Zakon.hr

Poslovni broj: P-1862/2019-39

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

RJEŠENJE

Općinski sud u Rijeci, po sucu mr. sc. Ani Zaborac, u pravnoj stvari tužitelja MV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Primorcu, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. Jadranski Trg 3a, Rijeka, OIB 23057039320, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko i dr. iz Zagreba, radi isplate, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene u prisutnosti punomoćnika stranaka, javno objavivši dana 29. rujna 2025. g.,

p r e s u d i o j e

I Utvrđuje se da je u Ugovoru o kreditu br. 2402006-1031262160/51400607- 5102779349 od 23.12.2005.godine, koji je solemniziran kod javnog bilježnika Maja Muhvić, broj: OU-396/05, a koji je zaključen između tužitelja MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320, ništetne odredbe sadržane u čl. 8., kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, u dijelu koji glasi „...je promjenjiva i u trenutku ugovaranja...“, kao i čl. 8. st.2. istog ugovora, a koji glasi „Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke“.

II Utvrđuje se da je u Ugovoru o kreditu br. 2402006-1031262160/51400607- 5102779349 od 23.12.2005.godine, koji je solemniziran kod javnog bilježnika Maja Muhvić, broj: OU-396/05, a koji je zaključen između tužitelja MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320, ništetan dio čl. 7. Ugovora koji glasi „VALUTNA KLUZULA: Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro- računa banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa obroka u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.“.

III Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320 da tužitelju AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplate kamate isplati novčani iznos od 1.439,36 EUR (tisućučetristotridesetdeveteuraitridesetšestcenti), s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na pojedinačne iznose teče kako slijedi:

- na iznos od 25,47 EUR, od 01. veljače 2008. godine, pa do isplate;

- na iznos od 25,47 EUR, od 01. ožujka 2008. godine, pa do isplate;

- na iznos od 25,47 EUR, od 01. travnja 2008. godine, pa do isplate;

- na iznos od 25,46 EUR, od 01. svibnja 2008.godine, pa do isplate;

- na iznos od 25,46 EUR, od 01. lipnja 2008.godine, pa do isplate;

- na iznos od 25,46 EUR, od 01. srpnja 2008.godine, pa do isplate;

- na iznos od 25,45 EUR, od 01. kolovoza 2008.godine, pa do isplate;

- na iznos od 25,44 EUR, od 01. rujna 2008.godine, pa do isplate;

- na iznos od 25,44 EUR, od 01. listopada 2008.godine, pa do isplate;

- na iznos od 25,43 EUR, od 01. studenog 2008.godine, pa do isplate;

- na iznos od 25,43 EUR, od 01. prosinca 2008.godine, pa do isplate;

- na iznos od 25,42 EUR, od 01. siječnja 2009. godine, pa do isplate;

- na iznos od 25,41 EUR, od 01. veljače 2009. godine, pa do isplate;

- na iznos od 25,40 EUR, od 01. ožujka 2009.godine, pa do isplate;

- na iznos od 25,39 EUR, od 01. travnja 2009.godine, pa do isplate;

- na iznos od 41,39 EUR, od 01. svibnja 2009.godine, pa do isplate;

- na iznos od 41,38 EUR, od 01. lipnja 2009.godine, pa do isplate;

- na iznos od 41,37 EUR, od 01. srpnja 2009.godine, pa do isplate;

- na iznos od 41,36 EUR, od 01. kolovoza 2009.godine, pa do isplate;

- na iznos od 41,35 EUR, od 01. rujna 2009.godine, pa do isplate;

- na iznos od 41,34 EUR, od 01. listopada 2009.godine, pa do isplate;

- na iznos od 41,33 EUR, od 01. studenog 2009.godine, pa do isplate;

- na iznos od 41,30 EUR, od 01. prosinca 2009.godine, pa do isplate;

- na iznos od 41,29 EUR, od 01. siječnja 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 41,28 EUR, od 01. veljače 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 41,26 EUR, od 01. ožujka 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 41,25 EUR, od 01. travnja 2010.godine, pa do isplate;

- na iznos od 41,24 EUR, od 01. svibnja 2010.godine, pa do isplate;

- na iznos od 41,24 EUR, od 01. lipnja 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 41,23 EUR, od 01. srpnja 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 41,22 EUR, od 01. kolovoza 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 41,18 EUR, od 01. rujna 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 41,18 EUR, od 01. listopada 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 29,93 EUR, od 01. studenog 2010.godine, pa do isplate;

- na iznos od 29,92 EUR, od 01. prosinca 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 29,91 EUR, od 01. siječnja 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 29,90 EUR, od 01. veljače 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 29,89 EUR, od 01. ožujka 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 29,88 EUR, od 01. travnja 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 29,87 EUR, od 01. svibnja 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 16,47 EUR, od 01. lipnja 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 16,46 EUR, od 01. srpnja 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 16,46 EUR, od 01. kolovoza 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 16,45 EUR, od 01. rujna 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 16,44 EUR, od 01. listopada 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,88 EUR, od 01. studenog 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,87 EUR, od 01. prosinca 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,87 EUR, od 01. siječnja 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,87 EUR, od 01. veljače 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,87 EUR, od 01. ožujka 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,87 EUR, od 01. travnja 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,87 EUR, od 01. svibnja 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,86 EUR, od 01. lipnja 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,86 EUR, od 01. srpnja 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,86 EUR, od 01. kolovoza 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,86 EUR, od 01. rujna 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,85 EUR, od 01. listopada 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,85 EUR, od 01. studenog 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,85 EUR, od 01. prosinca 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,85 EUR, od 01. siječnja 2013. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,85 EUR, od 01. veljače 2013.godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,85 EUR, od 01. ožujka 2013.godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,85 EUR, od 01. travnja 2013. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,84 EUR, od 01. svibnja 2013. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,84 EUR, od 01. lipnja 2013. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,84 EUR, od 01. srpnja 2013. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,83 EUR, od 01. kolovoza 2013. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,83 EUR, od 01. rujna 2013.godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,83 EUR, od 01. listopada 2013.godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,83 EUR, od 01. studenog 2013. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,83 EUR, od 01. prosinca 2013. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,83 EUR, od 01. siječnja 2014. godine, pa do isplate;

po stopi od 14% godišnje tekućoj do dana 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2011. godine do dana 31. srpnja 2015. godine, od dana 1. kolovoza 2015. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunanoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320 da tužitelju AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplate tečaja isplati novčani iznos od 4.943,54 EUR (četiritisućedevetstočetrdesettrieuraipedesetčetiricenta), s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na pojedinačne iznose teče kako slijedi:

- na iznos od 0,12 EUR, od 01. siječnja 2006. godine, pa do isplate;

- na iznos od 9,59 EUR, od 01. studenog 2008.godine, pa do isplate;

- na iznos od 13,98 EUR, od 01. siječnja 2009. godine, pa do isplate;

- na iznos od 14,06 EUR, od 01. veljače 2009.godine, pa do isplate;

- na iznos od 15,24 EUR, od 01. ožujka 2009.godine, pa do isplate;

- na iznos od 11,72 EUR, od 01. travnja 2009.godine, pa do isplate;

- na iznos od 11,69 EUR, od 01. svibnja 2009.godine, pa do isplate;

- na iznos od 7,32 EUR, od 01. lipnja 2009.godine, pa do isplate;

- na iznos od 2,21 EUR, od 01. srpnja 2009.godine, pa do isplate;

- na iznos od 4,47 EUR, od 01. kolovoza 2009.godine, pa do isplate;

- na iznos od 8,40 EUR, od 01. rujna 2009.godine, pa do isplate;

- na iznos od 4,56 EUR, od 01. listopada 2009.godine, pa do isplate;

- na iznos od 4,25 EUR, od 01. studenog 2009.godine, pa do isplate;

- na iznos od 8,67 EUR, od 01. prosinca 2009.godine, pa do isplate;

- na iznos od 12,27 EUR, od 01. siječnja 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 16,54 EUR, od 01. veljače 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 15,24 EUR, od 01. ožujka 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 23,05 EUR, od 01. travnja 2010.godine, pa do isplate;

- na iznos od 21,25 EUR, od 01. svibnja 2010.godine, pa do isplate;

- na iznos od 23,09 EUR, od 01. lipnja 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 43,68 EUR, od 01. srpnja 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 39,12 EUR, od 01. kolovoza 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 55,84 EUR, od 01. rujna 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 47,54 EUR, od 01. listopada 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 39,08 EUR, od 01. studenog 2010.godine, pa do isplate;

- na iznos od 59,80 EUR, od 01. prosinca 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 70,37 EUR, od 01. siječnja 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 62,46 EUR, od 01. veljače 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 64,90 EUR, od 01. ožujka 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 58,28 EUR, od 01. travnja 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 59,01 EUR, od 01. svibnja 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 76,89 EUR, od 01. lipnja 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 80,23 EUR, od 01. srpnja 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 103,21 EUR, od 01. kolovoza 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 99,96 EUR, od 01. rujna 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 81,92 EUR, od 01. listopada 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 77,67 EUR, od 01. studenog 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 76,47 EUR, od 01. prosinca 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 80,92 EUR, od 01. siječnja 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 85,89 EUR, od 01. veljače 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 86,00 EUR, od 01. ožujka 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 82,90 EUR, od 01. travnja 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 83,92 EUR, od 01. svibnja 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 85,83 EUR, od 01. lipnja 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 84,01 EUR, od 01. srpnja 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 84,15 EUR, od 01. kolovoza 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 82,40 EUR, od 01. rujna 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 78,94 EUR, od 01. listopada 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 82,92 EUR, od 01. studenog 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 84,06 EUR, od 01. prosinca 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 84,15 EUR, od 01. siječnja 2013. godine, pa do isplate;

- na iznos od 78,38 EUR, od 01. veljače 2013.godine, pa do isplate;

- na iznos od 82,09 EUR, od 01. ožujka 2013.godine, pa do isplate;

- na iznos od 83,10 EUR, od 01. travnja 2013. godine, pa do isplate;

- na iznos od 80,87 EUR, od 01. svibnja 2013. godine, pa do isplate;

- na iznos od 74,62 EUR, od 01. lipnja 2013. godine, pa do isplate;

- na iznos od 72,15 EUR, od 01. srpnja 2013. godine, pa do isplate;

- na iznos od 75,23 EUR, od 01. kolovoza 2013. godine, pa do isplate;

- na iznos od 77,35 EUR, od 01. rujna 2013.godine, pa do isplate;

- na iznos od 82,76 EUR, od 01. listopada 2013.godine, pa do isplate;

- na iznos od 79,78 EUR, od 01. studenog 2013. godine, pa do isplate;

- na iznos od 81,11 EUR, od 01. prosinca 2013. godine, pa do isplate;

- na iznos od 82,20 EUR, od 01. siječnja 2014. godine, pa do isplate;

- na iznos od 69,53 EUR, od 01. veljače 2014.godine, pa do isplate;

- na iznos od 71,33 EUR, od 01. ožujka 2014.godine, pa do isplate;

- na iznos od 70,41 EUR, od 01. travnja 2014.godine, pa do isplate;

- na iznos od 68,62 EUR, od 01. svibnja 2014.godine, pa do isplate;

- na iznos od 67,80 EUR, od 01. lipnja 2014.godine, pa do isplate;

- na iznos od 68,36 EUR, od 01. srpnja 2014.godine, pa do isplate;

- na iznos od 70,70 EUR, od 01. kolovoza 2014. godine, pa do isplate;

- na iznos od 72,73 EUR, od 01. rujna 2014.godine, pa do isplate;

- na iznos od 72,52 EUR, od 01. listopada 2014.godine, pa do isplate;

- na iznos od 73,68 EUR, od 01. studenog 2014.godine, pa do isplate;

- na iznos od 75,35 EUR, od 01. prosinca 2014.godine, pa do isplate;

- na iznos od 74,67 EUR, od 01. siječnja 2015. godine, pa do isplate;

- na iznos od 93,75 EUR, od 01. veljače 2015.godine, pa do isplate;

- na iznos od 75,51 EUR, od 01. ožujka 2015.godine, pa do isplate;

- na iznos od 75,51 EUR, od 01. travnja 2015.godine, pa do isplate;

- na iznos od 75,51 EUR, od 01. svibnja 2015.godine, pa do isplate;

- na iznos od 75,51 EUR, od 01. lipnja 2015.godine, pa do isplate;

- na iznos od 75,51 EUR, od 01. srpnja 2015.godine, pa do isplate;

- na iznos od 75,51 EUR, od 01. kolovoza 2015.godine, pa do isplate;

- na iznos od 81,15 EUR, od 01. rujna 2015.godine, pa do isplate;

po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2008. godine do dana 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje tekućoj od dana 1. srpnja 2011. godine do dana 31. srpnja 2015. godine, od dana 1. kolovoza 2015. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunanoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320 da tužitelju AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime pogrešno umanjene glavnice dugovanja prilikom provedbe konverzije

isplati

novčani

iznos

3.043,98

EUR

(tritisućečetrdesettrieuraidevedesetosamcenti), s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 30. rujna 2015. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunanoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju te se odbija zahtjev tuženika za utvrđenjem njegovog potraživanja prema tužitelju s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta, iznesen u prigovoru radi prijeboja i to u iznosu od 382,82 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 1,09 eur od 02.02.2006. do isplate,

- 4,23 eur od 02.03.2006. do isplate,

- 5,95 eur od 02.04.2006. do isplate,

- 5,33 eur od 02.05.2006. do isplate

- 4,67 eur od 02.06.2006. do isplate

- 5,92 eur od 02.07.2006. do isplate

- 6,35 eur od 02.08.2006. do isplate

- 4,19 eur od 02.09.2006. do isplate

- 4,85 eur od 02.10.2006. do isplate

- 4,72 eur od 02.11.2006. do isplate

- 5,82 eur od 02.12.2006. do isplate

- 8,73 eur od 02.01.2007. do isplate

- 10,76 eur od 02.02.2007. do isplate

- 9,96 eur od 02.03.2007. do isplate

- 10,37 eur od 02.04.2007. do isplate

- 15,61 eur od 02.05.2007. do isplate

- 17,15 eur od 02.06.2007. do isplate

- 18,85 eur od 02.07.2007. do isplate

- 18,96 eur od 02.08.2007. do isplate

- 16,46 eur od 02.09.2007. do isplate

- 19,84 eur od 02.10.2007. do isplate

- 20,38 eur od 02.11.2007. do isplate

- 17,5 eur od 02.12.2007. do isplate

- 18,08 eur od 02.01.2008. do isplate

- 12,7 eur od 02.02.2008. do isplate

- 9,32 eur od 02.03.2008. do isplate

- 5,97 eur od 02.04.2008. do isplate

- 13,82 eur od 02.05.2008. do isplate

- 16 eur od 02.06.2008. do isplate

- 13,62 eur od 02.07.2008. do isplate

- 18,36 eur od 02.08.2008. do isplate

- 17,3 eur od 02.09.2008. do isplate

- 12,61 eur od 02.10.2008. do isplate

- 7,35 eur od 02.11.2008. do isplate

- 1,09 eur od 02.12.2008. do isplate

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

VII Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju te se odbija zahtjev tuženika za utvrđenjem njegovog potraživanja prema tužitelju s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta, iznesen u prigovoru radi prijeboja i to u iznosu od 1.112,74 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 56,04 eur od 02.02.2014. do isplate

- 56,00 eur od 02.03.2014. do isplate

- 55,96 eur od 02.04.2014. do isplate

- 55,93 eur od 02.05.2014. do isplate

- 55,88 eur od 02.06.2014. do isplate

- 55,85 eur od 02.07.2014. do isplate

- 55,81 eur od 02.08.2014. do isplate

- 55,76 eur od 02.09.2014. do isplate

- 55,72 eur od 02.10.2014. do isplate

- 55,68 eur od 02.11.2014. do isplate

- 55,64 eur od 02.12.2014. do isplate

- 55,59 eur od 02.01.2015. do isplate

- 55,56 eur od 02.02.2015. do isplate

- 55,46 eur od 02.03.2015. do isplate

- 55,42 eur od 02.04.2015. do isplate

- 55,38 eur od 02.05.2015. do isplate

- 55,33 eur od 02.06.2015. do isplate

- 55,29 eur od 02.07.2015. do isplate

- 55,24 eur od 02.08.2015. do isplate

- 55,2 eur od 02.09.2015. do isplate

VIII Nalaže se tuženiku da plati tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.200,00 eur (dvijetisućeidvijestoeura) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 29. rujna 2025.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o j e

Dopušta se preinaka tužbe.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita sa tuženikom kao davateljem kredita zaključio Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102779349 dana 23. prosinca 2005., koji je soleminiziran kod javnog bilježnika. Predmetnim ugovorom tužitelju da je odobren potrošački kredit u iznosu od 91.069,35 CHF. Nakon toga stranke da su dana 9. veljače 2016. sklopile Anex broj 1 ugovora o kreditu, također soleminiziran kod javnog bilježnika, a kojim je regulirana konverzija ranije navedenog kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u euro. Tuženik da je kao kreditor utvrdio u anexu navedenog ugovora da stanje glavnice na dan 30.9.2015. iznosi 52.460,55 eur. Navedeni ugovor tužitelj da je sklopio kao potrošač, a tuženik kao trgovac slijedom čega da se radi o potrošačkom ugovoru. Da je riječ o standardnom ugovoru o kreditu koji je bio unaprijed sastavljen od tuženika, a o kojem se nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj kao potrošač imao bilo kakav utjecaj na njegov sadržaj.

Čl. 8. st. 2. da je ugovorena promjenjiva kamatna topa. Tužitelj ukazuje na Presudu Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je utvrđena povreda kolektivnog interesa i prava potrošača ugovaranjem nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Navedena odluka da je sukladno čl. 138a Zakon o zaštiti potrošača obvezujuća za sud u ovom postupku, budući da se radi o odluci donijetoj u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

Ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iako je lako uočljiva i jasna da nije bila razumljiva. Budući da tužitelj kao potrošač nije mogao procijeniti za što, kako i u kojem smjeru će se kamatna stopa kretati time da je stavljen u neravnopravan položaj s tuženikom slijedom čega da je došlo do povrede načela savjesnosti i poštenja budući da je promjena kamatne stope vezana isključivo za odluku tuženika. Takva odredba da je uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača budući da je došlo do situacije da tuženik jednostrano određuje obvezu tužitelja, a koju promjenu tužitelj ne može predvidjeti, dok pravilnost promjene ne može niti provjeriti, budući da nema nikakvih konkretnih i preciznih kriterija. O navedenim odredbama koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu sa tužiteljem da se nije pojedinačno pregovaralo, a niti je tužitelj imao utjecaj na njegov sadržaj.

Nadalje tužitelj ukazuje na odredbu čl. 7. kojom je ugovorena valutna klauzula. Ističe da je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženik u utuženom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima u potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, tijekom pregovora i u fazi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg ZZP-a i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

Imajući u vidu navedeno da je jasno da su dva navedena promjenjiva elementa, između ostalog, uzrok neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača. Tuženik da nije postupao obzirno te da nije uvažavao interese obiju ugovornih strana prilikom ugovaranja predmetnog pravnog posla te da je stoga dužan vratiti tužitelju sve što je primio na ime ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi za navedeni kredit i to zbog povećanja kamatne stope kao i sve što je primio na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

Ukupna potraživanja tužitelja prema tuženiku po osnovi preplaćene kamate, odnosno porasta kamatne stope da iznose 10.422,05 kn, dok da ukupno potraživanje tužitelja po osnovi preplaćenog, odnosno porasta tečaja iznosi 32.269,41 kn, odnosno ukupna tražbina tužitelja prema tuženiku po obje navedene osnove da ukupno iznosi 42.691,46 kn.

U odnosu na sklopljeni dodatak ugovoru tužitelj ističe kako ništetne odredbe iz ugovora ne mogu konvalidirati zaključenjem dodatka, a niti ugovor može postati valjan kada uzrok ništetnosti naknadno nestane. Tuženik da je u Dodatku utvrdio da stanje neotplaćene/nedospjele glavnice na dan 30.9.2015. iznosi 52.460,55 eur, odnosno 400.383,01 kn. Imajući u vidu prethodne navode glede ništetnosti valutne klauzule, tuženik da je trebao utvrditi neotplaćene odnosno nedospjelu glavnicu po početnom tečaju kredita u iznosu od 79.890,03 CHF, odnosno 389.000,53 kn te da je stoga tuženik dužan tužitelju nadoknaditi iznos razlike u glavnici od 11.382,48 kn, budući da je na pogrešan način utvrdio iznos neotplaćene odnosno nedospjele glavnice.

Slijedom svega iznijetog tužitelj predlaže donošenje odluke kojom će se utvrditi ništetnim odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sve kako je to precizirano u točci I i II izreke ove presude dok točkom III tužbenog zahtjeva potražuje isplatu u iznosu od 54.073,94 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu (list 21-29 spisa) tuženik navodi da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev i to kako osnov tako i visinu te je naveo da ističe prigovor zastare. Ističe prigovor aktivne legitimacije jer da tužitelj nje dokazao da je upravo on vršio uplate po predmetnom kreditu. Ukazuje da su stranke 09. veljače 2016. sklopile aneks broj 1 ugovora o kreditu broj 5102779349, kojim da je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u eur sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopuna Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tim aneksom da su stranke izmijenile osnovni ugovor o kreditu bez značaja obnove na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur odnosno položaj tužitelja da je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur odnosno aneksom da je primijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorna kamatna stopa iz osnovnog ugovora čime je tužitelj prihvatio i promjenjivu kamatnu stopu a koja kamatna stopa se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u eur od dana sklapanja osnovnog ugovora. Naveo je da je pravovremeno i u skladu s odredbama zakona dostavio tužitelju izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015. zajedno sa prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu. Naveo je da je prilikom konverzije predmetnog kredita sukladno zakonu početno utvrđeni otplatni plan ugovora o kreditu CHF sa svim njegovim izmjenama zamijenjen sa novim otplatnim planom u valutnoj klauzuli u eur sastavljenim uzimajući u obzir sve izmjene ugovorenih uvjeta i ostale promjene koje su tijekom trajanja osnovnog ugovora o kreditu u CHF imale utjecaj na izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i anuiteta odnosno da je nesporno da je tuženik prilikom izrade izračuna konverzije obuhvatio glavnicu i kamate koje su sastavio dio otplatnog plana kredita. Naveo je da je on bio u zakonskoj obvezi ponuditi tužitelju sklapanje aneksa, a tužitelj da je taj koji je odlučivao o tome da li želi ili ne želi izmijeniti osnovni ugovorni odnos s tuženikom odnosno tužitelj da je imao pravo nastaviti otplatu kredita prema važećim ugovornim uvjetima.

Navodi nadalje tuženik da u odnosu na tužiteljeve navode iznesene u tužbi vezano za valutnu klauzulu ukazuje kako je primjena valutne klauzule u konkretnom slučaju ugovorena u skladu sa svim važećim zakonskim propisima te kako su tvrdnje tužitelja o korištenju valutne klauzule protivno njenoj zakonom predviđenoj svrsi u cijelosti neosnovane. Naveo je da je on sve svoje potrošače informirao te im dao sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojoj se glavnica kredita veže za valutu CHF. Naveo je da je postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih je tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz CHF odnosno po njegovom stajalištu da je tužitelj itekako bio obaviješten o riziku intervalutarnih promjena o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF. Naveo je da on kao banka nije ostvario nikakav ekstra profit jer da je i on imao obveze u CHF pa da nije bilo nikakve namjere usmjerene ka ostvarivanju ekstra profita. Naveo je da se ne može smatrati da bi odredba ugovora kojom se glavica kredita veže uz valutu CHF bila nepoštena jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ista da ne predstavlja nerazumljivu odredbu jer je navedena odredba jasna, lako uočljiva i razumljiva a da tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama.

Naveo je tuženik nadalje da je prije donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem. Naveo je da je tužitelju pružena zaštita sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju koja je stupila na snagu 01. siječnja 2014. te da je on sukladno navedenoj obvezi donio metodologiju koja se primjenjivala i na predmetni ugovorni odnos pa je u istoj i bila strukturirana kamata u predmetnom ugovornom odnosu. Tako da je prema tome već kroz Zakon o potrošačkom kreditiranju tužitelju pružena takva razina zaštite radi koje daljnja sudska zaštita nije potrebna, a pri čemu da je zakonodavac odgovarajuće cijenio činjenicu da su se ugovorne strane inicijalno opredijelile za primjenu promjenjive kamatne stope. Navedeni zakon da je omogućio izravnu progresivnu mjesečnu restituciju kroz prisilno uvođenje anuiteta čija je visina bitno niža od početno ugovorenog, a uvjetovana je zakonskim fiksiranjem kamatne stope na visinu od 3,23% godišnje do daljnjeg. Navodi da nije moguće niti pravno dopušteno kamatnu stopu koju su ugovorne strane izričito predvidjele kao promjenjivu, intervencijom u sadržaj ugovora izmijeniti u fiksnu kamatnu stopu od samog zasnivanja ugovornog odnosa, niti zanemariti valjanost inicijalnog dogovora između parničnih stranaka da će se na njihov ugovorni odnos primjenjivati promjenjiva kamatna stopa. Tuženik je istaknuo i prigovore radi prijeboja svoje tražbine s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta kada je tečaj CHF bio niži od početnog.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to Ugovor o kreditu br. 51400607-5102779349, Aneks br. 1 Ugovora o kreditu br. 5102779349, otplatni plan, obrazac za prihvat izračuna konverzije kredita, letke tuženika, obavijesti tuženika o stambenim kreditima, dopis HNB-a od 7. lipnja 2013. saslušan je tužitelj, te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Dijani Tomljanović-Butković.

4. Uvidom u Ugovor o kreditu br. 51400607-5102779349, utvrđeno je da su ga sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita dana 23. prosinca 2005. na iznos od 91.069,35 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan puštanja kredita u tečaj. Rok otplate je 360 mjeseci. Čl.8. ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja u trenutku ugovaranja iznosi 04,550%. Nadalje je ugovoreno da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke.

U odredbi čl.7 ugovorena je Valutna klauzula. Povrat obveza iz ovog ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro računa banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.

5. Saslušan u tijeku postupka tužitelj je naveo (list 124-125 spisa) da je predmetni kredit njemu trebao za kupnju stana, jer je rješavao svoje stambeno pitanje. Išao je samo u Erste banku, jer je tada bio njihov klijent. U banci su mu ponudili samo kredit u chf, nisu mu spominjali kredite u drugoj valuti. Rekli su mu da je kredit u chf najpovoljniji za stambeni kredit. Nisu mu rekli da postoji rizik od rasta tečaja. Rekli su mu da je kamatna stopa promjenjiva međutim nisu mu rekli na koji način će se ona mijenjati. Kredit je konvertiran, jer je bilo povoljnije da se prijeđe u eure, te on danas i nadalje otplaćuje predmetni kredit. U banci nisu pregovarali o pojedinim odredbama ugovora, nisu mu dali takvu mogućnost, a niti su mu pročitali odredbe ugovora. Znao je da je kredit vezan uz valutu chf te da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. U banci mu nisu objasnili parametre temeljem kojih će se mijenjati kamatna stopa. On je završio osnovnu školu. Nije bio svjestan da njegova obveza povrata kredita, odnosno visina rate ovisi o kretanju tečaja chf. Prije ovog kredita imao je kredit u kunama. Nakon konverzije svjestan je da visina njegove rate ovisi o kretanju tečaja eura. Prije sklapanja ugovora o kreditu imao je stambenu štednju u kunama.

6. U nalazu i mišljenju stalni sudski vještak Dijana Tomljanović-Butković od 07. travnja 2025. i 16.04.2025 (list 204-262 i 267-268 spisa) je navela (u odnosu na zadatak da izračuna preplaćene razlike s osnove promjene kamatnih stopa, plaćenih prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa, u odnosu na anuitete obračunate primjenom redovno ugovorene kamatne stope u visini od 4,550% godišnje, iskazano po mjesecima za utuženo razdoblje) da preplata kamate (više plaćena kamata) iznosi 2.295,90 CHF, odnosno 10.844,72 HRK po početnom tečaju, ili 1.439,36 EUR (tab. 3, st. 7 do 9). Manje plaćena kamata iznosi 1.774,95 CHF, ili 8.383,97 HRK, odnosno 1.112,74 EUR. Neto preplata kamate, kao razlika više i manje plaćene kamate, iznosi 520,95 CHF, odnosno 2.460,75 HRK, ili 326,62 EUR.

U odnosu na zadatak da se očituje o visini preplata koje su nastale kao posljedica promjene početnog tečaja CHF tuženika važećeg na dan korištenja kredita i tečaja važećeg na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta, za utuženo razdoblje, sve specificirano po mjesecima do dana konačne otplate kredita vještak navodi da preplata tečaja (pozitivne tečajne razlike), kada je tečaj bio veći od početnog, iznosi 37.247,18 HRK, odnosno 4.943,54 EUR (tab. 4, st. 9 i 10). Negativne tečajne razlike, kada je tečaj bio manji od početnog, iznose 2.884,30 HRK, ili 382,82 EUR. Neto preplata tečaja, kao razlika pozitivnih i negativnih tečajnih razlika, iznosi 34.362,88 HRK, odnosno 4.560,72 EUR.

U odnosu na zadatak izračuna visinu ostatka glavnice na dan 30. rujna 2015. po inicijalnom otplatnom planu te razliku u odnosu na ostatak glavnice utvrđen dodatkom ugovora o kreditu koji je sklopljen između stranaka iz nalaza vještaka proizlazi da razlika između EUR glavnice u konverziji po tečaju na dan 30.09.2015. i nedospjele CHF glavnice po početnom otplatnom planu i početnom tečaju iznosi 22.934,83 HRK, odnosno 3.043,98 EUR (tab. 7).

Na pitanje da li je konverzija provedena sukladno zakonskim odredbama ZIDZPK/15 te jesu li prilikom izračuna konverzije uzete u obzir sve navodne preplate tužitelja vršene s obzirom na promjene u kamatnim stopama kroz razdoblje od početka otplate do konverzije i je li prilikom izračuna konverzije uzeta u obzir valuta CHF vještak je naveo da se na temelju dokumentacije iz spisa može tvrditi da je konverzija provedena u skladu sa ZIDZPK/15. Preplate kamate i tečaja indirektno su uključene u izračun preplate/manjka u konverziji preko stvarnih uplata u kunama. Iako se preplata u konverziji ne temelji na preplati kamate i tečaja po CHF kreditu, nego se računa na temelju dospjelih obveza kamate i glavnice po simuliranom otplatnom planu kredita u EUR i stvarnih uplata anuiteta u kunama po CHF kreditu, koje u sebi sadrže i preplatu kamate i tečaja, može se tvrditi da su preplate kamate i tečaja po CHF kreditu uzete u obzir.

u odnosu na zadatak da se od ukupno utvrđene preplate s osnove promjene kamatne stope i primjene valutne klauzule te više zadužene preostale glavnice, oduzme preplata koja je tužitelju priznata prilikom konverzije, na način da se priznatom preplatom zatvori više zadužena preostala glavnica, te najstarija potraživanja s osnova preplaćene kamate i tečajne razlike, a prema pravilima o uračunavanju ispunjenja iz čl. 171.st.2. i 172. Zakona o obveznim odnosima, vodeći računa da od svake pojedinačne preplaćene kamate i tečajne razlike teku zakonske zatezne kamate iz čl. 29.st.2. ZOO sve do trenutka zatvaranja svakog pojedinog iznosa prilikom konverzije vještak navodi da u konverziji nije bilo preplate, pa ukupno potraživanje tužitelja koje obuhvaća razliku glavnice, te pozitivne preplate kamate i tečaja sa zateznom kamatom do 30.09.2015. iznosi 90.956,99 HRK, odnosno 12.072,08 EUR (tab. 10).

U odnosu na zadatak da se očituje odnosno izvrši izračun zakonske zatezne kamate na sve u nalazu utvrđene pojedinačne više plaćene iznose (točka 1. i 2.), počev od dana svake pojedine uplate pa do dana izvršene konverzije 30.09.2015. vještak navodi da zatezna kamata na više plaćenu kamatu do konverzije 30.09.2015. iznosi 1.034,95 EUR (tab. 8, st. 3), dok zatezna kamata na preplatu tečaja (pozitivne tečajne razlike) do konverzije 30.09.2015. iznosi 1.610,25 EUR (tab. 9, st. 3).

U odnosu na zadatak da izračuna eventualne potplata, tzv. negativne razlike u utuženom razdoblju kada je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene, sve specificirano po mjesecima vještak navodi da manje plaćena kamata iznosi 1.774,95 CHF, ili 8.383,97 HRK, odnosno 1.112,74 EUR (tab. 3, st. 7 do 9) dok u odnosu na izračun eventualnih potplata, tzv. negativne razlike u utuženom razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja važećeg na dan isplate kredita navodi da negativne tečajne razlike, kada je tečaj bio manji od početnog, iznose 2.884,30 HRK, ili 382,82 EUR (tab. 4, st. 9 i 10).

U odnosu na zadatak da utvrdi da li su prilikom sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu uzeti u obzir odnosno uračunati u izračun konverzije svi više plaćeni iznosi koje je tuženik do dana sklapanja Dodatka od tužitelja naplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi (o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli), sve uz pravilnu promjenu odredbi ZID ZP/15 te da li su i nakon toga eventualno ostali više plaćeni iznosi (razlika od onih ukupno plaćenih i onih uračunatih) vještak navodi da su preplate kamate i tečaja indirektno uključene u izračun preplate/manjka u konverziji preko stvarnih uplata u kunama. Iako se preplata u konverziji ne temelji na preplati kamate i tečaja po CHF kreditu, nego se računa na temelju dospjelih obveza kamate i glavnice po simuliranom otplatnom planu kredita u EUR i stvarnih uplata anuiteta u kunama po CHF kreditu, koje u sebi sadrže i preplatu kamate i tečaja, može se tvrditi da su preplate kamate i tečaja po CHF kreditu uzete u obzir.

U odnosu na zadatak da se očituje da li je konverzija napravljena zakonito i računski točno odnosno da li je način izračuna konverzije kredita izvršen prema odredbama članka 19c ZID ZPK- a i to iznos preplate iz odredbe članka 19c stavka 1 točka 5 ZID ZPK-a ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz odredbe članka 19c stavak 1 točka 6 ZID ZPK-a ako je on utvrđen vještak navodi da se na temelju dokumentacije iz spisa može tvrditi da je konverzija provedena u skladu sa ZIDZPK/15. U konverziji je utvrđen manjak od 3.196,36 EUR, odnosno 24.394,87 HRK, ili 3.237,76 EUR po fiksnom tečaju konverzije, kao što je navedeno u nalazu i mišljenju.

7. Tuženik se na nalaz vještaka očitovao u podnesku od dana 21. svibnja 2025. (list 277-286 spisa) u kojem je naveo da ne prigovara matematičkom izračunu vještaka te da ne traži saslušanje vještaka međutim da i nadalje osporava osnov potraživanja iz razloga koje navodi u nastavku podneska. Tuženik ujedno podneskom precizira prigovor radi prijeboja (kao u točkama VI i VII izreke).

8. Tužitelj je u podnesku od dana 27. lipnja 2025. (list 297-308 spisa) naveo da nema prigovora na nalaz i mišljenje vještaka te sukladno istom precizira tužbeni zahtjev kao u izreci.

8.1. Tuženik se protivi preinaci te ističe prigovor zastare (list 309 spisa).

8.2. Sud je dopustio preinaku tužbe učinjenu nakon zaključenja prethodnog postupka, temeljem odredbe članka 190. st. 2. ZPP-a s obzirom da je tužitelj tek nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja mogao postaviti konačni tužbeni zahtjev u odnosu na isplatu odnosno tek su provedenim vještačenjem utvrđeni pogrešni obračuni tuženika, a pored tog preinaka je svrsishodna u smislu odredbe članka 190. st. 3. ZPP-a za konačno rješenje odnosa između stranaka, slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

9. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev osnovanim.

10. Između stranaka nije sporno da je između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženika, kao davatelja kredita 23. prosinca 2005. zaključen ugovor o kreditu br. 51400607-5102779349, a kojim ugovorom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu iznosila 4,550% godišnje, dok je odredbom čl.8.2. ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope u skladu s odlukama banke, kao i da je čl. 7. ugovorena valutna klauzula.

11. Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl. oznake Pž – 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge Potrošač protiv pravnog prednika ovdje tuženika i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa utvrđeno je u točki 2. da su kamatne stope tuženici mijenjali bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1. izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

12. Vrhovni sud u svojoj odluci Revt-249/14 od 09. travnja 2015. odbio je revizije tuženika od 1-7 među kojima i tuženika, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013.

13. Odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt- 249/14-2 od 09. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojom je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici "povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo".

14. Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je Rješenjem broj Revt -575/16-5 od 03. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014 u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1-7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koju je vezana glavnica CHF.

15. VTSRH je donio novu Presudu Pž-6632/2017-10 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih osam tuženih banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

16. Vrhovni su RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev-2221/2018-11 03. rujna 2019. kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTSRH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

17. Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove promjene kamatne stope te s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF.

18. Odredbom čl. 81. st. 2., 3. i 4. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom čl. 84. ZZP/03 bilo je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Člankom 87. st. 1. ZZP/03 bilo je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a st. 2. da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe.

19. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

20. Šteta koju je tužitelj pretrpio postupanjem tuženika sastoji se od uplaćenih iznosa po osnovi ništetnih ugovornih odredbi i to u konkretnom slučaju ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica CHF, te povećanih anuiteta kao posljedice povećanja tečaja CHF, te ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke, te povećanih anuiteta uslijed povećanja kamatne stope.

21. Citiranim odredbama ZPP-a propisan je direktni učinak presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koja obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, prema stavu suda, a imajući u vidu i iskaz tužitelja i svjedoka GV, zahtjev tužitelja je osnovan.

22. Odluka u ovom postupku temelji se kako na individualizirano utvrđenim relevantnim činjenicama koje se odnose na predmetni Ugovor o kreditu sklopljen između stranaka, tako i na relevantnim utvrđenjima iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa i prava (čl. 502.c ZPP).

23. Iz provedenog postupka proizlazi dakle da je predmetni ugovor o kreditu unaprijed formuliran od strane tuženika te da tužitelj nije imao utjecaj na njegov sadržaj, odnosno da se o odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo. Ovo proizlazi kako iz iskaza tužitelja kojeg je sud u cijelosti prihvatio budući da je u skladu s ostalim provedenim dokaznima dok tuženik nije pružio dokaz da se o pojedinim odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo.

24. Nesporno je da je tuženik u nekoliko navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu što mu je omogućeno odredbom čl.8. predmetnog ugovora, dok tužitelj nije bio obaviješten o razlozima i načinu donošenja odluke o povišenju kamatne stope, a što je u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja te uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača i kao takva je nepoštena slijedom čega je taj dio ugovora po navedenim presudama utvrđen ništetnim pravnim poslom. Takva presuda prema odredbi čl. 138.a ZZP/03 obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

25. Nadalje je stav suda da je ugovorna odredba kojim se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljiva te nepoštena pa prema tome ništetna jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama koje se odnose na opći rizik vezan uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

26. Prosječnom potrošaču nije bio poznat rizik tečaja švicarskog franka, a on očito nije bio jednak kao svaki opći valutni rizik, već je bio veći iz razloga što je ugovoreno da se i ugovorna (promjenjiva) kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka. Stoga je nerazumljivost ugovornih odredbi kojima se glavnica veže za švicarski franak uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer je tužena za taj rizik znala, ali ga je prešutjela dok je ponudom najnižih kamata za kredite upravo u CHF tuženik privlačio potrošače da konzumiraju upravo navedeni proizvod banke.

27. Na neravnotežu u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem valutne klauzule na predmetni kredit upućuje činjenica da je neizvjestan iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci kao i cijena kredita budući da se kamata plaća u istoj valuti, a što su sve bitni elementi ugovora. Sve navedeno suprotno je načelu savjesnosti i poštenja kao osnovnom načelu obveznopravnih odnosa.

28. Sama činjenica da je postojala mogućnost odabira valute kao ni odluka da li će tužitelj uzeti kredit ili ne pod ponuđenim uvjetima banke ne znači da je postojala mogućnost pregovaranja.

29. Slijedom navedenog proizlazi da tužitelj osnovano traži utvrđenje ništenim dijela odredbi članaka u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula kako je to specificirano u izreci kao i isplatu temeljem plaćenog po osnovi ništetne ugovorne odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, sve temeljem odredbi čl.323. st.1., čl.1111. st.1. i čl.1115. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO).

30. Kako je tuženik u utuženom razdoblju primio od tužitelja novčani iznos od 1.439,36,34 EUR-a na temelju ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te iznos od 4.943,54 EUR-a na temelju ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka koji nalaz i mišljenje sud prihvaća u cijelosti budući da je u skladu s dokumentacijom u spisu, a niti stranke na izračun vještaka nisu imale primjedbi (tuženik je u podnesku od dana 21. svibnja 2025. naveo da ne prigovara matematičkom izračunu vještaka te ne predlaže saslušanje vještaka) valjalo je tuženika pozivom na odredbu čl. 323. st. 1. ZOO/05 obvezati na povrat te isplatu predmetnog iznosa tužitelju slijedom čega je odlučeno kao u toč. III i IV izreke presude uz obvezu da tužitelju u smislu odredbe čl. 29. st. 1. ZOO/05 isplati zakonsku zateznu kamatu tekuću od naplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.

31. Ništetnost kao posljedica nepoštene ugovorne odredbe nastaje kad nastanu zakonski razlozi za ništetnost. Ništetnost djeluje ex tunc, konkretno od samog sklapanja ugovora pa su dijelovi nepoštene odredbe čl.7. i čl.8 ugovora kao nepoštene odredbe ništetne od samog početka od kada su ugovorene stoga tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati povrat svih naplaćenih iznosa u onom razdoblju u kojem je tuženik ništetne odredbe koristio.

32. Nadalje, među strankama je nesporno da je provedena konverzija odnosno da je sklopljen Aneks broj 1 Ugovora o kreditu br. 5102779349 (dalje: Aneks).

33. Uvidom u Aneks utvrđeno je da je isti sklopljen dana 09. veljače 2016. između tužitelja i tuženika. Utvrđeno je da je čl.1.1. ugovoreno da je dana 30.09.2015. godine stupio na snagu Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) (dalje u tekstu: ZID ZPK) te da Banka pristupa potpisivanju Aneksa kojim se utvrđuju promjene u načinu ispunjenja obveza iz ugovora opisanog u članku 2. (dva) isključivo i jedino u svrhu ispunjenja zakonskih obveza Banke propisanih ZID ZPK. Čl. 2.1. ugovoreno je da potpisnici Aneksa suglasno utvrđuju da su dana 23.12.2005. sklopili Ugovor o kreditu broj: 5102779349 na iznos od 91.069,35 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Nadalje je utvrđeno da je čl. 6.2. ugovoreno da za vrijeme važenja Aneksa visina ugovorne promjenjive kamatne stope iznosi zbroj 6 mjesečnog EURIBOR-a (dalje: Parametar) i 5,112 postotni bod godišnje zaokruženo na tri decimale. Sukladno Metodologiji utvrđuje se vrijednost Parametra i obavlja se redovito šestomjesečno usklađivanje stope ugovornih kamata (referentno razdoblje) i to svakog prvog siječnja i svakog prvog srpnja u godini. Utvrđeno je da je čl.6.5. ugovoreno da ugovorne kamate Banka obračunava primjenom jednostavnog dekurzivnog kamatnog računa. Utvrđeno je da je čl.7.2. ugovoreno da potpisnici Aneksa suglasno utvrđuju da Banka na dan naveden u zaglavlju Aneksa ima ukupno potraživanje s osnove obveza navedenih u članku 5.3. uzimajući u obzir sve izmjene navedene obveze u prijelaznom razdoblju do datuma iz zaglavlja tog Aneksa i s osnove obveza navedenih u čl. 5.3. u ukupnom iznosu od 55.629,93 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan podmirenja koje sklapanjem tog Aneksa predstavlja nedospjelu glavnicu, s čime da su potpisnici Aneksa suglasni.

34. Iz zaključka odluke VSRH od dana 04. ožujka 2020. posl.br. Gos-1/2019 proizlazi da je presudama hrvatskih sudova pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu vezanog uz CHF o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ali da nije rečeno da bi osnovni ugovori zbog toga bili ništetni u cijelosti, iako se na ništetnost pazi i po službenoj dužnosti. Da je upravo u sprječavanju i otklanjanju nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize donesen poseban propis (ZID ZPK), uključujući i ostale izmjene i dopune tog Zakona, kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 102/15). Da se ZID ZPK odnosio na postupke konverzije ugovora o kreditu vezanih uz CHF u odgovarajuće kredite vezane uz EUR. Da su oba Zakona utvrđena suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. Da su kreditne institucije bile dužne postupati po tom Zakonu, dok je na korisnicima kredita počivala dispozicija hoće li pristupiti sklapanju sporazuma ili će zadržati važeće ugovorene uvjete. Da uspostava nove pravne osnove nije nastala neposredno na temelju zakona, već na temelju novonastalih ugovornih odnosa – sporazuma koji su trebali biti sklopljeni suglasno tom Zakonu. Da nema mjesta primjeni općih pravila obveznog prava o novaciji ugovora i sl. Na osnovu svega izloženog da treba u konačnici zaključiti da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.

35. Odredbom članka 40. stavaka 1., 2. i 3. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19) propisano je da se potrošač ne može odreći niti mu se mogu ograničiti prava koja ima na temelju toga Zakona ili drugih zakona kojima se štite prava potrošača. Ugovorne odredbe koje su za potrošača nepovoljnije od onih propisanih tim Zakonom ili drugim zakonima kojima se uređuje zaštita potrošača ništetne su. Ako je za ugovore iz toga dijela Zakona mjerodavno strano pravo, potrošač koji ima boravište u [adresa] ne može biti lišen zaštite na koju ima pravo po ovom Zakonu i drugim zakonima kojima se štite potrošači.

36. Naime, tužitelj je potpisom Aneksa kojim je provedena valjana konverzija zadržao pravo na punu restituciju koju mu jamče propisi koji reguliraju zaštitu potrošača odnosno Zakon o zaštiti potrošača te Direktiva 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima pa je stav ovoga suda da pristanak tužitelja na konverziju ne znači niti može značiti ujedno i tužiteljevo odricanje od prava na punu restituciju te povrat stečenog bez osnove.

37. Tuženik tvrdi te i u očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka navodi da su svi preplaćeni iznosi, a koji su predmet tužbenog zahtjeva, već ukalkulirani i iskorišteni za namirenje konvertirane glavnice. Međutim nije odlučno pitanje da li je tuženik preplaćenim iznosima zatvarao konvertiranu glavnicu, već da li je zatvarao ispravnu glavnicu – onu po početnom otplatnom planu obzirom na učinke ništetnosti - ex tunc, Stoga je stav ovoga suda da se konvertirana glavnica ne može umanjivati do tada izvršenim uplatama, već je potrebno zatvarati i umanjivati samo onu glavnicu na koju rast švicarskog franka nije utjecao, a to je ona po početnom otplatnom planu.

38. Iz nalaza vještaka proizlazi da manje plaćena kamata, tj. negativna novčana razlika kada je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene iznosi 1.112,74 eur dok manje plaćene tečajne razlike, tj. novčana razlika kada je tečaj CHF bio niži od tečaja važećeg na dan isplate kredita iznosi 382,82 eur.

39. Kada je tuženik, kao banka te jača ugovorna strana među strankama zaključenog Ugovora o kreditu nakon sklapanja ugovora anuitete kredita obračunavao po nižnoj kamatnoj stopi od početno ugovorene, te po tečaju koji je niži od tečaja važećeg na dan sklapanja ugovora o kreditu te na dan korištenja kredita, unatoč okolnosti što su između stranaka ugovorena valutna klauzula te odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetetne kako je to utvrđeno i u kolektivnom sporu pokrenutom radi zaštite prava i interesa potrošača, tuženiku po ocjeni ovoga suda ne pripada pravo na bilo kakvu nadoplatu niti tuženik ima tražbinu prema tužitelju kao potrošaču za ona razdoblja kada je anuitete obračunavao i naplaćivao od tužitelja po tečaju nižem od onog koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora tj. na dan korištenja kredita, kao niti po kamatnoj stopi koja je bila niža od one koja je vrijedila na dan korištenja kredita. Plaćanjem anuiteta tužitelj ništa nije primio pa ne postoji niti njegova obveza povrata te samim time u iznos preplata ne treba niti uračunavati iznose za razdoblja kada je tečaj bio niži od početnog, odnosno kada je kamatna stopa bila niža od početne.

40. Pravne posljedice ništetnosti propisane su odredbom čl. 323. ZOO-a tako da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a kada to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. U razdoblju otplate kredita tužitelj ništa nije primio od tuženika već je tuženiku izvršio plaćanja te isplatu kako je on to zatražio time da je tijekom razdoblja otplate kredita došlo isključivo do prijelaza imovine tužitelja u imovinu tuženika, a ne i do prijelaza imovine tuženika u imovinu tužitelja da bi tuženiku pripadalo pravo bilo što zahtijevati od tužitelja primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz odredbe čl. 1111. ZOO-a te da bi u iznose preplata valjalo uračunavati negativne tečajne razlike i negativne razlike po kamatnoj stopi.

41. Osim toga, odredbom čl. 323. st. 2 ZOO-a propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je kao jača ugovorna strana povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne obveze u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kako je to konačno i utvrđeno u kolektivnom sporu. Navedeno vrijedi i za ugovaranje promjenjive kamatne stope, slijedom čega tuženik, kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništetnih odredbi ugovora, konkretno odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, nema pravo od tužitelja kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu niti u konkretnom slučaju ima osnove za iznose negativnih tečajnih razlika i iznose negativnih razlika po kamatnoj stopi umanjivati preplate tužitelja.

42. Nadalje iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da razlika između EUR glavnice u konverziji po tečaju na dan 30.09.2015. i nedospjele CHF glavnice po početnom otplatnom planu i početnom tečaju iznosi 22.934,83 kn, odnosno 3.043,98 EUR. U odnosu na zahtjev tužitelja koji se odnosi na utvrđenu razliku u glavnici stav je ovoga suda da je i taj dio tužbenog zahtjeva osnovan budući da je tuženik obračun preostale glavnice na dan 30.09.2015. vršio prema tečaju CHF na taj dan koji tečaj se pak ne može primijeniti zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli već je valjalo primijeniti tečaj CHF koji je bio važeći na dan isplate kredita. Na navedeni iznos tužitelju propada zatezna kamata od dana 01. listopada 2015. kao dana stjecanja tog iznosa od strane tuženika bez osnove slijedom čega je odlučeno kao u točci V izreke.

43. Tuženik je već u odgovoru na tužbu istaknuo i prigovor radi prijeboja svoje tražbine s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta s osnove odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu od 2.884,26 kn, te s osnove promjenjive kamatne stope u iznosu od 1.774,78 CHF, a koji prigovor prijeboja se tuženik obvezao precizirati nakon provedenog financijskog vještačenja što je u učinio podneskom od dana 21. svibnja 2025. (list 277-286 spisa) i to u iznosu od 382,82 eur temeljem valutne klauzule odnosno potplaćenih anuiteta zbog nižeg tečaja CHF od početnog te iznos od 1.112,74 eur s osnove promjenjive kamatne stope.

44. U odnosu na istaknuti prigovor radi prijeboja valja navesti da na strani tužitelja (potrošača) ne postoje elementi nepoštenog postupanja iz kojih bi proizlazilo postojanje odgovornosti za eventualnu štetu koju tuženik tvrdi da trpi te čak i ukoliko tuženik smatra da je primjenom nepoštene ugovorne odredbe sam pretrpio određenu štetu, nije ovlašten zahtijevati zaštitu u odnosu na potrošača. Na strani potrošača ne postoji protupravnost niti nesavjesnost u postupanju, niti odgovornost za posljedice utvrđenja nepoštenosti te niti jedan propis ne ovlašćuje tuženika da, pozivajući se na pravna utvrđenja iz kolektivnih presuda kojima je utvrđena povreda prava potrošača, podnosi bilo kakve individualne restitucijske zahtjeve protiv potrošača. Također, valja istaknuti da nedvojbeno nije zakonom zabranjeno ugovarati niti valutnu klauzulu, niti promjenjivu kamatnu stopu međutim ne na način kako je to tuženik u konkretnom slučaju učinio, odnosno bez da je tužitelja informirao o mogućim rizicima. U tom smislu tečaj CHF u vrijeme zaključenja ugovora nije fiksan, već se radi o visini tečaja koji je tužitelju u vrijeme ugovaranja bio poznat, odnosno naveden u otplatnom planu koji mu je uručen te na koji je pristao, slijedom čega je valjalo u cijelosti odbiti tuženikove prigovore radi prijeboja i odlučiti kao u točkama VI i VII izreke.

45. Istaknuti prigovor zastare sud smatra neosnovanim. U konkretnom slučaju radi se o restitucijskom zahtjevu te zastrani rok iznosi 5 godina. Podnošenjem kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1401/12 (u kojem postupku je tuženik bio stranka) došlo je do prekida zastare za preplaćene iznose na temelju pojedinačno zaključenih ugovora o kreditima u vremenskom periodu obuhvaćenom kolektivnom tužbom (u tom vremenu sklopljen je i predmetni ugovor), te je zastara ponovno počela teći od pravomoćnosti sudske odluke donesene u tom postupku. Trgovački sudu u Zagrebu je u postupku kolektivne zaštite interesa potrošača donio presudu posl.br.P-1401/12 dana 4. srpnja 2013.g. kojom je utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača ugovaranjem nepoštenih odredbi kojima se u konkretnim ugovorima ugovara promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke. Ta je odluke postala pravomoćna 13. lipnja 2014.g. kada je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.g. U odnosu na nepoštenost odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu presuda je postala pravomoćna donošenjem odluke broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g.

45.1. Anuitet se sastoji od kamate i glavnice, a zastara teče različito na te iznose odnosno zastara za više isplaćene iznose po osnovu kamate počela je teći 13. lipnja 2014.g. te je istekla 13. lipnja 2019.g., dok je zastara za više isplaćene iznose po osnovi tečajne razlike počela teći 14. lipnja 2018.g. i ističe 14. lipnja 2023.g. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta sudu neposredno dana 10. lipnja 2019.g. zastara nije nastupila.

45.2. U odnosu na tuženikov prigovor zastare za preinačeni dio učinjenu u podnesku tužitelja od 27. lipnja 2025. stav je ovoga suda da je prigovor neosnovan budući iz Zaključka građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Su-IV- 123/2024-5 od dana 27. svibnja 2024. proizlazi da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne nastupa tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

45.3. Slijedom naprijed iznijetog neosnovano se tuženik u ovom postupku poziva na odredbe o naknadi štete te zastarne rokove za naknadu štete, a napose neosnovano smatra da je tužitelj kao potrošač na bilo koji način i bilo kakvim svojim postupanjem pridonio nastanku iste. Pored navedenog, valja istaknuti da je cilj Zakona o zaštiti potrošača zaštita, kako pravnog tako i ekonomskog interesa potrošača. Kako se ekonomski interes potrošača po ocjeni ovoga suda izravno štiti samo uz obvezu restitucije, obveza koje restitucije u slučaju ništetnosti je propisana i odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a, to je po ocjeni ovoga suda novčano potraživanje tužitelja u situaciji kao što je konkretna, slijedom čega se u slučaju ništetnosti ugovora restitucija koja je dio tog instituta ne može promatrati odvojeno od njega.

46. U odnosu na tuženikov prigovor o nedostatku pravnog interesa na strani tužitelja, valja navesti da isti nije osnovan i to iz razloga što sklapanje Aneksa br.2 Ugovora o kreditu br. 5102060617 sukladno ZID ZPK nije zapreka da bi se moglo utvrđivati ništetnim osnovni ugovor o kreditu pa tako i utvrđivati ništetnim pojedine odredbe tog ugovora koje bi bile ujedno i nepoštene ugovorne odredbe sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje ZZP/03), koji se primjenjuje u konkretnom slučaju. (VSRH Rev-18/2018, VSRH Rev-2868/18). Tužitelj je kao stranka ugovora aktivno legitimiran (ovo je odgovor na prigovor tuženika da tužitelj nije dokazao da je upravo on vršio uplate po predmetnom kreditu).

47. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a u svezi s odredbom članka 155. istog Zakona. Trošak tužitelja sastoji se troška sastava tužbe (200,00 eura; Tbr. 7 t.1 Tarife), zastupanja po odvjetniku na ročištima dana 15.10.2019., 13.01.32020., 27.10.2020. i 09.07.2025. (200,00 eurx4; tbr.9.1.Tarife), sastavljanja podnesaka od 11.10.2019., 13.02.2025., 27.06.2025. (200,00 eurax3; Tbr.8.1.) što ukupno iznosi 1.600,00 eur odnosno uvećano za PDV (400,00 eur) 2.000,00 eur. Tužitelju je valjalo priznati i trošak vještačenja u iznosu od 200,00 eur, dakle sveukupno je tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 2.200,00 eur sa zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate.

47.1. Trošak sudskih pristojbi tužitelju nije dosuđen buduću da tužitelj nije obveznik plaćanja istih.

U Rijeci, 29. rujna 2025.

S U D A C

mr. sc. Ana Zaborac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka iste.

Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte