Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-866/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Irene Kvaternik, kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆĆ zbog kaznenog djela protiv života i tijela – pokušajem teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.) u vezi sa člankom 34. stavak 1. KZ/11., odlučujući povodom žalbe optuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj K- 318/2016-86 od 9. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

Djelomično se prihvaća žalba optuženog ĆĆ, ukida se prvostupanjska presuda u odluci o troškovima kaznenog postupka i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

p r e s u d i o  j e

U ostalom dijelu odbija se žalba optuženog ĆĆ kao neosnovana te se u pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku, broj: K-318/2016-86 od 9. listopada 2024., na temelju članka 544. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. - dalje u tekstu: ZKP) stavljen je izvan snage kazneni nalog izdan presudom broj K-127/2016.-2. od 1. veljače 2016. u odnosu na okrivljenog ĆĆ te je optuženik proglašen krivim da je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – pokušajem teške tjelesne ozljede opisano i kažnjivo po članku 118. stavak 1. KZ/11. u vezi sa člankom 34. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisano u izreci pobijane presude pa je na temelju tih zakonskih propisa i članka 44. stavak 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju šest mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi ĆĆ u roku jedne godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Nadalje, na temelju članka 148. stavak 1. i 2. točka 1. i stavak 3. ZKP optuženik je na ime paušala obvezan platiti iznos od 100,00 eura te na ime ostalih troškova iznos od 175,72 eura, kao i naknaditi oštećenom VĆ troškove zastupanja po opunomoćeniku u iznosu od 2.937,50 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

3. Na temelju članka 79. stavak 1. i 6. KZ/11. od PĆ je oduzeta metalna cijev dužine 20 centimetara, promjera 1,5 cm, crne boje, privremeno oduzeta potvrdom PP Našice broj 892631 od 26. rujna 2015. te će se po pravomoćnosti presude uništiti, a uništenje je naloženo PU osječko-baranjskoj.

4. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP oštećeni VĆ je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu, u cijelosti.

5. Protiv te presude pravovremeno je podnio žalbu optuženi ĆĆ putem braniteljice Vlaste Šteher, odvjetnice u Našicama, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te sadržajno zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, preinači prvostupanjsku presudu te optuženika oslobodi optužbe za kazneno djelo nanošenja teške tjelesne ozljede u pokušaju uvažavajući sve izložene aspekte nužne obrane i okolnosti koje nisu u potpunosti i objektivno sagledane.

6. Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu tvrdeći da je žalba optuženika neosnovana i predložio drugostupanjskom sudu da žalbu optuženika odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

7. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

8. Žalba je djelomično osnovana.

9. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka žalitelj ističe da u presudi nisu jasno i potpuno analizirani ključni dokazi, a što otežava razumijevanje na temelju čega je sud donio zaključke o odlučnim činjenicama. Iako žalitelj posebno ne ističe o kojoj se to točno bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka radi, sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP.

10. Suprotno tvrdnji optuženog ĆĆ u žalbi, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP, a u obrazloženju prvostupanjske presude je prvostupanjski sud detaljno analizirao sve provedene dokaze te iznio jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama koje tvore obilježja terećenog kaznenog djela, a ti su razlozi logični i međusobno suglasni. Razlozi kojima žalitelj obrazlaže ovu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka kao i razlozi kojima žalitelj obrazlaže bitnu povredu odredaba kaznenog postupka 468. stavak 2. ZKP tvrdeći da je optuženiku teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog nedovoljnog uzimanja u obzir kontradiktornih iskaza svjedoka i nepoštivanja načela „in dubio pro reo“, da mu je povrijeđeno pravo na učinkovitu obranu jer nije imao uvid u sve relevantne dokaze te pravo da ih ospori, a argumenti obrane su ignorirani, da je počinjena povreda prava na jednakost oružja i kontradiktornost postupka koja se sastoji u neujednačenom razmatranju iskaza svjedoka u korist optužbe kao i povreda prava na zakonito i nepristrano suđenje koje se sastoji u nedovoljnom poštivanju načela pristranosti, u suštini predstavljaju pobijanje presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, polemizirajući sa zaključcima prvostupanjskog suda o prihvaćanju iskaza ispitanih svjedoka, a neprihvaćanju iskaza drugih svjedoka, koje prema stavu obrane je prvostupanjski sud trebao prihvatiti, prigovarajući neprovođenju nekih dokaza, sadržajno žalitelj osporava presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja pa će isti biti analizirani vezano uz ovu žalbenu osnovu.

11. Žalitelj nije u pravu kada tvrdi da je sud neosnovano prihvatio iskaz svjedokinje PĆ i iskaz oštećenog VĆ, a da nije prihvatio iskaze JĆ, FĆ i KĆ. Prvostupanjski je sud detaljno analizirao provedene dokaze i, prema stavu ovog suda, ispravno je prihvatio iskaz oštećenog VĆ i svjedokinje PĆ jer su ovi iskazi međusobno podudarni i u skladu s medicinskom dokumentacijom oštećenika, nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka kao i potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PP Našice. Prije svega, polazeći u analizu iskaza ovih svjedoka treba imati na umu okolnosti nastanka samog događaja. Naime, nije sporno da je oštećenik dugovao novac svjedokinji JĆ, da ga nije vratio u vrijeme događaja i da su optuženik i svjedokinja JĆ vozeći se automobilom pokraj lokala primijetili vozilo oštećenika, zaustavili se i ušli u lokal kako bi svjedokinja JĆ popričala s oštećenikom o dugovanju. Oštećenik u tom trenutku nije očekivao ulazak optuženika i svjedokinje JĆ, niti raspravu o dugovanju, za razliku od optuženika i svjedokinje koji svjesno ulaze ne bi li svjedokinja JĆ pitala oštećenika za vraćanje novca. Svjedokinja JĆ navodi da je htjela da optuženik bude uz nju, htjela je „pojačanje“ u uvjeravanju kako je vrijeme da ovaj vrati dugovanje. Kada se razlozi dolaska optuženika i svjedokinje JĆ povežu s iskazom svjedokinje PĆ koja je navela da je u jednom trenutku sukoba optuženik iza leđa izvadio kratku palicu crne boje koju je razvukao i istom više puta udario VĆ sve dok se palica nije raspala, očito je da je optuženi ĆĆ bio spreman za sukob s oštećenikom jer je, doista, neživotno, da bi ušao u lokal, u pratnji svjedokinje koja ima problem s oštećenikom vezano uz dugovanje, noseći palicu koju ne namjerava upotrijebiti jer je u protivnom upitno zašto bi ju nosio. Ovo ukazuje da se ne radi o spontanom sukobu, odnosno da se „okršaj dogodio kao rezultat iznenadne provokacije od strane oštećenika“, a kako to sugerira žalitelj. Stoga je neosnovano i pozivanje optuženika na nužnu obranu, jer iz okolnosti slučaja proizlazi da je optuženik taj koji je inicirao sukob pa da ga je i oštećenik udario, kako to tvrdi optuženik, to je bilo nakon početka optuženikova napada. Da je optuženik već pri samom ulasku u lokal imao namjeru sukobiti se s oštećenikom ukazuje i ponašanje njegove pratnje, svjedokinje JĆ koja u trenutku započinjanja sukoba, koji je iniciran zbog njezinih problema, napušta lokal, ne poduzimajući išta da se sukob spriječi, kao primjerice da ih zaustavi u konfliktu, pozove policiju ili nešto slično, već je nezainteresirana za ishod sukoba. Palicu kao sredstvo napada na oštećenika, svjedoci FĆ i KĆ ne spominju, iako je nesporno ista pronađena nakon sukoba u lokalu i oduzeta uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta pa je logično, uz ostale nelogičnosti u njihovim iskazima, a koje prvostupanjski sud pobliže opisuje u točki 19. obrazloženja presude, a na koja se upućuje žalitelj, da im sud nije povjerovao. Osim toga, način nastanka ozljeda oštećenika, kako to opisuje oštećenik u skladu je s nalazom i mišljenjem sudsko-medicinskog vještaka dr. Borisa Dumenčića. Optuženik nastoji sugerirati da su ozljede nastale u međusobnom sukobu, dok su bili na tlu, međutim, vještak je izričito rekao da se nagnječenje nosa sa krvarenjem iz nosa najčešće viđa kod udarca zatvorenom šakom srednje jakog intenziteta, dok je ozljeda u vidu rane razderotine na tjemenu glave vjerojatnije nastala djelovanjem sile druge osobe nego padom metalne konstrukcije, tj. barske stolice ili stola, dakle, čime je s obzirom na iskaz oštećenika i svjedokinje PĆ isključena dinamika događaja iz obrane optuženika. Nasuprot tome, malo je vjerojatno da je do sukoba došlo na način opisan u obrani optuženika jer je neživotno i nelogično da bi u takvom sukobu optuženik ostao neozlijeđen, a isto je tako neživotno i nelogično da ne bi, u slučaju ozljede, zatražio liječničku pomoć pa da i njegove ozljede budu neposredno nakon događaja utvrđene.

12. Pored ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nakon analize svih provedenih dokaza, svakog pojedinačno i u vezi s ostalim provedenim dokazima, u skladu s odredbom članka 450. stavak 2. ZKP, prvostupanjski je sud izveo zaključak o postojanju svih pravno odlučnih činjenica koja tvore obilježja terećenog kaznenog djela, nije bilo proturječja koja bi ukazivala da optuženik isto nije počinio, odnosno niti jedna činjenica relevantna za utvrđivanje bitnih elemenata kaznenog djela nije bila dvojbena pa da bi prvostupanjski sud nastalu dvojbu trebao rješavati primjenom pravnologičkog pravila „in dubio pro reo“, odnosno zbog postojanja dvojbe tumačiti u korist optuženika.

13. Optuženi ĆĆ se posebno ne žali zbog odluke suda o kazni i uvjetnoj osudi, a kako se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, njegova žalba u sebi sadrži, u skladu s odredbom članka 478. ZKP i žalbu zbog odluke o kazni i uvjetnoj osudi.

14. Ispitujući odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su u skladu s odredbom članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne. Tako je kao olakotno prvostupanjski sud cijenio njegovu neosuđivanost, dok otegotnih okolnosti nije pronašao. S obzirom na istaknutu olakotnu okolnost, kao i da je djelo ostalo u pokušaju, a imajući na umu propisanu kaznu zatvora za ovo kazneno djelo u trajanju od šest mjeseci do pet godina, kazna zatvora u trajanju šest mjeseci, što je u visini zakonski propisanog minimuma, izrečena uvjetna osuda te rok provjeravanja godinu dana, također u visini zakonski propisanog minimuma, primjereni su stupnju krivnje optuženika, njegovom prijašnjem životu, obiteljskim i socijalnim prilikama, pogibeljnosti djela, nastupjeloj posljedici, te podobni za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. kako glede specijalne tako i generalne prevencije.

15. U pravu je žalitelj kada u dijelu žalbe kojom pobija odluku o troškovima kaznenog postupka tvrdi da nije jasno vidljivo koji su troškovi zastupanja dosuđeni oštećeniku jer nije navedeno koje su mu radnje priznate, niti je specificirana primijenjena tarifa i vrijednost boda, tako da u tom dijelu odluka ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati pa je u odluci o trošku ukinuta prvostupanjske presuda. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud ponovo odlučiti o troškovima postupka, posebno naznačiti koliko bodova, za koju radnju, po kojoj vrijednosti boda prema kojoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika oštećeniku pripada trošak zastupanja po odvjetniku, time da o žalbi na rješenje o trošku u skladu s odredbom članka 148. stavak 5. ZKP odlučuje vijeće iz članka 19.b stavak 5. ZKP.

16. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka ili povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

17. Slijedom navedenog, kako je žalba optuženika u odluci o trošku osnovana, u tom je dijelu ukinuta prvostupanjska presuda, dok je u ostalom dijelu žalba optuženika neosnovana pa je na temelju odredbe članka 482. ZKP odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Zagrebu 23. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Koraljka Bumči