Poslovni broj: XXXII P-766/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Frana Kurelca 3, 51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A B E Z O D R Ž A V A N J A R A S P R A V E

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić Lukić, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJA d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB 94472454976, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri, odvjetnicima u Zagrebu, Pisarnica Rijeka, protiv tuženice ŽĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, izvan ročišta, dana 23. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

O d b i j a s e tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženici ŽĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB 94472454976, iznos od 292,00 EUR (slovima: dvjesto devedeset dva eura) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 146,00 EUR od 29. travnja 2022. godine do isplate,

- na iznos od 146,00 EUR od 24. rujna 2022. godine do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine obračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženici ŽĆ naknaditi tužitelju Adriatic osiguranje d.d. trošak parničnog postupka, uvećan za zateznu kamatu koja na ovaj iznos teče od dana presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

Poslovni broj: XXXII P-766/2025

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 28. travnja 2025. godine, navodi kako je tuženica dana 2. siječnja 2022. godine, upravljala vozilom marke "Škoda Fabia" registarske oznake [registarska oznaka] kada je izgubila kontrolu nad vozilom, udarila u ogradu ispred kuće koju je oštetila i tako izazvala prometnu nesreću. Ističe da je tužitelj oštećenicima isplatio iznos od 292,00 EUR na ime oštećenja imovine obzirom da je vozilo tuženice u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tužitelja. Tvrdi da je tuženica nakon što je prouzročila štetni događaj napustila mjesto prometne nezgode bez ostavljanja podataka oštećeniku i bez pozivanja policije, čime je temeljem Zakona o sigurnosti prometa na cestama i uvjeta osiguranja tužitelja, izgubila prava iz osiguranja, i čime su se stekli uvjeti da od tuženice traži regresno namirenje isplaćene naknade štete.

2. Uz tužbu priložena je potvrda Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave ličko-senjske, Postaje granične policije Korenica klasa: 211-04/22-P/90, urbroj:

511-04-08/06-P-1-1/2022 od 18. siječnja 2022. godine, o prometnoj nezgodi koja se dogodila 2. siječnja 2022. godine u 00,00 sati u Plitvičkim jezerima, u Ulici 9. gardijske brigade 21, u kojoj je sudjelovalo vozilo marke "Škoda Fabia", registarskih oznaka [registarska oznaka] koje je osigurano kod tužitelja, i čija vlasnica je ovdje tuženica ŽĆ (u potvrdi navedena kao vozač), s kojom je obavljen razgovor na adresi stanovanja obzirom da je nakon prometne nesreće nepoznati vozač napustio mjesto prometne nezgode, bez da je oštećenom vlasniku ostavio podatke o sebi i vozilu koje je prouzrokovalo prometnu nesreću. Naime, u nesreći je oštećena ograda obiteljske kuće i to dva nosiva stupa, mreža i ulazna vrata dvorišta dimenzija 1x1 metar, vlasništvo TĆ. Iz citirane potvrde proizlazi i da je protiv tuženice zbog počinjenja prekršaja iz članka 176. stavka 2. i članka 47. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, radi izazivanja prometne nesreće pokrenut i prekršajni postupak. Uz tužbu priložen je i izvadak iz zemljišne knjige i posjedovni list za nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], iz kojeg je razvidno da je ova nekretnina vlasništvo i posjed TĆ i RĆ, svakog u po ½ dijela, prijava, kao i uporabna dozvola od 13. ožujka 2015. godine za tu nekretninu i zahtjev za naknadu štete RĆ od 26. travnja 2022. godine, u kojem je oštećenica kao svoju adresu navela adresu u Republici Srbiji, [adresa]. Tužitelj je priložio i fotografije lica mjesta kao i utvrđenih oštećenja, koje prikazuju vozilo u vlasništvu tuženice zabijeno u ogradu kuće i ogradni zid, policu osiguranja od automobilske odgovornosti broj 068100588424 za vozilo u vlasništvu tuženice, izvid štete s troškovnikom sanacije, kao i nalog za plaćanje kojim tužitelj dokazuje da je oštećeniku TĆ isplatio 1.100,00 kn dana 28. travnja 2022. godine s naznakom adrese TĆ u [adresa], dakle mjestu u Republici Srbiji (što je jednaka adresa kao i RĆ, razvisno s listova 12 i 14 spisa), a oštećenici RĆ putem doznake u inozemstvo 146,00 EUR i to 23. rujna 2022. godine. Konačno, tužitelj je priložio i dopis od 9. veljače 2023. godine upućen tuženici kojim se tuženica poziva na isplatu iznosa od 292,00 EUR.

3. Tuženici je predmetna tužba zajedno s priloženom dokumentacijom uredno dostavljena 10. lipnja 2025. godine te je tuženica pozvana u roku od 30 dana podnijeti odgovor na tužbu. Tuženica odgovor na tužbu nije podnijela.

Poslovni broj: XXXII P-766/2025

4. Međutim, neovisno o navedenom, u ovom predmetu je tužbeni zahtjev bez daljnjeg raspravljanja valjalo odbiti jer osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi.

5. Naime, iz potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave ličko- senjske, Postaje granične policije Korenica, zaista proizlazi da je tuženica evidentirana vlasnica vozila te je u potvrdi i navedena kao sudionik / vozač u prometnoj nesreći koja se dogodila 2. siječnja 2022. godine kada je osobno vozilo marke "Škoda Fabia", registarskih oznaka [registarska oznaka], i osigurano policom obveznog osiguranja kod tužitelja, u [adresa], u [adresa], izazvalo prometnu nesreću udarivši u ogradni zid i ogradu kuće oštećenika. Kuća oštećenika RĆ i TĆ zatečena je prema potvrdi policije zaključana, odnosno u kući nitko nije zatečen, s time što je u potvrdi policije navedeno i da je nepoznati vozač napustio mjesto nezgode, pa je s tuženicom kao vlasnicom vozila razgovor obavljen tek naknadno u njezinoj kući. Pritom, iz činjenica utvrđenih po djelatnicima policije, fotografijama oštećenja, kao i potvrde o izvršenom plaćanju, a koje sve isprave tuženica nije osporila, nije sporno da su treće osobe – TĆ i RĆ kao vlasnici kuće čija ograda i ulazna vrata dvorišta su oštećeni, jesu zaista nezgodom pretrpjeli imovinsku štetu, zbog čega je tužitelj oštećeniku TĆ isplatio 1.100,00 / 146,00 EUR dana 28. travnja 2022. godine, a oštećenici RĆ 1.100,00 kn / 146,00 EUR i to 23. rujna 2022. godine (iznosi prikazani u kunskoj protuvrijednosti, obračunati su sukladno fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kn za 1 EUR). Tuženica ove činjenice zaista nije osporila, kao ni da je u trenutku nastanka prometne nesreće upravljala vozilom, a nije osporila niti da je napustila mjesto prometne nezgode bez obavještavanja oštećenika i pozivanja policije.

6. Međutim, iz činjenica navedenih u tužbi, ne proizlazi i osnovanost tužbenog zahtjeva. Naime, u trenutku kada se prometna nesreća dogodila, niti Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu (“Narodne novine” br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, na snazi u vrijeme nastanka nezgode, dalje: ZOOP), niti Uvjetima za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelja (listovi 37-59 spisa, dalje: Uvjeti), nije bila propisana obveza sudionika nezgode u kojoj je uzrokovana samo materijalna šteta, kao u konkretnom slučaju, da o nezgodi obavijeste policiju, odnosno razmjene i dostave podatke s oštećenikom, uz prijetnju gubitka police autoosiguranja.

7. Protivno tvrdnjama tužitelja, odredbom članka 24. stavkom 1. ranije citiranog ZOOP na snazi u vrijeme nastanka nezgode, određeno je da osigurana osoba gubi prava iz osiguranja ako vozač nije koristio vozilo u svrhu kojoj je namijenjeno; ako vozač nije imao važeću vozačku dozvolu odgovarajuće vrste ili kategorije, osim ako je za vrijeme poduke iz vožnje vozilom upravljao kandidat za vozača motornog vozila, uz poštivanje svih propisa kojima se ta poduka uređuje; ako je vozaču oduzeta vozačka dozvola ili je isključen iz prometa ili ako mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja vozilom određene vrste ili kategorije ili mjera prestanka važenja vozačke dozvole odnosno zaštitna mjera zabrane inozemne vozačke dozvole na teritoriju Republike Hrvatske; ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice, droga te psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari; ako je vozač štetu prouzročio namjerno; ako je šteta nastala zbog toga što je vozilo bilo tehnički neispravno, a ta je okolnost vozaču vozila bila poznata ili ako je šteta prouzročena kaznenim djelom obijesne vožnje u cestovnom prometu za koje je

Poslovni broj: XXXII P-766/2025

donesena pravomoćna sudska presuda. Tek u gore citiranim slučajevima društvo za osiguranje koje je temeljem stavka 1. točke 5. i 7. tog članka oštećenoj osobi isplatilo štetu ima pravo od osobe koja je odgovorna za štetu na naknadu cjelokupno isplaćenog iznosa štete, na kamatu i troškove, a u slučaju iz stavka 1. točke 1., 2., 3., 4. i 6. najviše do iznosa 12 prosječnih neto-plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku (članka 24. stavak 3. ZOOP). Prema tome, Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu u to vrijeme nije bila propisano da osiguranik gubi prava iz osiguranja ukoliko napusti mjesto prometne nezgode u kojoj je izazvana samo materijalna šteta, a o nezgodi ne obavijesti policiju ni oštećenika.

8. Nadalje, niti iz Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelja ne proizlazi slična sankcija za oštećenika. Ovo iz razloga što je odredbom članka A.1.2. Uvjeta određeno da osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja jedino ukoliko u vrijeme prometne nesreće upravlja vozilom pod utjecajem alkohola, ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količina alkohola u organizmu utvrdi udio alkohola u krvi od 0,5 g/kg i više, odnosno ako se nakon prometne nesreće osiguranik odbije podvrći ispitivanju alkoholiziranosti, ili utjecaju droga, psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari. Dakle, niti uvjetima tužitelja kao osiguravatelja nije bio predviđen gubitak prava iz osiguranja u slučaju da osiguranik nakon prometne nezgode u kojoj je nastala samo materijalna šteta, o nezgodi ne obavijesti policiju, odnosno oštećenika.

9. Na ovom mjestu, tužitelju treba ukazati i da iz izvješća redarstvenih vlasti proizlazi da u kući oštećenika nije zatečen nitko, da je očito da nisu oštećenici bili ti koji su prijavili policiji odmah po nastanku prometnu nezgodu, obzirom da je tuženica kao vlasnica vozila zatečena kući gdje je s njome obavljen razgovor naknadno, pa iako je to irelevantno jasno je da tužitelj predloženim dokazima nije učinio vjerojatnim da je tuženica uopće imala mogućnost ostaviti oštećenicima svoje kontaktne podatke nakon same nezgode jer su oštećenici tamo bili prisutni.

10. Međutim, to za donošenje odluke u ovom predmetu nije bitno, kraj činjenice da nijedan pozitivni propis, niti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, niti Uvjeti za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelja, nisu kao uvjet zadržanja prava iz police, propisivali obvezu osiguranika da o nezgodi u kojoj je nastala materijalna šteta izvijesti policiju ili oštećenika. Osim toga, tužitelju se ukazuje da je odredbom članka 176. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, na snazi u trenutku nastanka nezgode, dalje: ZSPC), vozačima, sudionicima prometne nesreće, u kojoj je uzrokovana samo materijalna šteta na vozilima, bilo dopušteno napustiti mjesto nesreće, a oni su bili dužni, ako je to bilo moguće, jedino odmah ukloniti vozilo s kolnika (gdje se vozilo tuženice nesporno nije nalazilo), omogućiti nesmetano odvijanje prometa, popuniti i potpisati Europsko izvješće o nesreći ili na drugi način razmijeniti osobne podatke i podatke o vozilima), sve u svezi sa odredbom članka 181. stavkom 5. istog Zakona, prema kojem tek u slučaju iz stavka 1. (kada se ipak potrebitim pojavilo da policijski službenik obavlja očevid prometne nesreće u kojoj je nastala materijalna šteta), 2. (ako je u prometnoj nesreći bilo ozlijeđenih osoba) i 3. (ako je u prometnoj nesreći bilo poginulih osoba) sudionici nesreće nisu smjeli „od momenta nastanka prometne nesreće pa dok se nad njima ne provede postupak ispitivanja u stavku 1., 2. i 3. toga članka, uzimati alkoholna pića, droge ni lijekove koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima “. Ukoliko pak

Poslovni broj: XXXII P-766/2025

u slučaju prometne nesreće samo s materijalnom štetom, kad na mjestu nesreće nema vlasnika vozila ili vlasnika druge oštećene stvari, tada je vozač bio jedino dužan vlasniku vozila ili druge oštećene stvari ostaviti podatke o sebi i vozilu kojim je uzrokovao prometnu nesreću (članak 176. stavak 3. ZSPC). U konkretnom slučaju, dakle tužiteljica je nesporno imala obvezu ostaviti oštećenicima podatke o sebi i vozilu koje je uzrokovalo štetu, no iako to nije učinila i što je osnov za eventualno postojanje njezine prekršajne odgovornosti, to samo za sebe ne dovodi i do gubitka prava iz osiguranja, obzirom da gubitak prava iz osiguranja u tim slučajevima nije nigdje propisan (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi posl. br. Rev-885/2020 od 5. ožujka 2024. godine).

11. Odredbom članka 332.a ZPP određeno je da će u slučajevima gdje tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, ako je udovoljeno uvjetima iz članka 331.b stavka 1. točaka 1. i 4. ovoga Zakona, a nije udovoljeno uvjetima iz članka 331.b stavka 1. točaka 2. i 3. ovoga Zakona (tamo gdje osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi ili pak gdje činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate), sud će donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija.

12. Kako u konkretnom slučaju osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, to je bez raspravljanja valjalo odbiti zahtjev tužitelja i presuditi kao u izreci.

U Rijeci, 23. rujna 2025.

S u t k i n j a :

Martina Maršić Lukić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Poslovni broj: XXXII P-766/2025