Poslovni broj: Usž-171/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Državne geodetske uprave, Zagreb, Gruška 20, OIB:84891127540, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske (ranije: Ministarstva pravosuđa i uprave), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB:72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba: NRF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ERF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], NR, [adresa], Ville [adresa], OIB:56666485449, ŠRF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], SRF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenica Zvjezdana Znidarčić-Begović, odvjetnica iz Zagreba, Ksaverska cesta 35a, te Vlade Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Sv. Marka 2, OIB:64434885131, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Zagreb, Savska 41/IV i Grada Krapine, [adresa], OIB:70356651896, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4395/2023-17 od 19. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4395/2023-17 od 19. studenoga 2024.

II. Odbija se zahtjev NRF, SRF, ERF, NR i ŠRF za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/22-01/121, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-02 od 30. lipnja 2023., te se odbija zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora i nalaže mu se da zainteresiranim osobama u ovom sporu NRF, RRF, NR, ŠRF i SRF nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 1.750,00 € u roku 15 dana od dana dostave pravomoćne presude.

1.1. Navedenim rješenjem tuženika od 30. lipnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv djelomičnog rješenja II Krapinsko-zagorske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-05/21-01/01, URBROJ: 2140-14-02-22-31 od 16. ožujka 2022., kojim se kao ovlaštenici prava na naknadu iza prijašnjih vlasnika ER i N utvrđuju ovdje zainteresirane fizičke osobe, kojima se vraćaju u vlasništvo i posjed poslovni prostori u zgradi u [adresa], sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja, pored ostalog, uz obvezu ovlaštenika naknade da s Vladom Republike Hrvatske sklope ugovor o zakupu opisanih poslovnih prostora na rok koji u pravilu ne može biti kraći od 10 godina, s čim u vezi su dužni Vladi Republike Hrvatske podnijeti ponudu za sklapanje ugovora o zakupu u roku od 90 dana od pravomoćnosti ovog rješenja.

2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga, odnosno zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima, drži netočnim navode da tužitelj neosnovano upire na procesne nedostatke, kojima nije uvaženo traženje tužitelja da se formalnopravno provjeri izjava punomoći, te dodaje da mu nije dana prilika na ročištu argumentirati svoje stavove i suočiti ih sa stavovima suprotne strane. Poziva se na Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, donesen 29. prosinca 1993., prema kojem županija preuzima i nastavlja koristiti poslovni prostor i opremu koju su koristili organi uprave dosadašnjih općina čije poslove preuzimaju županijski uredi, te na Odluku Vlade Republike Hrvatske od 8. srpnja 1996., prema kojoj neraspoređenu imovinu bivše Općine Krapina čine u dijelu predmetne zgrade i prostorije Ureda za katastar Županije Krapinsko-zagorske. Ukazuje i na Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina iz 1999. godine, prema kojem Državna geodetska uprava preuzima poslovne prostore i sredstva za rad županijskih ureda za katastarsko- geodetske poslove. Nastavno tužitelj iznosi i druge razloge koji se odnose na tijek predmetnog postupka, te predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje.

3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Zainteresirane osobe, ovdje ovlaštenici naknade, u odgovoru na žalbu, požuruju donošenje odluke u ovoj stvari, navodeći da tužitelj ponavlja prigovore već iznesene tijekom postupka, a koji su bez zakonskog temelja, te upiru na odluku ovoga Suda, sukladno kojoj je postupljeno, slijedom čega predlažu žalbu odbiti, uz naknadu iskazanog troška za sastav odgovora na žalbu.

4.1. Zainteresirane osobe Vlada Republike Hrvatske i Grad Krapina, uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. - dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev, te da time nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.

7. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama pravilno utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je osnovano zaključio da su se upravna tijela u cijelosti pridržavala pravnog shvaćanja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženog u ranijoj presudi, poslovni broj: Usž-1552/20-2 od 19. studenoga 2020., a u izvršenju koje su doneseni osporeni upravni akti.

8. Naime, ovaj Sud je svojom ranijom presudom, povodom žalbe tužitelja (tada zainteresirane osobe), poništio prethodnu presudu prvostupanjskog suda od 22. siječnja 2020. i odbio tužbeni zahtjev ovlaštenika naknade (tada tužitelja) za poništenje rješenja tuženika od 2. srpnja 2018., a kojim je poništeno djelomično rješenje od 19. ožujka 2015. i djelomično rješenje od 10. veljače 2015. te predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, uz uputu za daljnje postupanje u ovoj stvari.

9. Pritom je ovaj Sud u navedenoj presudi ocijenio zakonitim stajalište tuženika, prema kojem, u primjeni ovdje mjerodavne odredbe članka 56. stavka 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02. – dalje u tekstu: Zakon o naknadi), izjavu kojom se obvezuju da će s Republikom Hrvatskom odnosno jedinicom lokalne samouprave i uprave sklopiti ugovor o zakupu za nekretninu koja je predmet povrata, ovlaštenici naknade mogu dati i putem opunomoćenika, koji, međutim, mora biti izričito ovlašten na davanje takve izjave.

9.1. S obzirom da opunomoćenica ovlaštenika naknade u prethodnom postupku nije imala potrebno ovlaštenje, to je predmet vraćen na ponovni postupak radi otklanjanja uočenog nedostatka, a koji je nastavno u postupku i otklonjen, kako to proizlazi iz podataka sveza spisa kojem prileže ovjerene punomoći – ovlaštenja dana opunomoćenici po ovlaštenicima naknade.

10. Uvažavajući izloženo, tužitelj neosnovano smatra da je prvostupanjski upravni sud trebao poništiti rješenje tuženika, jer bi takvo postupanje bilo suprotno pravnom shvaćanju i primjedbama ovoga Suda izraženim u ranijoj sudskoj presudi, koja je donesena u postupku u kojem je, kao stranka, sudjelovao i tužitelj, ali tada kao zainteresirana osoba.

11. Ovo osobito imajući u vidu sadržaj izjava danih tijekom ovog postupka od ovlaštenih predstavnika Vlade Republike Hrvatske i Grada Krapine, koji se ne protive povratu predmetne imovine, kao i sadržaj odredbe članka 56. stavka 1. Zakona o naknadi, iz koje jasno proizlazi da će se imovina koja se koristi, pored ostalog, za obavljanje djelatnosti tijela državne vlasti dati prijašnjem vlasniku samo ako se on obveže da će glede te imovine s Republikom Hrvatskom sklopiti ugovor o zakupu na rok koji u pravilu ne može biti kraći od 10 godina, slijedom čega ovaj Sud nalazi da prigovori tužitelja, na kojima inzistira i u žalbi, nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari, što je već pravno relevantnim razlozima obrazložio i prvostupanjski sud.

12. Kako, dakle, tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na zakonitost osporene presude, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

13. Na kraju, a u odnosu na zahtjev ovlaštenika naknade, ovdje zainteresiranih osoba, za naknadu troškova žalbenog postupka, ovaj Sud ocjenjuje da odgovor na žalbu, kao procesna radnja, nije bio potreban niti je uopće utjecao na donošenje odluke u ovoj stvari pa isti ne predstavlja opravdani izdatak u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a, zbog čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.

14. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagrebu, 23. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović