Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-8730/2022

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Katice Lučić, kao predsjednice vijeća, te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika AK, zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. podstavka 1. Zakona o trgovini („Narodne novine“, broj: 87/08, 96/08, 116/08, 76/09-Odluka Ustavnog suda RH, 114/11, 68/13, 30/14, 32/19, 98/19, 32/20, 33/23), odlučujući o žalbi okrivljenika AK, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Kutini od 18. srpnja 2022., poslovni broj: 10. Pp-201/2022-8, na sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

Prihvaćanjem žalbe okrivljenika AK osnovanom, ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

- Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom okrivljenik JK proglašen je krivim i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 kn, zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. podstavka 1. Zakona o trgovini, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, uz pravilno upozorenje da će se, ako dvije trećine izrečene novčane kazne plati u roku za plaćanje, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona smatrati da je kazna u cjelini plaćena.

1.1. Na temelju članka 75. stavka 4. Zakona o trgovini u vezi s člankom 76. Prekršajnog zakona okrivljeniku je oduzeta imovinska korist ostvarena prekršajem u iznosu od 42.406,16 kn.

1.2. Nadalje, okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura.

2. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih osnova.

2.1. Žalitelj u bitnom ističe da je pogrešna odluka prvostupanjskog suda o oduzimanju imovinske koristi, jer imovinska korist ne postoji, budući da transakcijama koje su navedene u optužnom prijedlogu i presudi nije stekao nikakvu dobit. Za motore je, prema kupoprodajnom ugovoru, imao troškove za prijevoz do Hrvatske, carinu, homologaciju, tehnički pregled i registraciju, u kojem se dijelu presuda ne obrazlaže i nejasno je kako je sud utvrdio da je ostvario dobit u iznosu koji mu se oduzima.

2.2. Žalitelj predlaže da se iz navedenih razloga, žalba prihvati.

3. Žalba je osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe tužitelja, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nalazi da činjenično stanje u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude nije u potpunosti i točno utvrđeno u odnosu na ostvarenu imovinsku korist, kako to osnovano u svojim žalbenim navodima ističe žalitelj, pa je pobijana presuda preuranjena.

5. Naime, okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. podstavka 1. Zakona o trgovini, da je kao fizička osoba obavljao djelatnost trgovine, a da nije registriran za obavljanje kupnje i prodaje robe, činjenično u bitnom opisanog time da je obavljao djelatnost trgovine na malo rabljenim motociklima te da je tijekom 2019., 2020. i 2021. unosio na teritorij RH rabljene motocikle i iste prodavao u svrhu ostvarivanja dobiti, te je uvidom u račune o kupnji vozila, ugovore o kupoprodaji motornih vozila i porezna rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, utvrđeno da je ostvarena imovinska korist u iznosu od 42.406,16 kn.

5.1. Na ime ostvarene imovinske koristi okrivljeniku je oduzet iznos od 42.406,16 kn, s obrazloženjem prvostupanjskog suda da je taj iznos utvrdio tužitelj kao razliku prodajne cijene vozila iz ugovora o kupoprodaji i nabavne cijene vozila iz računa o kupnji u kunskoj protuvrijednosti iskazanoj na poreznom rješenju.

5.2. Međutim, u pravu je okrivljenik kad ističe da se prilikom utvrđivanja iznosa protupravno stečene imovinske koristi nije pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje, jer imovinska korist nastala kao rezultat protupravnog ponašanja, odnosno u vezi s počinjenjem djela, predstavlja povećanje imovine, čega u konkretnom slučaju da nije bilo.

5.3. Naime, iz izvedenih raspoloživih dokaza na temelju kojih je utvrđena krivnja okrivljenika, za sada ne proizlazi zaključak da je isti počinjenim prekršajem ostvario imovinsku korist u iznosu navedenom u izreci pobijane presude, jer iako se sukladno odredbi članka 76. stavka 5. Prekršajnog zakona prilikom utvrđivanja protupravno stečene imovinske koristi primjenjuje bruto načelo, dakle imovinska korist ne umanjuje se za troškove uložene u pripremanje, počinjenje ili sudjelovanje u prekršaju, pitanje priznatih izdataka ovisi o prirodi prekršaja i konkretnim okolnostima, te je prije zaključka da je okrivljenik obavljajući neregistriranu djelatnost trgovine motornim vozilima ostvario imovinsku korist bilo potrebno utvrditi treba li i u kojem iznosu okrivljeniku kao počinitelju terećenog prekršaja priznati izdatke, primjerice porez i naknade plaćene prilikom transakcija.

6. Naime, sukladno članku 88. Prekršajnog zakona prvostupanjski sud dužan je na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi i činjenice koje terete okrivljenike i činjenice koje im idu u korist, pa zatim po slobodnoj ocjeni dokaza, pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, obrazložiti postojanje činjenica i takav zaključak valjano argumentirati, pa kako tužitelj navodi da je imovinska korist utvrđena kao razlika između prodajne cijene vozila navedene u ugovoru o kupoprodaji motornog vozila i nabavne cijene vozila iskazane na računu o kupnji u kunskoj protuvrijednosti iskazanoj na poreznom rješenju, iz čega je vidljivo da su okrivljeniku za pojedine kupnje vozila izdana porezna rješenja, to bez uvida u porezna rješenja, u situaciji u kojoj okrivljenik osporava iznos utvrđene imovinske koristi, nije moguće utvrditi jesu li postojali izdaci u vidu poreza određenog okrivljeniku i u kojem iznosu za predmetne transakcije, isključujući motocikl Yamaha broj šasije 4PU002791 za koji iz izračuna tužitelja proizlazi da isti nije uključen u izračun imovinske koristi, dok ostaju sporne ostale transakcije navedene u optužnom prijedlogu i opisane u zapisniku o inspekcijskom nadzoru kod kojih je za pojedina vozila izdano porezno rješenje.

7. Zbog navedenog, žalbu okrivljenika valjalo je prihvatiti osnovanom, a pobijanu presudu ukinuti, kako bi prvostupanjski sud proveo novi postupak u kojem će provesti sve dostupne dokaze u cilju utvrđivanja odlučnih činjenica koje se odnose na ostvarenu imovinsku korist, nakon čega će ocjenom svih u postupku provedenih dokaza utvrditi relevantne činjenice i respektirajući razloge ovog rješenja, a vodeći pri tom računa i o žalbenim razlozima, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

8. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 23. rujna 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Kutini, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.