Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kžzd-218/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Gordane Mihele Grahovac kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog VD i dr., zbog kaznenog djela protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolnom zluporabom djeteta mlađeg od 15 godina opisano i kažnjivo po članku 158. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, – u daljnjem tekstu KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama 1. optuženika VD, 2. optuženika MD i 3. optuženika SD protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Kzd-46/2016-158 od 03. lipnja 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaćaju se žalbe 2. optuženog MD i 3. optuženog SD, ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na 2. optuženog MD zbog kaznenog djela iz članka 158. stavak 1. KZ/11 i 3. optuženog SD zbog kaznenog djela iz članka 163. stavak 1. i 2. KZ/11. te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

p r e s u d i o  j e

II. U povodu žalbi 1. optuženog VD, 2. optuženog MD i 3. optuženog SD, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se na temelju članka 452. točka 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP)

ODBIJA OPTUŽBA

protiv 1. optuženog VD (s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi) da bi:

- u razdoblju od 23. listopada 2014. od 01,31 sat pa do 27. listopada 2014. do 23,12 sati iz svog stana u [adresa] na adresi [adresa], preko internet veze sa svog računala, revoltiran time što je BD, rođena **.**.1999., prekinula s njim intimnu vezu, preko društvene mreže ,,Facebook“ koristeći se profilom ,,VDP“, u inbox profila ,,PD“, ŠD, za koju je znao da nije starija od 15 godina, u nakani da kod iste izazove bojazan za njenu sigurnost, učestalo upućivao više poruka poput: „.....Za tebe nema života, umri kurvo, ka šta ti je i mater, a i ona mala sestra će ti isto postati kurvetina ka i ti, crkni kurvoooo, kurvo mrtva si, kurvetino jedna izjebana i prejebana, gotova si, svi će imati tvoje gole slike, kurvetino, uništit ću te i ja ću te silovat i zapamti uništit ću te kurvo, slušaj me droljetino mala izjebana, ako mi daš pizde, neću ti ništa napraviti, to neka ti bude jasno ti sada odluči...“, što je kod iste izazvalo strah i nemir,

d a k l e, djetetu ozbiljno prijetio kakvim zlom da bi je ustrašio i uznemirio

čime bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom - opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 1. i 4. KZ/11.

III. Uslijed odluke pod točkom II. i djelomičnim prihvaćanjem žalbe 1. optuženog VD preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se 1. optuženom VD za kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavak 1. KZ/11 za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim na temelju istog zakonskog propisa prihvaća utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine te mu se na temelju članka 56. KZ/11 izriče uvjetna osuda na način da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženik u vremenu od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

IV. U ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu žalba 1. optuženog VD odbija se kao neosnovana te se u odnosu na tog optuženika potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu broj Kzd-46/2016 od 03. lipnja 2024.

1. optuženi JD proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od 15 godina - opisano i kažnjivo po čl. 158. st. 1. KZ/11 i kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom - opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 1. i 4. KZ/11, te mu je na temelju članka 158. stavak 1. KZ/11 za kazneno djelo pod točkom 1. utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, na temelju članka 139. stavak 1. i 4. KZ/11 za kazneno djelo pod točkom 2. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, te je temeljem članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, 2. optuženi ČD proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od 15 godina - opisano i kažnjivo po čl. 158. st. 1. KZ/11, a 3. optuženi SD proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – iskorištavanje djeteta za pornografiju - opisano i kažnjivo po čl. 163. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, te su 2. optuženi ČD na temelju članka 158. stavak 1. KZ/11, a 2. optuženi SD na temelju članka 163. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11 osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine svaki, time da se na temelju članka 56. KZ/11 obojici izriče uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženici u roku 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo.

2. . Na temelju čl. 79. stavak 2., 4. i 6. KZ/11 od 1. optuženog VD trajno je oduzeta centralna jedinica “MSGW Home Profesional 1102”, serijskog broja M0372210005471OR i mobilni telefon marke “Sony Ericcson” model E 15i s pripadajućom SIM karticom pozivnog broja [broj SIM kartice] i pripadajućim punjačem i memorijskom karticom od 2 GB, privremeno oduzete [broj] od 4. listopada 2014., a od 3. optuženog SD trajno je oduzeta centralna jedinica marke “Asus” i mobitel marke “Samsung Galaxy S5” s pripadajućom SIM karticom broja [broj telefona] i pripadajućim punjačem koji predmeti postaju vlasništvo Republike Hrvatske, a koji svi predmeti će se po pravomoćnosti ove presude uništiti.

3. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP 1. optuženi JD dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 595,18 Eur (petsodevedesetipeteura i osamnaestcenti) od čega se iznos od 295,18 Eur (dvjestodevedesetipeteura i osamnaestcenti) odnosi na psihijatrijsko vještačenje, a iznos od 300,00 Eur (tristoeura) na paušalnu svotu, 2. optuženi ČD dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 300,00 Eur (tristoeura) što se odnosi na paušalnu svotu i 3. optuženi SD je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 300 Eur (tristoeura) što se odnosi na paušalnu svotu.

4. Na temelju čl. 452. st. 3. ZKP prema 1. optuženom VD odbijena je optužba da bi od početka pa do 4. studenog 2014. u Splitu, u svom obiteljskom stanu koji se nalazi na adresi [adresa], na osobnom računalu oznake „MSGW Home – Professional 1102“ držao isječak koji prikazuje više ženskih, za sada nepoznatih, nagih osoba ne starijih od 18 godina života u seksualno izazovnim i zavodljivim pozama u kojima su prikazani njihovi spolni organi isključivo u spolne svrhe, te dvije fotografije TD, rođene **.**.1996. u seksualno izazovnoj i zavodljivoj pozi, dakle, posjedovao dječju pornografiju, čime da bi počinio kazneno djelo protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – iskorištavanjem djece za pornografiju – djelo opisano i kažnjivo po čl. 163. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 zbog odustanka zastupnika optužbe od kaznenog progona protiv 1. optuženika za to kazneno djelo.

5. Protiv navedene presude žalbu je podnio 1. optuženi JD po branitelju Ivi Smrke odvjetniku iz Splita zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu optuženika i preinači pobijanu presudu na način da ga oslobodi optužbe ili da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da ga osudi na blažu kaznu. U žalbi je zatražio da ga sud obavijesti o sjednici vijeća na kojoj će se odlučivati o njegovoj žalbi.

5.1. Protiv navedene presude žalbu je podnio 2. optuženi ČD, po branitelju Edvardu Sušcu, odvjetniku iz Splita zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu optuženika, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5.2. Protiv te presude žalbu je podnio i 3. optuženi SD, po branitelju Rini Petričiću, odvjetniku iz Splita zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu optuženika, pobijanu presude preinači na način da optuženika oslobodi od optužbe. U žalbi je zatražio da ga sud obavijesti o sjednici vijeća na kojoj će se odlučivati o njegovoj žalbi.

6. Odgovor na žalbe nije podnesen.

7. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu koje je vratilo spis sudu bez očitovanja.

8. U skladu s odredbom članka 475. stavak 1. ZKP na zahtjev optuženika izražen u žalbi, o sjednici vijeća izviješteni su državni odvjetnik, 1. optuženi JD, njegov branitelj odvjetnik Ivo Smrke, 3. optuženi SD i njegov branitelj odvjetnik Rino Petričić, no iako uredno obavješteni nisu pristupili, te je ista održana u njihovoj odsutnosti.

9. Žalba 1. optuženog VD je djelomično osnovana, dok su žalbe 2. optuženog MD i 3. optuženog SD osnovane.

U odnosu na rješenje

10. Optuženi ČD iako navodi da žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, sadržajno isti se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da iz iskaza oštećene proizlazi da ni s jednim AD nije imala spolni odnos, pa je sud donoseći osuđujuću presudu u odnosu na njega pogrešno utvrdio činjenično stanje.

10.1. Nisu prihvatljivi žalbeni navodi 2. optuženog MD da je postupao u zabludi o dobi žrtve. Naime, tijekom prvog ispitivanja pred državnim odvjetnikom 2. optuženi ČD naveo je da je znao koliko žrtva ima godina, jer se s njom dva mjeseca prije susreta dopisivao putem interneta, te mu je ista ispričala gdje i s kim živi, što je u skladu sa iskazom žrtve da je ona navela koliko stvarno ima godina, radi čega njegova izmijenjena obrana na raspravi da mu je ona lagala da ima 18 godina nije prihvatljiva, već je očito da takvom obranom protekom desetak godina od događaja optuženik želi od sebe otkloniti kazneno pravnu odgovornost, kako to ispravno utvrđuje i prvostupanjski sud.

10.2. Međutim, u pravu je 2. optuženi ČD da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer je osuđujuću presudu utemeljio isključivo na iskazu 2. optuženika koji ne osporava da je dva puta imao spolni odnos sa žrtvom BD, međutim, priznanje optuženog nije u skladu s niti jednim drugim provedenim dokazom. Naime, žrtva BD je tijekom postupka u dva navrata ispitana te je u oba navrata navela da je putem društvene mreže Facebook komunicirala sa AD, ali ne sa AD. S AD s kojim je komunicirala putem Facebooka niti jednom se nije susrela neposredno, a na raspravi ispitana decidirano je navela da niti s jednim AD nije imala spolni odnos. Zbog navedenog s pravom žalitelj osporava utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda koji smatra nedvojbeno dokazanim da je 2. optuženik počinio kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina iz članka 158. stavak 1. KZ/11 navodeći u točki 19. pobijane presude da dio iskaza oštećene ED kada navodi kako nije imala spolni odnos s 2. optuženim AD ne može uzeti kao vjerodostojan iz razloga jer ista očito nije imala pravih saznanja o kojem se AD radi, navodeći kako je imala kontakte putem Facebooka sa više osoba koji su se predstavili pod imenom „HD“, „ND“ i dr., jer je sam 2. optuženik potvrdio da je s njom imao dva puta spolni odnos.

10.2. Međutim, u situaciji kada žrtva negira da bi imala spolni odnos sa bilo kojim AD i kod takvog iskaza dosljedno ostaje ispitana na raspravi, onda prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da ona nije imala pravih saznanja o kojem AD se radi, jer neovisno o tome da je komunicirala putem Facebooka sa više AD u tom razdoblju, negira da je s bilo kojim od njih imala spolni odnos, pa kraj takvog iskaza žrtve uz odsustvo bilo kojih drugih dokaza koji bi bili sukladni priznanju optuženika, prvostupanjski je sud donio pogrešan zaključak o dokazanosti kaznenog djela za koje je proglasio krivim 2. optuženog MD.

10.3. S obzirom na navedeno, prvostupanjski je sud, barem za sada, pogrešno utvrdio činjenično stanje smatrajući dokazanim da je 2. optuženi ČD počinio kazneno djelo iz članka 158. stavak 1. KZ/11 na štetu žrtve ED, pa je valjalo njegovu žalbu prihvatiti te ukinuti prvostupanjsku presudu.

11. Optuženi SD žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, no iz sadržaja njegove žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio kako je on znao da je žrtva BD imala manje od 15 godina u vrijeme počinjenja kaznenog djela, što je utvrdio na temelju njenog iskaza, koji je suprotan obrani optuženika tijekom prvog ispitivanja i na raspravi kada je osporavao da je znao njenu stvarnu dob, a na njenom Facebook profilu je pisalo da je punoljetna, te suprotan iskazu svjedoka DD i materijalnom dokazu koji je obrana na raspravi 10. travnja 2019. predala u spis i to fotografije Facebook profila žrtve na kojem je vidljivo da je njena godina rođenja 1994.

11.1. U postupku nije bilo sporno da je 3. optuženi SD komunicirao sa žrtvom ED isključivo putem Facebooka i da nisu imali susret uživo, niti je sporno da je on zatražio od nje da mu pošalje svoje nage fotografije, pa je ona sa svog profila „BD“ na njegov profil „SD“ poslala više fotografija na kojima je ista u seksualno eksplicitnom ponašanju i koje je optuženik pohranio i zadržao u memoriji svog računala gdje su i pronađene. Sporno je bilo je li optuženik znao i mogao znati da je žrtva imala manje od 15 godina. Prvostupanjski je sud tu spornu činjenicu utvrdio isključivo iz iskaza žrtve da je ona na svom Facebook profilu navela točan datum svog rođenja **.**.1999. što je navela u svom iskazu pred sucem istrage i na raspravi, pa optuženiku ta činjenica nije mogla biti nepoznata, dok je kao nevjerodostojan otklonio iskaz svjedoka DD koji je poznanik optuženog SD i prijatelj optuženog VD, a koji je suprotno iskazu oštećene naveo da je vidio na Facebook profilu ED upisano da je rođena 1994. te na temelju njene fotografije zaključio da ima 18 do 20 godina, a pravu dob je saznao tek naknadno kada je JD upoznao ZD, te iako je tijekom dokaznog postupka pregledao fotografiju sa Facebook profila žrtve ED priloženu uz zapisnik od 10. travnja 2019. na kojoj je upisan datum rođenja žrtve **.**.1994. navedenu činjenicu je potpuno ispustio iz vida.

11.2. S obzirom na obranu 3. optuženog SD, koji je od početka postupka osporavao činjenicu da je znao stvarnu dob žrtve, cijeneći okolnost da je s njom komunicirao isključivo putem Facebooka i da ju nikada nije vidio uživo, a imajući pri tome u vidu iskaz svjedoka DD koji je suglasan obrani optuženika i podacima fotografije Facebook profila žrtve na kojoj je upisan datum njenog rođenja **.**.1994. u pravu je žalitelj da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer je svoj zaključak o spornoj činjenici donio isključivo na temelju iskaza žrtve ED, bez sveobuhvatne analize i temeljite ocjene svih proturječnih dokaza.

12. Zbog svega navedenog, valjalo je prihvatiti žalbe 2. optuženog MD i 3. optuženog SD te ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

13. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud ponovno izvesti sve dokaze, po potrebi će provesti i druge dokaze, te će uzimajući u obzir primjedbe i navode ovog rješenja nakon temeljite analize i ocjene proturječnih dokaza donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku koju će obrazložiti po članku 459. ZKP.

U odnosu na presudu

14. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, a povodom žalbe 1. optuženog VD, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio povredu kaznenog zakona na štetu optuženika jer je nastupila zastara kaznenog progona u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 1. i 4. KZ/11.

14.1. Kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 1. i 4. KZ/11. koje se 1. optuženom VD stavlja na teret počinjeno je u razdoblju od 23. listopada do 27. listopada 2014.

14.2. Za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 1. i 4. KZ/11 prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela (Kazneni zakon NN br. 127/11 i 144/12 ) i koji je ujedno blaži za počinitelja od kaznenog zakona koji je bio na snazi u vrijeme presuđenja, bila je propisana kazna zatvora u trajanju do 1 godine.

14.3. Prema članku 8. stavak 2. KZ/11. kada se počiniteljeva djelatnost sastoji iz više vremenski odvojenih radnji, kao što je konkretna djelatnost optuženika, djelo je počinjeno danom posljednje radnje, što je u konkretnom slučaju 27. listopada 2014.

14.4. Prema članku 81. stavak 1. alineja 6. KZ/11. kazneni progon za ovo kazneno djelo zastarijeva nakon 6 godina od počinjenja djela, a prema odredbi članka 81. stavak 3. KZ/11 zastara kaznenog progona se produljuje za dvije godina ako je prije proteka rokova iz članka 81. stavak 1. KZ/11. donesena prvostupanjska presuda.

14.5. U ovom kaznenom predmetu je donesena prvostupanjska presuda Kzd- 46/2016-158 dana 03. lipnja 2024. pa se zastara kaznenog progona ne produljuje za dvije godine jer je presuda donesena nakon nastupa zastare koja je nastupila protekom šest godina od počinjenja kaznenog djela i to 27. listopada 2020.

14.6. S obzirom da je nastupila zastara kaznenog progona primjenom članka 486. stavak 1. ZKP i članka 452. točka 6. ZKP odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

15. U žalbi koju je podnio 1. optuženi JD navodi se da prvostupanjski sud nije dao jasne i razumljive razloge na koji način je utvrdio da se oštećena putem društvenih mreža nije lažno predstavljala, odnosno zbog čega je povjerovao oštećenoj da je 1. optuženom VD rekla da još uvijek nema 15 godina, a nije uzeo u obzir obrane sve trojice optuženika koji su naveli da je oštećena dala lažne podatke o godinama. Žalitelj dalje smatra da sud nije pravilno ocijenio njegovu obranu da nije znao i mogao znati stvarnu dob oštećene s obzirom da su se upoznali putem društvene mreže na kojoj je ona imala lažni profil dajući lažne informacije o sebi i svojim godinama, a kada je došlo do kontakta govorila je da ima 16 i pol godina, pri čemu kada ju je vidio, s obzirom na manju razliku u njihovim godinama, nije znao niti mogao znati na prvi pogled da oštećena nije navršila 15 godina. Na opisani način žalitelj obrazlaže žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

15.1. Međutim, nije u pravu 1. optuženi JD da je prvostupanjski sud u pogledu sporne činjenice, dobi žrtve ED, pogrešno utvrdio činjenično stanje. Naime, prvostupanjski je sud u točki 19. obrazloženja presude, između ostalog naveo, da je 1. optuženi JD tijekom prvog ispitivanja pred državnim odvjetnikom, koju snimku njegovog iskaza je pregledao na raspravi, u cijelosti priznao kazneno djelo te da je tada iskazao da je znao kada je rođendan žrtve i da je to 21. srpnja 1999., te da je imao s njom više puta spolne odnose, nakon čega je na raspravi protekom deset godina dijelom izmijenio svoju obranu navodeći da nije znao koliko je žrtva imala godina te da je na Facebooku pisalo da je punoljetna, a da mu ona nije rekla svoje prave godine, da su bili u vezi i da su prekidali. Njegova obrana tijekom prvog ispitivanja i iskaz žrtve su u cijelosti suglasni, te iz njihovih suglasnih iskaza proizlazi da su bili u intimnoj vezi, da su imali više puta spolne odnose i da je optuženik znao da je žrtva mlađa od 15 godina, pa je s pravom prvostupanjski sud ocijenio izmijenjenu obranu optuženika na raspravi nevjerodostojnom i usmjerenom izbjegavanju kaznenopravne odgovornosti za počinjeno kazneno djelo, posebno imajući u vidu da su bili u intimnoj vezi dulje od godine dana, pa je nelogično da optuženik ne bi znao za stvarnu dob svoje djevojke, neovisno o podatku o njenom datumu rođenja na fotografiji Facbook profila žrtve koji je prvostupanjski sud kao dokaz pregledao tijekom dokaznog postupka, a na koju se poziva 1. optuženi JD u svojoj obrani na raspravi.

15.2. Stoga je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, iznio analizu i ocjenu izvedenih dokaza, te pravilno zaključio kako je dokazano da je 1. optuženi JD počinio kazneno djelo iz članka 158. stavak 1. KZ/11 za koje ga je proglasio krivim i osudio po zakonu.

16. Nije u pravu 1. optuženi JD da odluka o kazni u pobijanoj presudi nema razloga jer je nedovoljno i nejasno obrazložena. Sud je u točki 24. obrazloženja pobijane presude u odnosu na ovog optuženika iznio iako sumarne dostatne i valjane razloge kojima se rukovodio kod odabira vrste i visine kazne, navodeći da je kao olakotno istom cijenio mlađu životnu dob u vrijeme počinjenja kaznenih djela, a otegotno njegovu raniju osuđivanost i izrazitu društvenu opasnost ovakvih kazneni djela. Iako prvostupanjski sud uopće nije naveo za koja je kaznena djela i kada optuženik osuđivan iz izvatka kaznene evidencije proizlazi da je osuđivan 2016. za kazneno djelo prijetnje, a 2021. za kazneno djelo lažno prijavljivanje kaznenog djela, koje osude su uslijedile nakon počinjenja kaznenog djela za koje je proglašen krivim u ovom kaznenom postupku i u odnosu na kaznena djela s drugim zaštitnim objektom, pa je navedenu okolnost prvostupanjski sud pravilno cijenio kao otegotnu, ali je precijenio njen značaj.

17. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno 1. optuženi u žalbi ističe da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti kao olakotno da je od počinjenja kaznenog djela do presuđenja bez krivnje 1. optuženika VD, proteklo deset godina, da je nedovoljno cijenio njegovu mladu dob u vrijeme počinjenja djela jer je tada bio mlađi punoljetnik u dobi od 19 godina, a sada ima 30 godina, te okolnost, utvrđenu provedenim psihijatrijskim vještačenjem, da je u tempore criminis pokazivao neravnotežu između izražavanja prikladnih emocija i godina života što je karakteristika emocijaonalno nezrelih osoba koje ne znaju i ne mogu donositi zdrave, pozitivne i logične zaključke za životne izazove, zbog čega je bio smanjeno ubrojiv.

18. Imajući u vidu navedene olakotne okolnosti koje prvostupanjski sud uopće nije cijenio i one koje je nedovoljno cijenio, te cijeneći njihovu brojnost i značaj u odnosu na otegotne ovaj drugostupanjski sud je, djelomičnim prihvaćanjem žalbe 1. optuženog VD i uslijed odluke o odbijanju optužbe za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 1. i 4. KZ/11, preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da je 1. optuženom VD za kazneno djelo za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 158. stavak 1. KZ/11 prihvatio utvrđenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine na koju je osuđen po prvostupanjskom sudu te mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženik u vremenu od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, smatrajući da optuženik i bez izvršenja kazne uz dulje vrijeme roka provjeravanja neće ubuduće činiti kaznena djela, te da izrečena uvjetna osuda u svemu odgovara stupnju njegove krivnje, svrsi kažnjavanja propisanoj člankom 41. KZ/11, te utvrđenim okolnostima iz članka 47 KZ/11.

19. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP, valjalo je podnesenu žalbu 1. optuženog VD na temelju članka 480. stavak 1. ZKP djelomično prihvatiti i uslijed odluke o odbijanju optužbe za kazneno djelo iz članka 139. stavak 1. i 4. KZ/11, pobijanu presudu preinačiti u odluci o kazni na način kako je to odlučeno pod točkom III. izreke presude, dok je u ostalom dijelu, na temelju članka 482. ZKP žalba 1. optuženog VD odbijena, te je u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu, 23. rujna 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Jasna Smiljanić