REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-1403/2025-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ML iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Vladimiru Vujičiću, odvjetniku u Visu, Stare Isse 1, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave (sada: Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije) Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, Split, Gundulićeva 29a i Ministarstva financija Republike Hrvatske, Zagreb, Ivana Lučića 6, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1477/2024- 14 od 6. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1477/2024-14 od 6. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/23-01/210, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24- 02 od 18. ožujka 2024. i odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.
1.1. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Upravnog odjela za imovinsko - pravne poslove, Splitsko - dalmatinske županije, KLASA: UP/I-943-05/97-01/00092, URBROJ: 2181/1- 13/10-646-23-55 od 9. svibnja 2023., kojim je tužitelju utvrđena naknada u iznosu od 8.695,32 eura za zemljište nekadašnje oznake čest. zem. [katastarska čestica], površine 4595 m2 k. o. [katastarska općina], sada dio čest zem. 7175/1 k. o. [katastarska općina].
2. Tužitelj je protiv presude prvostupanjskog suda podnio žalbu iz svih žalbenih razloga navodeći da je u postupku utvrđeno da se naturalnim povratom ne bi bitno okrnjila prostorna cjelovitost, odnosno namjena uporabe prostora i imovine. U bitnom, navodi da u postupku nije utvrđena privedenost namjeni predmetnog zemljišta za svrhu zbog kojeg je oduzeto. Citirajući odredbu članka 52. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. i 98/19., dalje: Zakon o naknadi), navodi da ta odredba, suprotno stavu prvostupanjskog suda, ne propisuje da postojanje Uredbe o preuzimanju sredstava JNO i SSNO na teritoriju Republike Hrvatske u vlasništvo Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 52/91, dalje: Uredba), onemogućava naturalni povrat oduzete imovine niti propisuje da se pojam treća osoba iz te odredbe odnosi na Republiku Hrvatsku. Predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama nije bila upisana na ime JNA i SSNO temeljem navedene Uredbe. Pogrešna je i odluka o troškovima spora. Slijedom navedenog, predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova spora, uključujući i trošak sastava ove žalbe.
3. Tuženik i zainteresirane osobe, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovore na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. , dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove propisane odredbom članka 126. stavka 1. ZUS-a, zbog kojih bi pobijana presuda bila nezakonita.
6. Sud nalazi da Upravni sud u Splitu osporenom odlukom nije povrijedio zakon na štetu tužitelja, s obzirom da je postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, osnovano zaključio da su ispunjeni uvjeti za primjenu članka 52. Zakona o naknadi.
7. Prema odredbi članka 52. stavka 1. Zakona o naknadi, prijašnjem vlasniku ne vraća se imovina u vlasništvo i posjed na kojoj su na temelju valjanog pravnog osnova treće osobe stekle pravo vlasništva odnosno ako im je imovina na temelju valjanog pravnoga osnova za stjecanje prava vlasništva predana u posjed, ukoliko ovim Zakonom nije drukčije propisano. Stavak 2. navedenog članka propisuje da se u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka, prijašnjem vlasniku priznaje pravo na naknadu sukladno odredbama ovoga Zakona.
8. Iz podataka spisa proizlazi da je predmetna nekretnina, rješenjem Kotarske eksproprijacione komisije u Visu, Eksp. 2/53-2 od 29. srpnja 1953., eksproprirana prednici tužitelja u korist općenarodne imovine, a za potrebe Državnog sekretarijata za poslove narodne obrane FNRJ. Nakon stupanja na snagu Zakona o zabrani raspolaganja i preuzimanju stredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske (“Narodne novine”, broj: 29/94.) na predmetnoj nekretnini je, temeljem odredbe članka 9. i 10. tog Zakona, upisano pravo vlasništva Republike Hrvatske.
9. Iz navedenog proizlazi da je, na temelju Zakona o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske, izvršena pretvorba bivšeg društvenog vlasništva tako što je titularom vlasništva označena Republika Hrvatska.
10. S obzirom na ovo utvrđenje, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je Republika Hrvatska, kao treća osoba, stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na temelju zakona, dakle valjane pravne osnove, zbog čega nije moguće vraćanje predmetne nekretnine tužitelju u vlasništvo, imajući u vidu odredbu članka 52. stavka 1. Zakona o naknadi, koja je u konkrentom slučaju pravilno primjenjena.
11. Kako je Republika Hrvatska pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekla temeljem valjane pravne osnove (propisa) prije stupanja na snagu Zakona o naknadi, to tužitelju nije moguće predmetnu nekretninu vatiti u vlasništvo, već mu pripada naknada u novcu. Navedeno shvaćanje ovaj Sud je izrazio i u presudama poslovni broj: Usž-4217/2018 od 28. veljače 2019., Usž 3806/2021 od 24. ožujka 2022. i Usž- 1971/2022 od 15. srpnja 2022. godine.
12. Glede žalbenih prigovora koji se odnose na Uredbu, ukazuje se da je njezinim stupanjem na snagu (3. listopada 1991.), odnosno po sili same te Uredbe, Republika Hrvatska postala vlasnikom nekretnina kojima je raspolagala Jugoslavenska narodna armija i Savezni sekretarijat za narodnu obranu, čime je Republika Hrvatska stupila u prava i obveze koje su do donošenja te Uredbe u odnosu na te nekretnine imali JNA i SSNO bivše države, a što je ovdje slučaj. Stoga su neosnovani žalbeni prigovori kojima se opetovano dovodi u sumnju da je Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine na temelju valjane pravne osnove.
13. Obzirom na odredbu članka 52. stavka 1. Zakona o naknadi, pitanje privođenja zemljišta planiranoj namjerni nije relevantno za donošenje pravilne i na zakonu osnovane odluke, pa su, i u tom pravcu izneseni prigovori tužitelja, neosnovani.
14. Kako tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom, to je pravilno odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova spora, a iz istog razloga je, temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbijen i sa zahtjevom za naknadom troška žalbenog postupka.
15. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 23. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
