Poslovni broj: Usž-384/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenice, odvjetnice u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ana Trošelj & Sandra Zorc, u Rijeci, Agatićeva 6/II, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske (ranije: Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske), OIB: 59951999361, Zagreb, Radnička cesta 80, radi zahvata doznake, sječe i otpreme stabala na području Parka prirode Učka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 646/2024-7 od 29. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-646/2024-7 od 29. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje točke III. izreke rješenja tuženika, KLASA: UP/I-352-02/24-09/24, URBROJ: 517-10-2-1-24- 2 od 14. ožujka 2024., odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora i nalaženo tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovog upravnog spora u visini od 22,00 eura.
1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda od 13. prosinca 2024. ispravljena je prvostupanjska presuda u poslovnom broju u odnosu na godinu predmeta na način da je umjesto pogrešno navedenog poslovnog broja „Us I-646/2023-7“ ispravno naveden poslovni broj „Us I-646/2024-7“.
2. Točkom III. izreke rješenja tuženika odbijen je zahtjev tužitelja od 7. veljače 2024. za izdavanje dopuštenja za provođenje zahvata doznake, sječe i otpreme stabala na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], koje se nalaze u Zoni I – Zoni stroge zaštite Parka prirode Učka, podzoni IB.
3. Tužitelj je protiv presude prvostupanjskog suda podnio žalbu iz svih žalbenih razloga navodeći da je točkom III. izreke osporenog rješenja nezakonito i arbitrarno odbijen njegov zahtjev, što je u konkretnom slučaju dovelo do ograničavanja prava vlasništva. Prvostupanjski sud je nekritički prihvatio tumačenje tuženika, odnosno i sam pogrešno tumači Plan upravljanja Parkom prirode Učka i pridruženim zaštićenim područjima i područjima ekološke mjere (M, 2023., dalje: Plan upravljanja/23). Pojašnjava da je navedeni Plan donesen kada je već istako Program gospodarenja šumama šumoposjednika - gospodarska jedinica Mala Učka, dalje: Program gospodarenja), pa je pogrešno tumačenje da su donositelji Plana upravljanja/23 prilikom planiranja upravljanja šumama šumoposjednika nalazećih u podzoni IB imali na umu taj konkretni Program koji je istekao 2019., dakle, nije bio na snazi u vrijeme donošenja Plana upravljanja/23. Sud zanemaruje činjenicu da, nakon isteka Programa gospodarenja, donositelj Plana upravljanja/23 nije niti mogao ostaviti rok za ekstrakcijsko korištenje prirodnih dobara (šume i divljači) u podzoni IB do isteka Programa gospodarenja. Tuženik se pogrešno poziva na istek važenja Programa gospodarenja jer Plan upravljanja/23 niti ne govori o isteku važenja „programa“, već o isteku šumogospodarske osnove. S tim u vezi, ukazuje da šumogospodarska osnova područja Republike Hrvatske vrijedi za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2025. pa stoga, sukladno Planu upravljanja/23, ne postoji apsolutna zabrana ekstrakcije u podzoni IB. Propustivši utvrditi da u vrijeme donošenja Plana upravljanja/23 nije važio niti jedan šumogospodarski plan užeg područja od šumogospodarske osnove Republike Hrvatske 2016. -2025., prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio u presudi citirane odredbe materijalnog prava. Slijedom svega navedenog, predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i rješenje tuženika u osporavanom dijelu i predmet vratiti tuženiku na ponovno postupanje, uz naknadu troškova spora, uključujući i trošak sastava žalbe.
4. Tuženik, u odgovoru na žalbu, navodi da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, odnosno koji bi mogli utjecati na donošenje drugačije odluke. Predlaže žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Prvostupanjski upravni sud je pobijanu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je osnovano odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
7. Osporenom točkom III. izreke rješenja tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje dopuštenja za provođenje zahvata doznake, sječe i otpreme stabala na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], jer je u postupku utvrđeno da se, sukladno Planu upravljanja/23, predmetne čestice nalaze u Zoni I – Zoni stroge zaštite Parka prirode Učka, podzoni IB, u kojoj zoni zaštite nije dopušteno ekstrakcijsko korištenje prirodnih dobara bilo kojeg tipa (gospodarsko, rekreacijsko ili za osobne potrebe) te je za šumska staništa iz te podzone Planom upravljanja/23 određeno da nakon isteka šumogospodarskih osnova više neće biti ekstrakcije u toj podzoni.
7.1. Imajući u vidu navedene odredbe Plana upravljanja/23, a obzirom da je Program gospodarenja, kao šumogospodarska osnova za šumska staništa iz podzone IB u kojoj se nalaze predmetne čestice istekao 2019. godine, to je zahtjev tužitelja odbijen.
8. Tužitelj, u bitnome, smatra da u odnosu na predmetnu zonu zaštite nije istekla šumogospodarskih osnova, jer da je u vrijeme donošenja Plana upravljanja/23 važila Šumogospodarska osnova Republike Hrvatske 2016.-2025., pa je prema izričitoj odredbi Plana upravljanja/23 moguće ekstrakcijsko korištenje šume u podzoni IB u kojoj se nalaze sporne nekretnine tužitelja do 31. prosinca 2025. godine.
9. Međutim, ovaj Sud nalazi pravilnim obrazloženje prvostupanjskog suda da iz, u prvostupanjskoj presudi citiranih odredbi Zakona o šumama („Narodne novine“, broj: 68/18., 115/18., 98/19., 32/20., 145/20., 101/23. i 36/24.) i Zakona o zaštiti prirode („Narodne novine“, broj: 80/13., 15/18., 14/19., 127/19., 155/23.), proizlazi da se šumogospodarsko područje Republike Hrvatske dijeli na gospodarske jedinice i da se za svaku gospodarsku jedinicu izrađuje šumogospodarski plan, odnosno da se upravljanje zaštićenim područjem šuma provodi na temelju plana upravljanja i programa zaštite šuma koji je sastavni dio šumogospodarskog plana te se izrađuje i provodi u sklopu šumogospodarskog plana.
10. Odredbom članka 27. stavka 1. Zakona o šumama propisano je da su šumskogospodarski planovi temeljni dokumenti za gospodarenje i korištenje šuma i šumskih zemljišta na području Republike Hrvatske, koji utvrđuju uvjete za održivo gospodarenje šumama i šumskim zemljištem i zahvate u tom prostoru, potreban opseg uzgoja i zaštite šuma, mogući stupanj iskorištenja te uvjete za gospodarenje životinjskim svijetom. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da su šumskogospodarski planovi:
– šumskogospodarska osnova područja Republike Hrvatske
– osnova gospodarenja gospodarskom jedinicom
– program gospodarenja gospodarskom jedinicom s planom upravljanja područjem ekološke mreže
– program gospodarenja šumama privatnih šumoposjednika
– program gospodarenja šumama posebne namjene za potrebe obrane Republike Hrvatske
– program gospodarenja šumskim sjemenskim objektima
– program zaštite, njege i obnove šuma
– program gospodarenja šumama posebne namjene kojima gospodari pravna osoba.
11. Imajući u vidu citiranu odredbu Zakona o šumama, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da Šumogospodarska osnova područja Republike Hrvatske čini šumogospdoarski plan isto kao i Program gospodarenja šumama šumoposjednika za gospodarsku jedinicu Mala Učka, pri čemu se prvotni plan donosi za gospodarenje i korištenje šuma i šumskih zemljišta na cjelokupnom šumogospodarskom području Republike Hrvatske, dok se drugi plan donosi za pojedinačnu gospodarsku jedinicu formiranu unutar cjelokupnog državnog šumogospodarskog područja, a kojim planom su detaljnije propisani uvjeti za gospodarenje i korištenje šuma na području pojedinačne gospodarske jedinice.
12. Slijedom navedenog, i po ocjeni ovog Suda, osnovano je prvostupanjski sud prihvatio pravilnim zaključak tuženika da je, u konkretnom slučaju, šumogospodarska osnova za gospodarsku jedinicu Mala Učka Program gospodarenja šumama šumoposjednika - gospodarska jedinica Mala Učka, a ne Šumogospodarska osnova Republike Hrvatske 2016.-2025.
13. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelj pravilnost osporene presude pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je presuda utemeljena, ali ih drukčije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari.
14. Obzirom da je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom, to je, temeljem članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), pravilno odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova spora. Ujedno je iz istog razloga odbijen i sa zahtjevom za naknadom troška žalbenog postupka.
15. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 23. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
