REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

Pr-62/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Sanjinu Miloševiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Autokluba "Bjelovar" OIB: 65706775101, [adresa], zastupanog po punomoćniku Bojanu Doneskom, odvjetniku u Garešnici, Vladimira Nazora 19 b/I, protiv tuženika BA OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], A [adresa], zastupanog po punomoćniku Daliboru Diviću, odvjetniku u Bjelovaru, A. K. Miošića 22, radi naknade štete , nakon održane i zaključene glavne, javne rasprave dana 29. kolovoza 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika stranaka, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), dana 23. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju AUTOKLUB „BJELOVAR”, [adresa], OIB: 65706775101, isplati na ime naknade štete iznos od 8.865,54 EUR s zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počam od dana podnošenja protutužbe do isplate, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 800,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počam od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana."

II. Tužitelj Autoklub "Bjelovar" OIB: 65706775101, [adresa], je dužan tuženiku BA OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], A [adresa], nadoknaditi parnični trošak isplatom iznosa od 500,00 Eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tijekom parničnog postupka koji se još uvijek vodi pred Općinskim sudom u Bjelovaru pod brojem Pr-39/2025 između tužitelja BA i tuženika Autokluba " [adresa] sa sjedištem u [adresa], radi isplate po osnovi rada, tuženik je uz odgovor na tužbu, istim podneskom od 15. travnja 2025. godine (list 4-8 spisa), podnio protutužbu protiv BA, radi naknade štete, a postupak je povodom te protutužbe Autokluba "Bjelovar" sa sjedištem u [adresa], razdvojen rješenjem broj Pr-39/2025-5 od 05. lipnja 2025. godine i nastavljen kod ovoga suda pod gornjim brojem spisa.

2. U historijatu istaknutog odgovora na tužbu, odnosno navedene protutužbe, koja po svom sadržaju u ovom predmetu predstavlja tužbu tužitelja Autokluba " [adresa] , navedeno je između ostalog, da nije sporno da je BA dana 11. travnja 2024. godine, dao izvanredni otkaz svom poslodavcu, odnosno izvanredno otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme, ali i da je BA započeo s radom na određeno vrijeme u Autoklubu "Bjelovar" dana 13. studenog 2020. godine, na radnom mjestu "vozač motornog vozila s dizalicom; prema potrebi rad u automehaničarskoj radioni i SPI", a dana 13. svibnja 2021. godine, stranke su sklopile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za isto radno mjesto. Također je navedeno da je Autoklub "Bjelovar", imao sa Hrvatskim autoklubom sa sjedištem u [adresa], sklopljen Ugovor o obavljanju dijela poslova tehničke pomoći vozačima na cesti, kojim Ugovorom su definirani prava i obveze ugovornih stranaka u svezi pružanja usluga pomoći vozačima na cesti, a točkom 3. tog Ugovora, Autoklub "Bjelovar" je HAK-u za potrebe pružanja pomoći vozačima na cesti stavio na raspolaganje specijalno vozilo marke Mitsubishi Canter, te kao vozača i mehaničara upravo BA . Istaknuto je i da su stranke navedenim ugovorom o radu na neodređeno vrijeme, ugovorile da će BA raditi u punom radnom vremenu, a da se početak i završetak radnog vremena utvrđuje u trajanju od 8 sati prema potrebi i to iz razloga što tužitelj nije bio u obavezi tijekom radnog dana dolaziti na posao u prostorije tuženika i odraditi 8 sati dnevno, već je tužitelj rad obavljao od kuće prema potrebi na način da je zadužio specijalno vozilo marke MITSUBISHI CANTER koje je držao kod kuće te je rad obavljao isključivo po direktnom pozivu Kontaktnog centra HAK-a.

3. Obrazlažući svoj tužbeni zahtjev u vezi naknade štete, Autoklub "Bjelovar" je naveo da je BA izvanredno otkazao Ugovor o radu nakon što je poslodavac u cijelosti udovoljio zahtjevu radnika BA za reguliranjem radno pravnog statusa, zbog čega je tuženik pretrpio štetu koja se odnosi na osposobljavanje drugog radnika za obavljanje poslova koje je do tada obavljao BA, te na nemogućnost izvršavanja usluge pomoći na cesti vozačima u trajanju od četiri mjeseca. Tu štetu u vezi osposobljavanje drugog radnika za obavljanje poslova koje je do tada obavljao tuženik iz ove parnice je Autoklub "Bjelovar" artikulirao u ukupnom iznosu od 1.335,00 Eura, a što je ujedno bilo potkrijepljeno materijalnim dokazima (listovi 125-127 spisa), dostavljenim u prilogu podnesene tužbe, dok je imovinsku štetu zbog nemogućnosti izvršavanja usluge pomoći na cesti vozačima u trajanju od četiri mjeseca, Autoklub "Bjelovar" procijenio u iznosu od 7.530,54 Eura (što po tvrdnji tužitelja predstavlja prosječan iznos usluga u razdoblju od mjeseca travnja do mjeseca srpnja za 2022. i 2023. godinu, a što je vidljivo po danima u ispisu evidencije HAK-a).

4. Kako Autoklub "Bjelovar" smatra BA odgovornim što je Autoklub "Bjelovar" morao za poslove koje je BA obavljao, do Domitrovićevog izvanrednog otkaza ugovora o radu na neodređeno vrijeme, osposobiti novog ili drugog radnika – NA, a koje osposobljavanje je trajalo sve do mjeseca srpnja 2024. godine i koje osposobljavanje je poslodavac platio u ukupnom iznosu od 1.335,00 Eura, predložio je da se BA obveže da tužitelju nadoknadi štetu u tom iznosu sa zateznom kamatom od dana podnošenja (protu)tužbe, a osim toga kako je poslodavac pretrpio štetu u vidu umanjenja imovine za iznos od 7.530,54 Eura jer u navedenom razdoblju od 4 mjeseca (od travnja, pa sve do srpnja 2024. godine) nije mogao izvršavati uslugu pomoći na cest i sukladno navedenom Ugovoru sa HAK, predložio je da se BA obveže da tužitelju nadoknadi i taj iznos, sa zateznom kamatom.

5. Očitujući se na ovakav zahtjev Autokluba "Bjelovar", podneskom od 14. svibnja 2025. godine (list 128-129 spisa), BA je osporio u cijelosti pravnu osnovu istaknutog novčanog zahtjeva Autokluba "Bjelovar", istaknuvši da je točno da je dao svom poslodavcu izvanredni otkaz, no da je Autoklub " [adresa] ukoliko je smatrao nezakonitim taj otkaz, mogao isti pobijati u strogo određenom postupku prema Zakonu o radu, a kako to nije učinio da je navedeni otkaz ugovora o radu, valjan. Tuženik smatra da je Autoklub "Bjelovar", odlučio pobijati navedeni Domitrovićev izvanredni otkaz ugovora o radu, te da je utvrđeno u sudskom postupku da je taj otkaz bio nezakonit, da bi tek tada Autoklub "Bjelovar", imao pravo tražiti naknadu štete od radnika koji mu je štetu prouzročio nezakonitim otkazom. U drugu ruku, po tuženiku je u opisanoj situaciji potpuno suvišno raspravljati o tužbenom zahtjevu Autokluba "Bjelovar" jer se bez ikakvog raspravljanja, može odbiti kao neosnovan taj tužbeni zahtjev Autokluba "Bjelovar". Također, tuženik je dodao kako je Autoklub "Bjelovar" i odjavio BA, kao svog zaposlenika (misleći valjda na odjavu kod nadležnog upravnog tijela – opaska suca), temeljem navedenog Domitrovićevog izvanrednog otkaza ugovora o radu.

6. Nakon što je oformljen spis pod gornjim brojem, da bi se mogao provesti postupak u vezi tužbe Autokluba "Bjelovar", podnesene protiv BA, radi naknade štete, sud je na prvom i jedinom održanom ročištu, zaključio prethodni postupak i održao glavnu raspravu, odbio sve personalne dokazne prijedloge, kao i prijedloge u vezi predloženih vještačenja, radi smanjenja parničnih troškova jer su, po uvjerenju suda, svi predloženi dokazi bili nepotrebni s obzirom na opisane i nesporne okolnosti konkretnog slučaja, tim više što je sud dužan voditi računa u smislu čl. 10. ZPP, da se postupak provede bez odugovlačenja u razumnom roku, ali i sa što manje parničnih troškova.

7. Kako je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenjen neosnovanim, isti je odbijen.

8. Naime, između stranaka nije bilo sporno:

- da su stranke bile u radnom odnosu i to prvo temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme od 13. studenog 2020. godine, a potom na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 13. svibnja 2021. godine,

- da je taj Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 13. svibnja 2021. godine, prestao između stranaka, izvanrednim otkazom dana 11. travnja 2024. godine, koji izvanredni otkaz je u ovom slučaju radnik dao svom poslodavcu,

- da je temeljem navedene odluke radnika BA o izvanrednom otkazu Ugovora o radu na neodređeno radno vrijeme, poslodavac Autoklub "Bjelovar" i odjavio BA, kao svog zaposlenika, kod nadležnog upravnog tijela,

- da poslodavac navedenog radnika Autoklub "Bjelovar", nije pokušao pred sudom osporavati zakonitost ili dopuštenost navedene odluke svog bivšeg zaposlenika datirane sa 11. travnjem 2024. godine, o izvanrednom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 13. svibnja 2021. godine.

9. Niti jedna od navedenih nespornih činjenica istaknutih u točci 8. obrazloženja ove presude, a koje su obje stranke iznijele u pisanim podnescima u tom smislu, nije bila osporena od strane suprotne stranke u ovoj parnici.

10. Imajući u vidu navedene nesporne činjenice, a posebice okolnost da je na temelju tuženikovog izvanrednog otkaza Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, Autoklub "Bjelovar", odjavio BA, kao svog zaposlenika, kod nadležnog upravnog tijela, bez bilo kakvog prethodnog pokušaja sudskog osporavanja dopuštenosti ili valjanosti radnikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, sud utvrđuje da ne postoji na strani tužitelja pravna osnova za isticanje odštetnog zahtjeva spram tuženika u vezi utužene naknade štete.

11. Naime, pravo na otkaz je legitimno pravo poslodavca i radnika, sukladno Zakonu o radu, a taj čin otkazivanja ugovora o radu u situaciji kada otkaz nije sudskom odlukom proglašen nedopuštenim, se ne može smatrati štetnom radnjom u smislu uzročno – posljedične veze, koja veza je potrebna da bi se ustvrdilo da je na neki konkretan način BA, nanio svom bivšem poslodavcu štetu u vezi smanjenja imovine ili izmakle zarade kakvu štetu je Autoklub "Bjelovar", utužio predmetnom tužbom (koja je bila podnesena na početku u formi protutužbe u predmetu broj Pr-39/2025, kod Općinskog suda u Bjelovaru).

12. Dakle, kada je BA već izvanredno otkazao svom bivšem poslodavcu Autoklubu "Bjelovar", navedeni Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 13. svibnja 2021. godine, te kada je Autoklub "Bjelovar", na temelju takvog izvanrednog otkaza odjavio BA, kao svog zaposlenika, kod nadležnog upravnog tijela, ne može se u ovoj odštetnoj parnici kao prethodno pitanje odštetnom zahtjevu tužitelja, uopće utvrđivati da li je izvanredno otkaz navedenog Ugovora o radu, bio dopušten ili nije bio dopušten u smislu Zakona o radu, da li je bio u skladu sa Zakonom o radu ili nije bio u skladu sa Zakonom o radu. Na ovaj pravni zaključak o tome da sud ne smije o nedopuštenosti (nezakonitosti) otkaza odlučivati kao o prethodnom pitanju, upućuje i pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-454/14 od 02. travnja 2014. godine.

13. Za primijetiti je da u ovom slučaju, tužbeni zahtjev tužitelja nije utemeljen na čl. 107. Zakona o radu jer ta odredba podrazumijeva da je štetu prouzročio radnik koji je nekim činom ili propustom na radu ili u vezi s radnim zadacima prouzročio štetu svom poslodavcu, a uostalom i sam tužitelj obrazlažući tužbeni zahtjev navodi da je upravo zbog davanja izvanrednog otkaza Ugovora o radu (dakle, tim činom izvanrednog otkazivanja radnog odnosa – opaska suca), nastala imovinska šteta tužitelju jer je morao osposobljavati novog radnika za obavljanje poslova koje je do tada radio isključivo BA, a ujedno i da je tim činom izvanrednog otkazivanja navedenog Ugovora o radu, BA prouzročio svom bivšem poslodavcu štetu u vidu izmakle koristi (sprječavanje povećanja imovine tužitelja) u iznosu od 7.530,54 Eura, koju tužitelj smatra da bi ostvario u navedenom razdoblju od 4 mjeseca da je BA nastavio raditi, kod tužitelja.

14. Međutim, kako je izvanredni otkaz radnog odnosa od strane BA, bio sasvim legitiman čin koji je izvršen u skladu sa Zakonom o radu (za suprotno nema materijalnih dokaza), te je upravo na temelju takvog izvanrednog otkaza ugovora o radu, dotični odjavljen od strane tužitelja, kao zaposlenik tužitelja, kod nadležnog upravnog tijela, tuženika se praktički ne tiče da li je tužitelj trebao osposobljavati nekog novog radnika (u svom ili nekom drugom radnom okruženju, za potrebe obavljanja ranije ugovorenih radnih zadataka) da obavlja poslove koje je obavljao tuženik dok je bio u radnom odnosu kod tužitelja, da li je u vezi takvog osposobljavanja novog radnika, tužitelj imao nekakve materijalne troškove, niti ga se tiče da li je tužitelj pre trpio određenu izmaklu korist u smislu čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (tužitelj tvrdi da ista iznosi 7.530,54 Eura), a u svakom slučaju ne postoje zakonski uvjeti da se tuženika obveže da tužitelju nadoknadi štetu u tuženom iznosu, po utuženim osnovama.

15. U drugu ruku, nije na odmet naglasiti, kako tužitelj u ovom slučaju očito svjesno zanemaruje svoje propuste u radu, odnosno načinu organizacije svog rada, a time i rada svojih zaposlenika u situaciji kada je tužitelj samo BA, kao jedinog svog radnika, imao osposobljenog za obavljanje poslova koji su bili potrebni da se zadovolje obveze koje je tužitelj preuzeo na temelju sklopljenog Ugovora sa Hrvatskim autoklubom, a analogno tome je i samo BA bio zadužen da djeluje, kad god se netko sjeti da ga iz HAK-a pozove, da obavi radne zadatke za koje ga je ovlastio tužitelj u okviru osmosatnog dnevnog radnog vremena, te je tužitelj mogao pravovremeno uz BA (da je netko o tome pravovremeno uopće razmišljao na način kako treba u svrhu da zaštiti interese pravne osobe), osposobiti i nekog drugog radnika ili više njih da obavljaju iste te poslove za koje je bio zadužen samo BA, a time bi tužitelj sebe lišio rizika od potencijalnog nastanka štete u vidu utužene izmakle zarade jer bi takvu štetu u vezi utužene izmakle zarade, tužitelj pretrpio i da je primjerice BA otišao na neko dugotrajno bolovanje ili u slučaju bilo kakvog njegovog drugog opravdanog izostanka s posla, a svakako bi i u slučaju otkaza ugovora o radu od strane radnika BA, tužitelj sebe osigurao od navedenog utuženog nastanka štete.

16. Tužitelj, potpuno neopravdano smatra da bi BA u opisanim okolnostima slučaja trebao tužitelju isplatiti iznos od 8.865,54 Eura jer za tako nešto ne postoji pravna osnova ili štetna radnja od strane BA (to nije i ne može biti u opisanoj situaciji tuženikov izvanredni otkaz ugovora o radu koji je proizveo sve pravne i zakonske posljedice između stranaka, koje inače može proizvesti zakonita odluka o otkazu), a tuženika se u ovoj opisanoj situaciji nakon što je prestao njegov radni odnos kod tužitelja, uopće ne tiče koliki je novčani iznos tužitelj potrošio za osposobljavanje NA da ovaj može raditi poslove koje je kod tužitelja obavljao tuženik u vezi ugovornog odnosa koji je tužitelj imao sa Hrvatskim autoklubom, niti se tuženika uopće tiče koliki novčani iznos predstavlja izmaklu dobit tužitelju u situaciji kada nitko od zaposlenika tužitelja, nakon što je prestao radni odnos između stranaka, punih 4 mjeseca nije mogao obavljati određene poslove i radne zadatke u svrhu zadovoljavanja ugovorne obveze tužitelja, prema Hrvatskom autoklubu.

17. Za nastanak navedene izmakle dobiti u iznosu od 7.530,54 Eura (ukoliko je ta svota čak i točna), tužitelju nije kriv i odgovoran tuženik koji je izvanredno otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 13. svibnja 2021. godine, nego je po uvjerenju suda, isključivo tužitelj odgovoran jer nije predvidio situaciju, a morao ju je predvidjeti, da će do toga doći, ukoliko tuženik prestane raditi kod tužitelja, te je upravo tužitelj trebao u okviru svojih drugih zaposlenika, imati bar jednu ili više osoba koje su ovlaštene i sposobne da obavljaju radne zadatke koje se tužitelj obvezao obavljati temeljem Ugovora kojeg je sklopio sa Hrvatskim autoklubom.

18. Obzirom da je sud ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u pogledu pravne osnove, bez izvođenja bilo kakvih predloženih personalnih dokaza (po uvjerenju suda saslušavanje bilo koje od predloženih osoba bi bilo u opisanim okolnostima slučaja, potpuno nepotrebno i besmisleno, a time bi se ujedno povećali troškovi postupka i postupak bi se nepotrebno odugovlačio) i bez izvođenja dokaza predloženim vještačenjem (vještačenje visine štete u situaciji kada je pravno neosnovan tužbeni zahtjev bi bilo nepotrebno i krajnje nesuvislo, a također kombinirano prometno - tehničko vještačenje kakvo je predložio tužitelj, nema nikakve svrhe po uvjerenju ovoga suda), odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, samo na temelju uvidu u spis dostavljene materijalne dokaze, odnosno na temelju iznesenih činjenica od strane obje stranke, od kojih su bitne činjenice nesporne.

19. Kako je tužitelj izgubio ovu parnicu u cijelosti, dužan je tuženiku u smislu čl. 154.st.1. ZPP, nadoknaditi sve opravdane parnične troškove.

20. Opravdan parnični trošak tuženika je odmjeren na temelju troškovnika odvjetnika tuženika, datiranog sa 29. kolovozom 2025. godine, sukladno vrijednosti predmeta spora, koja je ekvivalentna visini novčane tražbine tužitelja, a primjenom odredaba važeće Odvjetničke tarife.

21. Tuženiku je stoga za sastavljanje odgovora na tužbu (a što u pravnom smislu predstavlja podnesak BA od 14. svibnja 2025. godine, list 128-129 spisa) priznat iznos od 200,00 Eura, a za zastupanje na jedinom ročištu održanom dana 29. kolovoza 2025. godine, mu je priznat isti iznos od 200,00 Eura. Na ove opravdane parnične troškove u iznosu od 400,00 Eura ukupno je tuženiku priznat pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 100,00 Eura, pa je u ovom dijelu utvrđen opravdan parnični trošak tuženika u iznosu od 500,00 Eura, koju svotu je tužitelj obvezan nadoknaditi tužitelju.

22. Ova odluka ne sadrži odluku o zahtjevu tuženika da mu se nadoknadi trošak u vezi zastupanja po odvjetniku na ročištu na kojem će biti objavljena presuda , kao niti zatraženi porez na taj trošak u ukupnom iznosu od 125,00 Eura jer je buduća neizvjesna činjenica u odnosu na vrijeme izrade ove odluke, hoće li se odvjetnik tuženika, uopće pojaviti na ročištu za objavu presude, pa će se tek nakon održavanja tog ročišta, odlučiti u formi posebnog rješenja i o tom zahtjevu tuženika za naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 125,00 Eura, ukoliko za usvajanje tog zahtjeva bude bio ispunjen zakonski uvjet.

U Bjelovaru, 23. rujna 2025. godine.

Sudac

Sanjin Milošević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano u tri primjerka u roku od 15 dana, računajući od dana 24. rujna 2025. godine, a putem ovoga suda.