REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-63/2025-4
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BFE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Domagoj Rešetar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rešetar i partneri d.o.o., Osijek, Šetalište Petra Preradovića 7, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske (ranije: Ministarstvo uprave Republike Hrvatske i Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske), Zagreb, Maksimirska cesta 63, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Zaklade braće Nikole i Miha Mihanovića, Doli, Ploča 12, OIB: 86037304102, koju zastupa opunomoćenik Maro Konjuh, odvjetnik iz Zagreba, Palmotićeva 80, radi odobravanja statuta, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istom opunomoćeniku, protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 2793/2022-22 od 13. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2793/2022-22 od 13. studenog 2024.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbacuje se tužba, te se tužitelj odbija sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora i nalaže mu se da zainteresiranoj osobi nadoknadi trošak spora u iznosu od 1.250,00 €. Tužbom je zatraženo poništavanje rješenja Ministarstva uprave Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-230-01/97-01/14, URBROJ: 515-02-02/7-97-3 od 7. srpnja 1997., kojim se odobrava Statut Zaklade braće Nikole i Miha Mihanovića, ovdje zainteresirane osobe, za unapređenje župe [adresa] i sela Smokvine te se postavlja Zakladno tijelo i to na način da Upravu Zaklade čine BF iz [adresa], JF iz [adresa], ČF iz [adresa], GF iz [adresa] i ĐF iz [adresa], uz daljnja određenja opisana izrekom tog rješenja.
2. Tužitelj je protiv osporenog rješenja izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o trošku. U žalbenim razlozima, tužitelj upire na odredbe članka 19. i članka 42. stavka 2. i 3. Zakona o zakladama i fundacijama, koje sadržajno citira, pritom naglašavajući da su u postupku odobravanja statuta zaklade ovlaštene sudjelovati kao stranke zakladnik, odnosno njegovi nasljednici i upravitelj zaklade. Osporava pravilnost zaključka suda, prema kojem nema stranačku legitimaciju u predmetnoj stvari, navodeći da prvostupanjski sud ne obrazlaže zbog čega tužitelj nema stranačku legitimaciju iako je Zakon o zakladama i fundacijama istu odredio, niti obrazlaže zbog čega tuženik nije postupio sukladno članku 42. stavku 3. i 4. toga Zakona te nije primijenio jasnu odredbu članka 19. stavka 1. istog Zakona, čime je povrijeđeno materijalno pravo, a rješenje od 7. srpnja 1997. nije dostavljeno nasljedniku osnivača zaklade niti po članku 94. Zakona o općem upravnom postupku, koji je tada bio na snazi. Nastavno tužitelj daje detaljniji osvrt na dijelove obrazloženja, ponavljajući da je stranačka legitimacija određena samim zakonom te se ona presumira. Poziva se i na važeći Zakon o zakladama te članak 19. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima koji regulira tko može biti zainteresirana osoba u sporu, nakon čega zaključuje da poništavanje predmetnog rješenja ne bi dovelo do povrede prava ili pravnog interesa Zaklade, već samo do usklađivanja Statuta Zaklade s voljom osnivača. S obzirom na sve navedeno, drži pogrešnom i odluku o trošku pa, slijedom iznesenog, predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, ukinuti osporeno rješenje te presudom usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti rješenje tuženika.
3. Tuženik, u odgovoru na žalbu, smatra žalbene navode neosnovanim, jer ne postoji aktivna legitimacija tužitelja na podnošenje tužbe. Naime, predmetni postupak za odobrenje Statuta i postavljanje Uprave Zaklade vodio se na zahtjev upravitelja Zaklade te u tom upravnom postupku tužitelj nije sudjelovao kao stranka, a niti kao zainteresirana osoba, pa se pobijanom odlukom ne dira u njegova prava ili pravne interese. Dodaje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio relevantne činjenice te predlaže ovom Sudu odbiti žalbu kao neosnovanu.
4. Zainteresirana osoba, podneskom od 12. rujna 2025., predlaže ovom Sudu požuriti donošenje odluke.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporeno rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1., u vezi članka 128. stavka 4. ovdje mjerodavnog Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbacio tužbu tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
7. Naime, iz podataka sveza spisa razvidno je da je rješenje tuženika od 7. srpnja 1997. doneseno povodom zahtjeva ČF radi odobravanja Statuta Zaklade i postavljanja Zakladnog tijela, te da je to rješenje, pored ostalih, dostavljeno podnositelju zahtjeva (ČF) i Zakladi, nakon čega je, protekom roka za pokretanje upravnog spora, isto postalo pravomoćno (11. kolovoza 1997.), kako je to i iskazano na spisu priloženom rješenju.
8. Dakle, iz navedenih pravno odlučnih činjenica jasno proizlazi da pravni prednik tužitelja (osnivač Zaklade) u predmetnom postupku nije sudjelovao kao stranka, a niti mu je to rješenje dostavljeno, zbog čega je, protekom roka od 30 dana od dana kada je isto uručeno strankama koje su u tom postupku sudjelovale, to rješenje postalo pravomoćno.
9. U takvoj pravnoj situaciji, tj. u situaciji kada je rješenje kojim je odlučeno o podnesenom zahtjevu postalo pravomoćno, niti stranka koja je u tom postupku sudjelovala, a niti osoba koja smatra da je trebala u postupku sudjelovati, nema pravo protiv tog rješenja pokrenuti upravni spor. Stoga, u konkretnom slučaju, uvažavajući protek vremena i načelo pravomoćnosti, ni pravni sljednik osobe koja nije sudjelovala u postupku ne bi više mogao pokrenuti upravni spor, već takva osoba, ako smatra da joj je pravomoćnim rješenjem povrijeđeno neko njezino pravo ili pravni interes, ima mogućnost koristiti zakonom propisane izvanredne pravne lijekove, pored ostalih i obnovu postupka, a što je tužitelj i iskoristio. Okolnost pak da je u postupku obnove odbačen sa svojim prijedlogom nije od utjecaja na predmetni postupak, u kojem, i po ocjeni ovoga Suda, nije ovlašten na podnošenje tužbe, i to ne samo iz razloga jer njegov pravni prednik nije bio stranka u tom postupku, već i zbog toga što je predmetno rješenje postalo pravomoćno.
10. Slijedom izloženog, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je tužbu odbacio, jer u konkretnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke za donošenje meritorne odluke u ovoj stvari.
11. S obzirom da je osporeno rješenje ocijenjeno zakonitim, to Sud nalazi zakonitom i odluku o trošku jer, sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.
12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
Zagrebu, 23. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
