Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžm-30/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Irene Kvaternik i Gordane Mihele Grahovac kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu prema maloljetnom JJ zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom – iz članka 118. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi maloljetnika podnesenoj protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Km-15/2023-20 od 23. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba maloljetnika GJ, preinačuje se prvostupanjsko rješenje u odluci o maloljetničkoj sankciji na način da se na temelju članka 10. stavak 2. točka 8. Zakona o sudovima za mladež (Narodne novine broj 84/11, 143/12, 148/13, 56/15 i 126/19, dalje u tekstu ZSM) prema maloljetniku JJ izriče posebna obveza da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenja u trajanju od 80 (osamdeset) sati kroz razdoblje od šest mjeseci.
II. Maloljetnik GJ se upozorava da zbog skrivljenog neispunjenja obveza može biti upućen u disciplinski centar.
III. U ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu žalba maloljetnika GJ odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjela za mladež, broj: Km-15/2023-20 od 23. travnja 2024. na temelju članka 7. stavka 1. točke 5., 3. i 2. ZSM u vezi članka 13., 11. i 10. stavak 2. točke 11. ZSM prema maloljetniku JJ izrečene su odgojne mjere upućivanja u disciplinski centar na neprekidni boravak u trajanju od 3 (tri) mjeseca i pojačana briga i nadzor uz posebnu obvezu da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade. Odgojna mjera pojačane brige i nadzora traje najkraće 6 (šest) mjeseci, a najdulje 2 (dvije) godine, o čemu će sud naknadno odlučiti. Na temelju članka 10. stavak 5. ZSM, određeno je da posebne obveze mogu trajati najdulje do 1 (jedne) godine, te je temeljem članka 89. stavak 1. ZSM odlučeno da troškovi kaznenog postupka padaju na teret državnog proračuna.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio maloljetni GJ po braniteljici Željki Horvat Šoš, odvjetnici iz Vrbovca, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o odgojnoj mjeri – upućivanja u disciplinski centar s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje preinači na način da se obustavi kazneni postupak protiv njega, te podredno da se pobijano rješenje ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Sukladno članku 495. u vezi članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, koje ga je vratilo sudu bez pisanog očitovanja.
4. Žalba maloljetnika je djelomično osnovana.
5. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka maloljetnik u žalbi obrazlaže na način da je prvostupanjski sud reproducirajući iskaze svjedoka OJ, IJ, NJ, VJ i AJ u obrazloženju pobijanog rješenja izostavio bitne dijelove njihovih iskaza važne za donošenje zaključka o tome da li je upravo maloljetni GJ postupao na način kako mu je to stavljeno na teret i to dijelove koji se odnose na opis počinitelja, njegov izgled, što je isti imao na sebi kritične zgode, te se na te dijelove sud nije osvrnuo niti objasnio zašto istima u tim dijelovima vjeruje ili ne vjeruje, uslijed čega nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te nakon toga na stranicama 2 do 4 reproducira one dijelove iskaza svjedoka koje je sud izostavio smatrajući iste bitnima za zaključak o identitetu počinitelja.
6. Prvenstveno žalitelj ispušta iz vida da sukladno članku 88. stavak 3. ZSM vijeće donosi rješenje kada izriče odgojnu mjeru maloljetniku, te se u izreci rješenja navodi koja se mjera izriče, ali se maloljetnik ne oglašava krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, a u obrazloženju rješenja navesti će se opis djela i okolnosti koje opravdavaju primjenu izrečene odgojne mjere. Stoga nije u pravu maloljetnik da je sud bio dužan reproducirati iskaze ispitanih svjedoka, a posebno ne u cijelosti kako to smatra žalitelj, već je bio dužan dati ocjenu iskaza ispitanih svjedoka u odnosu na odlučne činjenice, te o spornim činjenicama dati ocjenu proturječnih dokaza, što je prvostupanjski sud i učinio, dajući jasne, dostatne i valjane razloge zbog kojih je utvrdio da je upravo maloljetni GJ počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11 na štetu djeteta OJ, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, čime nije ostvarena žalbena osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP na koju ukazuje žalitelj.
7. U odnosu na tvrdnju žalitelja da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer nije pravilno ocijenio dokaze važne za utvrđivanje identiteta počinitelja, te odbio dokazne prijedloge obrane za pribavljanjem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od maloljetnika iz koje je vidljivo koju je odjeću nosio u vrijeme događaja, te pribavljanje fotografije maloljetnika dan nakon uhićenja od PU Zagrebačke radi utvrđivanja kakvu je maloljetnik imao frizuru u vrijeme događaja, a sve u odnosu na spornu činjenicu tko je počinitelj ovog kaznenog djela s obzirom da maloljetnik poriče počinjenje kaznenog djela, ukazuje se maloljetniku da nije u pravu.
8. Naime, iz obrane maloljetnika pred policijskim istražiteljem u PP Vrbovec i u iskazu pred sucem istrage maloljetnik je naveo da je primijetio oštećenika koji je teturao te došao do mjesta gdje se on nalazio sa svojim društvom, nakon čega im je oštećenik vikao da im „jebe majku šiptarsku i J“ a njemu se počeo unositi u lice, tri puta mu se unio u lice na što nije reagirao, a četvrti puta kada mu se unio u lice i krenuo rukama prema njemu on ga je objema rukama odgurnuo u predjelu prsa te je oštećenik napravio tri do četiri koraka unazad, zateturao je, a on je tada otišao do auta, te je nakon desetak minuta u auto došao njegov prijatelj NJ koju mu je rekao da je došla hitna pomoć po jednog dečka koji je ležao na podu, ali njega to nije zanimalo, dodajući da se nitko iz njegovog društva niti iz društva oštećenika nije uplitao u ovu situaciju između njih dvojice, te je naveo da se ovom prilikom nitko drugi nije sukobio s oštećenikom. Pred vijećem za mladež maloljetnik je naveo kako je imao te noći na sebi tamno plavu duksericu marke Hugo, tamno zeleni prsluk marke Hugo, malo kraću kosu, ali dulju od frizure buzz cut, te nije imao više ništa za iskazati, a na pitanja nije želio odgovarati.
9.Protivno istaknutim žalbenim navodima prvostupanjski je sud osnovano prihvatio kao vjerodostojne iskaze oštećenog djeteta OJ i svjedoka IJ koji su sigurno i dosljedno iskazali da je upravo maloljetni GJ šakom udario OJ u lice od kojeg udarca je pao na pod i stražnjim djelom glave udario u asfaltnu podlogu, te da su ga prepoznali po izgledu i po licu. Njihove iskaze pravilno je doveo u vezu sa iskazom maloljetnika GJ pred policijskim istražiteljem i sucem istrage da je te večeri jedino on imao fizički kontakt sa oštećenikom, te da se nitko drugi iz njegovog društva niti društva oštećenika nije s njim sukobio, te sa rezultatima provedenog sudskomedicinskog vještačenja na temelju kojeg je utvrđeno da je dio ozljeda koje je zadobio oštećenik posljedica udarca šakom u glavu dok se dio ozljeda u pravilu viđa kao posljedica pada i udarca glavnom u tvrdu podlogu, te potom ispravno utvrdio da je upravo maloljetnik GJ udario oštećenika od kojeg udarca je isti zadobio tešku tjelesnu ozljedu.
10. Prvostupanjski je sud iznio analizu proturječnih dokaza, pa je tako ocijenio nevjerodostojnim iskaze svjedoka NJ, ŠJ i VJ koji su sa maloljetnikom povezani prijateljski i rodbinski, dajući konkretne i valjane razloge zbog kojih njihove iskaze nije prihvatio kao istinite pa je u točki 19. obrazloženja pobijanog rješenja iznesena temeljita analiza njihovih iskaza koji su s pravom ocjenjeni kontradiktornima, nelogičnima i neistinitima te suprotnima iskazima oštećenika, svjedoka IJ, samog maloljetnika GJ te utvrđenjima sudskomedicinskog vještačenja o mehanizmu nastanka ozljeda.
11. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio nevjerodostojnom obranu maloljetnika da je on samo odgurnuo oštećenika, bez da ga je udario, s obzirom je takva njegova obrana suprotna iskazu oštećenika, svjedoka IJ i mehanizmu nastanka teške tjelesne ozljede oštećenika jer je sudskomedicinskim vještačenjem utvrđeno da je ozljeda oštećenika u vidu otekline nosa uz tragove krvi u nosnicama i prijelom nosnih kostiju s pomakom nastala udarcem tupo-tvrdim sredstvom i u pravilu se viđa kao posljedica udarca stisnutom šakom silom srednjeg intenziteta, a ne odguravanjem kako je to neistinito iskazao maloljetnik u svojoj obrani.
12. Prigovori koje maloljetnik iznosi u žalbi da su oštećenik i svjedok IJ u vezi odjeće koju je on nosio na sebi i kakvu je imao frizuru u vrijeme događaja, kao i načinu kako su saznali za njegovo ime od drugih osoba, o tim činjenicama različito i nedosljedno iskazivali, nisu od važnosti jer navedene okolnosti nisu odlučne činjenice za utvrđivanje identiteta počinitelja ovog kaznenog djela, s obzirom je prvostupanjski sud na temelju gore iznesenih i temeljito analiziranih dokaza pravilno utvrdio da je počinitelj ovog kaznenog djela izvan svake sumnje maloljetnik, zbog čega je osnovano odbio dokazne prijedloge obrane o čemu je dao jasne i valjane razloge u točkama 5., 5.1. i 5.2. obrazloženja pobijanog rješenja koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
13. Nije u pravu maloljetnik kada u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi da je predmetne zgode postupao s izravnom namjerom s obzirom na dob i intelektualne mogućnosti jer nije bio svjestan i nije znao da će njegov udarac dovesti do teške tjelesne ozljede. Suprotno navedenim žalbenim prigovorima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su u postupanju maloljetnika ostvarena i subjektivna obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede jer je isti postupao s izravnom namjerom u cilju da teško tjelesno ozljedi oštećenika s obzirom da je bio svjestan da je oštećenik pod vidnim utjecajem alkohola i da tetura lijevo, desno, te ga je udario šakom u lice, dakle u predjelu glave kao vitalnog djela tijela, udarcem zadanim silom srednjeg intenziteta, upravo sa namjerom da ga teško tjelesno ozljedi, pri čemu niti njegova dob od 16 godina u vrijeme događaja niti intelektualne mogućnosti kao učenika drugog razreda srednje škole nisu okolnosti koje bi ga ograničavale u znanju i svijesti o protupravnosti njegovog postupanja kao i svijesti da inkriminiranim postupanjem može drugog teško tjelesno ozlijediti i da to želi.
14. Zbog svega navedenog žalba maloljetnika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
15. S obzirom na protek vremena od počinjenja kaznenog djela te povodom žalbe maloljetnika zbog odluke o maloljetničkoj sankciji zatraženo je od više stručne savjetnice – specijalistice ovog drugostupanjskog suda pribavljanje podataka o osobnim i obiteljskim prilikama maloljetnika, te okolnostima u kojima isti sada živi, radi ocjene žalbenih navoda u odnosu na odgojne mjere i posebne obveze koju se izrečene maloljetniku pobijanim rješenjem.
15.1. Iz pisanog izvješća više stručne savjetnice – specijalistice ovog drugostupanjskog suda od 19. rujna 2025. u bitnome proizlazi da je pribavila podatke od nadležnog ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad koje je priložila izvješću, te je obavljen neposredni razgovor s maloljetnikom i njegovom majkom u prostoru suda. Iz dokumentacije i nakon izlaganja prisutnih maloljetnika i njegove majke utvrđeno je da je GJ sada u dobi od nepunih 19 godina, redovnu srednju školu u zvanju trgovca prekinuo je u drugom razredu jer se želio financijski osamostaliti te se zaposlio u trgovini "Konzum" na radnom mjestu prodavača gdje je radio oko mjesec dana. Zbog dinamike rada u smjenama prekinuo je radni odnos i zaposlio se kao pomoćni građevinski radnik u tvrtki "Grading invest d.o.o." gdje je radio oko tjedan dana potom je pomagao ocu u istim poslovima. Otac radi u Njemačkoj te maloljetnik planira, nakon polaganja vozačkog ispita i ovisno o ishodu ovog kaznenog postupka, preseliti kod oca u Njemačku gdje namjerava raditi određeni niz godina kako bi uštedio određenu svotu novca kojom bi u Hrvatskoj otvorio građevinski ili automehaničarski obrt obzirom na interese. Kako bi ostvario svoje ciljeve planira se osposobiti na Pučkom otvorenom učilištu za jedno od navedenih zvanja. Trenutno mu je izgledno zaposlenje u tvrtki "Tokić", gdje je tijekom školovanja obavljao praksu, na poslovima skladištara gdje bi ostvarivao mjesečne prihode u iznosu od oko 1.000,00 eura.
15.2. U odnosu na prekršajne postupke vezano na Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji i prekršajima protiv javnog reda i mira maloljetnik i njegova majka navode da su oni iz razdoblja predmetnog kaznenog djela kada je maloljetnik bio u društvu starijih vršnjaka, počeo eksperimentirati s duhanskim proizvodima čemu se majka protivila. Individualni rad u savjetovalištu Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta potaknuo ga je na samouvid i promjenu neprihvatljivih obrazaca ponašanja što potvrđuje i izvješće o procesu savjetovanja koje se nalazi u prilogu.
15.3. U izvješću se zaključno navodi da se radi o sada već mlađem punoljetniku koji unatrag godine dana pokazuje zamjetne pozitivne pomake u razmišljanju i ponašanju te vodi određeni životni stil koji odgovara praktički odrasloj osobi, a vrijeme starijeg maloljetništva u kojem se pojavljivao počiniteljem prekršaja i kaznenih djela, stoga, izoliranim incidentnim razdobljem, pa se upućivanje u disciplinski centar, a koja mjera se prema njemu već provodila po drugim odlukama, a sličnim osnovama, ne smatra svrhovitom i obzirom na protek vremena i stupanj sazrijevanja maloljetnika. Tretman u savjetovalištu za mlade odradio je kroz više od 50 susreta i ne smatra se svrhovitim obzirom da je iz izvješća evidentno da se taj rad usmjeravao upravo na nasilne obrasce ponašanja, socijalne i emocionalne vještine, samokontrolu i samoregulaciju te se smatra uspješno okončanim. Obzirom na konkretne ciljeve u odnosu na stjecanje zvanja i zanimanja koje samostalno realizira, kao i okolnost da se udaljio od neprihvatljivog društva, ne opravdava primjenu odgojne mjere pojačane brige i nadzora koja bi se, u slučaju izricanja, provodila samo iz formalnih razloga. Razmatrajući ozbiljnost kaznenog djela, svrhovitim se smatra primijeniti prema maloljetniku neku od odgojnih mjera, uvažavajući njegovu dob i sazrijevanje, u smjeru posebnih obveza uključivanja u rad humanitarnih organizacija ili poslova komunalnog ili ekološkog značenja, i/ili uplate određenog iznosa novca u neku od humanitarnih organizacija.
15.4. Imajući u vidu izmijenjene okolnosti na strani maloljetnika utvrđene na temelju podataka Hrvatskog zavoda sa socijalni rad, te neposrednog razgovora s maloljetnikom i njegovom majkom, posebno njegovu dob i sazrijevanje, okolnost da je motiviran za rad i samostalno uzdržavanje, da se udaljio od neprihvatljivog društva, izricanje odgojnih mjera upućivanja u disciplinski centar na neprekidni boravak u trajanju od 3 mjeseca i pojačana briga i nadzor te posebne obveze tretmana u savjetovalištu za mlade koji je odradio ranije kroz više od 50 susreta i koji ga je usmjeravao upravo na otklanjanje nasilnih obrazaca ponašanja, razvijanje socijalne i emocionalne vještine, samokontrolu i samoregulaciju pa se smatra uspješno okončanim, utvrđeno je da izrečene odgojne mjere i posebna obveza nisu svrhovite odgojne mjere kojima bi se postigla svrha maloljetničkih sankcija propisana člankom 6. stavak 1. ZSM.
15.5. Stoga je valjalo djelomičnim prihvaćanjem žalbe maloljetnika preinačiti pobijano rješenje u odluci o maloljetničkoj sankciji na način da se na temelju članka 10. stavak 2. točka 8. ZSM prema maloljetniku JJ izriče posebna obveza da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenja u trajanju od 80 (osamdeset) sati kroz razdoblje od šest mjeseci, jer je ocjenjeno da će se primjenom izrečene posebne obveze utjecati na maloljetnika i njegovo ponašanje posebno na planu jačanja njegove osobne odgovornosti, a sve s ciljem suzdržavanja od ponovnog činjenja kaznenih djela.
15.6. Maloljetnik je upozoren da na temelju članka 14. ZSM. zbog skrivljenog neispunjenja posebne obveze može biti upućen u disciplinski centar u neprekidnom trajanju od mjesec dana.
16. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 494. stavak 4. ZKP, valjalo je podnesenu žalbu maloljetnika djelomično prihvatiti te pobijano rješenje preinačiti u odluci o maloljetničkoj sankciji na način kako je to odlučeno pod točkom I. izreke ovog rješenja, dok je u ostalom dijelu, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP žalba maloljetnika odbijena.
U Zagrebu 23. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Jasna Smiljanić
