REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
Poslovni broj: Usž-352/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ME, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Čaljkušić, odvjetnik iz Podstrane, Put Starog Sela 54, protiv tuženika Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Zagreb, Gruška 20, OIB: 84891127540, radi prigovora na katastarsku izmjeru, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-180/2024-7 od 16. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-180/2024-7 od 16. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-932- 04/23-06/122, URBROJ: 541-11/5-23-2 od 12. prosinca 2023. i rješenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, KLASA: UP/I-932-04/23-03/4, URBROJ: 541-28-02/8-23-2 od 31. listopada 2023., te se odbija tužiteljev zahtjev za naknadom troška ovoga spora. Navedenim rješenjem tuženika od 12. prosinca 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 31. listopada 2023., kojim se odbija prigovor tužitelja na podatke utvrđene novom katastarskom izmjerom katastarske općine [katastarska općina] u odnosu na k. č. [katastarska čestica], zaveden u knjigu prigovora pod brojem 228.
2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu iz svih zakonom određenih razloga. Smatra da je prvostupanjsko tijelo pogrešno utvrdilo činjenično stanje prilikom katastarske izmjere, tvrdeći da je predmetna nekretnina pašnjak, a ne ruševina. Drži da je stvarno stanje pogrešno utvrđeno jer na terenu postoje temelji, tj. obrisi ruševine, a javne isprave izdane od strane ovlaštenih osoba dokazuju to stvarno stanje. S tim u vezi upućuje na idejni projekt izrađen od ovlaštenog arhitekta za rekonstrukciju obiteljske kuće Gornja Podstrana (dalje u tekstu: Idejni projekt) od 5. prosinca 2008., a koji je, pored ostalog, za postojeće stanje naveo da su na predmetnoj čestici vidljivi obrisi nekadašnje zgrade, dakle, već 2008. godine ovlašteni arhitekt je utvrdio da je postojeća građevina ruševina. Tužitelj upućuje i na uvjerenje Državne geodetske uprave od 20. studenoga 2023., iz kojeg proizlazi da je građevina evidentirana na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prije 15. veljače 1968. Također je i u spisu priloženom konzervatorskom elaboratu za izradu urbanističkog plana uređenja etno-eko sela stara Podstrana (dalje u tekstu: Konzervatorski elaborat) od listopada 2006., analizirano stvarno činjenično stanje građevina na način da su utvrđene sve tradicijske građevine i ruševine u Gornjoj Podstrani, te se spominju 181 zgrada i ruševina, između ostalih, navodi se i predmetna čestica opisana kao blok 3 kuća 15, a građevno stanje joj je opisano kao ruševno. Sud je navedene dokaze odbio navodeći da je 2012. godine, odnosno očevidom održanim po prigovoru tužitelja 27. svibnja 2023., utvrđeno da na predmetnoj čestici nema ruševine, iz čega slijedi da sud kao jedini dokaz priznaje navedeni očevid, dok potpuno zanemaruje ostale dokaze koje je tužitelj priložio. Naglašava kako je nesporno da na terenu postoje temelji i da je na tim temeljima bila izgrađena zgrada pa, ako na terenu postoje ostaci zgrade, onda je to ruševina, a ne pašnjak. Dodaje da je u spisu predloženo izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku građevinske struke, koji bi mogao kritički sagledati materijalne dokaze i sam utvrditi stanje na terenu, ali je taj dokaz odbijen bez posebnog obrazloženja. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu preinačiti pobijanu presudu te poništiti rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela, uz dosudu ranije popisanog troška i troška sastava ove žalbe, u iskazanom iznosu.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
6. Suprotno žalbenim navodima, Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 126. stavka 1. ZUS-a iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je presudu temeljio na dokazima i činjenicama koje su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđeni, nakon čega je, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, osobito odredbe članka 27. ovdje mjerodavnog Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina ("Narodne novine", broj: 16/07., 124/10., 56/13., 121/16. i 9/17. – dalje u tekstu: ZDIKN), osnovano zaključio da na predmetnoj k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nema ruševine, već se radi o pašnjaku, a što čini zapreku da se udovolji tužiteljevom prigovoru (broj: 228).
7. Na drukčiji zaključak ne upućuju ni žalbeni prigovori, u kojima tužitelj inzistira na dokaznoj snazi priloženih isprava (uvjerenje Državne geodetske uprave od 20. studenoga 2023., Idejni projekt od prosinca 2008. i Konzervatorski elaborat od listopada 2006.), tvrdeći da njihov sadržaj potvrđuje njegove tvrdnje o postojanju ruševine na predmetnom zemljištu.
8. Navedeni prigovor, međutim, nije od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari, jer se ovdje radi o postupku nove izmjere, u kojem se ne uspostavlja dosadašnje stanje u katastru odnosno zemljišnoj knjizi, već se izmjera provodi u svrhu izrade katastra nekretnina temeljem stvarnog stanja na terenu, a koje je u konkretnom slučaju po geodetskom izvoditelju i utvrđeno.
8.1. S tim u vezi za napomenuti je da isprave na koje tužitelj upire nesporno dokazuju postojanje ruševine na opisanoj nekretnini u vremenu na koje se te isprave odnose (prije 15. veljače 1968. te tijekom 2006. i 2008. godine), ali iste (zbog proteka vremena do trenutka očevida od 27. svibnja 2023.), i po ocjeni ovoga Suda, nisu relevantan dokaz u predmetnom postupku nove izmjere, u kojem se utvrđuje stvarno stanje na terenu u trenutku obavljanja izmjere, a iz podataka koje proizlazi da se ovdje radi o pašnjaku, jer na terenu nije zatečena ruševina kakva je prikazana u priloženom Idejnom projektu i Konzervatorskom elaboratu.
9. U odnosu na prigovor bitne postupovne povrede usmjeren na neprovođenje predloženog dokaza vještačenjem, napominje se da takav prijedlog nije podnesen ni u tužbi ni tijekom spora, u kojem je opunomoćenik tužitelja na raspravi održanoj 18. rujna 2024., referirajući se na priložene isprave, samo naveo da je činjenicu postojanja ruševine mogao utvrđivati i vještak građevinske struke jer geometri nisu nadležni ni osposobljeni utvrđivati tu činjenicu, ali pritom nije i zatražio izvođenje tog dokaza pa ovaj Sud, s obzirom na sadržaj dane izjave, ne nalazi povredu zakona na štetu tužitelja po toj osnovi.
10. Kako, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelj pravilnost osporene presude pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je presuda utemeljena, ali ih drukčije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari.
11. Na kraju, Sud nije našao osnovanim niti zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, jer tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagrebu, 23. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
