REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj Kžmp-11/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda i to Dijane Grancarić, kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Ivana Markovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Nives Jović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. okrivljenika OH i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 , 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Kmp-19/2023-38 od 13. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Rijeci proglasio je krivim I. okrivljenika OH i II. okrivljenika OHJ, zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državni članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. i 2. KZ/11.

1.1. Za gornje kazneno djelo temeljem odredbe članka 105. stavka 1. u vezi članka 28. stavka 1. Zakona o sudovima za mladež ( Narodne novine broj 84/11, 143/12, 148/13, 145/14, 56/15 i 126/19 dalje u tekstu ZSM/11 ) 1. okr. OH izriče se pridržaj izricanja kazne maloljetničkog zatvora. Temeljem odredbe članka 28. stavka 2. ZSM/11 optuženiku 1.OH može biti naknadno izrečen maloljetnički zatvor i to ako za vrijeme od 2 ( dvije ) godine počini novo kazneno djelo.

1.2. Za gornje kazneno djelo temeljem odredbe članka 326. stavka 2. u vezi odredbe članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točka 3. KZ/11 optuženik AHJ osuđuje se na kaznu zatvora u trajanju od 1 ( jedne ) godine. Temeljem odredbe članka 56. stavka 1., 2., 3. KZ/11 prema 2. optuženiku JHJ izriče se uvjetna osuda, pa se izvršenje izrečene kazne zatvora odlaže za vrijeme od 3 (tri) godine, te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u tome roku ne počini novo kazneno djelo.

1.3. Temeljem odredbe članka 560. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ( Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 dalje u tekstu ZKP/08 ) u vezi odredbe članka 77. stavka 1. KZ/11, utvrđuje se da novčani iznos od 200,00 eura predstavlja imovinsku korist koju su 1. optuženi OH i 2. optuženi DHJ ostvarili kaznenim djelom.

1.4. Utvrđuje se da je novčani iznosi od 200,00 eura imovina Republike Hrvatske.

1.5. Nalaže se optuženicima 1. OH i 2. PHJ uplatiti novčani iznos od po 100,00 eura svaki u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

1.6. Temeljem odredbe članka 148. stavka 1. u vezi odredbe članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08 optuženik 1. OH i 2. DHJ obvezuju se nadoknaditi troškove kaznenoga postupka s osnova paušalne svote u visini od 150,00 eura, svaki.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci zbog odluke o uvjetnoj osudi izrečenoj II. okrivljeniku (čl. 471. st. 1. ZKP/08), te predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbene razloge i u pobijanom dijelu ukine prvostupanjsku presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da preinači prvostupanjsku presudu uvažavajući pritom istaknute žalbene razloge.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

5. Žalba nije osnovana.

6. Naime, sud prvog stupnja je prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu II. okrivljenikove inkriminirane radnje, tj. pravilno je vodio računa o svim okolnostima koje propisuje čl. 47. ZKP/08, dakle olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani.

6.1. Tako je prvostupanjski sud od olakotnih okolnosti na strani II. optuženika cijenio činjenicu da isti iskreno priznaje počinjenje terećenog kaznenog djela, što je pridonijelo bržem i ekonomičnijem okončanju postupka, izraženo žaljenje i kajanje, te činjenicu da je kazneno djelo počinio kao mlađi punoljetnik, dok mu je kao otegotnu okolnost cijenio činjenicu dosadašnje osuđivanosti.

6. 2. Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, protek vremena od učina djela do danas, a posebno činjenicu da je predmetno djelo počinio kao mlađi punoljetnik pa je očito da je njegova mladost i nepromišljenost svakako dovela do počinjenja predmetnog kaznenog djela, ali i činjenicu da je I. okrivljeniku, koji je također mlađi punoljetnik, izrečen pridržaj izricanja kazne maloljetničkog zatvora, što znači da je u odnosu na istog a za isto kazneno djelo primijenjeno maloljetničko pravo, te uzimajući u obzir vrstu i težinu počinjenog kaznenog djela, jačinu ugrožavanja zaštićenog društvenog dobra kao i stupanj kaznene odgovornosti II. okrivljenika, i po stavu ovog vijeća pravilno je prvostupanjski sud u odnosu na II. okrivljenika primijenio odredbe o ublažavanju kazne te istog osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine s rokom kušnje od tri godine. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda nije doveden u sumnju žalbenim navodima državnog odvjetnika.

6.3. Vezano za žalbene navode državnog odvjetnika u pogledu ranije osuđivanosti II. okrivljenika, navodi se da je tu okolnost prvostupanjski sud pravilno cijenio kao otegotnu okolnost, međutim iz izvoda iz kaznene evidencije proizlazi da je II. okrivljenik osuđen zbog kaznenog djela prijetnje, dakle, nije osuđen za kazneno djelo imovinskog karaktera, pri čemu nisu točni navodi državnog odvjetnika da bi inkriminiranog kazneno djelo počinio za vrijeme trajanja roka kušnje po presudi Općinskog suda u Zadru broj Kmp-25/2021 od 4. studenog 2021., s obzirom da je navedena presuda postala pravomoćna 23. prosinca 2022. a predmetno djelo je počinjeno 11. listopada 2022. Prema tome, okolnost ranije osuđivanosti II. okrivljenika nije tolikog značaja da bi dovela do težeg kažnjavanja, kako to predlaže državni odvjetnik.

6.4. Slijedom iznijetog, a uvažavajući sve naprijed navedeno, žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni nije osnovana, jer će se upravo izrečenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine s rokom kušnje od tri godine u cijelosti postići svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, a kako je to obrazloženo i u prvostupanjskoj presudi, a koje razloge prihvaća i ovo vijeće i na njih upućuje žalitelja.

7. Budući da žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru, 23. rujna 2025.

Zapisničar

Predsjednica vijeća

za mladež

Nives Jović

Dijana Grancarić