REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4106/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Kovač, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženika EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatka Gregurića, Tatjane Figač - Gregurić i Hrvoja Mladinića, iz Bjelovara, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3589/2023-3 od 23. travnja 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn-150/2021-17 od 2. svibnja 2023., u sjednici održanoj 23. rujna 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3589/2023-3 od 23. travnja 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn-150/2021-17 od 2. svibnja 2023. u točkama I, II i V izreke te je odbijen tužbeni zahtjev i naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.604,85 eura. Rješenjem istog suda preinačeno je rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn-150/2021- 18 od 2. svibnja 2023. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 82,12 eura.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije predlagatelj naznačuje jedno pitanje koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koje glasi:
"Je li sud prilikom odlučivanja o uznemiravanju putem društvenih mreža i naknadi štete zbog takvog ponašanja treba provesti test razmjernosti/ nužnosti prilikom ocjene, s jedne stane prava na slobodu izražavanja, a s druge strane, prava na poštovanje osobnog života?".
2.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije u opravdanju razloga dopuštenosti revizije poziva se na rešenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 486/2023- 2 od 1. veljače 2024. uz tvrdnju da je shvaćanje nižestupanjskih odluka protivno shvaćanju u navedenoj odluci.
2.2. Predlagatelj u prijedlogu navodi još da mu je postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđeno pravo za zaštitu osobnog života, dostojanstvo ugleda časti kao i pravo kojim se jamči pravičnost u sudskom odlučivanju zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. Predlaže dopustiti podnošenje revizije.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da postavljeno pitanje nema značaj važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Naime, postavljeno pitanje svodi se na obvezu provođenja tzv. testa razmjernosti/nužnosti prilikom ocjene, s jedne strane prava na slobodu izražavanja, a s druge strane, prava na poštivanje osobnog života pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva zbog povrede prava osobnosti zbog objave informacije.
7. Međutim, suprotno navodima tužitelja u prijedlogu za dopuštenje revizije pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci ne odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u rješenju ovog suda poslovni broj Rev-486/2023-2 od 2. veljače 2024. jer su nižestupanjski sudovi proveli test razmjernosti (točka 12. – točka 12.5. drugostupanjske presude).
8. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja i riješiti kao u točki I. izreke.
9. Nadalje, iz sadržaja prijedloga za dopuštenje revizije, cjelokupnog obrazloženja nižestupanjskih presuda proizlazi da predlagatelj tvrdi da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Konvencijom te Ustavom (pravo na pošteno i pravično suđenje, pravo na zaštitu osobnog života, dostojanstva ugleda i časti).
10. Glede tužiteljevih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje i povrede prava na zaštitu osobnog života, dostojanstva ugleda i časti došlo uslijed bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
11. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o svim zahtjevima i navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U nižestupanjskim presudama sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pošteno i pravično suđenje.
11.1. U odnosu na navode koji se odnose na povredu prava privatnog/obiteljskog života zajamčenog čl. 35. Ustava i čl. 8. Konvencije ovaj sud smatra da odluke nižestupanjskih sudova ne predstavljaju zadiranje u navedeno pravo tuženika jer u okolnostima konkretnog slučaja ništa ne upućuje na takav zaključak. Odluke nižestupanjskih sudova sadrže valjane i dostatne razloge i stoga su bile nužne u demokratskom društvu koji zasigurno ima cilj informirati javnost o okolnostima rada doma za starije i nemoćne osobe s obzirom da je riječ o javnoj ustanovi u koju bi svaki građanin koji ispunjava propisane uvjete mogao biti i smješten.
11.2. Sljedom izloženog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke ni za postupanje revizijskog suda iz čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije po toj osnovi.
12. U opisanim okolnostima, dakle, kada tužitelj nije dokazao da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena Ustavom zajamčena prava na pošteno i pravično suđenje, na povredu privatnog života te časti i ugleda, njegov je prijedlog i u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 23. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
