Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Šibenik, S. Radića 81
Gž R-123/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marte Plančić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Livija Petričić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Lonja-Strug d.d. Kutina, Vinkovačka 4, OIB: 34493680403, kojeg zastupa punomoćnik Marko Hreljac, odvjetnik u Varaždinu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini broj Pr-12/2022-14 od 15. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 23. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Uvažava se žalba tuženika te se preinačuje presuda Općinskog suda u Kutini broj Pr-12/2022-14 od 15. rujna 2023. na način da se tužbeni zahtjev tužitelja kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.384,20 EUR (slovima: dvijetisućetristoosamdesetčetiri eura i dvadeset centi) u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog, zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za sastav odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku na ime naknade plaće isplatiti tužitelju iznos od 38.294,83 EUR/288.532,31 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose pa do isplate, dok je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku u istom roku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 5.177,10 EUR/39.006,90 kn sa kamatom koja teče od 15. rujna 2023. do isplate.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava njezine navode i predlaže potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja kao (bivšeg) radnika prema poslodavcu za isplatu naknade plaće za vrijeme prekida rada u razdoblju od lipnja 2016. do siječnja 2019.
6. Žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), na koji se pozvao tuženik, postoji kada presuda ima takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Međutim, ovaj sud nije našao da bi u postupku pred prvostupanjskim sudom bila počinjena navedena apsolutno bitna povreda odredaba postupka, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima obrazloženja, presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.
7. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP, pa žalba tuženika zbog tog žalbenog razloga nije osnovana.
8. Međutim, osnovana je žalba tuženika zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
9. Naime, u postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:
-da je tužitelj temeljem ugovora o radu imao zasnovan neprekidni radni odnos kod pravnih prednika tuženika i tuženika od 29. siječnja 1979.,
-da je tuženik je 18. ožujka 2016. donio odluku o redovnom otkazu ugovora o radu tužitelja,
-da je Općinski sud u Sisku presudom broj Pr-97/2018 od 25. siječnja 2019. utvrdio da nije dopuštena odluka o redovnom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 18. ožujka 2016., te da radni odnos tužitelja nije prestao, te je sudski raskinut ugovor o radu sklopljen između tužitelja i tuženika s danom 13. lipnja 2017.,
-da je Županijski sud u Splitu uvažio žalbu tužitelja, te navedenu presudu Općinskog suda u Sisku preinačio svojom odlukom broj Gž R-342/2019 i utvrdio sudski raskid ugovora o radu tužitelja sa danom 17. siječnja 2019.,
-da je tužitelj odluku o redovnom otkazu ugovora o radu zaprimio 1. travnja 2016., te da mu je otkazni rok u trajanju od 2 mjeseca istekao 1. lipnja 2016.,
-da nije osnovan prigovor tuženika da tužitelj nema pravo na naknadu plaće jer je tužitelj od 2. lipnja 2019. u prijevremenoj mirovini.
10. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud, otklonivši kao neosnovan prigovor zastare, zaključuje da tužitelju pripada pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, temeljem odredbe članka 95. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR), te da stoga tužitelj ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri (3) mjeseca i to za razdoblje od 1. lipnja 2016., pa do 17. siječnja 2019.
11. Kako je radi utvrđenja visine tražbine prvostupanjski sud proveo financijsko vještačenje, na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi i sukladno kojem je tužitelj precizirao tužbeni zahtjev na način da na ime razlike između bruto plaće I. i ostvarene mirovine u utuženom razdoblju potražuje ukupno 288.532,31 kn/38.294,83 EUR, to je sud prvog stupnja tužitelju dosudio taj iznos, nalazeći da radni odnos tužitelja nije prestao slobodnom voljom njegovim odlaskom u mirovinu, već nezakonitom odlukom tuženika, pa da stoga tužitelj ima pravo na naknadu bruto plaće umanjene za iznos primljene mirovine.
12. Prema ocjeni ovog suda, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da tražbina tužitelja predstavlja zahtjev radnika za isplatu naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran u smislu članka 95. stavak 3. ZR.
12.1. Ovo stoga što tužitelj u konkretnom slučaju potražuje razliku između naknade plaće i isplaćene mirovine koje je primao po osnovi odlaska u prijevremenu starosnu mirovinu i to za razdoblje u kojem nije radio zbog nedopuštenog otkaza poslodavca do sudskog raskida ugovora o radu od 17. siječnja 2019.
13. U slučaju nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, radniku se uspostavlja njegov radnopravni status koji je imao prije otkazivanja te mu pripadaju sva prava koja bi imao u razdoblju od prestanka radnog odnosa zbog otkaza do uspostave prijašnjeg radnopravnog statusa, pa tako i pravo na naknadu plaće.
14. Međutim, treba uvažiti okolnost da je u konkretnom slučaju tužitelju priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu počevši od 2. lipnja 2016., dakle, odmah nakon isteka otkaznog roka prema odluci o otkazu.
15. Stoga, činjenica da je tužitelj otišao u prijevremenu starosnu mirovinu ne dovodi do uspostave prijašnjeg radnopravnog statusa budući da se isti nalazi u statusu umirovljenika od trenutka od kada je u ovom predmetu tražio naknadu plaće, pa dakle, od trenutka nastupa mirovine pa nadalje tužitelj nema pravo na razliku u plaći između mirovine i plaće koju bi primao da je radio kod poslodavca (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Revr-587/2017 od 20. siječnja 2021., Revr-268/14-2 od 19. ožujka 2014.).
16. Slijedom navedenog, jer je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, to je temeljem članka 373. točka 3. ZPP žalbu tuženika valjalo uvažiti, preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, te odlučiti kao u izreci.
17. Zbog preinake prvostupanjske presude trebalo je odlučiti i o troškovima cijelog postupka (članak 166. stavak 2. ZPP) sukladno načelu po kojem se parnični troškovi naknađuju prema uspjehu stranaka u parnici (članak 154. ZPP). Budući da je ovom presudom došlo do uspjeha tuženika, a neuspjeha tužitelja, to je valjalo preinačiti točku II. izreke pobijane odluke te zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbiti kao neosnovan. Tuženiku je valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu zatraženog u tom odgovoru u iznosu od 5.000,00 kn i PDV, tj. ukupno 6.250,00 kn/829,52 EUR, imajući u vidu fiksni tečaj konverzije 1 EUR=7,53450 kn (Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - „Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22), a zahtjev sukladno članku 151. stavak 1. ZPP odbiti u odnosu na trošak sudske pristojbe na taj odgovor u iznosu od 5.000,00 kn jer isti nije ni plaćen, te mu s druge strane, s obzirom da je uspio sa žalbom, dosuditi trošak sastava žalbe u iznosu od 625 bodova i PDV (Tbr. 10. točka 1. i Tbr. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - „Narodne novine“, broj 138/23, dalje: Tarifa), tj. ukupno 1.554,68 EUR (članak 2. stavak 1. ZPP) koji mu je dužan naknaditi tužitelj u roku od 15 dana, a u preostalom dijelu, preko dosuđenog, zahtjev tuženika za naknadu troška sudske pristojbe na žalbu odbiti, budući da tuženik nije dostavio dokaz o uplati ove pristojbe (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev- 450/2024).
17. Stoga je tuženiku valjalo dosuditi trošak u ukupnom iznosu od 2.384,20 EUR, a u preostalom dijelu, preko dosuđenog, njegov zahtjev odbiti kao neosnovan (točka II. izreke ove odluke).
18. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu valjalo je odbiti kao neosnovan jer isti nije uspio u ovom sporu (točka III. izreke ove drugostupanjske odluke).
U Šibeniku, 23. rujna 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Maja Skorić
.
