REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3911/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Autotrolej d.o.o., Rijeka, Školjić 15, OIB 19081493664, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o. Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika Grada Opatije, Opatija, Maršala Tita 3, OIB 99455464348, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Knežević i partneri j.t.d. Rijeka, Ribarska 4, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4252/2024-2 od 29. travnja 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-206/2020- 58 od 6. rujna 2024., u sjednici održanoj 23. rujna 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. Odbija se prijedlog tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4252/2024-2 od 29. travnja 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-206/2020-58 od 6. rujna 2024.
1.1. Prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog dva pravna pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
1.2. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva se na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7491/03 i Pž-6684/02 uz tvrdnju da je shvaćanje zauzeto u pobijanim drugostupanjskim presudama suprotno shvaćanju u odlukama na koje se poziva. Predlaže dopustiti podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije te potražuje trošak sastava prijedloga i revizije.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik se protivi navodima prijedloga za dopuštenje revizije te predlaže prijedlog odbaciti kao nedopušten. Potražuje trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Prijedlog je neosnovan,
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Postavljenim pitanjem podnositelj prijedloga za dopuštenje revizije ukazuje na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredaba parničnog postupka počinjenu pred nižestupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu odredbe čl. 382. ZPP, jer i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu. Dalje, postavljenim pitanjima predlagatelj polazi od pogrešne pretpostavke koja nije ostvarena jer su nižestupanjski sudovi odbili tužiteljev prijedlog da vještak dopuni svoj nalaz i mišljenje budući da ni prema navodima samog vještaka ne postoji vjerodostojna dokumentacija n temelju koje bi se moglo u dovoljnom stupnju izvjesnosti utvrditi iznos učešća tuženika u kilometrima javnog prijevoza na predmetnim linijama na području grada Opatije. Posljedično tome, odbijen je i dokazni prijedlog izvođenja dokaza financijskim vještačenjem jer bi se to vještačenje moglo izvesti samo na temelju točnih podataka o učešću tuženika u kilometraži na predmetnim linijama, a kojih podataka, na temelju rezultata dokaznog postupka, nema.
6. Nadalje, odgovor na ovako postavljena pitanja usko je vezan uz okolnosti konkretnog slučaja, načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni, slijedom čega nema razloga da bi se moglo smatrati da se radi o pravnim pitanjima važnim ne samo za odluku o ovom sporu nego i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. Pogrešno je i shvaćanje tužitelja da su odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva u opravdanju postavljenih pitanja usporedive s pobijanom drugostupanjskom presudom u smislu da bi se radilo o pravnim pitanjima u kojima ona odstupa od prakse revizijskog suda ili bi se radilo o neujednačenoj praksi viših sudova. Naime, u svakom od tih predmeta na koje se poziva tužitelj odluka o tužbenom zahtjevu obrazložena je specifičnim činjeničnim okolnostima s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u predmetnom slučaju. Stoga te odluke ne daju značaj važnosti postavljenih pitanja. Međutim, u navedenim odlukama nije ni odgovoreno na postavljena pitanja. Stoga te odluke ne opravdavaju važnost postavljenih pitanja.
8. S obzirom na izloženo valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja i riješiti kao u izreci ovog rješenja.
9. Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog jer se radi o trošku koji nije nužan za ovaj postupak ( čl. 155. ZPP).
Zagreb, 23. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil