Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-4/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ane Jeleč Pecirep, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: TM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tamara Vejnović Rovis, odvjetnica u Puli, protiv tuženice: OTP banka d. d. Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB 53056966535, koje zastupaju po punomoći odvjetnici u ZOU "Goran Veljović, Merima Ibrahimović, Ivana Bilić Komparić, Vladimir Veljović i Alan Alagić" iz Pule, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie broj P-1005/2019 od 11. svibnja 2022. godine, u sjednici održanoj 23. rujna 2025. godine

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o

I. Odbija se djelomično žalba tuženice kao neosnovana, te se u dijelu pod točkom I. izreke, potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama- Buie broj P-1005/2019 od 11. svibnja 2022. godine.

II. Uvažava se djelomično žalba tuženice, ukida se prvostupanjska presuda u dijelu pod točkama II., III., IV. i V. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

III. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će prvostupanjski sud.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz članka 3. točka 3. Ugovora o kreditu broj 070531023974 SX sklopljenog 1. lipnja 2007. godine između tuženice, kao kreditora, i tužitelja, kao korisnika kredita, koja glasi: "Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje." (točka I. izreke), naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 134.149,93 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (točka II. izreke), kao i iznos od 16.904,99 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. kolovoza 2018. godine do isplate (točka III. izreke). Ujedno je obvezana tuženica tužitelju nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 14.140,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 11. svibnja 2022. godine do isplate (točka IV. izreke), dok je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u cijelosti (točka V. izreke).

2. Protiv te presude žalbu je podnijela tuženica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Neosnovano tuženica prvostupanjsku presudu pobija u dijelu pod točkom I. izreke, zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), jer presuda u tom – deklaratornom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5.1. Kako u tom dijelu pobijane presude nije počinjena ni koja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), to žalba tuženice podnesena zbog navedenog žalbenog razloga nije mogla biti uvažena.

6. Nije u pravu žaliteljica ni kada pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke, zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Prvostupanjski sud je u postupku na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) pravilno utvrdio:

- da su stranke 1. lipnja 2007. godine zaključile Ugovor o kreditu broj 070531023974 SX (dalje: Ugovor) kojim je tužitelju odobren stambeni kredit za mlade u iznosu od 1.028.000,00 kuna, s rokom otplate u 360 jednakih mjesečnih anuiteta,

- da je u članku 3. Ugovora ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa jednostranom odlukom tuženice (putem izmjena Odluke o kamatama kreditora, na koju korisnik kredita bezuvjetno pristaje), a koja stopa je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,49% godišnje,

- da se radi o potrošačkom kreditu,

- da je tuženica nakon sklapanja Ugovora višekratno i jednostrano mijenjala visinu kamatne stope, pri čemu je istovremeno mijenjan (povećan) anuitet kredita,

- da razlika u mjesečnim anuitetima koje je platio tužitelj u odnosu na mjesečne anuitete da kamatna stopa nije bila promjenjiva za utuženo razdoblje iznosi 58.898,43 kune, kao i da je zbog jednostranog povećanja kamatne stope od strane tuženice došlo do razlike u visini od 16.904,99 kuna u ostatku glavnice koji bi tužitelj bio dužan isplatiti da je kamata ostala nepromijenjena za slučaj prijevremene otplate kredita,

- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine, pravomoćno presuđeno da je tuženica u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorene redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, da je utvrđeno da su navedene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene budući da se o njima nije pojedinačno pregovaralo te da su suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača,

- te, da je u članku 3. Ugovora ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema spornom Ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženice i drugim internim aktima banke, da je navedena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila sastavni dio standardnog unaprijed sastavljenog ugovora o kreditu od strane banke, da prilikom ugovaranja navedene odredbe s tužiteljem se nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj imao utjecaj na sadržaj takve odredbe, da tužitelju kao korisniku kredita nije bilo na valjan i razumljiv način od strane djelatnika tuženice objašnjeno koji sve parametri utječu na promjenu kamatne stope, niti su ti parametri bili prikazani u obavijestima koje je tuženica dostavljala tužitelju o izmjenama kamatne stope, da tužitelju nije bilo jasno u kojem iznosu može očekivati povećanje kamatne stope, čime da je tužitelj kao potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na tuženicu - banku jer je na dan sklapanja Ugovora znao da je kamatna stopa iznosila 5,49 %, ali da nije znao hoće li se ta stopa mijenjati, te zbog čega će se mijenjati i za koji iznos.

8. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje da je odredba iz članka 3. točke 3. Ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa nepoštena i ništetna u smislu odredbi članka 81. stavaka 1. i 2., članka 84. i članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03 i dr.) te članka 322. stavka 1. u vezi članka 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr., dalje: ZOO).

9. Tuženica u žalbi prigovara da je prvostupanjski sud pobijanu presudu donio na temelju utvrđenja iz pravomoćne presude u kolektivnom sporu koji se odnosio na ugovore o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF i koja nisu primjenjiva na korisnike kunskih kredita, tj. primjenom odredbe članka 502.c ZPP. Naime, navodi tuženice - da se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine te presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, koje su donesene u sporu po tužbi Udruge „Potrošač“, a na koje se prvostupanjski sud pozvao, ne mogu izravno primijeniti u konkretnom slučaju - su osnovani, jer se navedene presude odnose na potrošačke ugovore o kreditu sklopljene s ugovorenom valutnom klauzulom u CHF, dok je sporni Ugovor sklopljen bez ugovaranja valutne klauzule (u kunama). Međutim, valja kazati da iako se u pobijanoj presudi pozvao i na učinke sudskih odluka u navedenom kolektivnom sporu, prvostupanjski sud je svoju presudu donio na temelju u postupku svih izvedenih dokaza i cjelokupnih rezultata glavne rasprave (tako i Ugovora, pisanih obavijesti o izmjenama kamatne stope te iskaza tužitelja i saslušane svjedokinje), pa su stoga ovi žalbeni navodi u potpunosti neodlučni, i nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Zbog navedenog, jer u tom dijelu nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, žalbu tuženice djelomično je valjalo odbiti, u dijelu pod točkom I. izreke potvrditi prvostupanjsku presudu i temeljem članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u točki I. izreke.

11. Nasuprot tomu, u dijelu pobijane presude pod točkama II. i III. izreke, počinjena je u žalbi istaknuta bitna postupovna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer je izreka presude proturječna razlozima, a i sami razlozi presude su u znatnoj mjeri nejasni i nerazumljivi, zbog kojih nedostataka se pobijana presuda u tom dijelu ne može ispitati.

12. Naime, odlučujući o zahtjevu za povrat pretplaćenih iznosa kredita zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, prvostupanjski sud je primjenom odredbe članka 1111. ZOO, prihvatio tužbeni zahtjev te tužitelju dosudio iznos od 134.149,93 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, pri tomu pozivajući se na nalaz i mišljenje vještaka financijske struke, a iz kojeg pak, proizlazi da je u vremenskom razdoblju od 20. lipnja 2007. do 20. kolovoza 2018. godine zbog povećanja kamatne stope više uplaćen iznos od 58.898,43 kune.

13. Nadalje, pobijana presuda u odnosu na prihvaćeni tužbeni zahtjev pod točkom III. izreke ne sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, jer nije razumljivo na čemu se temelji osnovanost zahtjeva za povrat iznosa od 16.904,99 kuna, imajući u vidu da je vještak u svom nalazu i mišljenju naveo da je "zbog jednostranog povećanja kamatne stope od strane tuženika došlo do razlike u visini od 16.904,99 kuna u ostatku glavnice koji bi tužitelj bio dužan isplatiti da je kamata ostala nepromijenjena", a sve to suglasno rješenju o provedbi vještačenja prvostupanjskog suda od 31. ožujka 2021. godine – da "utvrdi/specificira da li je zbog jednostranog povećanja kamatne stope od strane tužene, na dan podnošenja tužbe kao i na dan provedenog vještačenja došlo do razlike u ostatku glavnice koji bi tužitelj bio dužan isplatiti u slučaju jednokratne isplate kredita". Naime, ostaje nejasno je li pravilnom primjenom materijalnog prava – članka 1111. ZOO tužitelja pripada zatražena isplata, s obzirom na činjenicu da nije došlo do prijevremene otplate kredita.

14. Stoga, jer je ostvaren istaknuti žalbeni razlog, žalbu tuženice djelomično je valjalo uvažiti, pobijanu presudu u točkama II., III., IV. i V. izreke ukinuti i temeljem članka 369. stavka 1. ZPP riješiti kao u točki II. izreke.

15. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu postupovnu povredu, ocjenom već izvedenih dokaza u skladu s člankom 8. ZPP, a do potrebe i saslušanjem vještaka financijske struke pouzdano će utvrditi sve činjenice od odlučnog značaja za donošenje pravilne i zakonite odluke o zahtjevima za isplatu zbog stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. ZOO, pa će o ukinutom dijelu donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

16. Odluka o troškovima žalbenog postupka iz točke III. izreke, temelji se na odredbi članka 166. stavaka 3. i 4. ZPP.

U Šibeniku, 23. rujna 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ljudevit Zoričić