REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-4237/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Galić, odvjetnik u Zagrebu, Selska cesta 90/B – Hruševečka 3, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi određivanja mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu, nakon održane usmene i javne rasprave, 23. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-552-06/24-03/20, URBROJ: 524- 11-01/1-24-3 od 13. rujna 2024. i zahtjev za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-552-06/24-03/20, URBROJ: 524-11-01/1- 24-3 od 13. rujna 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Zaprešić, KLASA: UP/I-552-06/24-04/8, URBROJ: 139-108-05/6-24-3 od 23. svibnja 2024. kojim je određena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu, tužitelju u odnosu na mlt. dijete RU, u trajanju od dvanaest mjeseci počevši od 1. lipnja 2024. koju će provoditi SU.
2. Tužitelj pobija zakonitost osporavanog rješenja, jer je tužitelj surađivao s nadležnim institucijama, i sa Poliklinikom za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, pa tako i s Hrvatskim zavodom za socijalni rad, Područni ured Zaprešić, te tužitelj koji se nalazi na privremenom radu u Njemačkoj je navedene ustanove uredno obavještavao o svojim mogućnostima prisustvovanja na zakazanim sastancima pred nadležnima dok majka tužitelja nije obavijestila, a niti obavještava o otkazu termina pred nadležnim institucijama, o čemu kao dokaz prilaže potvrde.
3. Tužitelj je tuženiku opravdano ukazao da on i njegova bivša supruga ostvaruju zajedničku roditeljsku skrb, pa bi se i od njega kao oca djeteta trebala dobiti suglasnost za podvrgavanje bilo kakvim medicinskim ili terapijskim postupcima djeteta, te u ostvarivanju osobnih odnosa između njega i kćeri nema nikakvih poteškoća, vrijeme koje im je određeno provode kvalitetno kroz igru i smijeh, odlaženje u toplice, park, kina i učenje, a što je i samo dijete potvrdilo u razgovorima kod nadležnih, pa je za zaključiti da je tužitelj dobar roditelj, a činjenica što je na privremenom radu u Njemačkoj, ne može i ne smije biti degradirajuća u ovakvim postupcima, jer tužitelj putem dostupnih društvenih mreža svakodnevno zove i čuje svoje dijete, informira se o njezinim ocjenama, prijateljima i drugim sadržajima kojima se njegovo dijete okupira, te svaki slobodni dan koji ima, iskoristi za dolazak u Hrvatsku u posjet svom djetetu, prisutan je u njezinom životu i donosi odluke u djetetovom najboljem interesu, te mu nije jasno na temelju kojih dokaza je određena navedena mjera, niti koje pogreške i propuste u roditeljskoj skrbi je počinio da bi izrečena mjera bila opravdana, a na koju okolnost predlaže svoje saslušanje.
4. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj surađivao s Hrvatskim zavodom za socijalni rad, a što isti i sami potvrđuju u svom zapisniku od 13. veljače 2024. u kojem navode da ih je tužitelj kontaktirao putem e-maila, i istima ukazivao na neprimjereno ponašanje svoje bivše supruge u smislu opstruirajućih kontakata i nepridržavanja odluka vezanih za ostvarivanje roditeljske skrbi, te je u odnosu na tužitelja kao i u odnosu na njegovu suprugu bilo izrečeno upozorenje na pogreške i propuste u ostvarivanju roditeljske skrbi nad mlt. RU, te su isti bili upućeni na obvezu uključivanja u savjetovalište, pa bi tužitelju bilo logično da je i ova mjera izrečena i u odnosu na majku djeteta, s kojom tužitelj ima problem u komunikaciji, jer ista kontinuirano opstruira tužitelja u ostvarivanju roditeljske skrbi, iako je tužitelj spreman u svakom trenutku poboljšati komunikaciju s bivšom suprugom.
5. Činjenice koje su utvrđene od strane stručnog tima Listom za procjenu razvojnih rizika djeteta ne postoje, te su proturječne činjenicama koje su utvrđene u sudskom postupku koji se istovremeno vodi po tužbi djeteta protiv tužitelja, radi promjene sudske odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju, pa je postupanje upravnih tijela posljedica zlonamjernog i nestručnog postupanja stručnih osoba prvostupanjskog tijela i time u izravnoj suprotnosti s interesom zaštite dobrobiti djeteta, te smatra da je pogrešno utvrđenje iz navedene Liste da postoji srednja razina nepovoljnog razvoja djeteta u postojećim okolnostima zbog obiteljskih okolnosti i obilježja tužitelja kao roditelja.
6. Tužitelj smatra da se proizvoljno i neutemeljeno tvrdi da on ne razumije razvojne i emocionalne potrebe djeteta, da ne prihvaća odgovornost za roditeljstvo, razvoje ishode i ponašanje djeteta, kao i da kod tužitelja postoji manipulativno ponašanje u situacijama konfliktnog i razdvojenog roditeljstva koja izravno i neizravno ugrožavaju djetetovu dobrobit, te da isti ima neprimjerene reakcije na mjere, intervencije i stručnjake socijalne skrbi, i to sve bez navođenja konkretnih situacija iz kojih bi takav zaključak bilo moguće izvesti, a na koju okolnost predlaže svoje saslušanje, priklop spisa Općinskog suda u Novom Zagrebu, P Ob-170/2022, te saslušanje voditeljice mjere i djelatnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, a radi sumnje da se u ovom postupku pogodovalo majci djeteta.
7. Predlaže sudu da poništi osporavano drugostupanjsko rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje te da tužitelju naknadi trošak upravnog spora sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.
8. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.
9. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
10. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
11. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24), o čemu je tuženik bio upozoren u pozivu za raspravu, a na raspravi sud je odbio prijedlog opunomoćenika tužitelja da se ročište odgodi radi saslušanja tužitelja, jer se u upravnom sporu pravo tužitelja na pristup sudu ostvaruje na način da tužitelj ukoliko nema opunomoćenika osobno ili ukoliko ima opunomoćenika putem opunomoćenika bude pozvan na ročište, te sam izabire hoće li svoje pravo ostvariti na način da osobno pristupi sudu ili putem opunomoćenika ili uz opunomoćenika, te uopće ni ne mora pristupiti ročištu, a sud će u svim tim slučajevima ocjenjivati zakonitost rješenja na temelju stanja sudskog i upravnog spisa, te je odbio provesti dokazne prijedloge da se priklopi spis Općinskog suda u Novom Zagrebu P Ob-170/2022 i da se sasluša TU voditeljica koja je donijela mjeru i VU djelatnica Zavoda za socijalni rad u Zaprešiću na adresi [adresa], kao nesvrsishodni.
12. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen u odgovoru na tužbu.
13. Prema podacima spisa predmeta, osporavanim rješenjem tuženika od 13. rujna 2024. odbijena je žalba tužitelja, s obrazloženjem da je predmetni postupak određivanja mjere bio pokrenut po službenoj dužnosti, te da je mjera izrečena kako bi se djetetu pružila potrebna stručna pomoć i zaštita, a tužitelju ukazalo na detektirane propuste i pogreške u roditeljskoj skrbi, te radi pružanja pomoći i podrške u lakšem nošenju sa zahtjevnom odgojnom ulogom, te se praćenjem dinamike obitelji utvrdilo da su potrebne intenzivnije intervencije u odnosu na dijete.
14. Tijekom prvostupanjskog postupka izvršen je uvid u osobnu dokumentaciju roditelja i djeteta, u zaključak stručnog tima o potrebi određivanja mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu, u Listu za procjenu razvojnih rizika djeteta, u Listu za procjenu roditeljskih snaga, u Listu za procjenu sigurnosti djeteta, u obavijest od 24. travnja 2024., u e-mail komunikaciju, u službenu zabilješku od 6. svibnja 2024. i u zapisnik od 7. svibnja 2024., te je prvostupanjsko tijelo detaljno obrazložilo da dijete već duže vremensko razdoblje odrasta u atmosferi separiranih roditelja uz izloženost njihovim kontinuiranim neslaganjima, da je majka tijekom rada sa stručnim djelatnicima bila suradljiva i nije odbijala preporučene intervencije, dok je suradnja s ocem bila otežana uz odbijanje preporučenih intervencija, a što je produžilo postupanje u cilju zaštite i dobrobiti interesa djeteta, te je na temelju stručne procjene, a imajući u vidu da život i zdravlje djeteta nisu ugroženi, određena ona mjera kojom se najmanje ograničava pravo roditelja na ostvarivanje skrbi o djetetu, a sukladno članku 127. stavku 3., članku 128., članku 131. stavku 1., članku 133., članku 134., članku 140., članku 141. stavku 1., 4., 5. i 7. i članku 142. stavku 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj: 103/15, 98/19 i 47/20).
15. Odredbom članka 140. stavka 1. Obiteljskog zakona propisano je da će Centar za socijalnu skrb roditeljima odrediti mjeru stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi o djetetu ako utvrdi da roditelji nisu u stanju samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u cijelosti ili djelomice zbog okolnosti na strani roditelja ili na strani djeteta, pri čemu je ugrožen razvoj djeteta.
Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da će mjeru iz stavka 1. ovoga članka centar za socijalnu skrb odrediti samo ako život i zdravlje djeteta u obitelji nisu ugroženi.
16. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja.
17. Naime, tužitelj prigovorima iznesenim u tužbi nije doveo u sumnju opravdanost izricanja određene stručne mjere radi zaštite interesa maloljetnog djeteta, a koja je određena u trajanju od 12 mjeseci od 1. lipnja 2024. do 31. svibnja 2025., a što znači da ukoliko su nakon izvršenja ove mjere obiteljski odnosi postali skladniji u buduće više neće biti potrebe za izricanjem predmetne mjere.
18. Iz razloga navedenih u prvostupanjskom rješenju, sud je zaključio da tužitelj neosnovano prigovara da je istu mjeru trebalo odrediti i majci djeteta za koju je u postupku utvrđeno da je u dovoljnoj mjeri surađivala sa stručnim djelatnicima prvostupanjskog tijela i nije odbijala preporučene intervencije, te tužitelj određenu mjeru stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi o svom djetetu u smislu pridržavanja uputa i savjeta voditelja mjere i područnog ureda ne bi trebao doživljavati kao kaznenu mjeru za neke eventualne greške u roditeljstvu, već kao mjeru donesenu radi unapređenja tužiteljeve komunikacije sa djetetom i bivšom suprugom, a sve u cilju najbolje zaštite djetetovih interesa, a zbog čega sud nije smatrao svrsishodnim provoditi dokaze koje je tužitelj predlagao u tužbi i kasnije na raspravi.
19. O trošku upravnog spora sud je odlučio na temelju članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.
20. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, presudio kao u izreci.
U Zagrebu 23. rujna 2025.
Sutkinja:
Tamara Bogdanović, univ. spec. iur.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnik Zoran Galić, putem e-kom.
2. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski postupak, [adresa] Zagreb, Ulica Grada Vukovara 78
3. U spis
