Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-47/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Zinke Bulka predsjednice vijeća, Ankice Jakovina sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10592/2023-8 od 26. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 10592/2023-8 od 26. studenog 2024. i odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje na ime naknade štete svotu od 4.542,59 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku od 28. studenog 2023. do isplate.“

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje nadoknaditi tuženiku Croatia osiguranje d.d. trošak žalbenog postupka u iznosu od 183,76 EUR-a.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje na ime naknade štete svotu od 4.542,59 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku od 28. studenog 2023. do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba tuženika je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju trpi isplatom invalidske mirovine svojoj osiguranici ĆVV u iznosu od 4.542,59 EUR-a za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. listopada 2023.

5. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik jer je izreka presude razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Iz sadržaja spisa proizlazi da među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost za isti, odnosno nije sporno da je osiguranica tužitelja ĆVV ozlijeđena u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran osiguranik tuženika. Osiguranici tužitelja je, počevši od 18. ožujka 1997. priznato pravo na invalidsku mirovinu radi potpunog gubitka radne sposobnosti uzrokovane ozljedom izvan rada, te da je tužitelju za prethodna razdoblja u mirnom postupku namirena šteta koju je zbog toga trpio.

7. Unatoč tome tuženik je tijekom ovog postupka osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, tvrdeći u bitnom da se na odnos između stranaka primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, kao lex specialis te da tužitelj ima pravo na naknadu samo ako postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene konkretnom osiguraniku i one koja bi mu se odobrila u slučaju povrede na radu, i to samo u visini te razlike.

8. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu punih iznosa mirovine koje je tužitelj isplatio osiguranici. Iako citira i odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju i odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, za utvrđivanje osnove i visine nastale štete primjenjuje odredbe čl. 161. – 165. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 48/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje u tekstu: ZOMO) koje, kako navodi, u potpunosti uređuju što predstavlja štetu za tužitelja.

9. Međutim, prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda ostvaren je zakonski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava na koji ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ističe ga i tuženik.

10. Nesporno je među strankama da je osiguranica tužitelja ozlijeđena u prometnoj nezgodi, pa se u ovom slučaju ima primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje u tekstu: ZOOP). Naime, tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja, među ostalim poslovima osiguranja od automobilske odgovornosti, sukladno odredbama toga Zakona. U ovom slučaju riječ je o obveznom osiguranju u prometu na koje se odnosi taj Zakon zbog čega se na odnos tužitelja i tuženika u pogledu utvrđivanja opsega obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuju njegove odredbe (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama npr. Rev-66/22, Rev-678/22 i dr.).

11. Odredbom čl. 27. ZOOP je propisano:

"(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.".

12. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime isplate invalidske mirovine prema odredbama čl. 27. st. 2. i st. 3. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.

13. Međutim, tužbeni zahtjev ne temelji se na tvrdnji o postojanju takve razlike iznosa niti je tužitelj , na kojemu je teret dokaza visine potraživanja, tijekom postupka predlagao izvođenje dokaza kojim bi se utvrdio razmjerni iznos isplaćene mirovine iz čl. 27. st. 3. ZOOP.

14. Stoga je temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

15. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te je tuženiku priznat trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 183,76 EUR-a.

U Velikoj Gorici 23. rujna 20205.

Predsjednica vijeća

Zinka Bulka