Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5844/20252
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katice Lučić, kao predsjednice vijeća, te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika STORM SECURITY d. o. o. Kastav, kao pravne osobe, kojeg brani odvjetnik Petar Petrinić u Rijeci i IO, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, kojeg brani odvjetnik Ivo Matić u Rijeci, zbog prekršaja iz članka 227. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22), odlučujući o žalbi okrivljenika STORM SECURITY d. o. o. Kastav, kao pravne osobe, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Prekršajnog odjela, poslovni broj: Pp-923/2022-13, od 13. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba okrivljenika STORM SECURITY d. o. o. Kastav, kao pravne osobe, odbija se kao neosnovana i potvrđuje se pobijana presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3c. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) eura, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom presudom okrivljenici STORM SECURITY d. o. o. Kastav, kao pravna osoba i IO, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, proglašeni su krivima i primjenom članka 37. Prekršajnog zakona kažnjeni novčanim kaznama u iznosima od 260,00 eura pravna osoba i 100,00 eura odgovorna osoba, zbog prekršaja iz članka 227. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u izreci, uz pravilno upozorenje da će se, ako dvije trećine izrečenih novčanih kazni plate u roku za plaćanje, u smislu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona smatrati da su iste u cjelini plaćene.
1.1. Istom presudom okrivljenici su obvezani na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 40,00 eura, svaki.
2. Protiv navedene presude okrivljenik STORM SECURITY d. o. o. Kastav, kao pravna osoba, pravodobno je po branitelju podnio žalbu u kojoj navodi da istu podnosi iz svih zakonom propisanih žalbenih osnova.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi ista prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske sud utvrdio je da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Neosnovan je žalbeni navod o počinjenim bitnim povredama odredaba prekršajnog postupka navedenima i opisanima u članku 195. stavku 1. točki 11. Prekršajnog zakona i članku 195. stavku 2. u vezi s člankom 85. stavkom 2. citiranog Zakona, već je pobijana presuda pravilno i zakonito obrazložena te su po mišljenju ovog suda razlozi presude jasni, određeni i nisu proturječni niti međusobno, niti izreci, niti stanju spisa, pri čemu je za svaku odluku prvostupanjski sud dao dostatne i relevantne razloge, navodeći u smislu članka 185. stavka 7. Prekršajnog zakona koje sporne činjenice i iz kojih razloga smatra dokazanim, a po pravilnoj ocjeni izvedenih dokaza koja ocjena dokaza nije provedena uz očite pogreške u prosudbi zbog kojih bi prvostupanjski sud pogrešno procijenio postojanje odlučnih okolnosti koje se odnose na terećeni prekršaj i odgovornost okrivljenika, tako da su danim razlozima obuhvaćeni svi važni aspekti razmatranog slučaja koji su utjecali na odluku suda. Jednako tako, okrivljenicima je omogućeno da se očituju o svim činjenicama i dokazima koji ih terete i da iznesu sve činjenice i dokaze koji im idu u korist, pa nije utvrđena niti povreda prava na obranu. Dokazni prijedlog okrivljenika koji predlažu ispitivanje svjedoka koji je sklapao sporne ugovore o radu prvostupanjski sud pravilno je i obrazloženo odbio kao nepotreban, smatrajući da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno na temelju obrane okrivljenika koji ne spore sklapanje spornih ugovora, kao i na temelju uvida u iste ugovore te druge materijalne dokaze koji prileže spisu.
6. Nadalje, neosnovano žalitelj upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, jer je po ocjeni ovog suda prvostupanjski prekršajni sud na temelju obrane okrivljenika i detaljnog dokaznog postupka imao osnove za zaključak da su okrivljenici svojim postupanjem ostvarili sva bitna obilježja terećenog djela.
6.1. Naime, člankom 227. stavkom 1. točkom 1. i stavkom 2. Zakon o radu propisane su kazne za poslodavca pravnu osobu i odgovornu osobu pravne osobe koji sklope ugovor o radu u kojemu je probni rad ugovoren u trajanju dužem od Zakonom dopuštenoga, a isti prema materijalnopravnoj odredbi članka 53. stavka 3. (ranije stavka 2.) ne smije trajati duže od šest mjeseci.
6.2. Sklapanjem dvaju uzastopnih ugovora o radu s radnikom EO za poslove zaštitara, od kojih je ugovora prvi sklopljen na određeno vrijeme od tri mjeseca i u kojem je probni rad ugovoren u trajanju od tri mjeseca, dok je drugi ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme za iste poslove, uz ugovoren probni rad u trajanju od šest mjeseci, ostvarena su sva bitna obilježja inkriminiranog djela, jer je istima ugovoren probni rad u trajanju od devet mjeseci, dakle u trajanju dužem od zakonom dopuštenog, dok u drugom dijelu činjeničnog opisa inkriminiranog prekršaja bitna obilježja nisu ostvarena. Naime, s radnikom NO sklopljena su za poslove redara ukupno tri uzastopna ugovora o radu na određeno vrijeme u ukupnom trajanju od pet mjeseci, pa iako je u svakom ugovoren probni rad u trajanju od tri mjeseca, ugovori o radu trajali su kraće od dopuštenog probnog rada, tako da u odnosu na tog radnika nisu ostvarena bitna obilježja prekršaja, međutim kako je u odnosu na radnika EO dio inkriminacije ostvaren, to ovaj sud ne može ispustiti dio činjeničnog opisa koji se odnosi na ugovore o radu sklopljene s radnikom BO, a s obzirom na izrečenu novčanu kaznu žalitelju u visini općeg zakonskog minimuma nema mogućnosti za daljnje ublažavanje novčane kazne žalitelju.
7. Suprotno stavu žalitelja, za odluku o krivnji okrivljene pravne osobe za terećeni prekršaj prvostupanjski sud dao je razloge koje prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava, budući da je prema odredbi članka 25. Prekršajnog zakona nehaj počinitelja prekršaja dovoljan za krivnju.
8. Ispitujući prvostupanjsku presudu u odnosu na odluku o kazni odmjerenoj pravnoj osobi u smislu žalbenih navoda, ovaj sud nalazi da je okrivljenik za prekršaj kažnjen primjerenom kaznom te da istu nije moguće dodatno ublažavati, budući da je ista već izrečena u iznosu koji je jednak općem minimumu novčane kazne za pravnu osobu kao počinitelja prekršaja, a sukladno članku 33. stavku 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 114/22).
8.1. Izrečena novčana kazna primjerena je počinjenom prekršaju i krivnji okrivljenika, te će se istom, po mišljenju ovog suda, postići svrha kažnjavanja i na okrivljenika djelovati da se ubuduće kloni činjenja ovakvih ili sličnih prekršaja, odnosno postići će se kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.
9. Nadalje, člankom 24.a Prekršajnog zakona propisano je da nema prekršaja, iako su ostvarena njegova bitna obilježja, ako je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti neznatan i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen.
9.1. Iz navedenog slijedi da se za zaključak o beznačajnosti prekršaja moraju ostvariti dva konstitutivna elementa - objektivan, prema kojem je počinjenim djelom ugrožen ili povrijeđen javni poredak, društvena disciplina i društvene vrijednosti, ali u stupnju koji je neznatan, te subjektivan, prema kojem ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen.
9.2. Po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju, s obzirom na stav okrivljenika prema terećenom djelu, nije ispunjen subjektivan element, slijedom čega ne proizlazi niti zaključak da ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen, a koji je stav već iskazao i prvostupanjski sud izricanjem kazne.
10. Nadalje, kako je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njegova prekršajna odgovornost, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, isti je obvezan i na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, te je visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu primjerenom složenosti i trajanju postupka.
11. Zbog izloženih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 23. rujna 2025.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Ivana Vorel Mikša, v.r.
Katica Lučić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka: za spis, žalitelja, branitelja i tužitelja.
