REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3535/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SANITAT DUBROVNIK d.o.o., Dubrovnik, OIB: 99080716453, kojeg zastupa punomoćnica Anton Missoni, odvjetnik u Dubrovniku, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja Grad Dubrovnik, Pred Dvorom 1, OIB: 21712494719 kojeg zastupa punomoćni Ante Kačić, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika DUBROVNIK TRAVEL putnička agencija d.o.o., Dubrovnik, Obala Stjepana Radića 25, OIB: 93668158309, kojeg zastupa punomoćnik Ante Kačić, odvjetnik u Dubrovniku, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja i umješača na strani tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2027/2024-2 od 20. svibnja 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-200/2023 od 21. ožujka 2024., u sjednici održanoj 23. rujna 2025.,
r i j e š i o j e :
Odbijaju se prijedlozi za dopuštenje tužitelja i umješača na strani tužitelja kao neosnovani.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 25.980,49 EUR sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose glavnice od dospijeća do isplate, kao i naknaditi mu trošak ovršnog postupka sa zateznim kamatama te je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan (toč. I izreke), naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka od 3.578,01 Eur dok je tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka od 3.633n96 Eur odbijen kao neosnovan (toč. II izreke).
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude prijedlog za dopuštenje revizije podnio je tužitelj postavljajući pet pitanja za koja navodi da su bitna za odluku u predmetnom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4. Protiv drugostupanjske presude prijedlog za dopuštenje revizije podnio je umješač na strani tužitelja postavljajući tri pitanja za koja navodi da su bitna za odluku u predmetnom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5. Odgovor na prijedlog nisu podneseni.
6. Prijedlozi nisu osnovani.
7. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da prijedlozi nisu osnovani jer je pravno shvaćanje u pobijanoj drugostupanjskoj presudi jednako pravnom shvaćanju revizijskog suda.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 25.980,49 Eur sa zateznim kamatama s osnove naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima za razdoblje rujan, listopad i studeni 2013.
9. Iz podataka u spisu proizlazi da tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je tuženik u rujnu, listopadu i studenome 2013. zaustavljao svoje autobuse radi iskrcaja putnika u zoni posebnog prometnog režima na području povijesne jezgre Grada Dubrovnika, slijedom čega je na temelju Odluke o uređenju prometa na području Grada Dubrovnika („Službeni glasnik Grada Dubrovnika“ broj 3/00 i 8/02 dalje: Odluka) i Naputka dužan tužitelju isplatiti naknadu za zaustavljanje u utuženom iznosu.
10. Drugostupanjski sud zaključuje da je Naputkom obvezu plaćanja naknade za zaustavljanje autobusa u zoni posebnog prometnog režima propisalo za to neovlašteno izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave, taj Naputak nije valjana pravna osnova za prihvaćanje tužbenog zahtjeva. Tim više što Odluka o uređenju prometa na području Grada iz 2000., iako tada na snazi, ne može biti temelj za donošenje drugog općeg akta iste pravne snage, jer temelj za donošenje općeg akta jedinice lokalne samouprave može biti samo zakon i statut jedinice lokalne samouprave.
11. Time su nižestupanjski sudovi postupili upravo prema shvaćanju ovog suda izraženom u odluci broj Rev-901/2022-2 od 19. listopada 2022.
12. Obzirom da, slijedom iznesenog, naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 23. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
