Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-1456/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članice vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice HI, zbog prekršaja iz članka 158. stavka 1. točke 6. i dr. Zakona o veterinarstvu („Narodne novine“, broj: 82/13, 148/13, 115/18, 52/21) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenice HI podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić Gradu od 10. siječnja 2022., poslovni broj: Pp-1748/2021-5, u sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okrivljenice HI, a po službenoj dužnosti, preinačuje prvostupanjska presuda te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) okrivljenicu HI

oslobađa se optužbe

da kao vlasnica životinje psu mješancu imena H, ženka, ID: 191100002024555, zadnji put cijepljenu protiv bjesnoće 9. svibnja 2020. ne bi osigurala zaštitno cijepljenje protiv bjesnoće u zakonski propisanom roku te da ne bi odjavila mogući nestanak ili uginuće predmetnog psa iz baze podataka Lysacan kako je to konstatirano 23. studenoga 2021. inspekcijskim nadzorom,

čime da bi prekršila odredbe članka 7. stavka 2. Zakona o veterinarstvu u smislu članka 17. stavka 1. i 3. te članka 45. podstavka 6. istog Zakona vezano i za Odredbe glave III. članka 3. stavka 2. Naredbe o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju u 2021., kažnjivo po članku 158. stavku 1. točki 6. i članku 162. Zakona o veterinarstvu.

II Uslijed odluke iz točke I izreke, žalba okrivljenice u tom je dijelu bespredmetna.

III Žalba okrivljenice HI u odnosu na prekršaj iz članka 127. stavka 4. Zakona o Državnom inspektoratu točke 3. izreke odbija se kao neosnovana i potvrđuje se pobijana presuda u tom dijelu.

IV Uslijed odluka iz točke I-III preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o ukupnoj kazni na način da se okrivljenici za prekršaj iz članka 127. stavka 4. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18) na temelju članka 127. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. podstavkom 4. citiranog Zakona, uz primjenu članka 37. stavka 2. i 3. točka 1. Prekršajnog zakona prihvaća utvrđena novčana kazna te se na temelju citiranih propisa izriče novčana kazna u iznosu od 66,36 (šezdesetšest eura i tridesetšest centa) eura koju je okrivljenica dužna platiti u roku od 90 (devedeset) dana od dana primitka ove presude, s time da će se, ako u roku za plaćanje kazne plati dvije trećine izrečene kazne, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona smatrati da je kazna u cjelini plaćena.

V Okrivljenica je dužna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 90 (devedeset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom okrivljenica HI proglašena je krivom zbog prekršaja iz članka 158. stavka 1. točke 6. i članka 162. Zakona o veterinarstvu te članka 127. stavka 4. Zakona o Državnom inspektoratu, činjenično opisanih u izreci, za koje je prekršaje na temelju citiranih propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kažnjena ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 kuna te je upozorena da će se, ako dvije trećine te kazne plati u roku za plaćanje, u smislu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona smatrati da je kazna u cjelini plaćena.

1.1. Za svaki od prekršaja okrivljenici je utvrđena novčana kazna u iznosu od po 500,00 kuna.

1.2. Okrivljenica je u cijelosti oslobođena plaćanja troškova prekršajnog postupka.

2. Protiv navedene presude okrivljenica je pravodobno podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

2.1. U žalbi u bitnom ističe da je pas cijepljen u tri navrata, kao i da je o nestanku psa pravodobno obavijestila veterinara koji je nije uputio na to što treba učiniti, tako da je mišljenja da je iznos izrečene kazne prevelik za platiti.

2.2. Žaliteljica predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

3. Žalba je dijelom bespredmetna, a dijelom neosnovana.

4. Ispitujući dalje prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, te razmatrajući navode žalbe, ovaj sud utvrdio je da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenice jer djela iz članka 158. stavka 1. točke 6. i članka 162. Zakona o veterinarstvu, činjenično opisana u izreci prvostupanjske presude, nisu prekršaji.

5. Naime, prvostupanjski sud proglasio je okrivljenicu krivom za djela u bitnom opisana time da kao vlasnica psa psu ne bi osigurala zaštitno cijepljenje protiv bjesnoće u zakonski propisanom roku, kažnjivo po članku 158. stavka 1. točki 6. Zakona o veterinarstvu, te da ne bi odjavila mogući nestanak ili uginuće predmetnog psa iz baze podataka Lysacan, kažnjivo po članku 162. Zakona o veterinarstvu.

5.1. Člankom 158. stavkom 1. točkom 6. citiranog Zakona propisano je kažnjavanje za nepoštivanje obveza provedbe mjera otkrivanja, nadziranja, sprječavanja pojave i širenja, kontrole, suzbijanja i iskorjenjivanja bolesti životinja i zoonoza koje za tekuću godinu propisuje ministar, odnosno ako postupi protivno odredbama propisa iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona, prema kojoj odredbi mjere otkrivanja, nadziranja, sprječavanja pojave i širenja, kontrole, suzbijanja i iskorjenjivanja bolesti životinja i zoonoza, u skladu s epidemiološkim stanjem i razinom ugroženosti, krajem svake tekuće godine za sljedeću godinu naredbom propisuje ministar.

5.2. Međutim, iz činjeničnog opisa djela navedenog u izreci pobijane presude, jednakom djelu opisanom u optužnom prijedlogu, ne proizlazi zakonom propisano obilježje terećenog djela, jer nedostaje naziv provedbenog propisa kojim je propisana obaveza cijepljenja psa, dakle nije navedena Naredba o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju kojom je propisana terećena obveza.

5.3. Nadalje, člankom 162. stavkom 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. Zakona o veterinarstvu propisana je kazna za fizičku osobu koja ne prijavi nabavu psa odnosno odjavu psa u slučaju svakog gubitka posjeda životinje (nestanka, prodaje, darovanja, uginuća) u roku od 14 dana od nastalog događaja u skladu s člankom 45. stavkom 6. tog Zakona.

5.4. U takvom činjeničnom opisu djela navedenom u izreci pobijane presude, koji je jednak djelu opisanom u optužnom prijedlogu, ne proizlazi zakonom propisano obilježje terećenog djela, jer nedostaje rok unutar kojeg je okrivljenica bila dužna odjaviti gubitak posjeda životinje, konkretno kada je nestao pas, od kojeg je trenutka i počeo teći rok od 14 dana u kojem je ta obveza postojala, a protekom kojeg roka je nastalo protupravno stanje.

5.5. Slijedom navedenog, kako se zakonom propisano obilježje terećenog djela utvrđuje na temelju posebnog propisa, to je konkretna odredba članka 158. stavka 1. točke 6. Zakona o veterinarstvu blanketne naravi, jer se prekršajna odgovornost počinitelja inkriminiranog djela veže uz povredu drugog propisa koji dopunjuje biće prekršajnog djela, pa djelo činjenično opisano u izreci, u kojem nedostaje kojim je posebnim propisom regulirana obveza cijepljenja pasa, a koja je Naredba navedena tek u pravnoj oznaci djela, nije prekršaj.

5.8. Nadalje, odjava psa u slučaju njegovog nestanka vezana je uz rok koji je bitno obilježje prekršaja i isti mora biti naveden u činjeničnom opisu djela, što je u konkretnom slučaju izostalo, uslijed čega niti to djelo nije prekršaj.

6. Navedenim je ostvarena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. stavka 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenice, jer djela zbog kojih je vođen prekršajni postupak po činjeničnom opisu djela sadržanom u izreci osporavane presude nisu prekršaji.

6.1. Kako je protiv prvostupanjske presude podnijeta samo žalba u korist okrivljenika, to poštujući načelo zabrane preinačenja na teže, to prvostupanjski sud više ne može mijenjati činjenični opis terećenog djela dodavanjem konstitutivnih elemenata prekršaja.

7. Slijedom navedenog, budući da iz izreke prvostupanjske presude ne proizlaze sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 158. stavka 1. točke 6. i članka 162. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 3. Zakona o veterinarstvu, s obzirom da, poštujući načelo zabrane preinačenja na teže, niti tužitelj, niti sud, više ne mogu promijeniti činjenični opis optužbe dodavanjem konstitutivnih elemenata prekršaja, to je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio prvostupanjsku presudu na način da je okrivljenicu za predmetna djela na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona oslobodio od optužbe, otklanjajući time počinjenu povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. stavka 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenice.

8. Odlučujući o dalje o pobijanoj presudi, uz ocjenu navoda žalbe okrivljenice, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske utvrdio je da presudom nisu na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj je sud mišljenja da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljenici, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, za počinjeni prekršaj izrekao znatno ublaženu novčanu kaznu, primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenice i svrsi kažnjava. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

10. Nadalje, kako je nakon počinjenja inkriminiranog djela, 29. lipnja 2023., na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj 67/23), koji za počinitelja prekršaja iz članka 127. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. podstavkom 4. Zakona o Državnom inspektoratu propisuje blažu novčanu kaznu, to je ovaj sud, pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava i u smislu članka 3. Prekršajnog zakona na načelo primjene blažeg propisa prema kojem se na počinitelja prekršaja primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jedan ili više puta, primjenjuje propis najblaži za počinitelja, utvrdio da s obzirom na pravilno odmjerenu novčanu kaznu u znatno ublaženom iznosu koji je unutar okvira novčanih iznosa propisanih i zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i sada propisanih novčanih kazni, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa, jer po stavu ovog suda Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Državnom inspektoratu ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenicu kojoj je u konkretnom slučaju novčana kazna pravilno odmjerena.

11. Kako je ovaj sud, postupajući po žalbi okrivljenice, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njena prekršajna odgovornost, to je za okrivljenika, temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c citiranog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe na ovom sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.

12. Zbog izloženih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 23. rujna 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.