Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-360/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Zinke Bulka predsjednice vijeća, Ankice Jakovina sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vinko Peronja, odvjetnik u Jelsi, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj Pn-529/2020 od 21. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj Pn-529/2020 od 21. ožujka 2024. i odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja LU koji glasi:
„I. Nalaže se tuženoj da tužitelju u roku od 15 dana od dana donošenja prvostupanjske presude isplati iznos od 23.968,63 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku:
-na iznos od 1.150,44 EUR-a od 1. siječnja 2018. do isplate
-na iznos od 5.657,52 EUR-a od 1. siječnja 2019. do isplate
-na iznos od 9.290,07 EUR-a od 1. siječnja 2020. do isplate
-na iznos od 7.870,60 EUR-a od 16. listopada 2020. do isplate,
II. Nalaže se tuženoj platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.864,56 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. “
II. Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja nalaže se tuženoj da tužitelju isplati iznos od 23.968,63 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (stavak I. izreke) kao i da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 4.864,56 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (stavak II. izreke).
2. Protiv navedene presude žali se tužena zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Žalba tužene je osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio time što je rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Su-687/2016 od 9. studenog 2017. bio nezakonito razriješen dužnosti stalnog sudskog vještaka za mjerničku struku zbog čega nije ostvarivao prihode kao sudski vještak sve do donošenja rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Su-482/2020 od 15. listopada 2020. kojim je ponovno imenovan stalnim sudskim vještakom.
5. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, niti tužitelj u žalbi konkretno navodi o kojim bi se to bitnim povredama odredaba parničnog postupka radilo.
6. Suprotno žalbenim navodima sud prvoga stupnja je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano je utvrdio činjenično stanje.
7. Tako je utvrdio, a što u ostalom među parničnim strankama i nije sporno:
-da je tužitelj sa završenom srednjom školom stekao zvanje geodetskog tehničara;
-da je tužitelj rješenjem Sudske uprave Županijskog suda u Splitu poslovni broj Su- 687/2016 od 14. listopada 2016. bio ponovno imenovan stalnim sudskim vještakom za mjerničku struku na vrijeme od četiri godine;
-da je čl. 2. tada važećeg Pravilnika o sudskim vještacima (NN 38/14, 123/15 i 29/16, dalje u tekstu: Pravilnik) bilo propisano da za stalnog sudskog vještaka može biti imenovana osoba koja je nakon završenog odgovarajućeg studija odnosno odgovarajuće škole radila na poslovima u struci i to: najmanje 12 godina ako je završila odgovarajuću srednju školu, a za pojedinu struku nema odgovarajućeg preddiplomskog sveučilišnog studija ili preddiplomskog stručnog studija odnosno diplomskog sveučilišnog studija ili specijalističkog diplomskog stručnog studija;
-da je čl. 13. st. 1. Pravilnika bilo propisano da će imenovanog stalnog sudskog vještaka razriješiti predsjednik odgovarajućeg županijskog suda ako se utvrdi da nisu postojali odnosno da su prestali postojati uvjeti na temelju kojih je imenovan;
-da je tužitelj sukladno navedenim odredbama Pravilnika rješenjem Sudske uprave Županijskog suda u Splitu poslovni broj Su-687/2016 od 9. studenog 2017. razriješen dužnosti stalnog sudskog vještaka za mjerničku struku uz obrazloženje da na području Županijskog suda u Splitu postoji odgovarajući sveučilišni studij i to Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije Sveučilišta u Splitu, slijedom čega nisu postojali uvjeti na temelju kojih je ponovno imenovan stalnim sudskim vještakom za geodeziju zbog čega ga se primjenom čl. 13. st. 1. Pravilnika razrješava te dužnosti;
-da je protiv navedenog rješenja tužitelj izjavio žalbu koja je odbijena rješenjem Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, klasa: UP/II -710-06/17-02/24 od 16. siječnja 2018.;
-da je tužitelj protiv navedenog rješenja Ministarstva pravosuđa podnio tužbu Upravnom sudu u Splitu koji je presudom poslovni broj Uslrs-110/18-8 od 8. studenog 2018. odbio tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa;
-da je protiv navedene presude tužitelj podnio žalbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske koji je svojom presudom, poslovni broj Usž-1136/19-3 od 22. siječnja 2020. poništio presudu Upravnog suda u Splitu te rješenje Sudske uprave Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Su-687/2016 od 9. studenog 2017. uz obrazloženje da prilikom odlučivanja o imenovanju stalnog sudskog vještaka osim ispunjavanja uvjeta treba primijeniti i načelo pravne sigurnosti te zaštite legitimnih, odnosno opravdanih očekivanja usmjerenih na daljnje korištenje stečenih prava;
-da je tužitelj zahtjevom od 15. rujna 2020. zatražio ponovno imenovanje stalnim sudskim vještakom;
-da je rješenjem Sudske uprave Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Su-482/2020- 4 od 15. listopada 2020. ponovno imenovan stalnim sudskim vještakom za mjerničku struku na vrijeme od četiri godine.
8. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvoga stupnja u cijelosti prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da su odlukom Visokog upravnog suda bile poništene ne samo odluke Ministarstva pravosuđa i rješenje Sudske uprave Županijskog suda u Splitu od 9. studenog 2017. već su bile poništene i pravne posljedice istih te stoga zaključuje kako je u razdoblju od 9. studenog 2017. do ponovnog imenovanja tužitelja 15. listopada 2020. bilo na snazi rješenje od 14. listopada 2016., a kako zbog postojanja (kasnije poništenih) odluka tužitelj nije mogao obavljati poslove sudskog vještaka, to mu je u navedenom razdoblju nastala šteta u vidu izgubljene dobiti, slijedom čega odlučuje kao u izreci pobijane presude.
9. Prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo.
10. Naime, prema odredbi čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima (NN 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23 i 36/24, dalje u tekstu: ZS) tužena odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti.
11. Prema stajalištu ovoga drugostupanjskog suda, poništeno rješenje Sudske uprave Županijskog suda u Splitu poslovni broj Su-687/2016 od 9. studenog 2017. kojim je tužitelj razriješen dužnosti stalnog sudskog vještaka samo po sebi ne može predstavljati osnovu za naknadu štete jer je isto doneseno temeljem podzakonskog propisa – Pravilnika koji je čl. 13. st. 1. nalagao predsjednicima sudova da po službenoj dužnosti ukinu rješenja koja nisu u skladu s tim podzakonskim propisom.
12. Visoki upravni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci zauzeo je pravno shvaćanje da u postupku odlučivanja o imenovanju stalnog sudskog vještaka osim ispunjavanja uvjeta treba primijeniti i načelo pravne sigurnosti, te načelo legitimnog očekivanja stranke kao i načelo stečenih prava usmjerenih na daljnje korištenje ranije stečenog prava.
13. Dakle, radi se o iznesenom pravnom shvaćanju pa se ne može samo zbog toga smatrati da je predsjednik Županijskog suda u Splitu donoseći navedeno rješenje o razrješenju nanio štetu tužitelju, time da navedenim pravnim shvaćanjem ovaj drugostupanjski sud nije vezan prilikom donošenja odluke o osnovanosti zahtjeva tužitelja za naknadu štete u ovome parničnom postupku.
14. Pri tome valja istaći da sve i da su utvrđene greške u tumačenju prava takve greške ne predstavljaju prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda protupravnu radnju koja bi tužitelju pružila pravnu osnovu za potraživanje naknade štete.
15. Naime, odgovornost tužene postoji tek u situaciji kada bi nezakonitost, odnosno nezakonit rad predstavljao iznimno tešku povredu zakona – onu koja bi bila posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog prava, odnosno odluka bi u sebi morala imati elemente arbitrarnosti, što ovdje nije slučaj, jer bi u protivnom svaka ukidna odluka rezultirala odgovornošću države (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-451/2016 od 1. ožujka 2023.).
16. Stoga je pogrešno sud prvoga stupnja zaključio da je za odgovornost tužene zbog nezakonitog rada Sudske uprave dovoljna okolnost da je određeni pojedinačni akt poništen kasnijom sudskom odlukom.
17. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 373. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
18. Odlučujući o troškovima parničnog postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju umjesto stroge primjene čl. 154. st. 1. ZPP valja rukovoditi shvaćanjima izraženim u presudama Europskog suda za ljudska prava (ESLJP), koji sud u brojnim odlukama razmatra povredu prava na pristup sudu kroz odluke o troškovima postupka.
19. Naime, u konkretnom slučaju se ne radi o klasičnom građansko pravnom sporu između privatnih osoba. Tuženu Republiku Hrvatsku zastupalo je Državno odvjetništvo pa iako se troškovi državnog odvjetništva procjenjuju temeljem Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, ono se financira iz državnog proračuna i stoga nije u istoj pravnoj situaciji kao odvjetnik. Zatraženi trošak u sveukupnom iznosu od 3.125,00 EUR-a prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije neznatan trošak za tužitelja, stoga je stajališta da će odlukom o troškovima postupka sadržanom u stavku II. izreke ove drugostupanjske presude biti postignuta pravična ravnoteža između parničnih stranaka.
U Velikoj Gorici 23. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Zinka Bulka
