Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

K-512/2020-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu pojedincu Blaženki Lugar Vladić uz sudjelovanje Barbare Mateša kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ŽĐ, zbog kaznenog djela iz članka 140. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu (dalje u tekstu ODO Karlovac), broj KO-DO-1926/2020 od 10. prosinca 2020., nakon provedene javne rasprave dovršene 19. rujna 2025. u nazočnosti zamjenika ODO u Karlovcu, BĐ, okrivljenika ŽĐ uz branitelja Ivana Filipa Gregovića iz Odvjetničkog društva Vujasin i Partneri j.d.o.o. iz Zagreba u zamjenu za branitelja okrivljenika, odvjetnika Zorana Vujasina iz Zagreba, te opunomoćenicu oštećenika odvjetnicu Jasminu Brkić Kristanić, iz Karlovca, dana 23. rujna 2025. u odsutnosti stranaka objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08) stavlja se izvan snage kazneni nalog ovog suda broj 15 K-512/2020-2 od 04. siječnja 2021. protiv okrivljenika ŽĐ

II.

Okrivljenik ŽĐ,  zv. Ž, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin B i ĆĐ, rođene Ć, rođen **.**.1971. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, rastavljen, otac dvoje djece, vozač, neosuđivan

k r i v  j e

što je:

u vremenskom razdoblju od lipnja 2020. do studenog 2020. u Karlovcu, učestalo i uporno, u bilo koje doba dana i noći, putem svog mobilnog telefona pozivao i slao sms poruke uvredljivog i prijetećeg sadržaja na mobilni telefon TĐ, a potom i na mobilni telefon kojim se koristi njegova majka, pokušavajući s imenovanim komunicirati, iako mu je TĐ jasno dao do znanja da s njim ne želi bilo kakav kontakt, a u kojim razgovorima i porukama mu je govorio da će ga preležati, vrijeđao ga, upućivao razne pogrdne riječi, govorio mu da ima ljude koji ga prate po gradu, slao mu fotografije kuće u kojoj živi dajući mu do znanja da je bio u Karlovcu i da zna gdje on prebiva, optužujući ga za zlostavljanje djece, narušenje zdravlja roditelja bivše supruge, te spominjući da mu je ostao dužan neki novac, te takvim ponašanjem prisilio TĐ na prestanak radnog odnosa kod dotadašnjeg poslodavca zbog stvorenih neugodnosti,

dakle, ustrajno i kroz dulje vrijeme s drugom osobom nastojao uspostaviti i uspostavio neželjeni kontakt i na drugi način je zastrašivao i time kod nje izazvao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba,

II. čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode -nametljivim ponašanjem, opisano i kažnjivo po članku 140. stavak 1. KZ/11.

III. Na temelju članka 140. stavak 1. KZ/11 okrivljenik ŽĐ se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci

IV. Na temelju članka 56. KZ/11 okrivljeniku ŽĐ se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće biti izvršena ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 okrivljenik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 eura u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, kao i troškove iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08 koji se odnose na nužne izdatke oštećenika, te nagradu i nužne izdatke njegovog opunomoćenika, a o čemu će biti donijeto posebno rješenje.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu optužnicom broj KO-DO-1926/2020 od 10. prosinca 2020. okrivljenom ŽĐ stavlja na teret počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode -nametljivim ponašanjem, opisano i kažnjivo po članku 140. stavak 1. KZ/11.

2. Nakon što je okrivljenik pozvan da se očituje o optužbi, izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret optužnim aktom ODO u Karlovcu, te je svoju obranu iznio na kraju dokaznog postupka u kojoj je naveo da su on i oštećenik bili prijatelji, međutim iz nekih njihovih razgovora, npr. kada je saznao da je dobio jednu kaznu u Frankfurtu, rekao mu je da mu se može obratiti i da on to može srediti, ali je on to odbio, no to mu je bio okidač jer je posumnjao odakle zna te neke stvari i tada je saznao za ljubavnu vezu između oštećenika i njegove, sada bivše supruge, koja je trajala u to vrijeme unazad 4-5 godina. Navodi kako je u takvoj situaciji htio razjasniti njihove daljnje odnose, s obzirom da je u braku s bivšom suprugom imao i dvoje djece te i s obzirom na dužinu te njihove veze, smatrao je da bi onda oštećenik trebao preuzeti jedan dio financija, a oni su riješili rastavu. Navodi kako je on samo htio razjasniti odnose i da razgovaraju o tome. Isto tako navodi da mu je poznato da je na području Lošinja oštećenik imao takve tri veze i da je razorio tri braka. Na pitanje suda putem čega je kontaktirao sa oštećenikom navodi putem službenog mobitela s obzirom su oboje radili u istoj firmi, da se oštećenik javio samo jednom i tada mu je prijetio vezama u sudstvu i policiji. Pokušao je kontaktirati sa oštećenikom i putem njegovog brata sa kojim je dobar, a poznato mu je da oštećenik niti sa bratom sada nije u dobrim odnosima zbog određenog nasljedstva. Na pitanje suda je li oštećeniku dolazio pred kuću navodi da je bio službeno u [adresa], pa je i navratio do kuće oštećenika po uputi njegovog brata koji mu je rekao da je tamo, međutim nije mu se htio javiti, niti su ostvarili bilo kakav kontakt, a dodao je da je vozač i u okviru svojeg posla može svakodnevno biti na njegovoj adresi. Na pitanje obrane od koga je dobio privatne brojeve navodi da mu je dao oštećenikov brat. Na pitanje zašto je prestao radni odnos oštećenika, navodi da on nikada nije zbog njega izgubio posao, već je [adresa] malo mjesto i poznato mu je da je oštećenik trebao ići za Kanadu, međutim gospodin koji je bio gost tog hotela, potrgao je sve te dokumente kada je saznao za vezu oštećenika i njegove supruge u to vrijeme. Na pitanje kako se zove brat oštećenika navodi da se zove EĐ, ima ga u kontaktu u mobitelu. Na pitanje gdje živi sada, navodi na relaciji Frankfurt - Lošinj. Na pitanje tužiteljstva o čemu je htio razgovarati sa oštećenikom navodi da je htio razgovarati o daljnjim odnosima i financijskom stanju jer je supruzi obećavao brda i doline, a on je bio u kreditima i još uvijek je.

3. U dokaznom postupku ispitan je oštećenik TĐ, te svjedok EĐ, te je izvršen uvid i pročitani su zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta (list 12), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (list 13), prijepisi sms poruka (list 14-36), pročitan je zapisnik o ispitivanju osum. ŽĐ, s pripadajućom AV snimkom (list 46-49), te je na kraju pročitan izvadak iz KE za okrivljenika, list 53 spisa.

3.1. U svom iskazu oštećenik TĐ ostao je kod svog iskaza koji je iznio prilikom ispitivanja pred ODO u Karlovcu dana 17. studenog 2020. godine u kojem navodi da je u vremenskom razdoblju od sredine lipnja 2020. pa sve studenog 2020. konstantno maltretiran od strane okrivljenika ŽĐ koji mu je učestalo na njegov broj mobitela, kao i na mobitel njegovog pokojnog oca slao neprimjerene poruke u kojima ga je vrijeđao, pa čak i prijetio, međutim te prijetnje nije shvaćao ozbiljno da bi ih prijavljivao policiji, međutim kako je radi okrivljenikovog ponašanja dao otkaz kod prethodnog poslodavca trgovačkog društva "Jadranka" i kako je shvatio da ovakvo ponašanje neće prestati samo od sebe, odlučio je podnijeti kaznenu prijavu, tim više što je neprimjerene poruke okrivljenik počeo slati i na mobitel kojim se koristi njegova majka. U lipnju 2020. osobno mu je došao na vrata stana gdje ga je verbalno napao, upućujući mu razne uvredljive riječi u smislu da će ga jebati, da neće ostati živ, da će ga preležati, a nakon što je otišao, ovakve poruke nastavio je slati i na njegov službeni mobitel zbog čega je i morao raskinuti radni odnos. Osim poruka, u više navrata ga je znao i nazivati te ponovno govoriti uvijek isto u smislu da ga ponižava, vrijeđa, prijeti mu i slično. Takvi pozivi i poruke dolazili su u bilo koje doba dana i noći. Oštećenik dodaje okrivljenik dolazio i u [adresa] jer mu je na mobitel posao sliku kuće u kojoj živi, a i govorio mu je da ima ljude koji ga prate po gradu, a takvo ponašanje okrivljenika u njemu je izazivalo strah i utjecalo na njegov svakodnevni život, a još više mu je žao zbog toga što je počeo uznemiravati i njegovu majku, a razlog takvom ponašanju okrivljenika vidi u činjenici što je ranije bio u ljubavnoj vezi sa okrivljenikovom suprugom, što on očito ne može prihvatiti jer je on tu vezu odavno prekinuo, međutim okrivljenik ga nije ostavljao na miru. Navodi da ga je optužio i za zlostavljanje djece, što nema apsolutno nikakve veze s njim, ali mu je stvorilo velike neugodnosti, te je pokušao s okrivljenikom u dva navrata razgovarati i izgladiti stvari, a čak mu je i njegova majka rekla da ukoliko ne prestane s maltretiranjem, da će ga prijaviti policiji, na što je on samo odgovorio da ga za to nije briga jer da neće biti prvi put prijavljen. Razmišljao je o tome da blokira njegove poruke i pozive, međutim, policijski službenici su ga savjetovali da to ne čini jer da onda neće imati dokaze za sud. U sms porukama se može vidjeti i kako ga okrivljenik optužuje za narušavanje zdravlja roditelja njegove supruge, kako smatra da mora vratiti nekakav novac jer da ga je njegova supruga uzdržavala dok su bili u vezi i slične besmislice koje su u cijelosti bez osnove, međutim za njega je takvo ponašanje okrivljenika doista uznemirujuće zbog čega ustraje u kaznenom progonu. Nakon podnošenja kaznene prijave okrivljenik mu je samo rekao da nije ni prvi ni zadnji put da je prijavljen i da ga to uopće ne zanima.

3.2. Nakon toga svjedok na raspravi ponovo iskazuje da je par mjeseci konstantno trajalo od strane okrivljenika slanje poruka, zvanje, govorenje uvreda i prijetnji "odležati ću te", a na njegove upite da prestane s time, okrivljenik je rekao da nije prvi, niti zadnji puta. Dodaje da je kontaktirao i njegovu majku putem mobitela, a radilo se o broju mobitela njegovog pokojnog oca i on je to nakon više mjeseci prijavio. Na pitanje suda kada su prestale uvredljive poruke navodi da se više ne sjeća, ali sigurno unazad par godina ih nema, niti je bio sa okrivljenikom u bilo kakvom kontaktu. Na pitanje obrane ako je to trajalo više mjeseci, zašto nije predao sve ostale poruke, s obzirom da se dio nalazi u spisu i jesu li to jedine, navodi da je sve dao svojoj odvjetnici, a na uputu od strane policije koja mu je rekla da sve te poruke čuva, da ih ispiše, a radi dokaza u daljnjem postupku kada je događaj prijavio i tražio da se na neki način taj neželjeni sadržaj blokira. Na pitanje obrane je li predao mobitel policiji, navodi da se ne sjeća, a ispise poruka je predao svojoj odvjetnici Jasmini Brkić Kristanić. Na pitanje obrane kako to da u spisu nema više od ove četiri poruke, navodi da je sve predao. Na pitanje zašto je došlo do razmjene takvih poruka navodi zbog ljubavnih odnosa koje je imao u to vrijeme sa suprugom okrivljenika, a što se tiče odnosa okrivljenikom, danas su samo poznanici, kao i tada, u to vrijeme. Na pitanje što je u tim porukama koje su tako strašne i nametljive, navodi zvanje i slanje poruka cijelu noć, s time da su u njima bile i sadržane prijeteće poruke. Na pitanje obrane hoće li ili ne financirati dugove i potrebe supruge okrivljenika navodi da nije i da to nema veze sa njim. Na pitanje tužiteljstva je li okrivljenik ikada došao u [adresa], navodi da je došao, a ne zna kako je saznao njegovu adresu. Na pitanje kako je znao broj mobitela njegove majke, odgovara da se raspitivao, na pitanje kako zna da mu je slikao kuću, navodi da mu je sliku poslao na njegov mobilni telefon. Također na pitanje suda navodi da je njegov mobilni telefon bio službeni, a mobilni telefon koji je koristila njegova majka bio je telefon mojeg pokojnog oca, a oštećenik je u to vrijeme živio na [adresa] gdje je i radio i taj mobilni telefon je bio telefon firme za koju je tada radio. Na pitanje tužiteljstva šta je bilo sa njegovim radnim odnosom, navodi da je dao otkaz zbog prijetnji okrivljenika. Na pitanje obrane o kojoj firmi se radi, navodi "Jadranka", a u toj firmi je radio i okrivljenik.

3.3. Svjedok EĐ, brat oštećenika navodi da koliko je njemu poznato, može samo govoriti da ga je okrivljenik ŽĐ zaista nazvao u jedno dva navrata, te molio da kontaktira brata ŽĐ da mu se javi na telefon i da mu kaže u lice u kakvom je odnosu sa sada bivšom suprugom, on je tada bio u redovnim odnosima i sa majkom i sa bratom, te je prenio bratu tu poruku, kako ga je okrivljenik ŽĐ zamolio, rekao mu neka se javi istome na telefon i da mu neka objasni situaciju, a brat koliko se sjeća, na to je rekao da ne zna kako će reagirati. Vezano za ostalo, nema nikakvih neposrednih saznanja, međutim čuo je od majke da je brat primao pozive od okrivljenika, ona je rekla da je tu bilo "svašta", ne zna decidirano, ali isto tako nije govorila da bi okrivljenik osobno dolazio pred kuću gdje je brat živio. Na pitanje obrane navodi da kada se čuo s bratom, ne može reći da li mu je isti rekao da bi ga okrivljenik uznemiravao, a on mu samo rekao da se javi ŽĐ. Na pitanje tužiteljstva da li mu je majka rekla da bi ŽĐ nju zvao, navodi da se ne sjeća da bi mu majka to rekla, da je nju zvao na njezin mobitel, već mu je samo brat rekao da su pozivi bili na njegov broj telefona, odnosno poruke.

3.4. Iz priležećih prijepisa SMS poruka s lista 14 do 36 spisa vidljiva je komunikacija koju je okrivljenik dostavljao prema oštećeniku TĐ u inkriminiranom periodu, a koju je priložio prilikom podnošenja kaznene prijave.

4. Temeljem ovako provedenog postupka, ocjenjujući svaki od izvedenih dokaza pojedinačno te sve izvedene dokaze zajedno, nedvojbeno je utvrđeno da je upravo okrivljenik ŽĐ počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret kako je to opisano u izreci ove presude.

5. Dakle, nije sporno da su međusobni odnosi između okrivljenog i oštećenika u navedenom periodu bili znatno poremećeni, s obzirom da je oštećenik prethodno bio u ljubavnoj vezi sa sada bivšom suprugom okrivljenika, što ne spore ni okrivljenik, niti oštećenik, međutim sporno je je li okrivljenik ŽĐ u navedenom vremenskom periodu sa oštećenikom nastojao uspostaviti neželjeni kontakt te ga na drugi način zastrašivao i time kod njega izazvao tjeskobu i strah za njegovu sigurnost, odnosno njemu bliskih osoba.

6. Naime, iako okrivljenik poriče počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, ovaj sud smatra da je njegova obrana u bitnom usmjerena na umanjenje, odnosno izbjegavanje kaznene odgovornosti, te ista nije prihvaćena, cijeneći da njegova obrana nije uvjerljiva, da nije potkrijepljena niti jednim vjerodostojnim dokazom, niti materijalnim niti personalnim. Naime, ovaj sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećenika, ocjenjujući da je njegov iskaz vrlo jasan, detaljan, neposredno uvjerljiv i dosljedan, s obzirom je oštećenik vrlo jasno i precizno opisao dinamiku predmetnih događaja, odnosno njegovo iskazivanje je vrlo uvjerljivo i kontinuirano, s obzirom da je iskaz oštećenika na raspravi u bitnom suglasan s iskazom koji je prethodno iznio pred nadležnim Općinskim državnim odvjetništvom. Stoga je ocijenjeno da je isti vjerodostojan, da je logičan i dosljedan u cijelosti, a isto tako je potkrijepljen materijalnom dokumentacijom, odnosno prijepisima SMS poruka koje je zaprimio od strane okrivljenika, a čija vjerodostojnost tijekom ovog kaznenog postupka nije dovedena u pitanje. Također u tom dijelu je prihvaćen iskaz svjedoka EĐ koji u bitnom potvrđuje da ga je zaista okrivljenik kontaktirao, a iz razloga da on kontaktira svog brata, odnosno oštećenika da mu se javi na telefon, a upravo iz razloga jer je prethodno bio u ljubavnoj vezi sa njegovom sada bivšom suprugom, što je on i učinio. Posredno je čuo od majke kako je brat, odnosno oštećenik primao pozive od okrivljenika, a da je majka rekla da je tu bilo "svašta" i da mu je samo poznato da mu je brat rekao da su pozivi od strane okrivljenika bili upućeni na njegov telefon, odnosno odslane poruke. Slijedom navedenog, očito je da je takvo postupanje okrivljenika prema oštećenom TĐ u inkriminirano vrijeme izazvalo osjećaj tjeskobe i straha za njegovu sigurnost, odnosno sigurnost njemu bliskih osoba, s obzirom je isto vrlo jasno naveo u svom iskazu. Očito je da je takovo ponašanje okrivljenika bilo usmjereno da kod oštećenika izazove osjećaj straha i tjeskobe, a upravo iz razloga prethodne ljubavne veze koju je imao sa sada bivšom suprugom okrivljenika. Također je ocjenjeno da je obrana okrivljenika bila usmjerena osim na umanjenje kaznene odgovornosti, usmjerena i na diskreditiranje oštećenika, na koji način bi se okrivljenik doveo u bolji položaj. Naime, sud je zaključio da se može povjerovati iskazu oštećenika, te je upravo njegov iskaz i prihvatio kao istinit, s obzirom je jasno i iskreno iskazivao o razlozima zbog kojih je i prijavio okrivljenika, te isto tako i opisao predmetne događaje, a njegov iskaz je u bitnom i potvrđen materijalnom dokumentacijom, odnosno preslikama SMS poruka koje mu je upućivao okrivljenik u navedenom periodu, kao i djelomično iskazom svjedoka EĐ čiji je iskaz također u cijelosti prihvaćen, s obzirom da je svjedok upozoren na posljedice lažnog iskazivanja, a kako je isti naveo, iako je brat oštećenika, da s njim nije u nikakvim odnosima i sada kontaktira, a okrivljenika samo poznaje i s istim nije u nikakvom odnosu srodstva, niti u svađi, ovaj sud smatra da je isti iskazivao objektivno, istinito o događajima koji su mu poznati. Obzirom na taj zaključak, te na činjenicu da okrivljenik u svojoj obrani niti ne spori da je pokušao stupiti u kontakt s oštećenikom, ali da to nije bilo zlonamjerno, već radi rješavanja odnosa između njegove sada već bivše supruge i oštećenika s kojim je tada bila u ljubavnoj vezi, kao i financiranja djece, koje je imao sa bivšom suprugom, ovaj sud smatra da okrivljenik svojom obranom pokušava minorizirati svoje ponašanje koje je trajalo duže vrijeme na štetu oštećenika. Stoga njegova obrana nije prihvaćena s obzirom da je oštećenik na kraju, ne želeći takvu komunikaciju od strane okrivljenog, te nastojeći izbjeći neželjeni kontakt s njim, bio prisiljen iste događaje i prijaviti, s obzirom je takvo ponašanje okrivljenika kod njega izazvalo tjeskobu i strah za njegovu sigurnost, te sigurnost njegovih bliskih osoba.

7. Dakle, zaključak je da je okrivljenik zaista počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, da je bio svjestan svojih postupaka koje je želio. Okrivljenik je ustrajno kroz dulje vrijeme od lipnja do studenog 2020. nastojao uspostaviti, odnosno uspostavljao neželjeni kontakt s oštećenikom, na način da ga je putem mobitela pozivao i slao SMS poruke uvredljivog i prijetećeg sadržaja, a zatim i na mobitel kojim se koristi njegova majka, pokušavajući s njim komunicirati, iako mu je oštećenik jasno dao do znanja da s njim ne želi bilo kakav kontakt, a u koji razgovorima i porukama je okrivljenik govorio oštećeniku da će ga preležati, vrijeđao ga, upućivao razne pogrdne riječi, govorio mu da ima ljude koji ga prate po gradu i slao fotografije kuće u kojoj živi u [adresa], te ga optuživao za zlostavljanje djece i narušavanje zdravlja roditelja bivše supruge, spominjući mu da mu je ostao dužan novac, zbog čega je oštećenik bio prisiljen na prestanak radnog odnosa kod njihovog dotadašnjeg zajedničkog poslodavca, čime je kod oštećenika izazvao tjeskobu i strah, a isto tako ga onemogućio u normalnim i uobičajenim životnim aktivnostima. Sve navedeno znači da je okrivljenik postupio s izravnom namjerom, s obzirom da njegova ubrojivost tijekom ovog postupka ničim nije osporena, čime su se u njegovom ponašanju u cijelosti ostvarila sva objektivna, ali i subjektivna obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavak 1. KZ/11. Prema tome, okrivljenik je bio svjestan da je zabranjeno ovo kazneno djelo, te u odnosu na njega za ovo kazneno djelo sud nije našao niti jedan ispričavajući razlog. Slijedom navedenog i proglašen je krivim za navedeno kazneno djelo.

8. Naime, kako su u međuvremenu 2. travnja 2024. stupile na snagu izmjene i dopune Kaznenog zakona (NN RH 36/24.) kojim je izmijenjen članak 140. KZ/11, a odredba članka 3. stavak 2. KZ/11. navodi da ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se zakon koji je najblaži za počinitelja, odnosno odredbom članka 3. stavka 3. KZ/11. propisano je da ako se izmijeni naziv ili opis kaznenog djela, sud će ispitati postoji li pravni kontinuitet, tako što će činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg kaznenog djela iz novog zakona pa ako utvrdi da postoji, primijenit će zakon koji je blaži za počinitelja, te je u konkretnom slučaju utvrđeno da postoji kontinuitet, a primijenjen je KZ/11 koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, s obzirom da novi propis nije blaži.

9. Odlučujući o kaznenopravnoj sankciji sud je uzeo u obzir sve okolnosti od kojih ovisi izbor njezine vrste i mjere, a odnosi se kako na kazneno djelo, tako i na počinitelja, pri čemu je kao olakotno cijenjena okolnost da je okrivljenik otac dvoje djece, te dosadašnja neosuđivanost, što je vidljivo iz priležećeg KE, dok mu je kao otegotno uzeta okolnost da je kazneno djelo počinio kao osoba zrele životne dobi, svjestan značenja i posljedica svojih postupaka. Stoga, ocjenjujući navedene okolnosti, te imajući u vidu težinu počinjenog kaznenog djela, stupanj krivnje s kojim je kazneno djelo počinjeno, kao i stupanj povređivanja zaštićenog dobra, okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda u trajanju preciziranom kao u izreci, smatrajući da je ista primjerena okolnostima pod kojima je utuženo kazneno djelo počinjeno, smatrajući da će se i na taj način uvjetnom osudom u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini takva i slična kaznena djela, te da će se ujedno istom utjecati i na druge osobe da ne čine kaznena djela, čime će biti ostvarene sve zakonom propisane svrhe kažnjavanja, kako specijalne, tako i generalne prevencije.

10. Sukladno članku 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 okrivljenik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kuna u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude, ocjenjujući isti primjeren trajanju i složenosti postupka, kao i nužne izdatke oštećenika, kao i nagradu i nužne izdatke njegovog opunomoćenika, a o čemu će biti donijeto posebno rješenje.

11. Slijedom svega navedenog i odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 23. rujna 2025.

Sudac

Blaženka Lugar Vladić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi pismeno u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu ovome sudu. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1.ODO u Karlovcu na broj KO-DO-1926/2020

2.Okrivljenik ŽĐ, [adresa]

3. Branitelj okrivljenika, odvjetnik Zoran Vujasin, iz Zagreba

4.Oštećenik TĐ, [adresa]

5. Opunomoćenika oštećenika, odvjetnica Jasmina Brkić Kristanić iz Karlovca