Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžzd-77/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Irene Kvaternik i Gordane Mihele Grahovac kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog LR, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilja u obitelji – iz članka 179. a Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 101/17, 118/18 - u daljnjem tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kzd-26/23-23 od 19. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu, na temelju odredbe članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,70/17, 126/19, 80/22 – u daljnjem tekstu: ZKP) oslobodio je od optužbe optuženog LR zbog kaznenih djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 i povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11.
2. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP optuženik je oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka te je odlučeno da isti padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. u vezi članka 467. točka 3. ZKP), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu podnio je optuženik osobno i putem braniteljice Željke Rajković, odvjetnice iz Zagreba s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.
5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
7. Državni odvjetnik u žalbi navodi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ukazujući na to da je prvostupanjski sud izveo pogrešne zaključke na temelju izvedenih dokaza, pri čemu je iznio svoju ocjenu provedenih dokaza zaključivši da je pogrešna odluka prvostupanjskog suda kojom je optuženik oslobođen optužbe, smatrajući da izvedeni dokazi ukazuju na njegovu krivnju.
8. Suprotno žalbenom prigovoru državnog odvjetnika da je sud pogrešno ocijenio iskaz oštećene ČR kao nevjerodostojan, a koja je u ovom predmetu ispitana čak pet puta, te je o svim okolnostima bitnim za utvrđivanje kaznene odgovornosti optuženika iskazivala jednako da je optuženik bio grub prema njoj u prisutnosti djeteta češće verbalno, nekoliko puta i fizički te da ju je pred sinom ošamario i pljunuo, te da njen iskaz nije u koliziji s iskazima njenih roditelja svjedoka ĐR i SR ČR o okolnostima kaznenih djela za koja se tereti optuženik, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio iskaz oštećene ČR kao nevjerodostojan te je za takav zaključak iznio jasne, dostatne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
9. Tako je prvostupanjski sud temeljito analizirajući iskaz oštećene ČR pravilno zaključio da je ista tijekom postupka iskazivala o grubom ponašanju optuženika prema njoj pred djetetom, o kojem ponašanju se povjerila svojim roditeljima svjedocima ĐR i SR koji su naveli kako im je kćer rekla da ju je optuženik zaključavao, uzeo ključeve, prijetio joj i znao ju šamarati te joj nije dozvoljavao da radi kako bi bila ovisna o njemu. Međutim, imenovani svjedoci su istovremeno iskazali da je oštećena njihova kćer tijekom inkriminiranog razdoblja bila zaposlena u tvrtki Eurospin u Samoboru, ali se žalila da se radi o teškom fizičkom poslu. Iz navedenog je pravilno prvostupanjski sud zaključio kako nije dokazano da je optuženik branio oštećenoj zaposlenje, jer to osim iz iskaza oštećene ne proizlazi niti iz jednog drugog provedenog dokaza.
10. Iako je oštećena rekla majci i ocu da je optuženik ponekad bio verbalno i fizički grub prema njoj, te da je svjedokinja ĐR iskazala da joj je unuk CR rekao da je tata bio loš prema mami i da ju je pljunuo, ali ne zna kada je to izjavio, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da iz iskaza ĐR i SR u bitnome proizlazi da se optuženik prema sinu CR dobro ponašao, da nisu primijetili da CR ima strah od oca, da s njim kontaktira putem video poziva i telefonom, da nisu bili prisutni ni fizičkom ni verbalnom nasilju optuženika prema oštećenoj, da nisu vidjeli na oštećenoj bilo kakve ozljede koje bi joj zadao optuženik, te da oni nisu potvrdili iskaz oštećene o prijetnjama ili uvredama koje bi joj optuženik upućivao, kako su opisane u izreci pobijane presude.
11. Žalbeni navodi državnog odvjetnika da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je činjenica što je optuženik posudio veći iznos novca od roditelja oštećene i nije ih vratio, a koju okolnost optuženik niti ne osporava u svojoj obrani, isključivi razlog zbog kojeg je oštećena podnijela kaznenu prijavu protiv optuženika, nisu osnovani.
11.1. Naime, državni odvjetnik protivno utvrđenjima prvostupanjskog suda smatra da je oštećena podnijela kaznenu prijavu protiv optuženika zbog straha od njega i raznih modaliteta lošeg ponašanja prema njoj i djetetu te da okolnost pozajmljivanja novca njenih roditelja optuženiku ne bi smjela utjecati na prosudbu o tome postoji li kaznena odgovornost optuženika. Međutim, nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je razlog podnošenja kaznene prijave oštećene strah od optuženika, jer je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da iz iskaza oštećene i njenog postupanja prije, u vrijeme i nakon inkriminiranog perioda utvrđeno da ista nije pokazivala da se boji optuženika. Naime, iz iskaza oštećene ČR od 23. ožujka 2022. proizlazi da je kaznenu prijavu protiv optuženika podnijela 27. prosinca 2020. jer je shvatila da je optuženik prevarant koji je prevario nju i roditelje te da će biti dugo u zatvoru, te je u nekoliko navrata odlazila od optuženika sa sinom iz razloga da optuženik vrati novac njenim roditeljima. Stoga, uzimajući motive oštećene zbog kojih je prijavila optuženika za navedena kaznena djela, a koji proizlaze iz samog njenog iskaza, a ne pogrešne interpretacije njenog iskaza od strane prvostupanjskog suda, te cijeneći da je njen iskaz u pogledu okolnosti nasilja kojeg je navodno doživjela od optuženika različiti, na način da je u svakom slijedećem iskazu „dodavala“ nove oblike verbalnog nasilja od strane optuženika, kako je to obrazložio sud u točki 27. obrazloženja pobijane presude, ispravno je prvostupanjski sud ocijenio da je iskaz oštećene nelogičan, životno neuvjerljiv, nedosljedan i time nevjerodostojan.
12. Suprotno tvrdnjama žalbe državnog odvjetnika da nije od važnosti što se između optuženika i žrtve događalo prije inkriminiranog perioda, pravilno je prvostupanjski sud ukazao da oštećena svojim ponašanjem nije pokazivala strah od optuženika tijekom ovog postupka, ali ni ranije, ni nakon što je isti prethodno osuđen za kazneno djelo prijetnje na njenu štetu jer ga je nakon toga posjećivala u zatvoru i s njim bila u emotivnoj vezi, dovodila malodobnog sina u posjete, a nakon izvršenja kazne zatvora s njim nastavila zajednički život sve dok optuženik po tjeralici nije uhićen i upućen na izdržavanje kazne zatvora, nakon čega je ista podnijela kaznenu prijavu u ovom predmetu. Navedene su okolnosti od važnosti u kontekstu cjelovite slike o međusobnim odnosima optuženika i oštećene, kako oni prije, tako i nakon inkriminiranog perioda, jer oni pokazuju dinamiku odnosa i način međusobnog ponašanja i komuniciranja, kao i najvjerojatnije motive podnošenja kaznene prijave oštećene u ovom predmetu, koja je posljednji puta ispitana u ovom postupku iskazala da ostaje kod ranijih iskaza, ali nije zainteresirana za nastavak kaznenog postupka protiv optuženika i želi povući kaznenu prijavu zbog narušenog zdravstvenog stanja. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da između optuženika i oštećene postoje složeni i burni emotivni te neriješeni imovinski odnosi zbog kojih oštećena prijavljuje optuženika za kaznena djela na njenu i štetu djeteta u ovom predmetu upravo u vrijeme kada on odlazi na izdržavanje kazne zatvora ostajući dužan znatan iznos novca njenim roditeljima.
13. Prvostupanjski je sud iznio analizu i ocjenu obrane optuženika koju je ocijenio logičnom i životno uvjerljivom te suglasnom iskazima svjedoka GR, ĆR i LRĐ, pri čemu je iz iskaza svjedokinje ČRĐ, djelatnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad Trnje, utvrdio da je tijekom razgovora s oštećenom u postupku savjetovanja vezano uz reguliranje roditeljske skrbi za mlt. CR oštećena ZR negirala da bi u odnosu s optuženikom i njom bilo nasilja na njenu štetu ili štetu malodobnog djeteta, dakle da nije bilo obiteljskog nasilja. S obzirom da je iskaz oštećene s pravom ocijenjen nevjerodostojnim, a drugi dokazi ne ukazuju izvan svake razumne sumnje na kaznenu odgovornost optuženika za kaznena djela opisana u optužnici, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da nije na nedvojben način dokazano da je optuženik počinio predmetna kaznena djela zbog čega ga je oslobodio od optužbe.
14. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje, ispravno ocijenio provedene dokaze, svaki zasebno i u njihovoj ukupnosti, te pravilno izveo zaključak da, na temelju utvrđenih odlučnih činjenica, nije dokazano da bi optuženik počinio kaznena djela na način kako mu je to stavljeno na teret.
15. Obzirom da žalbenim prigovorima državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja kao ni izvedeni zaključci prvostupanjskog suda, žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
16. Pobijana presuda je ispitana i u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, te kako nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.
U Zagrebu, 23. rujna 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Jasna Smiljanić