REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-2745/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Meri Dominis Herman, na prijedlog više sudske savjetnice Margarete Duvnjak, uz sudjelovanje Dajane Mihelčić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ALLEGHNEY FINANCIAL d.o.o., Zagreb, Trakošćanska 4, OIB: 56388790507, kojeg zastupa opunomoćenica Maria Mandić, odvjetnica u Zaprešiću, Ulica hrvatske mladeži 6, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 59951999361, (ranije: Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja), uz sudjelovanje zainteresirane osobe Hrvatskih voda u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 220, OIB: 28921383001, radi obračuna naknade za uređenje voda, 23. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, KLASA: UP/II-325-08/21-02/10, URBROJ: 517-09-2- 2-24-2 od 30. travnja 2024.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, KLASA: UP/II-325-08/21-02/10, URBROJ: 517-09-2-2-24-2 od 30. travnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskih voda, Vodnogospodarskog odjela za gornju Savu (dalje: Hrvatske vode), KLASA: UP/I-325- 08/2020-08/007004, URBROJ: 374-25-6-20-1 od 1. listopada 2020.
2. Navedenim rješenjem Hrvatskih voda, KLASA: UP/I-325-08/2020- 08/007004, URBROJ: 374-25-6-20-1 od 1. listopada 2020. tužitelju se utvrđuje mjesečni iznos naknade za uređenje voda u iznosu od 1.002,39 kn za poslovne prostorije površine 948,40 m2 i otvorene poslovne prostore površine 394,00 m2 na adresi [adresa] (dalje: Nekretnina).
3. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome osporava tarifne razrede temeljem kojih je izvršen obračun vodne naknade te da tijela prilikom određivanja istih nisu uzele u obzir nikakav zakonski propis po kojem bi se objekt smatrao poslovnim prostorom. Navodi kako unatoč činjenici što Hrvatske vode u praksi naknadu za uređenje voda obračunavaju prema podacima iz očevidnika Grada Zagreba za obračun komunalne naknade, smatra da su bili dužni prije donošenja rješenja provesti ispitni postupak i nesporno utvrditi materijalne činjenice za razjašnjenje stvarnog činjeničnog stanja. Ističe kako objekt u naravi predstavlja izdavačku kuću „Vjesnik“ koja je izgrađena u svrhu obavljanja izdavačke (proizvodne) djelatnosti, ali da se u njoj danas ista ne obavlja. Smatra da su stoga tijela obračun naknade trebale vršiti prema koeficijentu namjene za proizvodne djelatnosti tj. 2. tarifni razred te da je i to sporno jer da objekt nema potrebnu infrastrukturu da bi se mogao koristiti za bilo kakvu djelatnost. Navodi kako je prvostupanjsko tijelo naložilo da se retroaktivno plaća iznos naknade tj. od 1. listopada 2020. te opreza radi ističe prigovor zastare. Predlaže da se provede očevid te građevinsko vještačenje te da Sud poništi rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje te potražuje troškove upravnog spora.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda izreke, kao i svih navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
5. Zainteresirana osoba nije podnijela odgovor na tužbu.
6. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranaka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24. – dalje: ZUS), te je sud održao usmenu i javnu raspravu dana 9. rujna 2025. Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je provedena u odsutnosti tuženika i zainteresirane osobe, koji iako uredno pozvani, raspravi nisu pristupili, niti su svoj izostanak opravdali.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. ZUS-a), Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Prema odredbi članka 14. stavka 1. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva (Narodne novine, broj 153/09., 90/11. 56/13., 119/15., 120/16., 127/17., 66/19., dalje Zakon) obveznik naknade za uređenje voda je vlasnik ili drugi zakonski posjednik nekretnine.
9. Odredbom članka 17. stavka 1. i 2. Zakona, propisano je da se na nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, jedinice lokalne samouprave, uz tu naknadu, naplaćuju i naknadu za uređenje voda. Naknada za uređenje voda iz stavka 1. ovoga članka obračunava se prema podacima iz očevidnika za obračun komunalne naknade.
10. Prema članku 2. stavku 1. Uredbe o visini naknade za uređenje voda (Narodne novine, broj 82/10., 108/13., dalje Uredba), propisano je da se nekretnine razvrstavaju u tarifne razrede, dok je prema članku 2. stavku 2. Uredbe jednoslovna oznaka dvoznamenkasti, troznamenkast i četveroznamenkasti broj u zagradama u stavku 1. ovoga članka upućuju na područja, odjeljke, skupine i razrede iz Odluke o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti 2007- NKD 2007. (»Narodne novine«, br. 58/2007 i 72/2007).
11. Nadalje, prema odredbi članka 6. stavka 3. Uredbe o visini naknade za uređenje voda ako se temeljna djelatnost vlasnika, odnosno zakonitoga posjednika nekretnine razlikuje od namjene nekretnine (npr. trgovina na veliko i malo – G u odnosu na skladišta koja pripadaju odnosu na skladišta koja pripadaju u djelatnost prijevoza i skladištenja – H), nekretnina se za potreba obračuna naknade za uređenje voda razvrstava prema temeljnoj djelatnosti vlasnika, odnosno zakonitog posjednika.
12. Prema podacima predmeta proizlazi da je tužitelj utvrđen obveznikom plaćanja naknade za uređenje voda za poslovne prostorije površine 948,40 m2 i otvorene poslovne prostore površine 394,00 m2 na adresi [adresa] koje površine su utvrđene prema podacima sadržanim u evidenciji obveznika komunalne naknade sukladno Tarifnom razredu 1 – poslovne prostorije trgovine i usluga, u koji pripadaju zatvoreni poslovni prostori koji su namijenjeni obavljanju djelatnosti: stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti (M) osim znanstvenoga istraživanja i razvoja (72), ostalih stručnih, znanstvenih i tehničkih djelatnosti (74) i veterinarske djelatnosti (75), te za otvoreni prostor Tarifni razred 5 - Otvoreni poslovni prostori trgovine i usluga; U tarifni razred 5. pripadaju manipulativni prostori, prostori za promet i pretovar, otvorena skladišta, sportski i rekreacijski tereni, te svi otvoreni poslovni prostori namijenjeni obavljanju djelatnosti iz tarifnog razreda 1.
13. Prema podacima o poslovnim subjektima iz baze podataka Registra poslovnih subjekata Državnog zavoda za statistiku, a koji podatak prileži spisu, djelatnost tužitelja je prema djelatnosti NKD 2007.: „Savjetovanje u vezi s poslovanjem i ostalim upravljanjem“, a prema Odluci o Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti 2007- NKD 2007 (Narodne novine, broj 58/07., 72/07), spada u područje M - stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti (M), odjeljak 70 Savjetovanje u vezi s upravljanjem, 70,2 Savjetovanje u vezi s upravljanjem i savjetovanje, razred 70,22 Savjetovanje u vezi s poslovanjem i ostalim upravljanjem.
14. Imajući u vidu sve naprijed navedeno i citirane zakonske i podzakonske odredbe, pravilno je tužitelj kao vlasnik predmetnih nekretnina utvrđen obveznikom plaćanja naknade za uređenje voda, dok je visina pravilno utvrđena primjenom citiranih odredbi Uredbe prema temeljnoj djelatnosti tužitelja na način kako je to i navedeno u osporenim rješenjima, a koje ovaj sud u cijelosti prihvaća.
15. U odnosu na prigovore kako predmetni poslovni prostor predstavlja izdavačku kuću i da je ista izgrađena u svrhu obavljanja izdavačke (proizvodne) djelatnosti koja djelatnost se u istoj ne obavlja, valja navesti kako je naprijed citiranom odredbom članka 6. stavka 3. Uredbe propisana mogućnost da ukoliko se temeljna djelatnost vlasnika, razlikuje od namjene nekretnine ista razvrstava prema temeljnoj djelatnosti vlasnika (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Usž-1882/17 od 25. listopada 2017.). Isto tako prigovori koji se odnose na nemogućnost korištenja poslovnih prostora zbog neimanja osnovne infrastrukture nisu od utjecaja na donošenje odluke u predmetnoj upravnoj stvari, obzirom da navedena činjenica mjerodavnim propisima nije predviđena kao razlog za smanjenje obveze ili drugačiji obračun od izvršenog.
16. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, sud ističe kako se sukladno članku 74. stavku 1. Zakona na zastaru obračuna i ovrhe vodnih naknada primjenjuje Opći porezni zakon. Sukladno članku 108. stavku 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. - dalje: OPZ), rok za utvrđenje obveze zastarijeva za 6 (šest) godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 2. istog članka propisano je da zastara počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza, s tim da je nastanak porezne obveze propisan posebnim zakonima. Stavkom 4. propisano je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela. Slijedom navedenog, predmetna obveza plaćanja naknade za uređenje voda utvrđena je u roku predviđenim OPZ-om, stoga Sud prigovor tužitelja ocjenjuje neosnovanim.
17. U odnosu na tužiteljev prigovor da su Hrvatske vode prvostupanjskim rješenjem naložile tužitelju da retroaktivno plaća iznos naknade za uređenje voda od 1. listopada 2020., Sud isti ocjenjuje neosnovanim obzirom da je iz priloženog prvostupanjskog rješenja razvidno da je isto doneseno 1. listopada 2020. i da se istim tužitelju utvrđuje obveza plaćanja naknade za uređenje voda od 1. listopada 2020. do izmjene rješenja ili donošenja novog rješenja.
18. Sud je odbio dokazne prijedloge za provođenjem očevida i građevinskog vještačenja, jer su isti nesvrsishodni i ne bi doveli do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.
19. S obzirom da tužitelj svojim prigovorima nije doveo u sumnju pravilno utvrđeno činjeničnog stanja kao ni pravilnost primjene materijalnog prava, to ovaj sud nije našao osnove za usvajanje tužbenog zahtjeva.
20. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I izreke.
21. Odluka o troškovima utemeljena je na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS- a (točka II izreke).
U Zagrebu 23. rujna 2025.
Sutkinja:
Meri Dominis Herman
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Odvjetnica Maria Mandić, Zaprešić, Ulica hrvatske mladeži 6
2. Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije, Zagreb, Radnička cesta 80
3. Hrvatske vode, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220
4. U spis