PA6-124/1-93 od 1. ožujka 1993. (dalje: ukaz) dodijeljen čin pričuvnog brigadira upravne struke, što sud smatra kvazipolitičkim aktom donesenim bez poveznice s realnim sudjelovanjem pojedinih osoba u ustrojbenom poretku Oružanih snaga Republike Hrvatske. Navodi da prvostupanjski sud zanemaruje i pogrešno tumači Uredbu o činovima, dodijeli činova, promaknućima u viši čin te prevođenju i odorama pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske ("Narodne novine", 57/91. - dalje: Uredba), kojom je regulirana dodjela činova, a osobito članak 4. Uredbe. Ističe da nedvojbeno ima čin brigadira te ratne zasluge, što je vidljivo iz akta o dodjeli čina brigadira. Smatra da neovisno o načelnoj ovlasti suda da prihvati činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku, neprihvaćanje dokaznog prijedloga za pribavu podataka o mirovinama ostalih osoba navedenih u ukazu nije u skladu s pravom na pošteno suđenje u smislu članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. – dalje: Konvencija), koji omogućuje strankama da iznesu činjenice i predlože dokaze u uvjetima koji omogućuju ravnopravan odnos dviju strana u postupku, što mu je u konkretnom slučaju onemogućeno. Tvrdi da je drugim osobama prema ukazu priznata mirovina, odnosno utvrđen im je vrijednosni bod prema osobnom činu pričuvnih časnika, a sud nalazi kako nema potrebe utvrditi tu činjenicu uz obrazloženje da eventualno nezakonito postupanje tijela mirovinskog osiguranja u drugim slučajevima ne može njega dovesti u povoljniju pravnu poziciju. Predlaže da ovaj Sud preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova upravnog spora, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži naknadu troška sastava žalbe.
4. Tuženik predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. - dalje: ZUS), Sud nalazi da je pobijana presuda zakonita, iz razloga koji će se navesti u obrazloženju ove presude.
7. Iz podataka spisa proizlazi da je rješenjem Područne službe u Zagrebu broj: 645028 od 28. listopada 2011. tužitelju, počevši od 24. rujna 2009., priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad s uzrokom invalidnosti 100% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Sukladno člancima 16. i 20. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10. i 55/11., dalje: ZOPHBDR) vrijednosni bodovi radi određivanja mirovine vezano za invalidnost uzrokovanu sudjelovanjem u Domovinskom ratu određeni su prema osobnom činu, ustrojbenom mjestu ili zvanju za godinu koja prethodi godini ostvarivanja prava na mirovinu. U tom pravomoćno okončanom postupku tužitelju je mirovina izračunata prema zvanju policajca koje odgovara činu i ustrojbenom mjestu desetnika.
8. Predmetni upravni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja za ponovno određivanje mirovine jer mu je ukazom od 1. ožujka 1993. dodijeljen čin pričuvnog časnika Oružanih snaga Republike Hrvatske - pričuvni brigadir upravne struke.
9. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev tužitelja navodeći u obrazloženju presude da je tužitelju dodijeljen čin pričuvnog brigadira upravne struke, koji nije predviđen u članku 34. ZHBDR-a, kao ni činovi određenih struka, već čin brigadira.
10. Međutim, u obrazloženju osporavanog rješenja tuženik se poziva na članak 20. ZOPHBDR-a te zaključuje da je mirovina pravilno izračunata naprijed navedenim pravomoćnim rješenjem iz 2011. na temelju potvrde Ministarstva unutarnjih poslova od 28. veljače 2011. prema kojoj tužitelj ima zvanje policajca (koje odgovara činu i ustrojbenom mjestu desetnika), što je sukladno podacima iz potvrde Ministarstva unutarnjih poslova od 6. lipnja 2022. pribavljene u predmetnom upravnom postupku prema kojoj je tužitelj prije određivanja mirovine imao zvanje policajca jer je u razdoblju od 5. ožujka 1991. do 30. lipnja 1994. obavljao zadaće pripadnika pričuvnog sastava Ministarstva unutarnjih poslova.
11. Ovaj Sud ocjenjuje pravilnim zaključak tuženika da je prilikom određivanja mirovine pravilno uzeto zvanje koje je tužitelj imao na dan istupanja iz pričuvnog sastava policije, koja pravilnost zvanja je potvrđena i u predmetnom upravnom postupku dostavom potvrde Ministarstva unutarnjih poslova od 6. lipnja 2022., zbog čega ranije dodijeljeni čin pričuvnog brigadira upravne struke tužitelju od 1. ožujka 1993., sukladno članku 20. ZOPHBDR-a, nije od utjecaja na drugačiji izračun invalidske mirovine.
12. Zbog navedenog prvostupanjski sud pravilno je odbio dokazni prijedlog tužitelja za pribavu podataka o mirovinama ostalih osoba navedenih u ukazu, jer se sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika mogu utvrditi na temelju dokumentacije u spisu predmeta. Ujedno, valja reći da nije životno ni logično da su sve osobe navedene u ukazu kao i tužitelj bile pripadnici pričuvnog sastava policije i imale zvanje policajac u razdoblju prije ostvarivanja prava na mirovinu.
13. Stoga je pravilno zaključeno da nisu ispunjeni uvjeti za ponovno određivanje mirovine prema činu brigadira, radi čega je pravilno pobijanom presudom odbijen tužbeni zahtjev te se prvostupanjska presuda ne može ocijeniti nezakonitom.
14. Suprotno mišljenju tužitelja, prvostupanjski sud ga nije onemogućio u raspravljanju, jer je u prvostupanjskom upravnom sporu održano ročište za raspravu u prisutnosti tužitelja i njegovog opunomoćenika te stoga ovaj Sud smatra da je tužitelju, sukladno članku 6. ZUS-a, dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora i da nije doveden u neravnopravan položaj u odnosu na drugu stranu u postupku.
15. Slijedom iznesenog, žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani i nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.
16. Stoga je valjalo pozivom na članak 135. stavak 1. ZUS-a odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) donesena je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a.
U Zagrebu 24. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Radmila Bolanča Vuković
