Poslovni broj: Usž-372/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici Odvjetničkog ureda Gregović iz Rijeke, V. Lisinski 6, protiv tuženika Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Zagreb, Gruška 20, OIB: 84891127540, radi prigovora na katastarsku izmjeru, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1461/2023-8 od 3. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1461/2023-8 od 3. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-932-04/23-06/38, URBROJ: 541-11/2-23- 3 od 15. lipnja 2023. i rješenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Rijeka, KLASA: UP/I-932-04/22-03/131, URBROJ: 541-19-02/9-23-2 od 3. veljače 2023., te se odbija tužiteljev zahtjev za naknadu troškova spora. Navedenim rješenjem tuženika od 15. lipnja 2023. odbijene su žalbe tužitelja i Županijske uprave za ceste Primorsko goranske županije izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja od 3. veljače 2023., kojim se odbija prigovor broj: 323 uložen na podatke katastarske izmjere katastarske općine [katastarska općina] – nova, u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica], kao neosnovan.

2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima, ističe da je na terenskom očevidu pokazao granice svojih katastarskih čestica koje su bile stabilizirane dijelom betonskim zidovima i dijelom označene oznakama zelene boje na betonu. Dakle, tužitelj je pokazao međe koje se u postupku obnove zemljišne knjige za katastarsku općinu [katastarska općina] nisu mijenjale te je, radi dokazivanja navedene činjenice, u spis upravnog postupka i upravnog spora uložio nalaz društva GEOSTAR d.o.o. za geodetske poslove koje je, terenskom izmjerom, utvrdilo kako su stabilizirane međe na terenu sukladne katastarskom planu i da se novom katastarskom izmjerom nisu mijenjale. Slijedom navedenog, tužitelj čini upitnim postupanje osobe koja sudjeluje u postupku obnove zemljišne knjige, a koja neosnovano prigovara međi na način da ju pokaže metar više od one koja je utvrđena na terenu i koja se u postupku obnove zemljišne knjige nije mijenjala. Drži da je takvim postupanjem tužitelju povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo vlasništva te, zbog svega navedenog, predlaže ovom Sudu poništiti osporenu presudu i riješiti predmetnu stvar, uz naknadu iskazanog troška sastava žalbe.

3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

6. Naime, iz podataka sveza spisa proizlazi da je prvostupanjski sud osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama koji su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđeni, nakon čega je, pravilnom primjenom odredbe članka 40. Pravilnika o katastarskoj izmjeri i tehničkoj reambulaciji ("Narodne novine", broj: 147/08.), osnovano zaključio da je tijek međa između k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br [katastarska čestica] sporan, jer se oko istih na očevidu obavljenom 31. kolovoza 2022. (po prigovoru br. 319) prisutne stranke (tužitelj, UĆ i Županijska uprava za ceste Primorsko goranske županije) nisu uspjele usuglasiti. S obzirom na navedeno, izvoditelj geodetskih radova je promijenio podatke sadržane u elaboratu katastarske izmjere za k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] na način da je među između k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] konstruirao i označio spornom, nakon čega je Županijska uprava za ceste Primorsko goranske županije izjavila ovdje pobijani prigovor br. 323, tražeći da se za novoformiranu k. č. br. [katastarska čestica] izlaskom na teren formira međa sukladno Zakonu o cestama i stvarnom stanju na terenu.

7. Navedeni prigovor je i po ocjeni ovoga Suda, osnovano odbijen jer se u katastarskoj izmjeri granice katastarskih čestica snimaju onakve kako su ih na terenu obilježile zainteresirane stranke, a obveza je stranaka da dogovorno obilježe granice između svojih posjeda, te izvoditelj geodetskih radova nije ovlašten iskolčavati među po zahtjevu stranaka za potrebe nove katastarske izmjere, već je dužan tako obilježenu među snimiti, odnosno, ako je međa sporna zbog izostanka dogovora stranaka, takvom ju i označiti, što je ovdje učinjeno.

8. Na drukčiji zaključak ne upućuju ni žalbeni prigovori, u kojima tužitelj ne osporava da je tijek međa na terenu različito obilježen, već i u žalbi inzistira na činjenici da se međe novom izmjerom nisu mijenjale, a koja činjenica nije od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari. Naime, u postupku nove izmjere ne utvrđuje se pravo vlasništva niti se uspostavlja dosadašnje stanje u katastru odnosno zemljišnoj knjizi, već se izmjera provodi u svrhu izrade katastra nekretnina temeljem stvarnog stanja na terenu, koje je ovdje, u odnosu na tijek opisanih međa, nedvojbeno sporno.

9. Kako, dakle, tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

10. Na kraju, Sud nalazi neosnovanim i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, jer tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.

11. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagrebu, 23. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić