REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-913/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i dr.sc. Ante Perkušić člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Srđan Kalebota, odvjetnik u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 8/II, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB 52508873833, sa sjedištem u Splitu, Domovinskog rata 61, kojeg zastupaju punomoćnici – odvjetnici u Odvjetničkom društvu ANIĆ & ANIĆ d.o.o., sa sjedištem u Splitu, Lovretska 14, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-470/2024-3 od 8. studenoga 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskoga suda u Splitu poslovni broj P-3983/2023-5 od 14. ožujka 2024., u sjednici održanoj 23. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-470/2024-3 od 8. studenoga 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskoga suda u Splitu poslovni broj P-3983/2023-5 od 14. ožujka 2024. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije, pozivom na odredbu članka 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), naznačuje pravno pitanje koje glasi:
"Jesu li sudovi pogrešno primijenili institut stjecanja bez osnove kada su zbog ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, tuženika obvezali da na ime povrata stečenog bez osnove, tužitelju vrati glavnicu koja je nominalno veća od glavnice koju je tuženik neosnovano stekao, jer su prilikom odlučivanja o visini stečenog bez osnove uzeli u obzir samo iznose kada je tužitelj zbog porasta tečaja CHF, plaćao veće iznose od onih koje je trebao platiti po početnom tečaju CHF (tzv. pozitivne razlike), a bez umanjenja za iznose/koristi koje je tužitelj od takvih ništetnih ugovornih odredaba ostvario kada je zbog pada tečaja CHF, plaćao manje iznose od onih koje je trebao platiti po početnom tečaju CHF (tzv. negativne razlike), odnosno treba li sud pravilnom primjenom instituta stjecanja bez osnove temeljem materijalnopravnog prigovora tuženika glede visine tužbenog zahtjeva, jer je tužitelj u pojedinim razdobljima zbog oscilacija tečaja CHF u odnosu na HRK, tijekom otplate kredita plaćao manje iznose anuiteta no što bi platio po početnom tečaju, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan za iznos koji predstavlja negativne razlike?".
3. Predlagatelj smatra da je naznačeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Kao razlog važnosti predlagatelj se u odnosu na naznačeno pitanje pozvao na nepodudarnost shvaćanja izraženih u pobijanoj odluci sa shvaćanjima izraženim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1277/2022 od 8. ožujka 2023., odnosno pozvao se na nejedinstvenost prakse revizijskog suda obzirom na shvaćanje izraženo u kasnije donesenoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023.
4. Na prijedlog nije odgovoreno.
5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te kao takvo ne opravdava intervenciju najvišeg suda.
6. Pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci u skladu je s pravnim shvaćanjem izraženim u odluci ovog suda broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023., kojom je Vrhovni sud Republike Hrvatske odstupio od svoje ranije prakse (odluka Rev- 1277/2022-2 od 8. ožujka 2023.).
6.1. U takvim okolnostima naznačeno pitanje tuženika ne može osnovano biti temelj za ujednačavanje sudske prakse, pa time ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, slijedom čega je prijedlog tuženika valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
7. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda, tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim ni da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženika, a presude nižestupanjskih sudova su jasno i dostatno obrazložene. Slijedom navedenog se donesene presude ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga je tuženikov prijedlog u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 3. ZPP i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 23. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
