REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-251/2022-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sucu Marijanu Bertalaniču kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Jelene Rogić, u kaznenom predmetu protiv okr. FE zbog kaznenog djela iz članka 222. stavak 3. u vezi članka 215. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj: KO-DO-1889/2021 od 18. studenog 2021. izmjenjene na zapisnik od 8. srpnja 2025., nakon održane rasprave u prisutnosti zamjenice Općinskog kaznenog državnog odvjetnika u Zagrebu Esther Vranić te okrivljenika FE uz branitelja odvjetnika Viktora Makovca, dana 23. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Okr. FE, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin F i A, rođen **.**.1992. u [adresa], s prijavljenim prebivalištem u [adresa], trenutno boravi u [adresa], državljanin RH, kemijski tehničar, neoženjen, bez djece, neosuđivan,

k r i v  j e

što je:

dana 12. siječnja 2020. oko 16,00 sati u parku Ribnjak u Zagrebu, olako smatrajući da njegov pas neće nikoga napasti, protivno članku 5. stavak 6. Pravilnika o opasnim psima, držao svog psa pasmine "američki stafordski terijer" po imenu " E" bez brnjice, koji je u trenutku mimoilaženja napao psa pasmine "njemački ovčar" u vlasništvu FEŽ, koja je pokušala obraniti svog psa, a kojom prilikom ju je pas '' E' snažno ugrizao za srednji prst desne ruke, uslijed čega je oštećenica FEŽ AE zadobila tešku tjelesnu ozljedu u vidu ugrizne rane trećeg prsta desne šake s posljedičnom amputacijom tog prsta u razini bližeg zgloba između članaka,

dakle, iz nehaja općeopasnim sredstvom izazvao opasnost za tijelo ljudi, a kaznenim djelom je prouzročena teška tjelesna ozljeda neke osobe,

čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti - dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom - opisano po članku 222. stavak 3. u vezi članka 215. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 222. stavak 3. Kaznenog zakona,

pa mu se temeljem članka 222. stavak 3. Kaznenog zakona izriče

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 10 (DESET) MJESECI

Temeljem članka 55. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona okrivljeniku se

ZAMJENJUJE KAZNA ZATVORA RADOM ZA OPĆE DOBRO

na način da se 1 (jedan) dan kazne zatvora zamjenjuje s 2 (dva) sata rada.

Ako se okrivljenik u roku od osam dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja.

Ako okrivljenik svojom krivnjom ne izvršava rad za opće dobro, sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u neizvršenom dijelu ili u cijelosti.

Temeljem članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku okrivljeniku se nalaže podmiriti troškove sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 124,76 eura, te platiti ovom sud paušalnu svotu u iznosu od 200,00 eura.

Obrazloženje

Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu je uvodno označenom optužnicom optužilo okrivljenika FE da je počinio kazneno djelo činjenično i pravno opisano u izreci.

Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnice, okrivljenik je izjavio da ne priznaje počinjenje kaznenog djela za koje je optužen.

U dokaznom postupku je ispitan okrivljenik FE, svjedoci FEŽ i AEŽ, te vještak sudske medicine dr. Davor Mayer, pročitana je i pregledana dokumentacija koja prileži spisu i to službena zabilješka o dojavi s pripadajućim izvješćem o utvrđenom činjeničnom stanju (list 3), medicinska dokumentacija na ime EE (listovi 5,26-34), putovnica za kućne ljubimce (listovi 12-17), izvješće Državnog inspektorata-Službe veterinarske inspekcije od 3. svibnja 2021. (list 40).

Temeljem članka 421. stavak 1. točka 2. Zakona o kaznenom postupku ovaj sud je odbio kao nevažan dokazni prijedlog obrane da se pribavi mišljenje veterinarske ambulante '' O' o tome da li se okrivljenikov pas '' E' smatrao opasnim psom prije predmetnog događaja. To iz razloga što je rješenjem Državnog inspektorata, Službe veterinarske inspekcije, klasa:UP/I-322-07/20-01/80, urboj:443- 02-05-05/7-20-1 od 23. ožujka 2020. (list 40) utvrđeno da je navedeni pas pasmine američki stafordski terijer pas opasne pasmine, a koje rješenje je donijeto temeljem Zakona o veterinarstvu, Zakonu o zaštiti životinja i Pravilnika o opasnim psima.

Također, temeljem članka 421. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ovaj sud je odbio kao neprikladni dokazni prijedlog obrane da se odredi vještačenje po vještaku kinologu radi utvrđenja ugrizom koje pasmine psa je nastala predmetna ozljeda prsta oštećenice, obzirom na različitu građu i oblik čeljusti koju imaju psi pasmine američki stafordski terijer i njemački ovčar, a time i različiti ugrizni otisak. To iz razloga što se prema nalazu i mišljenju vještaka sudske medicine dr. Davora Mayera (list 111) iz karaktera predmetne ozljede ne može isčitati pasmina psa koji bi zadao takav ugriz.

Okrivljenik FE je u svojoj obrani prilikom prvog ispitivanja pred policijskim istražiteljem naveo da je toga šetao svog psa pasmine merički stafordski terijer po imenu " E" zajedno s još tri psa od svojih susjeda i klijenata parkom Ribnjak. Sva četiri psa je držao na povodcu. Prišla mu je oštećenica FEŽ, poznanica iz parka, koja je šetala svog psa pasmine njemački ovčar po imenu '' Š', koji nije bio na povodcu. Dok su razgovarali, jedan od njegovih pasa i '' Š' su počeli režati jedan na drugoga. Na to je reagirao ''Buddha'' na način da se zaletio na '' Z' te ju zubima uhvatio za šiju. Držao ju je tako 10-15 sekundi. On je zategnuo povodac na kojem je bio '' E', ali ih nije pokušavao razdvojiti svojim rukama jer je to opasno činiti. Naime, on se jako dugo bavi sa psima i ima iskustva u razdvajanju pasa kada se međusobno potuku. Iste se ne smije razdvajati rukama jer prijeti opasnost od ugriza. Oštećenica je počela vrištati te ih svojim rukama pokušavala razdvojiti. '' Š' se koprcala i pokušavala osloboditi zahvata '' E' na način da ga je grizla u samoobrani. U jednom trenutku su se oštećenica i ''Alfa'' srušili na tlo. Nije vidio kako je točno oštećenica zadobila ozljedu prsta, ali je gotovo siguran da ju je ugrizla '' Š' prilikom otimanja iz zahvata '' E'. '' E' ju sigurno nije ugrizao. U jednom trenutku je '' E' pustio ''Alfu'' te su se oni razdvojili. Vidio je da oštećenici krvari prst na ruci te joj je ponudio pomoć, ali je ista to odbila te se zaputila u bolnicu. U svojoj obrani na raspravi okrivljenik je dodao da '' E' ni u jednom trenutku nije napao ''Alfu''. On je čitavo vrijeme bio uz '' E' na udaljenosti oko pola metra. '' E' se ni u jednom trenutku nije istrgnuo s povodca niti je skočio na oštećenicu i ugrizao za prst. Na poseban upit suca zbog čega nije sukladno članku 14. Pravilnika o opasnim psima (NN 117/2008) ishodio rješenje za držanje psa opasne pasmine američki stafordski terijer, već je to učinio tek nakon predmetnog događaja, odgovorio je da jednostavno nije bio upoznat s tom obvezom, iako se bavi sa psima. On je inače svog psa ''Buddhu'' redovito vodio k veterinaru, gdje ga nitko i nikad nije upozorio na tu obvezu, štoviše, rekli su mu kako je obveza veterinara da izvrši prijavu opasnog psa. Izrazio je iskreno žaljenje zbog posljedica predmetnog događaja.

Oštećenica kao svjedok FEŽ je u svom iskazu (listovi 24,109) navela da je toga dana šetala parkom Ribnjak svog psa pasmine njemački ovčar po imenu '' Š', koji nije bio na povodcu. U jednom trenutku je uočila kako joj ususret dolazi čovjek koji u lijevoj ruci na povodcima drži četiri psa, od kojih je jedan bio pasmine američki stafordski terijer. Kako bi ih propustila da prođu, pomakla se sa svojim psom 3-4 metra na travnatu površinu izvan staze. U trenutku mimoilaženja taj američki stafordski terijer, koji nije imao brnjicu, se oteo iz ruke vlasnika te ničim izazvan napao njenog psa koji je mirno stajao uz nju i koji je inače miroljubiv, na način da je skočio na ''Alfu'' te ju zubima uhvatio za vrat i bacio u blato. '' Š' se sva raskrvavljena bespomoćno koprcala ispod njega na tlu, a on ju je i dalje grizao za vrat. Ona je molila vlasnika tog psa da joj pomogne kako njegov pas ne bi zaklao njenu ''Alfu'', međutim, isti je samo mirno stajao na udaljenosti od desetak metara, držeći na povodcima ostala tri psa. U jednom trenutku je taj pas digao glavu, njuška mu je bila krvava, te je skočio na nju, uslijed čega je pala u blato. U trenutku kada je rukom pokušala provjeriti da li je njena ''Alfa'' još živa, taj pas je skočio na njenu ruku koja se nalazila na vratu ''Alfe'' te ju snažno ugrizao za srednji prst desne ruke. Ona je bila u takvom stanju šoka da nije ni osjećala bol, već je maramicom omotala prst, a pomogla joj je i jedna nepoznata žena koja se tamo zatekla. Nakon toga je ostavila ''Alfu'' kod kuće, a potom otišla u Kliniku za traumatologiju, gdje joj je rečeno da mora na hitnu operaciju prsta. Istu večer je operirana, nakon čega su joj rekli da se prst nije mogao spasiti te je morao biti amputiran. EEŽ poznaje samo iz viđenja. Ista se pojavila na mjestu događaja te joj ponudila svoju maramicu nakon što je nju već ugrizao pas. Nakon što joj je predočen dio njenog iskaza u kojem je navela kako ona misli da je njena priča da ju je ugrizao pas izmišljena te da je predmetnu ozljedu prsta zadobila prilikom pada na mjestu događaja, ista je izjavila kako je zapanjena takvim njenim lažnim iskazom. Naglasila je kako je okrivljenik dobio potrebno odobrenje za držanje psa koji joj je odgrizao prst tek dva mjeseca nakon predmetnog događaja. I nakon predmetnog događaja je viđala okrivljenika kako šeće svog psa bez brnjice.

Analizirajući i ocjenjujući iskaz oštećenice FEŽ, ovaj sud ga je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan. Konkretno, ovaj sud vjeruje njenom iskazu u kojem je opisala na koji način je zadobila predmetnu tešku tjelesnu ozljedu. To iz razloga što je detaljno, okolnosno i životno uvjerljivo opisala okolnosti i način na koji ju je okrivljenikov pas, koji je bio bez brnjice, ugrizao za prst i nanio predmetnu tešku tjelesnu ozljedu. Osim toga, takav njen iskaz je potkrijepljen nalazom i mišljenjem vještaka sudske medicine dr. Davora Mayera, koji je potvrdio da je predmetna teška tjelesna ozljeda koju je zadobila oštećenica nastala ugrizom psa.

Analizirajući s druge strane okrivljenikovu obranu, a dovodeći istu u vezu s iskazom oštećenice FEŽ, ovaj sud je istu u dijelu u kojem je nastojao prikazati kako je oštećenica sama kriva što ju je ugrizao pas, i to ne okrivljenikov, već njezin vlastiti, ocijenio iskonstruiranom i životno nelogičnom, te kao takvom usmjerenom isključivo na izbjegavanje kaznene odgovornosti. To iz razloga što je takva njegova obrana u izravnoj suprotnosti s vjerodostojnim iskazom oštećenice FEŽ, koja je detaljno, okolnosno i životno uvjerljivo opisala okolnosti i način na koji ju je okrivljenikov pas bez brnjice ugrizao za prst te joj nanio predmetnu tešku tjelesnu ozljedu, kao i iskazom svjedoka AEŽ prema kojem je oštećenica zadobila predmetnu ozljedu prsta prilikom pada na tlo. Osim toga, sama po sebi je nelogična i životno neuvjerljiva okrivljenikova konstrukcija da je oštećenici odgrizao prst njezin vlastiti pas.

Svjedok AEŽ je u svom iskazu prilikom prvog ispitivanja pred policijskim istražiteljem (list 42) navela da je toga dana šetala svog psa u parku Ribnjak. U jednom trenutku je čula nekakvu viku. Okrenula se, te na udaljenosti od 15-20 metara vidjela oštećenicu kako sva blatnjava u sjedećem položaju na tlu vuče svog psa prema sebi, dok ga je okrivljenikov pas držao zubima za prsa. Okrivljenik je za to vrijeme držao na povodcu druga tri psa. Nije vidjela da bi se pas okrivljenika u bilo kojem trenutku približio ruci oštećenice. Čim je okrivljenikov pas pustio psa oštećenice, koji inače nije bio na povodcu, vidjela je krv na ruci oštećenice te je ista jaukala. Okrivljenikov pas nije mogao ugristi oštećenicu za ruku jer je čitavo vrijeme zubima držao psa oštećenice. Dala je oštećenici maramicu da obriše krv s ruke. Ista joj je rekla da je zadobila vanjski prijelom prsta, ne spominjući nikakav ugriz psa. Ona je 100% sigurna da je oštećenica zadobila vanjski prijelom prsta prilikom pada na tlo, ali ne zna u kojem se trenutku to točno dogodilo. Okrivljenika inače poznaje samo iz viđenja i to iz parka Ribnjak gdje oboje šetaju svoje pse. U svom iskazu na raspravi (list 118) je u bitnom odstupila od svog prvotnog iskaza, navevši da je vidjela oštećenicu kako prolazi sa svojim psom preblizu okrivljeniku i njegovim psima, da se njen pas zaletio odnosno napao psa okrivljenika, da ih je oštećenica pokušavala razdvojiti te je držeći svog psa za šiju u jednom trenutku pala na tlo dočekujući se na ruku. Nakon što joj je predočen nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka u dijelu koji se odnosi na mehanizam odnosno način nastanka predmetne ozljede prsta oštećenice, ista je izjavila da ostaje kod svoje tvrdnje da je oštećenica tu ozljedu zadobila uslijed pada na tlo, a ne ugriza psa, te da je takav vještački nalaz i mišljenje lažan. Nakon što joj je predočen njen prvotni iskaz pred policijskim istražiteljem u dijelu u kojem je navela da ona samo misli kako je priča oštećenice da ju je ugrizao pas izmišljena, a u svom iskazu na raspravi decidirano tvrdi da je vidjela kako je oštećenica zadobila ozljedu prsta prilikom pada na tlo dočekivanjem na ruku, a ne uslijed ugriza psa, izjavila je da se to sve svodi na isto, odnosno, da je oštećenica izmislila priču o ugrizu psa.

Analizirajući i ocjenjujući iskaz svjedoka AEŽ, kako pojedinačno tako i u vezi s ostalim izvedenim dokazima, ovaj sud ga je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem je navela da je oštećenica predmetnu ozljedu prsta zadobila prilikom pada na tlo. To iz razloga što je takav njen iskaz u suprotnosti ne samo s iskazom oštećenice, već i nalazom i mišljenjem vještaka sudske medicine dr. Davora Mayera, koji je isključio mogućnost nastanka predmetne ozljede uslijed pada na tlo. Osim toga, ista je u bitnom mijenjala svoj iskaz tijekom postupka, pa je tako prilikom prvog ispitivanja pred policijskim istražiteljem navela kako samo zaključuje da je oštećenica zadobila predmetnu ozljedu prsta prilikom pada na tlo, dok je u svom iskazu na raspravi decidirano navela kako je vidjela da je ozljedu zadobila prilikom pada na tlo. Prema vlastitom kazivanju svjedokinja je od ranije poznavala okrivljenika iz parka Ribnjak gdje su zajedno šetali svoje pse, pa je takvim iskazivanjem očito nastojala otkloniti kaznenu odgovornost okrivljenika.

Iz nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine dr. Davora Mayera (list 110) proizlazi da je oštećenica FEŽ u predmetnom događaju zadobila tešku tjelesnu ozljedu u vidu ugrizne rane trećeg prsta desne šake s posljedičnom amputacijom tog prsta u razini bližeg zgloba između članaka, koja je nastala snažnim stiskom čeljusti odnosno ugrizom psa. Obzirom na karakteristike same ozljede, ista nije mogla nastati padom ili nekim drugim mehanizmom. Iz karaktera same ozljede se ne može isčitati pasmina psa koji je zadao takav ugriz. Analizirajući navedeni vještački nalaz i mišljenje dr. Davora Mayera, ovaj sud ga je ocijenio vjerodostojnim budući je vještak stručno, argumentirano i na laicima razumljiv način obrazložio isti.

Iz službene zabilješke o dojavi s pripadajućim izvješćem o utvrđenom činjeničnom stanju koji prileže na listu 3 spisa, proizlazi da je dana 15.01.2020. u 07,25 sati FEŽ dojavila policiji da se nalazi u Traumatološkoj bolnici budući da ju je prije 2-3 dana u parku Ribnjak ugrizao pas pitbull za prst. Dolaskom u Kliniku za traumatologiju u Zagrebu, na V. odjelu u sobi 33 policijska službenica je zatekla FEŽ te s istom obavila obavijesni razgovor.

Iz putovnice za kućne ljubimce koja prileži na listovima 12-17 spisa proizlazi da je okrivljenik FE vlasnik psa pasmine ''američki stafordski terijer'' po imenu '' E'.

Iz izvješća Državnog inspektorata-Službe veterinarske inspekcije od 3. svibnja 2021., koje prileži na listu 40 spisa, proizlazi da je temeljem primjene Zakona o veterinarstvu (NN 82/13,148/13), Zakona o zaštiti životinja (NN102/17) i Pravilnika o opasnim psima (NN 117/08) okrivljeniku FE dana 23.3.2020. izdano rješenje za držanje psa opasne pasmine klasa:UP/I-322-07/20-01/80, urbroj:443-02- 05-05/7-20-1.

Temeljem analize i ocjene izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u međusobnoj vezi, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret i to na način opisan u izreci.

Nesporna je činjenica da je okrivljenik u vrijeme predmetnog događaja šetao svog psa '' Đ' bez brnjice i to na javnoj površini (park Ribnjak). Na osnovu padataka iz putovnice za kućne ljubimce koja prileži na listovima 12-17 spisa ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenikov pas '' N' pasmine američki stafordski terijer. Prema odredbi članka 2. stavak 1.(b) Pravilnika o opasnim psima (NN 117/08) pas pasmine američki stafordski terijer (pit bull terijer) je opasan pas. Rješenjem Državnog inspektorata - Službe veterinarske inspekcije klasa:UP/I-322- 07/20-01/80, urbroj:443-02-05-05/7-20-1, od 23. ožujka 2020. (list 40) je utvrđeno da je okrivljenikov pas '' N' pas opasne pasmine u smislu odredbe članka 2. stavak 1.(b) citiranog Pravilnika o opasnim psima. U vrijeme predmetnog događaja okrivljenik je ilegalno, protivno odredbi članka 14. u vezi članka 5. stavak 4. alineja 4. citiranog Pravilnika posjedovao i držao psa '' Đ' kao psa opasne pasmine, budući da je tek 23. ožujka 2020., dakle nakon predmetnog događaja, ishodio dozvolu za držanje istog kao psa opasne pasmine. Prema odredbi članka 5. stavak 6. citiranog Pravilnika okrivljenikov pas '' N' je kao pas opasne pasmine morao imati brnjicu u vrijeme i na mjestu predmetnog događaja.

Na osnovu vjerodostojnog iskaza oštećenice FEŽ te nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine dr. Davora Mayera ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je u vrijeme i na mjestu predmetnog događaja, okrivljenikov pas ''Budhha'' ugrizao oštećenicu FEŽ za srednji prst desne ruke, uslijed čega je zadobila tešku tjelesnu ozljedu u vidu ugrizne rane trećeg prsta desne šake s posljedičnom amputacijom tog prsta u razini bližeg zgloba između članaka. Budući da je okrivljenik tom prilikom šetao svog psa '' Đ' bez brnjice i to na javnoj površini (park Ribnjak), ostvario je sva zakonska obilježja kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret. Naime, pas opasne pasmine kao što je '' N' se u smislu članka 215. stavak 1. Kaznenog zakona ima smatrati općeopasnim sredstvom koje može izazvati opasnost za život i tijelo ljudi. U konkretnom slučaju je okrivljenik izazvao konkretnu opasnost za život i tijelo oštećenice time što je svog psa ''Budhhu'' kao psa opasne pasmine protivno odredbi članka 5. stavak 6. Pravilnika o opasnim psima šetao na javnoj površini (parku Ribnjak) bez brnjice, a što je imalo za posljedicu da je '' N' ugrizao oštećenicu za prst te joj nanio predmetnu tešku tjelesnu ozljedu.

Slijedom svega navedenog, ovaj sud je okrivljenika proglasio krivim, budući da je postupanjem opisanim u izreci ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 215. stavak 1. i 3. u vezi članka 222. stavak 3. Kaznenog zakona koje mu je stavljeno na teret. Djelo je počinio sa svjesnim nehajem, jer je mogao i morao biti svjestan da šetanjem psa opasne pasmine, kao što je '' N', bez brnjice, može doći do situacije da pas nekoga ugrize, što se u konkretnom slučaju i dogodilo, ali je olako smatrao da se to neće dogoditi. Okrivljenikova obrana da nije znao niti bio svjestan obveze nošenja brnjice je usmjerena isključivo na izbjegavanje kaznene odgovornosti. To iz razloga što se isti, prema vlastitom kazivanju, jako dugo bavi sa psima i ima iskustva s njima, slijedom čega je mogao i morao znati i biti svjestan te obveze.

Odlučujući o vrsti kaznenopravne sankcije koju treba izreći okrivljeniku, ovaj sud je ocijenio da se zakonom određena svrha kažnjavanja u odnosu na istog može postići samo izricanjem bezuvjetne kazne zatvora. To iz razloga što je posljedica njegovog krajnje neodgovornog postupanja gubitak prsta na ruci oštećenice. Osim toga, okrivljenik je u počinjenju predmetnog kaznenog djela iskazao visok stupanj bahatosti i arogancije. Konkretno, u vrijeme i na mjestu predmetnog događaja je istovremeno šetao čak četiri psa, od kojih je jedan bio opasne pasmine američki stafordski terijer, koje očito nije bio u stanju držati pod kontrolom. Također valja ukazati na činjenicu da je okrivljenik u vrijeme predmetnog događaja ilegalno posjedovao i držao psa '' Đ' kao psa opasne pasmine. Odmjeravajući izrečenu kaznu zatvora ovaj sud je kao olakotnu okolnost uzeo u obzir da je okrivljenik prema podacima iz kaznene evidencije do sada neosuđivan, dok je s druge strane kao otegotne uzeo u obzir prethodno već navedene činjenice i okolnosti. Slijedom svega navedenog, izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, koja mu je zamijenjena radom za opće dobro. Takvu odluku sud temelji na ocjeni da, obzirom na sve prethodno navedene okolnosti odlučne za izbor vrste i mjere kaznenopravne sankcije, za ostvarenje zakonom određene svrhe kažnjavanja nije potrebno izvršenje kazne zatvora.

Budući da je proglašen krivim, valjalo je okrivljeniku temeljem članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku naložiti podmirenje troškova sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 124,76 eura, te paušalnu svotu u iznosu od 200,00 eura, koji iznos je po ocjeni ovog suda primjeren složenosti i trajanju predmetnog postupka.

U Zagrebu, 23. rujna 2025.

S U D A C:

Marijan Bertalanič

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku otpravka presude. Žalba se podnosi u 3 primjerka ovom sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DOSTAVNA NAREDBA:

1. OKDO Zagreb,

2. FE

3. odvj. Viktor Makovac

NAREDBA PISARNICI:

1. osuđujuća presuda, nepravomoćna

2. upiši u upisnik "K"