REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VARAŽDINU

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kzd-27/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji za mladež Marini Presečki kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Perković, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĐI zbog kaznenog djela iz članka 172. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24.; dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu (dalje: ODO u Varaždinu) broj KOz-DO-23/2025-1 od 14. travnja 2025., izmijenjenog činjeničnog opisa kao na zapisniku od 23. rujna 2025., nakon održane rasprave 23. rujna 2025., u prisutnosti zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Varaždinu Nataše Vugrek, okrivljenika te oštećenika, istoga dana izrekao je, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenik ĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Đ i VI, rođene V, rođen **.**.1959. u mjestu [adresa], BiH, s prebivalištem u [adresa], sa završenom srednjom školom, umirovljenik sa mirovinom u iznosu od oko 320,00 €, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, vlasnik zemljišta u Kelemenu, neosuđivan,

k r i v  je

što je:

u vremenu od 01. studenog 2016. do 10. siječnja 2020., te od 22. rujna 2021. do 30. rujna 2025., unatoč pravomoćnoj presudi i rješenju Općinskog suda u Sesvetama broj III-P-2-492/05-11 od 8. veljače 2006., kojim mu je naloženo da za uzdržavanje sina RI, rođenog **.**.2000. doprinosi mjesečni iznos od 900,00 kuna, počevši od 20. travnja 2005., pa do daljnjega, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to do svakog 5-tog u mjesecu za tekući mjesec, te iako je bio svjestan ove svoje obveze i sposoban da istu ispuni, uskratio je plaćati dužno uzdržavanje, na način da u navedenom razdoblju nije platio niti jedan alimentacijski obrok, oštetivši na taj način RI za iznos od ukupno 10.272,60 €,

dakle, nije uzdržavao osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati, i to na način, u visini i u rokovima određenima ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djeteta,

čime počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja - opisano u čl. 172. st. 2. u vezi čl. 172. st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 172. st. 2. KZ/11.

II. Zbog toga se temeljem članka 172. stavak 2. KZ/11, okrivljeni ĐI za počinjeno kazneno djelo

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI

te se, na temelju članka 56. KZ/11, okrivljenom ĐI

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

tako da se kazna zatvora na koju je okrivljeni ĐI osuđen neće izvršiti ukoliko isti u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo te ukoliko ispuni posebnu obvezu iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11.

III. Na temelju članka 56. stavka 4. KZ/11 okrivljenom ĐI određuje se posebna obveza iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11, i to da u roku od 1 (jedne) godine oštećenom RI, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], naknadi štetu u iznosu od 10.272,60 € (desettisuća dvjestosedamdesetdva eura i šezdeset centi).

IV. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora okrivljeniku koji u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu.

V. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. ZKP/08 usvaja se imovinsko pravni zahtjev oštećenika te se nalaže okrivljenom ĐI da oštećenom RI, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi štetu u iznosu od 10.272,60 € (desettisuća dvjestosedamdesetdva eura i šezdeset centi) u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

VI. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. nalaže se okrivljenom ĐI platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 € (sedamdeset eura), u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podnijelo je ovome sudu optužnicu broj: KOz-DO-23/2025-1 od 14. travnja 2025. protiv okrivljenika, zbog kaznenog djela činjenično i pravno opisanog u izreci presude, a koja je izmijenjena u činjeničnom opisu kao na zapisniku od 23. rujna 2025.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužbe okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za inkriminirano mu kazneno djelo.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao: prijedlog za ovrhu po punomoćniku mr.sc. Mirku Ramušćaku, odvjetniku iz [adresa] od 17. studenoga 2021., rješenje i presudu Općinskog suda u Sesvetama broj III-P2-492/05-11 od 8. veljače 2006., potvrdu o visini dohotka i primitka Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar, Ispostave Vinkovci, Potvrdu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 25. ožujka 2024., očitovanje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Potvrdu Zemljišnoknjižnog odjela Vinkovci, očitovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Varaždin od 5. travnja 2024.; uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka žrtve RI od 2. srpnja 2024. uz evidencije o izvršenim uplatama za uzdržavanje, dokumentacija Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Varaždin od 9. rujna 2024., Potvrda Fakulteta organizacije i informatike, Sveučilišta u Zagrebu od 30. listopada 2024.; uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka žrtve RI od 9. siječnja 2025. uz specifikacije izvršenja osnove za plaćanje od FINA-e.

3.1. Na raspravi 23. rujna 2025. sud je dopunski u svojstvu svjedoka saslušao oštećenika RI.

3.2. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika.

4. Okrivljeni ĐI se na raspravi 23. rujna 2025. branio navodeći da ne osporava dugovanje prema ovdje oštećeniku i nakon danas izmijenjene optužnice u smislu ukupnog iznosa dugovanja od 10.272,60 € jer nije u tom razdoblju podmirivao dužno uzdržavanje, međutim to nije bilo njegovom krivnjom već iz razloga jer nije bio u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje. Unazad dvije godine je u mirovini te mu mirovina iznosi otprilike 500 € time da mu nakon ovrhe preostaje svega 300-tinjak € mjesečno. Naime njemu se i dalje s računa putem ovrhe skidaju određena dugovanja. Razgovarao je sa sinom i on je sam također svjestan da mu preostaje samo 300-tinjak € mjesečno za život, pa je i on rekao sinu da neka pokuša naplatiti putem ovrhe jer drugog načina nema. Svjestan je svoje obveze, ali istu nije bio sposoban ispunjavati jer je bio nezaposlen, a niti je mogao dobiti zaposlenje iako je pokušavao. Ponekad je kad je mogao dao na ruke sinu, ali to ne smatra da je bilo na ime dužnog uzdržavanja. Imao je dosta financijskih problema zbog propalih poslova, ratnih trauma tako da i dan danas snosi financijske posljedice istih. Spreman je podmiriti dospjelo dugovanje, međutim za to mu treba više vremena te svakako to ne bi mogao u roku od 10 mjeseci. Išao bi i u inozemstvu raditi da ga tko hoće zaposliti.

5. Slijedom takve obrane u postupku nije bilo sporno da je rješenjem i presudom Općinskog suda u Sesvetama posl. broj III P2 492/05-11 od 08. veljače 2006. razveden brak između predlagateljice BI i predlagatelja ĐI. Presudom je određeno da će zajedničko dijete mldb. RI, rođen **.**.2000., živjeti s predlagateljicom BI te je predlagatelj obvezan doprinositi za uzdržavanje mldb. RI iznos od 900,00 kuna mjesečno počevši od 20. travnja 2005. godine pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski razlozi, s time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom u roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate, a ostale kako budu dospijevali do 5-tog dana u mjesecu za tekući mjesec (listovi 16-20).

5.1. Nije sporno niti da okrivljeni tu obvezu nije poštivao te da u inkriminiranom razdoblju nije platio niti jedan alimentacijski obrok na način kako mu je to određeno predmetnim rješenjem i presudom.

5.2. Nije niti sporno da okrivljeni ne bi bio svjestan te svoje obveze. Navedeno proizlazi i iz obrane okrivljenika.

5.3. Sporno je da li je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju bio sposoban i voljan redovito podmirivati svoju obvezu na ime uzdržavanja mldb. RI.

6. Savjesnom i brižljivom analizom obrane okrivljenika same za sebe te dovodeći je u vezu s drugim provedenim dokazima, obrana okrivljenika prihvaćena je samo glede nespornih okolnosti dok glede spornih okolnosti nije prihvaćena jer je neuvjerljiva, neživotna te usmjerena na otklanjanje kaznenopravne odgovornosti.

7. Uvidom u prijedlog za ovrhu po punomoćniku mr.sc. Mirku Ramušćaku, odvjetniku iz [adresa] od 17. studenog 2021. (listovi 13-15) proizlazi da je dana 15. studenog 2016. ovrhovoditelj mldb. RI, zastupan po majci i zz BI podnio prijedlog za ovrhu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, protiv ovršenika ĐI, na temelju ovršen isprave – presude Općinskog suda u Sesvetama broj III P2-492/05-11 od 08. veljače 2006., radi naplate iznosa od 25.880,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te troškovima ovršnog postupka, i to na računima ovršenika te je rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Ovr Ob-167/2016 od 03. veljače 2017. određena predložena ovrha.

8. Prema potvrdama o visini dohotka i primitaka Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar, Ispostava Vinkovci (listovi 28-49), proizlazi da je okrivljeni ĐI tijekom inkriminiranog razdoblja ostvario dohodak od nesamostalnog rada samo tijekom 2023. godine u ukupnom iznosu od 5.588,65 eura te u siječnju 2024. u iznosu od 547,88 eura.

9. Nadalje, okrivljeni ĐI se nije vodio u evidencijama nezaposlenih osoba prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (listovi 50-51), a prema očitovanju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (listovi 52) okrivljeni ĐI je van radnog odnosa nakon 30.11.2008.

10. Uvidom u imovinske podatke za okrivljenika (potvrda Zemljišnoknjižnog odjela Vinkovci na listu 54) vidljivo je da okrivljeni nije upisan kao vlasnik nekretnina na području nadležnosti tog Zemljišnoknjižnog odjela.

11. Iz očitovanja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Varaždin od 05. travnja 2024. (listovi 55-58) proizlazi da je majci i zakonskoj zastupnici tada mlt. RI – BI rješenjem od 12. srpnja 2017. priznato pravi na privremeno uzdržavanje od dana 09. ožujka 2017. do dana 31.03.2028. Također, RI je ostvarivao i pravo na doplatak za pomoć i njegu u razdoblju od 07.08.2007. do 30.04.2008. godine.

12. Iz dokumentacije Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Varaždin (listovi 83-84) proizlazi da je tada mlt. RI rješenjem tog tijela od 12. srpnja 2017. priznato pravo na privremeno uzdržavanje počevši s danom 09. ožujka 2017. u mjesečnom iznosu od 628,21 kuna, a u periodu od 01.04.2017. do 31.03.2018. u mjesečnom iznosu od 625,35 kuna te je iz priložene kartice korisnika razvidan ukupno isplaćeni iznos na ime privremenog uzdržavanja za RI od 1.436,14 eura.

13. Iz Potvrde Fakulteta organizacije i informatike Sveučilišta u Zagrebu od 30. listopada 2024. proizlazi da je RI upisan akademske godine 2024/2025. kao redoviti student na Fakultetu organizacije i informatike Sveučilišta u Zagrebu, sveučilišni prijediplomski studij Informacijski i poslovni sustavi koji ukupno traje 6 semestara, a na sveučilišni prijediplomski studij upisao se akademske godine 2021./2022. te mu je akademskih godina 2022./2023. i 2023./2024. evidentirano mirovanje s mogućnosti polaganja ispita.

14. Gore navedenu materijalnu dokumentaciju sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojnu jer potječe od tijela nadležnih za njezino izdavanje, a niti stranke nisu osporavale vjerodostojnost iste.

15. Saslušan u svojstvu svjedoka žrtve RI je na zapisniku ODO-a [adresa] od 02. srpnja 2024. iskazao da je rođen u braku BI i ĐI dana 01. travnja 2000., a brak roditelja je razveden presudom i rješenjem Općinskog suda u Sesvetama broj P 2-492/05-11 od 08. veljače 2006., s time da je ĐI naloženo za njegovo uzdržavanje plaćati iznos od 900,00 kuna mjesečno, počevši od 20. travnja 2005. pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, a dospjele obroke naloženo mu je platiti odjednom u roku od 15 dana sve na način kako je to precizirano u navedenoj presudi. Sve do studenog 2016. majka i on uspjeli u navedeno uzdržavanje naplatiti, odnosno za taj period još uvijek mu se skida sa računa. Napominje da je već ranije njegov otac, koliko ima saznanja, kazneno osuđen radi neplaćanja pa se sada još uvijek taj dug usteže, no od 01. studenog 2016. pa nadalje njegov otac ne plaća redovno uzdržavanje, a ujedno mu se za to razdoblje ne usteže sa računa. Slijedom navedenog, za razdoblje od 01. studenog 2016. do 30. lipnja 2024. njegov otac na ime njegovog uzdržavanja mu duguje iznos od 63.900,00 kuna, odnosno 8.480,90 eura (71 mjesec).

On se ne viđa sa svojim ocem, ne zna kolika su njegova primanja no kao otac dužan je doprinositi za njegovo uzdržavanje. Redovni je student na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu, i to prva godina. Inače bio je zaposlen u razdoblju od 10. siječnja 2020. do 22. rujna 2021. pa stoga za to razdoblje ne potražuje uzdržavanje, a niti je isto upisao na dokument koji predaje na uvid, a u kojem je precizirao dugovanje. Obzirom da se sada ne može izjasniti koji iznos je točno isplaćen na ime ranijeg uzdržavanja (prije studenog 2016.) navodi da će od FINA-e zatražiti taj podatak te ga dostaviti, a ujedno će od fakulteta dostaviti potvrdu o njegovom statusu redovnog studenta, kao i preslik dokumenta iz kojeg je vidljiv njegov radni status za prethodno navedeno razdoblje. Privremeno uzdržavanje od Hrvatskog zavoda za socijalni rad nije ostvarivao u inkriminiranom razdoblju. Slijedom navedenog postavlja imovinskopravni zahtjev u iznosu od 8.480,90 eura.

15.1. Svjedok žrtva RI je na zapisniku ODO-a [adresa] od 09. siječnja 2025. iskazao da je iz dokumentacije koju je dostavio razvidno da njegov otac nije plaćao uzdržavanje te da mu stoga za razdoblje od 01. studenog 2016. do 30. lipnja 2024. duguje iznos od 63.900,00 kuna, odnosno 8.480,90 eura (71 mjesec). Sve uplate FINA-e odnose se na razdoblje do 01. studenog 2016., s time da je on navršio 18 godina 01. travnja 2018. Te uplate se odnose na ovrhu koju je pokrenuo 14. studenog 2016. i za koju je donijeto rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr Ob-167/2016. Dakle time je sa računa njegovog oca skidano samo zaostalo potraživanje, sve kako je to navedeno u prijedlogu za ovrhu. Daljnje uzdržavanje od 01. studenog 2016. pa nadalje njegov otac nije plaćao, a niti je on pokretao novu ovrhu. Također nije od Centra tražio nikakvo privremeno uzdržavanje. Upisao je sveučilišni preddiplomski studij Fakulteta organizacije i informatike Sveučilišta u Zagrebu 2021. godine te je redovni student no od rujna 2022. do rujna 2023. te od veljače 2024. do rujna 2024. status studenta mu je bio u mirovanju budući da je imao zdravstvenih problema no sada redovno studira. Slijedom navedenog postavlja imovinskopravni zahtjev u iznosu od 8.480,90 eura.

15.2. Dopunski saslušan na raspravi 23. rujna 2025. svjedok žrtva je iskazao da ostaje u cijelosti kod svih svojih navoda iz iskaza od 2. srpnja 2024. te 9. siječnja 2025. I nakon ovog razdoblja odnosno nakon 30. lipnja 2024. pa nadalje otac nije podmirivao dužno uzdržavanje tako da je sada dug veći. On i dalje ima status redovitog studenta i to do zaključno 30. rujna 2025.

15.3. Iskaz navedenog svjedoka sud je u cijelosti prihvatio ocjenjujući ga neposredno uvjerljivim, logičnim i argumentiranim te u skladu sa ostalim dokazima u postupku, prvenstveno sa materijalnom dokumentacijom te djelomično i sa obranom okrivljenika (u dijelu gdje isti ne spori da u inkriminiranom razdoblju nije ispunjavao svoju obvezu uzdržavanja na način kako mu je to bilo određeno rješenjem i presudom Općinskog suda u Sesvetama).

15.4. Iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da okrivljeni ĐI nije ispunjavao svoju obvezu određenu mu rješenjem Općinskog suda u Sesvetama posl. broj III P2 492/05-11 od 08. veljače 2006. te da u razdoblju od 01. studenog 2016. do 10. siječnja 2020. te od 22. rujna 2021. do 30. rujna 2025. nije izvršena nijedna uplata za uzdržavanje njegovog sina.

16. Stoga dug okrivljenika u inkriminiranom razdoblju iznosi sveukupno 10.272,60 eura (obzirom da je sveukupno 86 mjeseci u inkriminiranom razdoblju, koji pomnožen sa 119,45 eura mjesečne obveze dovodi do iznosa od 10.271,60 eura).

17. Okrivljenik je sam priznao da nije uplaćivao mjesečne iznose na ime uzdržavanja sina te da stoga niti ne spori cjelokupni iznos kako proizlazi iz činjeničnog opisa optužnice. Međutim okrivljeni se ne smatra krivim navodeći da nije bio sposoban ispunjavati svoju obvezu jer je bio nezaposlen te u financijskim problemima zbog propalih poslova dok je zadnje dvije godine u mirovini.

17.1. Iako iz dokumentacije u spisu proizlazi da je doista okrivljenik van radnog odnosa nakon 2008. godine okrivljenik nije ničime dokazao da je pokušavao naći zaposlenje (nije se niti vodio u evidenciji nezaposlenih osoba), a niti je ičime dokazao da ne bi bio radno sposoban i time obvezan doprinositi za uzdržavanje djeteta.

17.2. Okrivljenik je, da je doista imao namjeru redovito ispunjavati svoju obvezu, mogao i morao ulagati pojačane napore da pronađe zaposlenje i time stekne dodatna sredstva nužna za redovito plaćanje uzdržavanja sina kako mu je to naloženo pravomoćnom sudskom odlukom. Navedeno okrivljenik nije ničime dokazao.

17.3. Stoga sud nije prihvatio obranu okrivljenika gdje navodi da nije bio sposoban ispunjavati svoju obvezu ocjenjujući je u tom dijelu neuvjerljivom, ničime dokazanom, suprotnom rezultatima provedenog dokaznog postupka i kao takvom usmjerenom prvenstveno k oslobođenju od kaznenopravne odgovornosti.

18. Dakle, tijekom postupka utvrđeno je da okrivljenik u inkriminiranom razdoblju, unatoč pravomoćnoj presudi i rješenju Općinskog suda u Sesvetama broj III-P-2-492/05-11 od 8. veljače 2006., kojim mu je naloženo da za uzdržavanje sina RI, rođenog **.**.2000. doprinosi mjesečni iznos od 900,00 kuna, počevši od 20. travnja 2005., pa do daljnjega, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to do svakog 5-tog u mjesecu za tekući mjesec, te iako je bio svjestan ove svoje obveze i sposoban da istu ispuni, uskratio je plaćati dužno uzdržavanje, na način da u navedenom razdoblju nije platio niti jedan alimentacijski obrok, oštetivši na taj način RI za iznos od ukupno 10.272,60 €, čime je ostvario sva objektivna obilježja djela za koje se tereti.

19. Što se tiče subjektivnih obilježja djela valja reći da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik bio svjestan svoje obveze uzdržavanja i da unatoč tome istu nije ispunjavao, odnosno da je postupao s izravnom namjerom.

20. Ubrojivost i svijest o protupravnosti ničim nisu dovedeni u pitanje.

21. Budući da je provedenim dokaznim postupkom utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret za isto djelo ga je sud proglasio krivim i kaznio.

22. Odlučujući o odmjeravanju kazne u konkretnom slučaju, ovaj sud je, u smislu odredbe članka 47. stavak 1. KZ/11. cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža uzimajući u obzir i svrhu kažnjavanja iz odredbe članka 41. KZ/11.

22.1. Kao olakotna okolnost ukazuje se činjenica dosadašnje neosuđivanosti okrivljenika, time da je isti rođen 1959., što ukazuje da je njegovo dosadašnje ponašanje bilo društveno prihvatljivo i u skladu sa zakonskim normama.

22.2. Kao otegotnu okolnost sud je cijenio okrivljeniku izostanak kritičnog odnosa spram vlastitog postupanja odnosno zbog počinjenog djela. Također duljinu inkriminiranog razdoblja tijekom kojeg okrivljenik nije uopće doprinosio za uzdržavanje vlastitog sina.

23. Stoga je sud okrivljeniku, a uzimajući u obzir sve prethodno navedeno izrekao kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, ocjenjujući da će se takvom vrstom i mjerom kazne izraziti dostatna mjera prijekora prema okrivljeniku, takva je kazna razmjerna stupnju krivnje te je potrebna za postizanje opće i posebne prevencije.

23.1. Nadalje sud je, s obzirom na sve okolnosti odlučne za izbor vrste i mjere kazne, ocijenio da za ostvarenje svrhe kažnjavanja nije potrebno izvršenje kazne zatvora već je dovoljno primijeniti mjere upozorenja, zbog čega je primijenio uvjetnu osudu s rokom kušnje od dvije godine, koji rok smatra potrebnim u svrhu specijalne i generalne prevencije. Kazna zatvora se neće izvršiti i ukoliko će okrivljenik ispuniti posebnu obvezu iz članka 62. st. 1. točka 1. KZ/11, odnosno da u razdoblju od 1 godine od pravomoćnosti presude oštećeniku naknadi štetu počinjenu kaznenim djelom.

23.2. Sud je mišljenja da je takva kazna i visina kazne te trajanje roka kušnje primjereno kaznenopravnoj odgovornosti okrivljenika te da okrivljeniku zbog visine pričinjene štete, treba izreći i posebnu obvezu naknade štete oštećeniku. Na taj će se način zaštititi interesi žrtve te provjeravati daljnje ponašanje okrivljenika, i to kroz rok kušnje od dvije godine.

24. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. okrivljeniku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 eura u roku od 30 dana, time da su troškovi odmjereni prema donjem iznosu utvrđenim rješenjem Ministarstva pravosuđa o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (NN 145/11.), sukladno trajanju i složenosti postupka te imovnom stanju okrivljenika.

25. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Varaždinu, 23. rujna 2025.

Sutkinja za mladež:

Marina Presečki

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude državni odvjetnik, okrivljenik i njegov branitelj te oštećenik (protiv odluke o troškovima postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu) mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri primjerka, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO Varaždin na broj KOz-DO-23/2025,

2. okrivljeni ĐI, [adresa],

3. ošt. RI, [adresa].