REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P-1378/25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Romini Markovinović u pravnoj stvari tužitelja GD, vl. [obrt], obrt za usluge, trgovinu i prijevoz, Krapinska ulica 5, 10360 SOBLINEC, OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Hajdek, odvjetnik iz Zagreba protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, 10000 ZAGREB, OIB: 22694857747 kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 16. rujna 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 23. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, 10000 Zagreb, OIB: 22694857747, platiti tužitelju GD, vl. [obrt], obrt za usluge, trgovinu i prijevoz, Krapinska ulica 5, 10360 Soblinec, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 111,84 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku od 18. 01. 2023. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 282,41 eur sa zateznim kamatama koje teku od 23.rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 16. 05. 2023. radi isplate iznosa od 111,84 eur. U tužbi i tijekom postupka je naveo da je u prometnoj nesreći dana 29. 11. 2022. oštećeno vozilo u vlasništvu PD iz [adresa]. Navodi da je tužitelj izvršio popravak vozila te ispostavio račun oštećeniku na iznos od 555,03 eur sukladno Cjeniku tužitelja. Tuženik je isplatio iznos od 443,19 eur navodeći da iznos od 111,84 eur koji nije platio predstavlja razliku u visini cijene satnice za popravak vozila koju priznaje tuženik i one koje naplaćuje tužitelj. Oštećeni PD je svoje potraživanje ustupio tužitelju.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporio tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, osporio je odgovornost za štetu, osnovanost i visinu potraživanja. Navodi da oštećenik nije poduzeo sve potrebne mjere da bi smanjio štetu. Tuženik je ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila na istom području i iste vrste i kvalitete kod više ovlaštenih i neovlaštenih servisera po znatno jeftinijoj cijeni rada od cijene koju navodi tužitelj, ali je bez obzira na to oštećenik odabrao opciju popravka vozila po skupljoj cijeni rada.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Izvid štete (list 7 spisa), presliku računa A 3/P1/1 (list 8 spisa), Obrazložena ponuda tuženika od 13.01.2023. (list 10 spisa), Izvadak o stanju i prometu (list 11 spisa), Cjenik tužitelja (list 12 spisa), Ugovor o ustupu potraživanja od 12.01.2023. (list 13-14 spisa), Dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (list 15-18 spisa), Nalaz i mišljenje vještaka u predmetu P- 1257/21 (list 19-21 spisa), Sudska praksa (list 22-96, 132-141, 144-163, 170-198 spisa), Konačna ponuda od 20.01.2023. (list 109 spisa), Računi ovlaštenih servisera (list 111-120 spisa).

4. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

5. Predmet spora jest tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 111,84 eura na ime popravka vozila, a koji iznos se odnosi na razliku u visini cijene sata za popravak vozila koju priznaje tuženik i one koju naplaćuje tužitelj.

6. Među strankama nije sporno da je vozilo popravljeno prema izvidu štete od strane tužitelja, kao i da je tuženik isplatio tužitelju račun djelomično u iznosu od 58,82 eur / 443,19 kn.

7. U postupku je sporna odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, odnosno način nastanka štetnog događaja, postojanje aktivne legitimacije, promašene pasivne legitimacije, cijena radnog sata popravka vozila i u tom smislu visina štete.

8. Iz računa tužitelja račun A (list 8 spisa), od 12.01.2023. sud je utvrdio da je tužitelj izvršio popravak predmetnog vozila za cijenu od 444,02 eur što uvećano za PDV od 111,01 eur ukupno iznosi 555,03 eur. Iz računa je vidljivo da se odnosi na popravak oštećenja navedenih u tuženikovom izvidu štete. Nadalje, u računu je navedeno da je utrošena količina radnih sati 7,5, a također, Iz Obrazložene ponude tuženika od dana 13. 01. 2023. god., razvidno je kako se utuženi iznos od 111,84 EUR koji tuženik nije isplatio, odnosi na razliku u visini cijene radnog sata za popravak vozila koju priznaje tuženik (21,27 EUR + PDV) i one koju naplaćuje tužitelj (33,20 EUR + PDV).

Naime, tuženik je za previđeno trajanje radova na vozilu odredio 7,5 radnih sati, koje je tužitelju priznao u visini od 21,27 EUR/h, pri čemu je razvidno kako utuženi iznos od 111,84 EUR predstavlja razliku u cijeni radnog sata koji naplaćuje tužitelj (33,20 EUR/h) i koji priznaje tuženik (7,5 * 11,93 EUR = 89,47 EUR + 25% pdv = 111,84 EUR).Uzimajući u obzir tuženikov dopis kojim je ponudio naknadu štete oštećeniku, vidljivo je da je tuženik odbio isplatiti naknadu štete upravo za taj iznos koji se u cijelosti odnosi na razliku u cijeni radnog sata koja je obračunata u tužiteljevom računu i izvidu štete tuženika, dok je u preostalom dijelu isplatio štetu.

9. Uvidom u izvid štete (list 7 spisa), kojeg je sastavio tuženik, sud je utvrdio da je vozilo u vlasništvu oštećenika PD, marke Opel, oštećeno u prometnoj nesreći koja se dogodila 29.11.2022. U tuženikovom izvidu štete navedena su oštećenja na predmetnom vozilu koja su nastala u prometnoj nesreći .

10. Uzimajući u obzir da je tuženik u povodu zahtjeva oštećenika za naknadu štete izvršio pregled vozila, sastavio izvid štete u kojem je naveo oštećenja te i ponudio 443,19 eur te je također naveo u Ponudi od 13.01.2023. da odgovornost za naknadu štete po navedenoj prometnoj nesreći nije sporna te je utvrđeno da je zapravo sporna samo cijena radnog sata tužitelja kao osobe koja je izvršila dio popravka koji se odnosi na lakirerske radove to je nedvojbeno da se 29.11.2022. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovao osiguranik tuženika.

Naime, iz navedenih isprava sud zaključuje da je nesporna tuženikova odgovornost, pri čemu nije odlučno što u tužitelj u tužbi nije naveo broj police osiguranja iz koje bi proizlazila tuženikova ugovorna ili izvanugovorna odgovornost. Tuženik je u svojoj ispravi, koju ne osporava tijekom postupka, a radi se o izvidu štete na listu 7. spisa, naveo podatke o oštećeniku, a uz podatke o oštećeniku je u zadnjem retku naveden i broj police, doduše nečitko, a naveo je oštećenja na vozilu i kalkulaciju štete, na koju ispravu se pozvao u svojoj ponudi oštećenoj osobi FD na listu 10. spisa, u kojoj je izričito naveo da odgovornost za naknadu štete nije sporna, slijedom čega ovaj sud zaključuje da isticanje prigovora promašene pasivne legitimacije predstavlja zloupotrebu procesnih ovlaštenja.

Uzimajući u obzir da je upravo tuženik sastavio izvid štete povodom ovog štetnog događaja te sastavio ponudu oštećeniku ne bi imalo nikakvog smisla da tuženik sačini izvid štete, odnosno ne bi postojali nikakvi razlozi zbog kojih bi tuženik onda povodom ove prometne nesreće pregledao vozilo i sastavio izvid štete , a također još manje bi imalo smisla da tuženik sastavi ponudu oštećeniku iz koje je vidljivo samo da smatra da je satnica za popravak uvećana, a izričito priznaje svoju odgovornost za štetu. Tim više jer iz daljnjeg sadržaja odgovora na tužbu zapravo proizlazi da je tuženiku jedino sporna cijena sata kojeg je zaračunao oštećeniku za popravljanje oštećenja utvrđenih tuženikovim izvidom štete, a iz isprava u spisu- Ugovora o ustupu potraživanja od 12.01.2023. proizlazi da je oštećenik FD svoju tražbinu iz predmetnog štetnog događaja prema tuženiku prema citiranom izvidu štete ustupio upravo tužitelju, čime je dokazana i tužiteljeva aktivna legitimacija koju tuženik također neosnovano osporava.

11. Stoga je predmet u ovom postupku isključivo naknada štete u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj (33,20 eur po satu uvećano za PDV) i cijene radnog sata koju je procijenio tuženik (121,27 eur po satu uvećano za PDV).

12. Iz cjenika tužitelja proizlazi da tužitelj redovno u svom poslovanju naplaćuje radni sat po cijeni od 41,50 eur s uključenim PDV-om (cijena bez PDV-a 33, 20 eur).

13. Dakle, tužitelj je i PD obračunao cijenu radnog sata u skladu s cjenikom po kojem u svom poslovanju obavlja popravke vozila svim klijentima.

14. Oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u mjestu u kojem prebiva u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svim klijentima. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u mjestu u kojem prebiva u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu, kako to smatra tuženik. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika.

Također, tuženik nema pravo određivati cijene sata rada autoservisima u Republici Hrvatskoj niti može određivati osiguraniku gdje će popraviti vozilo. Tužitelj je ovlašten izdati svoj cjenik te je temeljem istoga ovlašten naplaćivati cijenu rada uz primjenu načela tržišnog natjecanja. Ukoliko tužitelj ne prilagodi cijenu tržištu, tržišni mehanizam će ga eliminirati iz tržišnog natjecanja. Dakle, cijena sata rada određuje se prema stanju na tržištu te ovisi isključivo o tome da li će treća osoba angažirati tužitelja za izvođenje radova po njegovoj cijeni, a odluka o sklapanju ugovora o djelu ovisit će o nizu različitih elemenata temeljem kojih kupac utvrđuje da li mu je ponuda prihvatljiva poput blizine servisa, kvalitete radova i slično.

Valja navesti i to da ovaj sud slobodnom ocjenom činjenica smatra da je cijena od 33,20 eur po satu primjerena naknada za izvođenje radova popravka vozila. Dakle, suprotno navodima tuženika, sud smatra da cijena radova nije neprimjereno visoka. Na temelju odredbe iz čl. 223. a ZPP-a u sporovima čija vrijednost predmeta spora u postupku pred trgovačkim sudovima ne prelazi 6.636,14 eur / 50.000,00 kuna sud može, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile te njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka. U skladu s navedenom odredbom, provođenje vještačenja po vještaku prometne struke na okolnost primjerene visine cijene radova bilo bi povezano sa nerazmjernim teškoćama i troškovima, a imajući u vidu da bi trošak vještačenja bio veći od utužene glavnice te da bi doveo do daljnjih parničnih troškova.

Iz dopisa Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj cijeni radnog sata će treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja.

Po ocjeni ovog suda, a suprotno navodima tuženika, oštećena osoba je vozilo koje je oštećeno u prometnoj nezgodi bio ovlašten popraviti u bilo kojem servisu koji će kvalitetno izvršiti navedeni popravak i sukladno računu kojeg mu je izdao takav kvalificirani servis zahtijevati od tuženika, kao osiguratelja osobe odgovorne za štetni događaj.

15. Stoga, nije odlučna činjenica je li tuženik ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila kod više servisera po jeftinijoj cijeni pa je sud sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZOO-a odbio ostale dokazne prijedloge jer su sve odlučne činjenice sadržane u izvidu štete kojega je tuženik sastavio kao i prijedlog za izvođenje dokaza prometnim vještačenjem.

16. Tužitelj koji je stavku poreza na dodanu vrijednost iskazao i na svom Cjeniku i na svom računu, je porezni obveznik sukladno odredbi čl. 6. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" broj: 73/13, 148/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20) kojom je propisano da je porezni obveznik u smislu toga Zakona svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti. Pored toga tužitelj, kao obrtnik, obavlja gospodarsku djelatnost pa je porezni obveznik u smislu Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Dakle, tužitelj je u sustavu PDV-a bez obzira na to da li ostvaruje godišnji prihod od više ili manje od 39.816,84 eur / 300.000,00 kn u smislu odredbe čl. 90. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Sukladno odredbi čl. 90. st. 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost i oni porezni obveznici koji imaju godišnji prihod manji od 39.816,84 eur / 300.000,00 kn mogu dobrovoljno ući u sustav PDV-a. Uzimajući u obzir navedene isprave, tužiteljev cjenik kojim su cijene navedene s PDV- om i račun na kojem je iskazan PDV, sud je utvrdio da je tužitelj u sustavu PDV-a.

17. Oštećenik je bio dužan platiti tužitelju i PDV radi popravka vozila pa i iznos PDV-a predstavlja štetu koja mu je nastala sukladno odredbi čl. 1046. ZOO-a jer je i za taj iznos umanjena njegova imovina.

18. Iz ugovora o ustupu potraživanja proizlazi da su PD i tužitelj sklopili taj ugovor 12.01.2023. Odredbama čl. 2. i 3. tog ugovora ugovorne strane su ugovorile da PD ustupa tužitelju cjelokupnu svoju tražbinu prema ovdje tuženiku za popravak vozila prema računu broj A 3/P1/1 i izvidu štete broj 220510515815/1 u iznosu od 555,03 eur. Iz tuženikovog izvida štete proizlazi da se odnosi upravo na predmetni štetni događaj, a iz tužiteljevog računa broj A 3/P1/1 da se odnosi na popravak vozila iz štetnog događaja. Dakle, predmet ustupa tražbine je tražbina naknade štete ED prema tuženiku iz tužiteljevog računa koji je predmet ovog postupka.

19. Stoga je neosnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer je oštećenik ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

20. Kako predmetnu štetu predstavlja i trošak cijene radnog sata za popravak vozila u iznosu od 33,20 eur uvećano za PDV po satu, a ne u iznosu od 21,27 eur uvećano za PDV po satu koju je tuženi isplatio, to postoji i tražbina naknade štete u preostalom iznosu od 111,84 eur za 7,5 sati rada, tj. u vidu razlike od 11,93 eur uvećano za PDV za svaki sat. Tuženik, kao osiguratelj osobe koja je odgovorna za štetu, je dužan naknaditi tu štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a i čl. 84. st. 1. ZOO-a.

21. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

22. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana dospijeća računa. Iz računa proizlazi da isti dospijeva 26.10.2022. pa je o tome odlučeno u granicama zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za odnose izvan trgovačkih ugovora jer oštećenik UD, a time niti tužitelj, i tuženik nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe, zastupanje na ročištu 16. studenog 2023., (Tbr. 9/1 Tarife), za sastav podneska od 3. listopada 2023., što ukupno iznosi 149,25 eura, te sudska pristojba za tužbu u iznosu od 6,64 eura i pristojba na presudu u iznosu od 13,27 eura, što sveukupno iznosi 169,16 eura/ 1.274,53 kuna i odlučeno je kao u izrijeci ove presude.

24. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a. Prema Tbr. 52. t. 4. Tarife sud primjenjuje tarifu koje je na snazi u vrijeme donošenja odluke.

O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva postavljenog u troškovniku, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a

25. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 7. t. 1. Tarife, sastava podneska od 18. rujna 2023. u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, za ročišta od 01. listopada 2024. i 16. rujna 2025. u iznosu od po 50,00 eura za svako ročište prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, sastava žalbe u iznosu od 62,50 eur prema Tbr.10. t.1. Tarife, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura, pa ukupni priznati troškovi iznose 282,41 eur.

U Zagrebu, 23. rujna 2025. godine

S u d a c:

Romina Markovinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Tužitelju po pun. ne zvati na pristojbu na presudu

2. Tuženiku po pun.