REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Stalna služba u Pakracu

Pakrac, Trg Pape Ivana Pavla II br. 1

Posl. br. P-1082/2024-17.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, po sucu Matiji Stokiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane iz punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar Štargl iz Garešnice, protiv tuženika EOS Matrix d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon javne glavne rasprave zaključene 27. kolovoza 2023. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice odvjetnika Perice Medakovića, na ročištu 23. rujna 2025. uz javno objavljivanje

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za proglašenje da nisu dopušteni pljenidba i prijenos u izvansudskom ovršnom postupku kod Financijske agencije pokrenutom zahtjevom tuženika EOX MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, od 31. srpnja 2024., kao ovrhovoditelja u tom postupku, protiv tužiteljice DO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao ovršenice, radi izravne naplate po rješenju Javnog bilježnika Dubravke Grgurić Rukavina iz Pakraca br. Ovrv-28/08 od 26. veljače 2008. godine.

II. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Obrazloženje

1. Tužiteljica DO podnijela je 5. prosinca 2024. tužbu protiv tuženika EOS Matrix d.o.o. radi proglašenja nedopuštenima pljenidbe i prijenosa u izvansudskom ovršnom postupku izravne naplate kod Financijske agencije (dalje: FINE). U tužbi navodi u bitnome da je rješenjem ovog suda br. Ovr-3670/24-5 od 20. 11. 2024. tužitelj kao ovršenik upućen da pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u izvansudskom ovršnom postupku izravne naplate pokrenutom zahtjevom ovrhovoditelja EOX MATRIX d.o.o. od 31. 7. 2024. radi izravne naplate po rješenju Javnog bilježnika Dubravke Grgurić Rukavina broj:

Ovrv-28/08 od 26. 2. 2008. radi tvrdnji da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave i da je nastupila zastara tražbine ovrhovoditelja, da je temeljem tog zahtjeva za FINA izdala nalog bankama radi zapljene i prijenosa novčanih sredstava s računa tužiteljice, kao ovršenice, na račun ovrhovoditelja, da tuženik, kao ovrhovoditelj, nije bio ovlašten tražiti ovrhu protiv tužiteljice, kao ovršenice, na temelju rješenja javnog bilježnika Dubravke Grgurić Rukavina broj:

Ovrv-28/08 od 26. 2. 2008. koje je postalo pravomoćno dana 17. 3. 2008. godine jer, sukladno odredbama mjerodavnog Ovršnog zakona koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja navedenog ovršnog postupka kod Javnog bilježnika Dubravke Grgurić Rukavina br. Ovrv-28/08, nije bila propisana zakonska mogućnost subjektivne preinake stupanjem tuženika, kao novog vjerovnika, u započete postupke ovrhe, da je PBZ d.d. je temeljem Ugovora o kupoprodaji plasmana br. 02-153/2014 od 24. 11. 2014. godine i Zakona o kreditnim institucijama prenio na tuženika plasman prema tužiteljici po osnovi Ugovora o nenamjenskom kreditu od 4. 5. 2005. godine, međutim pri tome u Ugovoru o kupoprodaji plasmana nije ugovoreno da bi se ugovor sklapao u obliku Ugovora o cesiji, već isključivo u obliku Ugovora o kupoprodaji plasmana u smislu odredbi Zakona o kreditnim institucijama, niti je o prijenosu plasmana obaviještena tužiteljica, niti je ugovorom o kupoprodaji plasmana ugovoreno da tuženik preuzima i rješenje javnog bilježnika Dubravke Grgurić Rukavina broj: Ovrv- 28/08 od 26. 2. 2008. godine, odnosno da bi tuženik stupio u pravni položaj PBZ d.d. kao ovrhovoditelja u izvansudskoj ovrsi kod FINA-e, niti je takva mogućnost prema tada važećem Ovršnom zakonu bila propisana u odnosu na ovršne postupke koji su bili započeti 2008. godine, a niti je tuženik ishodio drugu valjanu ovršnu ispravu na temelju koje bi bio ovlašten podnositi zahtjev FINA-i radi naplate tražbine od tužiteljice, kao ovršenice, da se tuženik neosnovano poziva na okolnost da je PBZ d.d. protiv tužiteljice 2011. godine podnio zahtjev za izravnu naplatu FINA-i,budući da je sklapanjem Ugovora o kupoprodaji plasmana s danom 24. 11. 2014. godine PBZ-u d.d. prestao status vjerovnika prema tužiteljici, pa tako i status eventualnog ovrhovoditelja u izvansudskom postupku ovrhe kod FINA-e, a kako tuženik sve do 31. 7. 2024. godine nije poduzimao nikakve radnje protiv tužiteljice kojima bi se prekinula zastara, time nije mogle doći do subjektivne preinake stupanjem tuženika, kao novog vjerovnika, u započeti postupak ovrhe, čime se smatra da nije nastupio prekid zastare, da tuženik u razdoblju od pravomoćnosti rješenja javnog bilježnika od 26. 2. 2008. pa do dana podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu dana 31. 7. 2024. godine nije poduzimao radnje protiv tužiteljice radi naplate potraživanja, to je evidentno da je u odnosu na obvezu tužiteljice, kao ovršenice, prema tuženiku, kao ovrhovoditelju, po osnovi navedenog rješenja, nastupila zastara tražbine još dana 17. 3. 2018. godine, slijedom čega tuženik, kao ovrhovoditelj nije bio ovlašten podnositi zahtjev radi naplate tražbine u situaciji kada je u odnosu na tražbinu nastupila zastara, pa stoga podnošenjem zahtjeva FINA-i dana 31. 7. 2024. godine nije niti došlo do prekida zastare, slijedom čega tužiteljica predlaže donošenje sljedeće presude:

"I. Proglašava se da nije dopuštena pljenidba i prijenos u izvansudskom ovršnom postupku kod FINA-e po osnovi izravne naplate pokrenute zahtjevom ovrhovoditelja EOX MATRIX d.o.o. od 31.07.2024. godine radi izravne naplate po rješenju javnog bilježnika Dubravke Grgurić Rukavina, broj: Ovrv28/08 od 26.02.2008. godine.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak ovog postupka zajedno sa zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počam od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana."

2. U odgovoru na tužbu danom u podnesku od 16. siječnja 2025. tuženik navodi u bitnome kako su svi navodi tužiteljice paušalni i usmjereni izbjegavanju podmirenja obveze, kako je tužitelj inicijalno u postupku proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim koristio pogrešan pravni put, da se u konkretnom slučaju radi o postupku izvansudske ovrhe pred FINA-om na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena općenito na imovini ovršenika, ovdje tužitelja, a koji postupak je reguliran odredbom članka 284. stavkom 5. Ovršnog zakona koji predviđa mogućnost podnošenja žalbe nakon proteka roka, prijedloga za odgodu ovrhe i poduzimanje drugih radnji na koje bi ovršenik, ovdje tužitelj bio ovlašten tijekom sudske ovrhe, da je podnoseći prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim tužitelj već u samom početku iskoristio nevažeći pravni put, da je tuženik postao zakoniti vlasnik potraživanja koje se odnosi na dospjelo, a nepodmireno dugovanje dužnika ovdje tužitelja sukladno odredbama članaka 80. - 87. Zakona o obveznim odnosima, temeljem Ugovora o cesiji zaključenog dana 24. 11. 2014. s društvom PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, OIB 02535697732, i ovjerenog 24. 11. 2014. godine kod Javnog bilježnika Zorke Čavajde iz Zagreba pod posl. br. OV-16156/14, te Ugovora o prijenosu prava i tražbina iz ovršnih isprava ovjerenog dana 18. 4. 2023. godine kod Javnog bilježnika Zorke Čavajde iz Zagreba pod posl. br.: OV-3361/23, te dana 26. 4. 2023. godine kod Javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba pod posl. br. OV-3898/23, da se dužnik nije pridržavao uvjeta iz Ugovora o kreditu, pa je prethodni vjerovnik 13. 12. 2007. godine otkazao predmetni ugovor, čime je cjelokupna tražbina dospjela na naplatu. U odnosu na prigovor zastare tuženik ističe da se u ovom slučaju primjenjuje desetogodišnji zastarni rok iz odredbe članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima prema kojem sve tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare, a budući da je nesporno da je rješenje o ovrsi br. Ovrv-28/08 izdano od strane Javnog bilježnika Dubravke Grgurić-Rukavina 26. 2. 2008. godine, na tražbina koja je predmet ovog postupka primjenjuje se zastarni rok od 10 godina, da se prema odredbi članka 241. ZOO-a zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, podnošenjem predmetnog rješenja o ovrsi na provedbu izvansudske ovrhe pred FINA-om 28. 4. 2011. godine, dakle prije nastupanja zastare tuženikovog potraživanja, za cjelokupnu tražbinu nastupio je prekid zastare, da je predmetna osnova bila aktivna u Očevidniku Financijske agencije sve do 11. 5. 2023. godine kada je utvrđena nemogućnost izvršenja u skladu s odredbom čl.12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima zbog nedostatka novčanih sredstava na računima tužitelja, odnosno zbog razloga koji leži isključivo na tužitelju i na koji tuženik nije imao nikakvog utjecaja, da je provođenje postupka izvansudske ovrhe pred FINA-om dovelo do prekida zastare

te je zastarni rok počeo teći ispočetka od prvog sljedećeg dana nakon prestanka izvršenja, dakle, zastara za tražbinu koja je predmet ovog postupka nije nastupila, da tužitelj neosnovano navodi kako sukladno odredbama Ovršnog zakona koji je bio na snazi u trenutku pokretanja ovršnog postupka pred javnim bilježnikom, nije bila propisana zakonska mogućnost subjektivne preinake stupanjem tuženika kao novog vjerovnika u započeti postupak ovrhe, da je člankom 27. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (NN 73/2017) od dana 19. 7. 2017. godine izmijenjen članak 209. Ovršnog zakona kojim je u stavcima 8. -10. regulirano postupanje Financijske agencije u slučaju promjene vjerovnika, da je u prijelaznim i završnim odredbama navedenog Zakona, točnije u članku 44. stavku 5. izričito navedeno: „Članak 27. ovoga Zakona primjenjivat će se na postupke u tijeku bez obzira na to kada su pokrenuti i po kojem zakonu bi se trebali dovršiti osim u dijelu koji se odnosi na provedbu ovrhe radi naplate dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine prije ovrhe radi naplate svih drugih tražbina po tom računu neovisno o vremenu njihovog nastanka, osim ovrhe radi ostvarenja djetetove tražbine uzdržavanja, a koji se ne primjenjuje na tražbine iz osnova za plaćanje koje su upisane u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje prije 1. siječnja 2015.“, da je člankom 209. stavkom 9. Ovršnog zakona propisano: „Agencija će nastaviti provoditi ovrhu na zahtjev i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik u slučaju iz članka 32. stavka 3. ovoga Zakona na način da će upisati promjenu podataka o ovrhovoditelju u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje i nastaviti izdavati bankama naloge za pljenidbu, ali će zastati s izdavanjem naloga bankama za prijenos novčanih sredstava. Primjerak zahtjeva za nastavak postupka izravne naplate će Agencija dostaviti prvobitnom ovrhovoditelju sukladno odredbi članka 8. ovoga Zakona“, da se osim toga, ovopredmetna tužba uopće ne odnosi na aktivaciju, odnosno postupak izvansudske ovrhe pokrenut pred FINA-om po zahtjevu prethodnog vjerovnika 2011. godine, već se odnosi na postupak izvansudske ovrhe pokrenut od strane tuženika pred Financijskom agencijom dana 2.8.2024. godine, a koji je postupak pokrenut prema odredbama „novog“ Ovršnog zakona, pa su navodi tužitelja neosnovani i bespredmetni. da tužitelj dostavlja dvije sudske prakse koje su neprimjenjive u konkretnom slučaju jer se tiču problematiku zastare temeljem zadužnice koja nije solemnizirana od strane javnog bilježnika i na koju se primjenjuje petogodišnji zastarni rok, dok je u konkretnom slučaju riječ o rješenju o ovrsi i primjenjuje se 10- godišnji zastarni rok, da rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, broj Pu Ovr-3780/2015 od 4. 3. 2021. se odnosi na sudsku ovrhu u kojoj je odbijena subjektivna preinaka ovrhovoditelju, dok je ovdje riječ o izvansudskoj ovrsi temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika, pa je ta sudska praksa neprimjenjiva, da je tuženik tužitelja obavijestio o prijenosu potraživanja dopisom od dana 17. 12. 2014. godine, međutim, sukladno postojećoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o cesiji, pa slijedom svega navedenog tuženik predlaže sudu odbaciti tužbu tužitelja kao nedopuštenu odnosno podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3.1. Izvedeni dokazi:

- isprave: dopis Privredne banke Zagreb d.d. FINI od 21. travnja 2011., ugovor o prijenosu prava i tražbina iz ovršnih isprava od 18. travnja 2023., otkaz ugovora o kreditu broj: 9010667104 od 12. prosinca 2007., obavijest FINA-e o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje od 7. lipnja 2011., ugovor o nenamjenskom kreditu broj 9010667104 od 4. kolovoza 2005., specifikacije izvršenja osnove za plaćanje OVRV-28/08 primljene 28. travnja 2011. 2. kolovoza 2024., ugovor o kupoprodaji plasmana br. 02-153/2014, obavijest o prijenosu potraživanja od 17. prosinca 2014., očevidnik osnova za plaćanje tužiteljice DO sa specifikacijom naplate od 6. svibnja 2025., potvrda FINA-e o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje temeljem čl.12. ZPONS, potvrda o redoslijedu osnove i specifikacija tražbine od 22. kolovoza 2025. i spis ovog suda posl. br. Ovr-2670/2024.

3.2. Prijedlog tužiteljice za njezinim saslušanjem odbijen je jer odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari nisu bile sporne, a proizlaze i iz naprijed navedenih isprava.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Odlučne činjenice nisu bile sporne, a prijepor stranaka tiče se prvenstveno njihovih različitih stajališta o pravnim pitanjima je li tuženik (kao ovrhovoditelj u izvansudskom ovršnom postupku izravne naplate pokrenutom njegovim zahtjevom od 31. srpnja 2024. temeljem rješenja Javnog bilježnika Dubravke Grgurić Rukavina iz Pakraca br. Ovrv-28/08 od 26. veljače 2008.) ovlašten tražiti ovrhu na temelju te isprave, kao i je li nastupila zastara njegove tražbine.

6. Dakle, nije bilo sporno, a proizlazi i iz izvedenih dokaza, da:

- je tužiteljica 4. kolovoza 2005. s Privrednom bankom Zagreb d.d. sklopila ugovor o nenamjenskom kreditu na iznos od 9.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti s ugovorenim rokom otplate od 84 mjeseca, a banka je tužiteljici otkazala ugovor u prosincu 2007. zbog neizvršavanja ugovornih obveza,

- radi prisilnog ostvarenja svoje novčane tražbine s naslova povrata kredita Privredna banka Zagreb d.d. podnijela je Javnom bilježniku Dubravki Grgurić Rukavina prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koji je prihvaćen rješenjem o ovrsi br. Ovrv-28/08 od 26. veljače 2008. godine,

- na temelju navedenog rješenja o ovrsi Privredna banka Zagreb d.d. podnijela je 28. travnja 2011. zahtjev FINA-i za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima tužiteljice, a zbog nemogućnosti izvršenja FINA je prestala s izvršenjem 11. svibnja 2023.,

- u međuvremenu je novčana tražbina Privredne banke Zagreb d.d. po ugovoru o kreditu prenesena na tuženika EOS Matrix d.o.o. ugovorom o kupoprodaji plasmana od 24. studenog 2014. i ugovorom o prijenosu prava i tražbina iz ovršnih isprava od 18. travnja 2023.,

- nakon toga tuženik je zahtjevom od 31. srpnja 2024. protiv tužitelja pokrenuo postupak izravne naplate kod FINA-e na temelju predmetnog rješenja o ovrsi br. Ovrv-28/08 od 26. veljače 2008.,

- 12. listopada 2024. tužiteljica je podnijela ovom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima i prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava (zaprimljen pod posl. br. Ovr-2670/2024) uz tvrdnje da EOS Matrix d.o.o. nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave i da je u odnosu na novčanu tražbinu nastupila zastara, a rješenjem posl. br. Ovr- 2670/2024-5 od 20. studenog 2024. upućena je da radi dokazivanja tih tvrdnji u roku od 15 dana od pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenima (čl.50. st.1. t.9. i 11. Ovršnog zakona - Narodne novine, br. 112/12, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 - dalje: OZ), što je tužiteljica i učinila podnošenjem tužbe u ovoj pravnoj stvari.

7. Vezano za razlog upućivanja na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz čl.50. st.1. t.7. OZ (odnosno tvrdnje da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave - javnobilježničkog rješenja o ovrsi br. Ovrv-28/08 od 26. veljače 2008. godine) napominje se da takvo ovlaštenje tuženika EOS Matrix d.o.o. proizlazi iz ugovora o kupoprodaji plasmana od 24. studenog 2014. (op. koji po svom sadržaju odgovara ugovoru od ustupu dospjelih nepodmirenih tražbina, dakle, ugovoru o cesiji iz čl.80. do 87. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/2018, 126/21, 114/2022, 156/2022 i 155/2023 - dalje: ZOO) i ugovora o prijenosu prava i tražbina iz ovršnih isprava od 18. travnja 2023.

8.1. Vezano za drugi razlog upućivanja na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz čl.50. st.1. t.11. OZ (zastara tražbine) napominje se da se na tražbinu utvrđenu rješenjem o ovrsi br. Ovrv-28/08 od 26. veljače 2008. (6.370,82 EUR u kunskoj protuvrijednosti s kamatama i troškovima) primjenjuje desetogodišnji zastarni rok iz čl.233. st.1. ZOO.

8.2. Na temelju navedenog rješenja o ovrsi Privredna banka Zagreb d.d. podnijela je 28. travnja 2011. zahtjev FINA-i za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima tužiteljice, čime je zastara prekinuta temeljem odredbe čl.241. ZOO. Zbog nedostatka sredstava ovrha nije mogla biti provedena i FINA je prestala s izvršenjem 11. svibnja 2023., nakon čega je sukladno odredbi čl.245. st.1. ZOO zastara počela teći iznova.

8.3. To implicira da je tuženik, na kojega je u međuvremenu prenesena novčana tražbina s naslova povrata kredita po ugovoru od 4. kolovoza 2005., dana 31. srpnja 2024. podnio zahtjev FINA-i za izravnu naplatu na temelju predmetnog rješenja o ovrsi br. Ovrv-28/08 od 26. veljače 2008., unutar zastarnog roka od 10 godina koji je ponovno počeo teći 12. svibnja 2023., dakle, zastara nije nastupila.

9. Zbog toga je zaključeno da nisu ostvareni razlozi upućivanja na parnicu iz čl.50. st.1. t.7. i 11. OZ, što tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenima pljenidbe i prijenosa u izvansudskom ovršnom postupku kod FINA-e pokrenutom zahtjevom tuženika od 31. srpnja 2024., čini neosnovanim.

10. Zbog toga je presuđeno kao u točki I. izreke.

11. Budući da tuženik unatoč uspjehu u parnici nije zatražio naknadu parničnih troškova, iako je na to imao pravo sukladno odredbi čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), presuđeno je kao u točki II. izreke.

U Pakracu, 23. rujna 2025.

Sudac:

Matija Stokić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

DNA:

1/ Odvjetnik Perica Medaković

2/ EOS Matrix d.o.o.