Republika Hrvatska

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

P-456/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A TS K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu toga suda Ivici Grubišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po zajedničkom odvjetničkom uredu Glavaš & Šutalo protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, OIB:14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, koga zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Šavorić i partneri iz Zagreba, radi obvezno - isplata, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene dana 11. rujna 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika parničnih stranaka, 23. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja te se nalaže tuženiku Addiko banci d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, da tužiteljici NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi izvrši isplatu novčanog iznosa od 13.489,62 EUR sa zateznim kamatama po kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, kako slijedi:

- 76,20 eura od 11. siječnja 2008.

- 76,95 eura od 12. veljače 2008.

- 179,38 eura od 12. ožujka 2008.

- 174,96 eura od 11. travnja 2008.

- 173,22 eura od 14. svibnja 2008.

- 175,37 eura od 11. lipnja 2008.

- 171,21 eura od 11. srpnja 2008.

- 172,37 eura od 28. kolovoza 2008.

- 174,24 eura od 10. rujna 2008.

- 188,43 eura od 28. listopada 2008.

- 178,92 eura od 11. studeni 2008.

- 214,12 eura od 10. prosinca 2008.

- 216,20 eura od 28. siječnja 2009.

- 217,14 eura od 11. veljače 2009.

- 214,55 eura od 11. ožujka 2009.

- 215,05 eura od 9. travnja 2009.

- 211,08 eura od 20. svibnja 2009.

- 208,17 eura od 9. lipnja 2009.

- 208,94 eura od 23. srpnja 2009.

- 210,48 eura od 19. kolovoza 2009.

- 210,35 eura od 28. rujna 2009.

- 208,79 eura od 23. listopada 2009.

- 211,71 eura od 27. studenog 2009.

- 214,05 eura od 29. prosinca 2009.

- 217,38 eura od 29. siječnja 2010.

- 216,61 eura od 27. veljače 2010.

- 221,13 eura od 31. ožujka 2010.

- 220,27 eura od 28. travnja 2010.

- 221,94 eura od 31. svibnja 2010.

- 236,40 eura od 29. lipnja 2010.

- 233,42 eura od 26. srpnja 2010.

- 242,52 eura od 30. kolovoza 2010.

- 239,37 eura od 30. rujna 2010.

- 234,32 eura od 26. listopada 2010.

- 244,98 eura od 24. studenog 2010.

- 226,90 eura od 30. prosinca 2010.

- 218,47 eura od 11. siječnja 2011.

- 221,71 eura od 8. veljače 2011.

- 217,95 eura od 8. ožujka 2011.

- 218,63 eura od 8. travnja 2011.

- 207,80 eura od 7. studenog 2011.

- 210,97 eura od 8. prosinca 2011.

- 213,74 eura od 5. siječnja 2012.

- 214,11 eura od 7. veljače 2012.

- 212,20 eura od 6. ožujka 2012.

- 213,49 eura od 6. travnja 2012.

- 214,37 eura od 7. svibnja 2012.

- 212,89 eura od 6. lipnja 2012.

- 213,28 eura od 5. srpnja 2012.

- 212,16 eura od 7. kolovoza 2012.

- 209,79 eura od 26. rujna 2012.

- 212,36 eura od 5. listopada 2012.

- 213,59 eura od 26. studenog 2012.

- 323,69 eura od 7. prosinca 2012.

- 316,32 eura od 7. siječnja 2013.

- 322,58 eura od 16. veljače 2013.

- 323,13 eura od 6. ožujka 2013.

- 320,67 eura od 29. travnja 2013.

- 313,03 eura od 7. svibnja 2013.

- 312,84 eura od 28. lipnja 2013.

- 314,72 eura od 5. srpnja 2013.

- 47,00 eura od 29. kolovoza 2013.

do isplate, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa dijelom tuženog zahtjeva s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi za iznos od 1.556,63 eura sa zateznom kamatom na taj iznos.

III. Nalaže se tuženoj Addiko banci d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, da tužiteljici NĐ (sudužnik) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 9.752,20 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 23. rujna 2025. po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima , sve u roku od 15 dana

Obrazloženje

1.Tužiteljica tvrdi u tužbi zaprimljenoj u ovom sudu 20. svibnja 2019. tužiteljica navodi da je njen suprug VĐ kao korisnik kredita zaključio dana 29. ožujka 2007. sa tuženom bankom kao kreditorom ugovor o kreditu broj:116-061/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine (uz valutnu klauzulu CHF) kojim je tužtielju stavljen na raspolaganje iznos od 271.500,00 CHF isplaćen u protuvrijednosti u kunama po srednjem deviznom tečaju HNB na dan korištenja kredita na rok otplate od 30 godina.

1.1. Tužitelj ističe da u konkretnom slučaju u čl. 20 ugovora kojim je ugovorena nadležnost suda u Samoboru nije bilo pregovora već da je navedena odredba sastavni dio tipskog ugovora tuženika na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaja, a koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama jer bi tužiteljica morala putovati u Samobor radi ostvarenja predmetnog potraživanja.

1.2. Nastavno ističe se da je tužitelj potrošač i da je predmetnim ugovorom u čl. 6. ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva, a utvrđuje se jednostrano, bez da je tužitelju prije zaključenja ugovora uručena bilo kakva dokumentacija o načinu izračuna kamatne stope tako da tužitelj nije upoznat sa parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope tijekom trajanja razdoblja otplate kredita. Tijekom razdoblja otplate kredita tužena banka je znatno povećala ugovorenu kamatnu stopu bez da je tužitelju omogućila da pregovara o visini iste, a niti su tužitelju razjašnjeni objektivni parametri koji bi eventualno opravdali promjenu odnosno povećanje kamatne stope. Smatra da je takva odredba nepoštena, a slijedom toga i ništetna. Tužitelj se poziva na presudu TS u Zagrebu posl. oznake P-1401/12 a koja je u pogledu ništetnih odredbi o kamatnoj stopi potvrđena presudom VTSRH broj Pž-7129/13 u kolektivnom postupku koji je Savez udruga za zaštitu potrošača Potrošač kao ovlašteni tužitelj vodio protiv 8 banaka pa i tuženika, a koju odluku je potvrdio i VSRH svojom presudom Revt-249/14 od 9.4.2015.

1.3. Nastavno tužitelj ističe i da je predmetnim ugovorom o kreditu ugovorena primjena valutne klauzule u čl. 4. u pogledu koje tuženik nije tužitelja upozorio na rizike fluktuacije tečaja CHF u odnosu na kunu. Tužitelj navodi i da se o toj ugovornoj odredbi nije pregovaralo i da je ista bila sastavni dio tipskog ugovora tuženika zbog čega se smatra nepoštenom, a slijedom toga i ništetnom. Tužitelj se poziva na presudu VTSRH broj Pž-6632/2017 -10 od 14.6.2018. kojom je potvrđena navedena presuda TS u Zagrebu P-1401/12 od 4.4.2013. u pogledu ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli.

1.4. Slijedom navedenog tužitelj potražuje od tuženika svih preplaćenih iznosa po promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

1.5. Osim navedenog tužitelj ističe da je u čl. 8. ugovora o kreditu ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita i da mu se u tom slučaju zaračunava naknada prema tarifi banke, a što da je u suprotnosti s odredbom čl. 1024. st. 4. ZOO/05.

1.6. Ugovorne strane su dana 27.5.2011. Zaključile Aneks br. I. predmetnog ugovora kojim su ugovorile moratorij na otplatu glavnice od 30.04.2011. do 30.10.2011., povećanje promjenjive kamatne stope, te naknade za provedbu moratorija u iznosu od 3% na iznos ne dospjele glavnice, a što je iznosilo 7.685,57 CHF. Tužitelj smatra da je sklapanje navedenog Aneksa I. dovelo do značajne neravnoteže u pravima u obvezama zbog čega isti smatra ništetnim, te zahtijeva povrat naknade za moratorij.

1.7. Tužitelj smatra da je ništetan dio odredbe čl. 21. predmetnog ugovora o kreditu jer nije upoznat sa efektivnom kamatnom stopom niti mu je uručena otplatna tablica i opći akti banke.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.

2.1. Tuženik u bitnom smatra da suprotno shvaćanjima tužitelja sud u ovoj pravnoj stvari nije vezan za utvrđenja iz presuda na koje se poziva tužitelj. Osim toga tuženik ističe da je tužitelj prije podnošenja tužbe pristao na konverziju kredita ugovorenog sa tuženikom sa valutnom klauzulom CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR iz kojeg razloga je sklopljen Aneks ugovora pa tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka. Tuženik se poziva na Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju u skladu sa kojim da je izvršena konverzija. Sklapanjem Aneksa došlo je do promjene valute kredita i do promjene kamatne stope pa da bi time otpala i osnova potraživanja navodne preplate. Po stajalištu tuženika konverzija djeluje od samog početka pa je tužitelj isključivo korisnik EUR kredita. Tuženik se poziva na činjenicu da je tužitelju u konverziji priznata preplata i da prema tuženiku ne može imati daljnjih potraživanja.

2.2. Tuženik osporava da tužitelju nisu pružene informacije i obavijesti o rizicima vezanim za zaključivanje ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF i da je te informacije tužitelju pružio zaposlenik tuženika odnosno osobni bankar. Tuženik osporava da je postupao nepošteno prilikom sklapanja ugovora o kreditu i da ne postoje razlozi da utvrđenje ništetnim utuženih odredbi ugovora o kreditu.

2.3. Tuženik ističe da tužitelj u vrijeme davanja odgovora na tužbu kredit još nije otplatio, a da nije otplatio ni spornu naknadu za prijevremenu otplatu kredita. Osim toga tuženik smatra da nema zapreka da se tužitelju naplati naknada za prijevremenu otplatu kredita i da je takvo pravo tuženika sadržano u odredbi čl. 16. Zakona o potrošačkom kreditiranju koja propisuje da u slučaju prijevremene otplate kredita vjerovnik ima pravo na pravednu i objektivnu naknadu. Poziva se i na preveliku likvidnost uslijed koje može plasirati dalje zaprimljena sredstva na tržište a da je primoran oročiti ta sredstva kod inozemnih banaka za koje plaća tzv. negativnu kamatu na zaprimljena sredstva. Uslijed toga tuženik ističe da ima administrativne troškove kod prijevremene otplate kredita.

2.4. Tuženik osporava pravo tužitelju na povrat naplaćene naknade za moratorij jer da je tuženik izašao u susret tužitelju time što je tužitelja oslobodio 6 mjeseci od plaćanja mjesečnih rata kredita i da bi iznos naknade za moratorij tuženik prihodio na ime ugovornih kamata da nije bilo moratorija.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem : ugovor o kreditu br. 16-061/2007 od 29.3.2007., Aneks broj I. uz predmetni ugovor o kreditu od 27.5.2011., Smrtni list od GĐ, Izračun razlike više plaćenih anuiteta po PĐ str. 22-29 spisa, otplatni plan za kredit str. 30-31, obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu str. 32-33, pregled prometa za klijenta str.34-48, specifikacija uplata str. 49-53, obavijest o parametrima kamatne stope str. 259-260, izračun konverzije kredita, Aneks uz predmetni ugovor o kreditu od 17.2.2016., pismeni i usmeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka Darija Dumančić, iskaz tužiteljice.

4. Predmet spora je prema prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu u inicijalnoj tužbi kao i u tužbenom zahtjevu od 8. svibnja 2024. isplata iznosa od 15.046,25 eura sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose, temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Podneskom od 28. kolovoza 2025. tužitelj je po navedenoj osnovi postavio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 13.489,62 eura sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose. Međutim, tuženik je u zakonskom roku od 15 dana odnosno podneskom od 15. rujna 2025. očitovao se da se protivi djelomičnom povlačenju (smanjenje) tužbenog zahtjeva. Odredbom čl. 193. st. Zakona o parničnom postupku propisano je da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari. Stavkom 2. čl. 193 ZPP-a propisano je da se tužba može povući i kasnije sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. U ovoj pravnoj stvari tuženik se izričito usprotivio smanjenju tužbenog zahtjeva iz kojeg razloga je sud ne može uvažiti pokušaj smanjenja tužbenog zahtjeva tužitelja već odlučiti o prvo postavljenom tužbenom zahtjevu.

5. Naime, presudom ovog suda poslovne oznake P-126/2019-30 od 30. rujna 2024. u točki I. izreke utvrđeno je da je ništetna odredba čl. 6. ugovora o kreditu broj 116-061/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 29. ožujka 2007. u dijelu kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa odlukom o kamatnim stopama kreditora. Presudom Županijskog suda u Puli poslovne oznake Gž- 1632/2024 od 4. lipnja 2025. odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena navedena presuda u točki I., II., III., IV., V., VII., i VIII, dok je rješenjem ukinuta u točki IV. glede dosuđenog iznosa po promjenjivoj kamatnoj stopi.

6. Čitanjem nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstveno - financijske struke Darija Dumančić sud je utvrdio:

- da je tužiteljica u odnosu na početno ugovorenu kamatu tijekom razdoblja otplate kredita i povišenja kamatne stope ukupno platila više iznos od 13.489,62 eura.

- iznos priznat u konverziji je korišten za umanjenje obveze tužitelja.

6.1. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. Tuženik u podnesku od 29. svibnja 2024. prigovora izračunu u odnosu na metodologiju izračuna kao i na sam matematički izračun.

6.2. Zatezne kamate su isključene iz obračuna u nalazu i mišljenju jer zaduženje po istima kao i uplate zateznih kamata nisu vidljive u dostavljenim izlistanjima budući da sukladno računovodstvenim propisima ovi troškovi su vođeni na posebnom kontu (partiji) pa samim tim nisu niti obuhvaćeni Nalazom.

7. Tuženik je ugovorio primjenu promjenjive kamatne stope, a da nije korisnika kredita upoznao sa parametrima promjene niti pregovarao kod pojedinačnih promjena i za koliko bi se povisio mjesečni anuitet što je dovelo korisnika kredita u neravnopravan položaj u pogledu prava i obveza što je i dovelo do ocjene da je riječ o nepoštenoj i slijedom toga ništetnoj odredbi. Relevantna sudska praksa se priklonila opciji da se visina preplate po toj osnovi utvrdi u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu što je i u ovoj pravnoj stvari učinjeno.

8. Postavljeni tužbeni zahtjev za isplatom u predmetnoj parnici predstavlja restitucijski zahtjev iz odredbe čl. 323. ZOO/05 pa slijedom toga rok zastare za predmetnu tražbinu iznosi 5 godina (opći zastarni rok) s tim da zastara te tražbine ne počinje teći prije nego što je utvrđena ništetnost ugovora ili neke njegove ugovorne odredbe, što je u skladu i sa pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici građanskog odjela VSRH glede pitanja zastare restitucijskih zahtjeva. Osim toga navedeno pravno shvaćanje koincidira i s najnovijim pravnim shvaćanjima izraženim u odlukama suda EU donesenim u spojenim predmetima C-776/19 do C-782/19, prema kojima potrošač koji je sklopio zajam izražen u stranoj valuti i nije bio svjestan nepoštenosti ugovorne odredbe uključen u taj ugovor o zajmu ne može biti izložen roku zastare za povrat iznosa plaćenih na temelju te ugovorne odredbe. Polazeći od navedenog u svim predmetima u kojima se na temelju čl. 502. c ZPP-a primjenjuje pravno shvaćanje iz presude donesene u sporu po kolektivnoj tužbi, rok zastare nije počeo teći prije pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu jer je tek sa donošenjem tih presuda potrošač stekao saznanje o nepoštenosti, a time i ništetnosti tih ugovornih odredbi. Predmetna tužba je podnesena 20. svibnja 2019. to znači da rok zastare kad je riječ o tražbini preplate s osnova ništetne ugovorne odredbe o promjenjivosti stope kamate počinje teći od 13. lipnja 2014., a zastara nastupa 14. lipnja 2019.

9. Polazeći od navedenih utvrđenja i nalaza i mišljenja financijskog vještačenja sud je prihvatio tužbeni zahtjev za povratom preplate temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ukupno iznos od 13.489,62 eura, sa zateznom kamatom na pojedinačno utužene iznose. Uvažavajući protivljenje tuženika za djelomičnim povlačenjem tužbe sud je u odnosu na preplatu po promjenjivoj kamatnoj stopi dužan odlučiti od prvo postavljenom tužbenom zahtjevu za isplatom iznosa od 15.046,25 eura, a kako je tužitelju dosuđen iznos od 13.489,62 eura, sud je tužitelja odbio za iznos od 1.556,63 eura (za koji iznos je tužitelj pokušao smanjiti tužbeni zahtjev).

10. Kako je tuženik pao u zakašnjenje sa isplatom predmetne novčane obveze tužitelju dužan je platiti zakonsku zateznu kamatu prema odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

11. O tužbenom zahtjevu sud je odlučio temeljem odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. i čl. 1115. ZOO.

12. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. ZPP-a.

13. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a.

Obračun troškova prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a odvija se na način da se utvrđuje postotak s kojim je svaka stranka uspjela u sporu, zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela u sporu oduzima se postotak stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu i utvrđuje se razlika postotka. Sud utvrđuje svotu pojedinih radnji i svotu ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u sporu koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka i stranci koja je u većoj mjeri uspjela odmjerit će naknadu dijela ukupnih troškova. Za navesti je da sud nije dužan utvrđivati troškove stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu. Navedeno proizlazi i iz relevantne sudske prakse kad je u pitanju naknada troška kod djelomičnog uspjeha u sporu. VPS je 39.700,80 eura. Po visini tužitelj je uspio u omjeru od 81,82, a tuženik u omjeru 18,18%, a u pogledu pravne osnove spora tužitelj je uspio u cijelosti pa je uvažavajući oba kriterija za ocjenu uspjeha u sporu tužitelj uspio u omjeru od 90,91%, a tuženik u omjeru od 9,8%. Kada se postotak uspjeha tužitelja umanji za postotak uspjeha tuženika dobije se uspjeh tužitelja u omjeru od 81,11% po kojem postotku tužitelj polaže pravo na naknadu troška.

Tužitelj zastupan po punomoćniku odvjetniku imao je trošak sastava tužbe u iznosu 1.000,00 eura, sastav obrazloženog podneska od 9.7.2019. iznos od 1.000,00 eura, ročište 15.7.2019. iznos od 1.000,00 eura, podnesak od 21.1.2021 iznos od 1.000,00 eura, ročište 4.3.2024. iznos od 1.000,00 eura, podnesak od 8.5.2024. iznos od 1.000,00 eura, ročište od 14.6.2024. iznos od 1.000,00 eura, ročište 13.9.2024. iznos od 1.000,00 eura, pristup na ročište 11.9.2025. iznos od 1.000,00 eura, ukupno eura, 9.000,00 eura, PDV 2.250,00 eura, trošak vještačenja 330,00 eura, sudska pristojba na tužbu 443,43 eura, ukupno 12.023,43 eura x 81,11%=9.752,20 eura.

Tužitelju po ocjeni ovog suda ne pripada trošak sastava podneska od 28, kolovoza 2025. kojim je postavio tužbeni zahtjev kako on to navodi prema odluci Županijskog suda jer nije riječ o nužnom trošku. Naime sud je tužitelju nakon što je zaprimio nalaz i mišljenje vještaka dosudio trošak sastava podneska od 8. svibnja 2024. kada je tužitelj mogao i smanjiti tužbeni zahtjev odnosno uskladiti ga sa vještačkim nalazom. Takvi propusti ne mogu ići na trošak suprotne strane jer prema odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a nije riječ o nužnom trošku.

Sud je tužitelju priznao zateznu kamatu na dosuđeni trošak od dana donošenja presude temeljem odredbe čl. 30. st.2. Ovršnog zakona.

U Vukovaru, 23. rujna  2025.

Sudac

Ivica Grubišić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Županijski sud. Žalba se podnosi u tri primjerka u roku 15 dana od dana objave presude putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku ZOU Glavaš&Šutalo

2. Tuženiku Addiko banka po OD Šavorić&Partneri