Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. 133 P-3041/2025-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Brankici Bobšić, u pravnoj stvari I. tužiteljice GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljice IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Hrvoju Vukadinu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva VUKADIN I PARTNERI j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, radi isplate, dana 23. rujna 2025.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 783780 od 26. listopada 2006. sklopljenog između I. tužiteljice GĆ, kao sudužnika, te II. tužiteljice IĆ, kao korisnika kredita, i tuženika HRVATSKE POŠTANSKE BANKE, dioničko društvo, kao kreditora i to u dijelu u kojem je ugovorena kamata po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odlukama o kamatama i naknadama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 8,75 % godišnje.

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, solidarno isplatiti I. tužiteljici i II. tužiteljici iznos od 377,64 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 5,55 EUR od 1. srpnja. 2008. pa do isplate,

- 5,55 EUR od 1. kolovoza 2008. pa do isplate,

- 5,55 EUR od 1. rujna 2008. pa do isplate,

- 5,55 EUR od 1. listopada 2008. pa do isplate,

- 5,55 EUR od 3. studenoga 2008. pa do isplate,

- 5,55 EUR od 1. prosinca 2008. pa do isplate,

- 7,21 EUR od 28. siječnja 2009. pa do isplate,

- 7,21 EUR od 9. ožujka 2009. pa do isplate,

- 7,21 EUR od 5. svibnja 2009. pa do isplate,

- 7,21 EUR od 4. lipnja 2009. pa do isplate,

- 7,21 EUR od 20. kolovoza 2009. pa do isplate,

- 7,21 EUR od 30. listopada 2009. pa do isplate,

- 7,21 EUR od 5. studenoga 2009. pa do isplate,

- 7,21 EUR od 1. prosinca 2009. pa do isplate,

- 7,21 EUR od 8. ožujka 2010. pa do isplate,

- 7,21 EUR od 10. kolovoza 2010. pa do isplate,

- 7,21 EUR od 25. kolovoza 2010. pa do isplate,

- 7,21 EUR od 28. rujna 2010. pa do isplate,

- 7,21 EUR od 23. kolovoza 2011. pa do isplate,

- 7,21 EUR od 13. rujna 2011. pa do isplate,

- 106,41 EUR od 13. rujna 2011. pa do isplate,

i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinačnog gore navedenog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 5. Ugovora o kreditu broj 783780 od 26. listopada 2006. sklopljenog između I. tužiteljice, kao sudužnika i II. tužiteljice, kao korisnika kredita, i tuženika, kao kreditora koja glasi:

“ 5.1. Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita: Jednokratno 2,50% (slovima: dvacijelihpetposto) od iznosa kredita, minimalno kn 200,00 (kn dvjesto) naplaćuje se prilikom puštanja kredita u tečaj.

5.2. Naknada za rizik nenaplate potraživanja: Jednokratno u visini 1% (jedanposto) od iznosa kredita, minimalno kn 300,00 (kn tristo) naplaćuje se prilikom puštanja kredita u tečaj.

5.3. Naknada za vođenje računa za otplatu kredita: Naknada za vođenje računa za otplatu kredita naplaćuje se u iznosu i za razdoblje određena Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.“

IV. Nalaže se tuženiku solidarno isplatiti I. tužiteljici i II. tužiteljici iznos od 348,40 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. listopada 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj u odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku solidarno isplatiti I. tužiteljici i II. tužiteljici iznos od 139,36 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. listopada 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj u odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku solidarno isplatiti I. tužiteljici i II. tužiteljici iznos od 69,70 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 1,33 EUR od 31. listopada 2006. pa do isplate,

- 1,33 EUR od 30. studenoga 2006. pa do isplate,

- 1,33 EUR od 31. prosinca 2006. pa do isplate,

- 1,33 EUR od 31. siječnja 2007. pa do isplate,

- 1,33 EUR od 28. veljače 2007. pa do isplate,

- 1,33 EUR od 31. ožujka 2007. pa do isplate,

- 1,33 EUR od 30. travnja 2007. pa do isplate,

- 1,33 EUR od 31. svibnja 2007. pa do isplate,

- 1,33 EUR od 30. lipnja 2007. pa do isplate,

- 1,33 EUR od 31. srpnja 2007. pa do isplate,

- 1,33 EUR od 31. kolovoza 2007. pa do isplate,

- 1,33 EUR od 30. rujna 2007. pa do isplate,

- 1,33 EUR od 31. listopada 2007. pa do isplate,

- 1,33 EUR od 30. studenoga 2007. pa do isplate,

- 1,33 EUR od 31. prosinca 2007. pa do isplate,

- 1,33 EUR od 31. siječnja 2008. pa do isplate,

- 1,33 EUR od 29. veljače 2008. pa do isplate,

- 1,33 EUR od 31. ožujka 2008. pa do isplate,

- 1,33 EUR od 30. travnja 2008. pa do isplate,

- 1,33 EUR od 31. svibnja 2008. pa do isplate,

- 1,33 EUR od 30. lipnja 2008. pa do isplate,

- 1,33 EUR od 31. srpnja 2008. pa do isplate,

- 1,60 EUR od 31. kolovoza 2008. pa do isplate,

- 1,60 EUR od 30. rujna 2008. pa do isplate,

- 1,60 EUR od 31. listopada 2008. pa do isplate,

- 1,60 EUR od 30. studenoga 2008. pa do isplate,

- 1,60 EUR od 31. prosinca 2008. pa do isplate,

- 1,60 EUR od 31. siječnja 2009. pa do isplate,

- 1,60 EUR od 28. veljače 2009. pa do isplate,

- 1,60 EUR od 31. ožujka 2009. pa do isplate,

- 1,60 EUR od 30. travnja 2009. pa do isplate,

- 1,86 EUR od 31. svibnja 2009. pa do isplate,

- 1,86 EUR od 31. srpnja 2009. pa do isplate,

- 1,86 EUR od 31. kolovoza 2009. pa do isplate,

- 1,86 EUR od 30. rujna 2009. pa do isplate,

- 1,86 EUR od 30. listopada 2009. pa do isplate,

- 1,86 EUR od 24. studenoga 2009. pa do isplate,

- 1,86 EUR od 24. prosinca 2009. pa do isplate,

- 1,86 EUR od 24. siječnja 2010. pa do isplate,

- 1,86 EUR od 24. veljače 2010. pa do isplate,

- 1,86 EUR od 24. ožujka 2010. pa do isplate,

- 1,86 EUR od 24. travnja 2010. pa do isplate,

- 1,86 EUR od 24. svibnja 2010. pa do isplate,

- 1,86 EUR od 24. srpnja 2010. pa do isplate,

sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog gore navedenog iznosa do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj u odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku solidarno naknaditi I. tužiteljici i II. tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 240,97 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. rujna 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljice su 28. travnja 2025. protiv tuženika podnijele tužbu u kojoj su navele da su s prednikom tuženika Volksbank d.d. sklopile Ugovor o kreditu broj 783780 od 26. listopada 2006., kojim je II. tužiteljici odobren kredit u iznosu od 105.000,00 kn, dok je I. tužiteljica bila sudužnik u kreditu te je dio rata kredita uplatila I. tužiteljica, a dio II. tužiteljica. Tužiteljice su, nadalje, navele da sukladno odredbi čl. 120. ZOO-a jamac koji je isplatio vjerovniku njegovu tražbinu može zahtijevati od dužnika da mu naknadi sve što je isplatio za njegov račun, te da iz tog razloga tužiteljice potražuju da im tuženik predmetno potraživanje isplati solidarno. Tužiteljice su isto tako navele da je u odredbi čl. 2. Ugovora o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te da je ista promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, a koja odredba je ništetna. Pojasnile su da su odredbu čl. 2. Ugovora o kreditu potpisale bez da su imale mogućnost s tuženikom pregovarati i utjecati na sadržaj odredbe, a da je istom propisano da je kamatna stopa 8,75% promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim i naknadama kreditora iz čega je jasno da promjenjivost kamatne stope ovisi o jednostranoj odluci tuženika, te da u istoj odredbi nisu navedeni parametri i uvjeti takve promjenjivosti, odnosno parametri i uvjeti pod kojima bi tuženik bio ovlašten donijeti odluku o promjeni stope. Istaknule su i da navedena odredba Ugovora nije dovoljno objektivizirana jer nisu jasni, a ni vidljivi kriteriji za određivanje kamatne stope, već je tuženik sam sebi pridržao pravo jednostrane promjene kamatne stope, te su takvim postupanjem tužiteljice stavljene u neravnopravan položaj i na njihovu štetu je uzrokovana znatna neravnoteža u pravima i obvezama, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Još su navele da ugovorna odredba koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, tuženika, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljica. Takvim postupanjem dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu tužiteljice nisu mogle predvidjeti, a pravilnost promjene nisu mogle niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Tužiteljice su dodale i da se radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljica jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj tužiteljica na cijenu, s obzirom na to da su bitni sastojci ugovora o kreditu predmet i cijena, dok su kamate cijena. Tužiteljice su još navele da je mehanizam Ugovora o kreditu razradio, sastavio i ponudio tuženik suprotno načelu savjesnosti i poštenja na štetu druge strane. Dodale su i da se odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi mijenja sukladno jednostranoj odluci tuženika, dakle sukladno odluci koja nije podložna nikakvoj kontroli, niti ugovorne strane, niti neke treće nepristrane strane ili tijela. Tužiteljice su još navela da je opisanim postupanjem tuženik pored činjenice da je sastavio takav Ugovor koji mu je omogućio da nezakonito intervenira i mijenja cijenu Ugovora kao bitan sastojak Ugovora o kreditu što kamata jest, na ovaj način preko anuitetne otplate mogao poremetiti i otplatu cjelokupnog iznosa kredita kao drugog bitnog sastojka Ugovora o kreditu jer je povećanjem kamata protuzakonito mogao povećati anuitet, pa time protivno Ugovoru usporiti i plaćanje glavnice. Tužiteljice su nastavno naglasile da je isključivi kreator svih usluga, njihovog sadržaja i cijena bio tuženik koji je sam na temelju svojih kriterija određivao je li korisnik kredita kreditno sposoban. Tužiteljice su, također, posebno napomenule da je tuženik kao trgovac profesionalac u obveznim odnosima dužan postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, te da taj stupanj pažnje predstavlja najviši standard pozornosti koji se uopće propisuje i označava najviše standarde postupanja, a imajući u vidu da postoji neravnopravan položaj dvije ugovorne strane, kako s aspekta ekonomske moći, tako i s aspekta ekonomskog znanja. Stoga su tužiteljice navele da sve i da im je bila pružena prilika da išta kažu o predmetnoj odredbi ne bi mogle postići da se bilo što u predmetnom Ugovoru mijenja, te da je takav Ugovor tipski ili adhezijski ugovor, a koji je djelomično ništetan ako je sastavljen suprotno načelu savjesnosti i poštenja i ako prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog Ugovora, čak i ako su Opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.

2. Tužiteljice su u tužbi, također, navele da je odredbom čl. 5. Ugovora o kreditu ugovoreno plaćanje naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita jednokratno 2,50% od iznosa kredita, minimalno kn 200,00, koji iznos se naplaćuje prilikom puštanja kredita u tečaj (t. 5.1.), zatim naknade za rizik nenaplate potraživanja jednokratno u visini 1% od iznosa kredita, minimalno kn 300,00, koja se naplaćuje prilikom puštanja kredita u tečaj (t. 5.2.), kao i naknade za vođenje računa za otplatu kredita koja se naplaćuje u iznosu i za razdoblje određeno Odlukom o kamatama i naknadama kreditora (t. 5.2.). Nadalje su navele da je tuženik zaista i naplatio predmetnu naknadu za obradu kredita u iznosu od 2.625,00 kn/348,40 EUR, kao i naknadu za rizik od nenaplate u iznosu od 1.050,00 kn/139,36 EUR i to sve 26. listopada 2006. Tužiteljice smatraju da je predmetna odredba Ugovora o kreditu nepoštena i ništetna iz razloga što banka u trenutku sklapanja Ugovora o kredita nije objasnila parametre koji utječu na visinu troška za predmetne naknade i što konkretno u predmetni trošak ulazi, a osim toga predmetne naknade se temelje na neodređenoj odluci banke, dakle jednostranom aktu banke. Tužiteljice su još navele da je predmetna ugovorna odredbe nepoštena jer istom tuženik, osim kamata koje redovito dobiva kao naknadu za sklapanje ugovora, naplaćuje još fiktivnu i ničime u stvarnosti odredivu naknadu za obradu zahtjeva i dokumentacije kredita tužitelja. Dodale su da predmetni trošak za obradu kredita ne postoji, te da tuženik nije imao nikakve troškove prilikom obrade kredita, ni administrativne troškove obrade dokumentacije, troškove osoblja i slično, niti je imao gubitak na ime rizika poslovanja zbog obrade predmetnog kredita, te tužiteljice smatraju da navedenom ugovornom odredbom tuženik sebi omogućio dodatnu naplatu nepostojećih troškova obrade kredita, a bez da se o tome pojedinačno pregovaralo. Tužiteljice su još istaknule da je predmetna ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita inkorporirana u Ugovor o kreditu samo da bi tuženik dodatno od tužiteljica naplatio naknadu za sklapanje kredita koju već naplaćuje sa samim ugovornim kamatama. Smatraju da je takvim postupanjem došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljica jer je tuženik u stvarnosti dva puta naplatio naknadu iz kredita, jednom predmetnom naknadom za obradu i drugi puta sa redovnim kamatama na temelju Ugovora o kreditu. Tužiteljice su nastavno navele da je tuženik u čl. 5. Ugovora o kreditu unio i odredbu o naknadi za vođenje kredita i naknadi za rizik nenaplate potraživanja čiju visinu i tijek naplate određuje tuženik samoinicijativno. Istaknule su da je predmetni „trošak vođenja računa“ tuženik doista i naplaćivao, a što je vidljivo iz prometa kartice po kreditu. Pojasnile su da je tuženik samoinicijativno naplaćivao trošak vođenja računa u redovitim intervalima od sklapanja Ugovora o kreditu pa do sredine 2010. (kredit je otplaćen 2013.), te da je iznos troška kroz godine potpuno samoinicijativno mijenjao, da bi u sredini razdoblja otplate kredita potpuno prestao naplaćivati naknadu za trošak vođenja računa. Tužiteljice su dodale da ne znaju iz kojeg razloga naplaćivana takva naknada, te iz kojeg razloga se naprasno prestala naplaćivati, te da to nisu znale ni u vrijeme otplate kredita, a nisu ni mogle znati jer je to rezultat svojevoljnog djelovanja tuženika. Tužiteljice su zaključeno navele da u pravnom smislu ne postoji razlika između jednostranog mijenjanja kamatne stope, ulazne naknade, naknade za rizik ne naplate potraživanja i naknade za trošak vođenja računa, jer se o ničemu od toga nije pregovaralo te im je nametnuto od strane tuženika u tipskoj vrsti ugovora, pa smatraju da je takvim postupanjem došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljica. Dodale su i da članak Ugovora o kreditu koji se poziva na odluku tuženika na potpuno nejasan, neodređen i neodrediv način obvezuje tužiteljice na plaćanje naknade i troškova, a bez da se jasno vidi koje su to naknade i koji su to troškovi, koja je njihova svrha, te koliko iznose i koji su parametri za određivanje njihove visine. Osim toga, odredba je dodana u Ugovor u sklopu unaprijed formuliranog obrasca, tipskog ugovora, koji je pripremio tuženik na čiji sadržaj na niti jedan način tužiteljice nisu mogle utjecati. S obzirom na to da je tuženik sastavio tipski Ugovor o kreditu sa nepoštenim, odnosno ništetnim odredbama tužiteljice smatraju da im je tuženik dužan platiti bez osnove stečene iznose.

3. Stoga tužiteljice tužbenim zahtjevom traže da se utvrdi da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 783780 od 26. listopada 2006. sklopljenog između I. tužiteljice, kao sudužnika, te II. tužiteljice, kao korisnika kredita, i tuženika, kao kreditora i to u dijelu u kojem je ugovorena kamata po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatama i naknadama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 8,75 % godišnje (t. I. tužbenog zahtjeva). Tužiteljice navedenim tužbenim zahtjevom, također, od tuženika traže da im solidarno isplati iznos od 377,64 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate (t. II. tužbenog zahtjeva). Navedenim tužbenim zahtjevom tužiteljice, nadalje, traže da se utvrdi da je ništetna odredba čl. 5. Ugovora o kreditu broj 783780 od 26. listopada 2006. sklopljenog između I. tužiteljice, kao sudužnika i II. tužiteljice, kao korisnika kredita, i tuženika, kao kreditora koja glasi:

5.2. Naknada za rizik nenaplate potraživanja: Jednokratno u visini 1% (jedanposto) od iznosa kredita, minimalno kn 300,00 (kn tristo) naplaćuje se prilikom puštanja kredita u tečaj.

5.3. Naknada za vođenje računa za otplatu kredita: Naknada za vođenje računa za otplatu kredita naplaćuje se u iznosu i za razdoblje određena Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.“ (t. III. tužbenog zahtjeva). Isto tako tužiteljice tužbenim zahtjevom od tuženika traže da im solidarno isplati iznos od 348,40 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. listopada 2006. pa do isplate (t. IV. tužbenog zahtjeva), te iznos od 139,36 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. listopada 2006. pa do isplate (t. V. tužbenog zahtjeva), kao i iznos od 69,70 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate (t. VI. tužbenog zahtjeva). Konačno, tužiteljice od tuženika potražuju da im solidarno naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (t. VII. tužbenog zahtjeva).

4. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu u roku od 45 dana iako je uredno pozvan rješenjem od 9. svibnja 2025.

5. Kako su tuženiku tužba i rješenje za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni 12. svibnja 2025., a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te kako navedene činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje su tužiteljice podnijele, niti s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su opravdani razlozi tuženika spriječili podnijeti odgovor na tužbu, tako je na temelju odredbe čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) odlučeno kao u t. I., II., III., IV., V. i VI. izreke ove presude zbog ogluhe.

6. Odluka o troškovima parničnog postupka se temelji na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od ‭935,10 EUR (377,64+348,40+139,36+69,70 EUR). Naime, deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu/isplatu ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, već se vrijednost predmeta spora računa prema vrijednosti zahtjeva na činidbu, odnosno isplatu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Revr-774/2005-2 od 13. prosinca 2005. i rješenju poslovni broj Revr-475/2008-2 od 27. listopada 2008.). Stoga, kako su u konkretnom slučaju deklaratorni zahtjevi iz t. I. i III. tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovornih odredaba istaknuti samo u svrhu utvrđivanja osnovanosti zahtjeva za povrat preplaćenih iznosa i naknada, tako se dijelovi tužbenog zahtjeva koji se odnose na deklaratorne zahtjeve ne uzimaju u obzir prilikom utvrđivanja vrijednosti predmeta spora, te je sud utvrdio vrijednost predmeta spora u visini zahtjeva za isplatu (tako i Županijski sud u Puli-Pola u presudi poslovni broj Gž- 1313/2023-2 od 27. studenoga 2023.).‭‭

7. Troškovi su, nadalje, određeni prema troškovniku stranke, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.; dalje: Tarifa), po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR, kao i sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.).

8. Tužiteljicama je tako na ime troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku dosuđen trošak u ukupnom iznosu od ‭‭206,25 EUR, a isti se odnosi na trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 150,00 EUR (75 bodova-Tbr. 7/1 Tarife), te uvećanje za zastupanje više osoba u iznosu od 15,00 EUR (Tbr. 40/1 Tarife), te trošak PDV-a na navedene radnju (25%) u ukupnom iznosu od ‭41,25 EUR. Tužiteljicama je, nadalje, priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 34,72 EUR. Stoga su tužiteljicama ukupno dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od ‭240,97 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje, na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, teku od presuđenja, odnosno od 23. rujna 2025. do isplate po stopi određenoj u odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.). Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. VII. izreke ove presude zbog ogluhe.‭‭‭‭‭‭‭‭

Zagreb, 23. rujna 2025.

Sutkinja

Brankica Bobšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu, koja se podnosi putem ovoga suda. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude i rješenja. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).

Dna:

- tužiteljici po odvj. uz rješenje za plaćanje pristojbe za presudu zbog ogluhe u iznosu od 9,96 EUR

- tuženiku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte