Poslovni broj: Usž-93/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], GN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Čohilj i partneri d.o.o., Pula, Dalmatinova 4, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanih po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-651/2024-7 od 25. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-651/2024-7 od 25. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23-02/281, URBROJ: 443-02-02-17-24-19 od 19. ožujka 2024., te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora. Navedenim rješenjem tuženika utvrđuje se da tužitelji nisu postupili po izvršnom rješenju o uklanjanju istog tijela od 13. ožujka 2023., jer niti nakon izrečene dvije novčane kazne nisu uklonili bespravno izgrađenu zgradu za povremeni boravak, oznake Peroj 769T, površine 32m[2] i nadstrešnicu površine 35m , sve izvedeno na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], slijedom čega se pristupa prisilnom izvršenju rješenja izricanjem treće novčane kazne u iznosu od 6.630,00 €, na način i pod uvjetima iz tog rješenja.
2. Tužitelji su protiv osporene presude izjavili žalbu kojom zakonitost iste pobijaju u cijelosti iz svih žalbenih razloga. U bitnom, ističu da su u presudi izostali razlozi na kojima se temelji, pa čak i u dijelu iznošenja tužbenih navoda, tako da su iz reprodukcije tužbene argumentacije, njenim pretjeranim kraćenjem i simplificiranjem, zapravo u potpunosti izostali ključni navodi tužitelja. Upiru na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, kojeg je predloženo saslušati radi obrazlaganja činjenice vezane za faktičnu diobu suvlasništva samih nekretnina te njihove međusobne nepovezanosti, tj. samostalnost investitora pojedinih zahvata na njima, a što nastavno detaljnije opisuju osporavajući pritom zakonitost i provedivost rješenja o uklanjanju. Nadalje, ističu da prvostupanjski sud nije ispitao niti navode o neprovođenju kontrolnog inspekcijskog pregleda, olako tvrdeći da je on proveden, jer tako stoji u tuženikovom spisu, iako tužiteljima to nije nikad predočeno. Ukazuju na zapisnik od 22. listopada 2024., kojeg dostavljaju u prilogu, a iz kojeg proizlazi da je (u predmetu poslovni broj: Us I-287/2024) određen prekid upravnog spora do pravomoćnog okončanja oglednog spora, poslovni broj: Us I-19/2024, a koje postupanje smatraju opravdanim i u predmetnom slučaju. Naime, u oglednom sporu spornim je učinjeno istovjetno postupanje upravnih tijela u odnosu na zahvat postavljanja mobilne kućice i terase te u kojem je nepravomoćno poništeno drugostupanjsko rješenje koje se temeljilo na shvaćanju o nadležnosti građevinskog inspektora i posljedičnoj nenadležnosti komunalnog redara, a sve uslijed zaključka suda da se ne može otkloniti prigovor jedinice lokalne samouprave kao tužitelja o tome da predmetni i svi slični zahvati – koji su u svojoj srži u konačnici mobilni – spadaju u nadležnost komunalnog redara. Slijedom svega navedenog, tužitelji predlažu ovom Sudu usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i rješenje tuženika, te ga obvezati na naknadu prouzročenog troška upravnog spora, uvećano za sastav ove žalbe u iskazanom iznosu.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njihovu štetu.
6. Prije svega, Sud nalazi neosnovanim prigovore postupovne naravi, usmjerene na neprovođenje predloženih dokaza i nedostatno obrazloženje presude, jer je, prema podacima sveza spisa, prvostupanjski sud u tijeku spora pravilno primijenio odredbe ZUS-a kojima je uređeno procesno postupanje suda u upravnom sporu. Ovo iz razloga jer sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 4. ZUS-a), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora (članak 119. stavak 5. ZUS-a), što je prvostupanjski sud i učinio, osnovano ocjenjujući da provođenje predloženih dokaza (vještačenje, saslušanje stranaka i dr.) nije nužno za ocjenu zakonitosti osporenog rješenja, kraj činjenica koje su u postupku već utvrđene i dostatne za donošenje odluke u ovoj stvari.
7. Kod toga Sud nalazi potrebnim dodatno istaknuti da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni pravno odlučni razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, kako je to ovdje i učinjeno. Naime, prvostupanjski sud je u osporenoj presudi naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim, pri čemu okolnost da u presudi nije reproducirao sve tužbene argumente nije pravno odlučna, jer kod donošenja svoje odluke sud nije vezan razlozima tužbe (članak 47. stavak 1. ZUS-a).
8. Ovo osobito u konkretnom slučaju, u kojem se radi o postupku izvršenja rješenja, a u kojem se, sukladno članku 139. stavku 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP), rješenje o izvršenju može pobijati samo u odnosu na vrijeme, mjesto i način izvršenja, čemu tužitelji ne prigovaraju.
9. S obzirom na citiranu zakonsku odredbu, u postupku izvršenja nije moguće ispitivati zakonitost rješenja koje je predmet izvršenja pa, stoga, ni prigovori kojima tužitelji osporavaju rješenje o uklanjanju nisu od utjecaja na donošenje odluke u ovoj stvari, jer se takvi prigovori ne mogu s uspjehom isticati u postupku izvršenja. Za napomenuti je, međutim, da ukoliko rješenje o uklanjanju, koje je izvršni naslov u ovoj stvari, bude eventualno poništeno, tada je, temeljem članka 104. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18. i 117/21. – dalje u tekstu: ZDI), u vezi članka 146. stavka 1. točke 5. ZUP-a, građevinski inspektor dužan obustaviti postupak izvršenja tog inspekcijskog rješenja te po potrebi, ovisno o nastavno utvrđenom činjeničnom stanju, donijeti novo rješenje ili inspekcijski postupak obustaviti.
10. Nadalje, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno je da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iz kojeg proizlazi da tužitelji, ni u roku ostavljenom rješenjem o uklanjanju od 13. ožujka 2023., a ni nakon izrečene prve novčane kazne rješenjem od 28. listopada 2023., te druge novčane kazne rješenjem od 29. prosinca 2023., nisu uklonili opisanu bespravno izvedenu građevinu (zgradu za povremeno stanovanje s nadstrešnicom), slijedom čega su, i po ocjeni ovoga Suda, ostvareni uvjeti za prisilno izvršenje rješenja izricanjem treće novčane kazne.
11. Tužitelji žalbom niti ne osporavaju navedene pravno odlučne činjenice, jer ne dovode u sumnju izvršnost rješenja o uklanjanju, a ni činjenicu da nisu izvršili naređenu obvezu, već iznose paušalne prigovore o neprovođenju kontrolnog očevida (od 19. ožujka 2023.), iako takve tvrdnje nemaju podloge u podacima sveza spisa. Pritom činjenica da tužitelji nisu bili nazočni kontrolnom inspekcijskom pregledu nije pravno odlučna za ocjenu zakonitosti osporenog rješenja, jer, sukladno članku 106. stavku 4. ZDI-a, građevinski inspektor može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke ako u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije je izvršenje ovlašten nadzirati. Budući ni u žalbi ne osporavaju da nisu uklonili bespravnu građevinu, Sud ne nalazi povredu zakona na štetu tužitelja po toj osnovi.
12. Nije od utjecaja na donošenje drukčije odluke ni prigovor vezan za prekid drugog upravnog spora, jer se ovdje, suprotno žalbenim navodima, ne radi o istovrsnoj situaciji, na koju okolnost se pravno relevantnim razlozima osvrnuo i prvostupanjski sud, osnovano otklanjajući prigovore s tim u vezi razlozima koje prihvaća i ovaj Sud. Ovo tim više što je pravilnost takvog stajališta već potvrđen u ovosudnoj presudi, poslovni broj: Usž-3110/2024-2 od 15. travnja 2025., donesenoj po tužbi istih tužitelja u odnosu na izrečenu prvu novčanu kaznu u predmetnom inspekcijskom postupku.
13. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za osvajanje žalbe.
14. Na kraju, a imajući u vidu odredbu članka 147. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nije našao osnovanim niti zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, jer tužitelji nisu uspjeli sa žalbom u ovom sporu pa im ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
15. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagrebu, 23. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
